Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2182/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 36 P-3239/2019-42 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana, a uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i prvostupanjska presuda se:

a) po žalbi tuženika potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.333,03 EUR-a / 10.043,75 kuna,

b) po žalbi tužitelja preinačuje u pobijanom dijelu kojim tužitelju nisu priznati daljnji troškovi parničnog postupka, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju, pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.333,03 EUR-a, prouzročeni parnični trošak u daljnjem iznosu od 394,02 EUR-a sa zateznim kamatama koja teku od donošenja prvostupanjske presude (8. studenog 2023.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan prvi siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan prvi srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 806,93 EUR-a / 6.079,85 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.333,03 EUR-a / 10.043,75 kuna.

2. Prvostupanjskom rješenjem utvrđeno je da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 520,42 EUR-a / 3.921,15 kuna.

3. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i istom naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žali se i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim točkom II.izreke presude tužitelju, poviše priznatih troškova postupka u iznosu od 1.333,03 EUR-a / 10.043,75 kuna, nisu priznati daljnji troškovi postupka (rješenje), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavka 1. točke 3. u svezi članka 381. sve ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se tužitelju, pored dosuđenog troška u iznosu od 1.333,03 EUR-a / 10.043,75 kuna, dosudi daljnji trošak u iznosu od 394,02 EUR-a / 2.968,75 kuna.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Predmet ovog postupka je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011559664, koji da su dana 19. lipnja 2006. godine zaključili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao Banka, a odredbom članka kojeg Ugovora o kreditu da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

9. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih osnovom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- stranke da su zaključile Ugovor o kreditu broj 9011559664 s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke – tuženikom, solemniziran dana 19. lipnja 2006. godine, temeljem kojeg da je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.223,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u članku 4. istog Ugovora o kreditu da je određena kamatna stopa u visini od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom Banke o kreditiranju građana, te kamata da se obračunava u CHF mjesečno;

- iz iskaza tužitelja, tužitelj da je predmetni kredit zaključio radi kupnje rabljenog osobnog vozila za osobne i za životne potrebe svoje obitelji, te kada da je razgovarao u poslovnici tuženika s djelatnicom banke, ista da mu je rekla da u ponudi imaju kredit u eurima i kredit u švicarskim francima, time da je kredit u švicarskim francima povoljniji 1%, pa on da se odlučio za predmetni kredit i tada da mu je samo rečeno, da je kamatna stopa promjenjiva, ali da mu nije rečeno po kojim parametrima bi se kamatna stopa mogla mijenjati, te Ugovor o kreditu da je pročitao kod javnog bilježnika, kada da mu je službenica kod javnog bilježnika naglasila da se radi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi;

- iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., da se kamatna stopa više puta mijenjala, te s te osnove razlika između obveza plaćenih u skladu s otplatnim planom tuženika i obveza koje bi bile da su anuiteti za cijelo razdoblje računani primjenom početno ugovorene kamatne stope, prema Ugovoru o kreditu, da iznosi 6.079,85 kuna;

- tužitelj da ulazi u kategoriju prosječnog potrošača, koji da ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što da je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, te isti da je postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača, jer da je pročitao ugovor i isti u rokovima i otplatio, unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi, koje da nije moguće predvidjeti, a to da se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i promjenu tečaja valute švicarskog franka, a o spornoj ugovornoj odredbi da se nije pregovaralo između ugovornih strana, a niti da je to tuženik osporio;

- iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava potrošača da proizlazi da ovaj sudski postupak, u kojem da se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, u kojem tužitelj da se pozvao na ista pravna utvrđenja, koja da su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa sud da je vezan za ista utvrđenja, pri čemu da ima u vidu i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, i 110/15, dalje: ZZP/14) o vezanosti za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom navedenog i obvezu primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu;

- u pojedinačnim postupcima radi isplate, zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, koju da je kreditor (banka) jednostrano mijenjao, da nije potrebno ponovno utvrđivati činjenice, jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. godine da je zauzeo takvo pravno shvaćanje, a tužitelj da se ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u složenom postupku odlučivanja o kolektivnom sporu;

- tuženik da je povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika namjenskog kredita za kupnju rabljenog vozila, tako što u predmetnom potrošačkom Ugovoru o kreditu da je koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojom da je ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva, koja tijekom trajanja ove ugovorne obveze da je mijenjana (kao promjenjiva) i to u skladu s jednostranim odlukama tuženika kao banke, time da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa stoga navedena ugovorna odredba da je ništetna;

- prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a da je nedvojbeno, da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti odluka o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, jer tuženik da nije dokazao da se o istome posebno pregovaralo, niti da je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi isto dokazao;

- da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine.

10. Na osnovu utvrđenih činjenica, a pozivom na odredbe članaka 323., 1111, i 1115. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), sud prvog stupnja zaključuje, da je odredba članka 4. Ugovora o kreditu, kojem da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetna, pa, prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., nalaže tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos iz tog osnova, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da on tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a, imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je isti Ugovor o kreditu sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, protiv više tuženika, pa i Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 2. izreke, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2018., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015 u tom dijelu odbijena revizija tuženika, izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

15. Odredbom članka 81. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 87. ZZP/03;

16. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je, da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

18. Kako je spornom odredbom predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenom navodima tuženika, osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne

19. Žalitelju je i za navesti, da je nesporno da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke (bez obzira nazvanoj odlukom ili metodologijom donesenom na temelju odluke), mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

20. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

21. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

22. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO/05, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

23. ZZP/03 niti ZOO/05 ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO/05, kojom odredbom je propisano, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

24. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

25. Prema odredbi članka 83. ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

26. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu (jer se i Metodologija temelji na Odluci banke), ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

27. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva

- načela savjesnosti i poštenja što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.

28. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente, za koji se veže promjena i način njihove primjene.

29. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Direktiva 93/13 EEZ, propisuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

31. Žalitelju je i za navesti, da se prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine, u predmetu broj C-26/13 navodi, da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

32. Nadalje, prema odredbi članka 323. stavku 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO/05.

33. Slijedom toga, u konkretnom slučaju, kod utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu temeljem te ništetne odredbe.

34. Žalitelju je i za navesti, da i u okolnostima kada je predmetni kredit vraćen u cijelosti, korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju (sukladno i stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019).

35. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, valja ukazati, da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da isti nije osnovan. Naime, Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

36. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem članka 502.a. stavak 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka.

37. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO/05.

38. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva prema kojoj je prekinuta zastara (podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu), te druga prema kojoj ista počinje ponovno počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. Navedeno stajalište kao takvo jasno proizlazi, te biva potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na preplaćene kamate počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. Obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru ( članak 245. stavak 1. ZOO-a).

39. Prema tome, tužitelj je podnošenjem tužbe 27. svibnja 2019. (tužba – listovi od 1 i 2 spisa) istu podnio unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014., kao datuma od kojeg je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

40. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužitelju na dosuđene mjesečne iznose priznao zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05., te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju plati pripadajuće zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznos koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

41. Slijedom navedenog, žalba tuženika, izjavljena protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

42. Budući, da na izloženi način, u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao pod dijelom I.a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

43. Nadalje, neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.333,03 EUR-a / 10.043,75 kuna, dok osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu točkom II. izreke presude nisu priznati daljnji troškovi postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

44. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka utemeljio je na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. sve ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, dalje OT), a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, pa je sud prvog stupnja priznao tužitelju 100 bodova po Tbr. 7. 1. OT za tužbu (po vrijednost 1 boda 10 kuna i to da je 1.000,00 kuna), za zastupanje na ročištu od 27.8.2020. po Tbr. 9.1. OT 75 bodova (djelomično povučen tužbeni zahtjev pa da je VPS 6.079,85 kuna) kraj vrijednosti 1 boda 10 kuna, pa da je to 750,00 kuna i za zastupanje na ročištu od 13.10.2023. 75 bodova, kraj vrijednost 1 boda 15 kuna, pa da je to 1.125,00 kuna, kao i što je priznao trošak sastava 4 podneska i to za podneske od 26.8.2019., 7.11.2019., 14.1.2020. i 26.7.2020. za svaki podnesak po Tbr. 8.1. OT u visini od 75 bodova, a 1 bod da je 10 kuna, pa da je to ukupno 3.000,00 kuna.

45. Dakle sud prvog stupnja da je tužitelju priznao 5.875,00 kuna i da je priznao trošak PDV-a od 25% u visini od 1.468,75 kuna, te da je priznao i trošak financijskog vještačenja od 2.000,00 kuna, potom sudsku pristojbu za presudu od 300,00 kuna i za tužbu 400,00 kuna, odnosno sveukupno 10.043,75 kuna / 1.333,03 EUR-a.

46. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, priznao troškove postupka pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, kao i što je pravilno primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a tužitelju priznao opravdane troškove u postupku, ali je pogrešno postupio, kada je tužitelju za pojedine troškove postupka priznao10 bodova, a što osnovano tužitelj i prigovara svojom žalbom.

47. To stoga, što je člankom 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 126/22 – dalje: Tarifa), a kojim je propisano, da se Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) mijenja i glasi: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, dok je člankom 2. propisano, da ova Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a ista je u „Narodnim novinama“ objavljena 28. listopada 2022, dakle prije donošenja prvostupanjske presude, koja je objavljena 8. studenog 2023. godine.

48. Prema tome, tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, pripadaju slijedeći opravdani troškovi (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i to za sastav tužbe iznos od 100 bodova (Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa), za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 27. kolovoza 2020. i 13. listopada 2023. po 75 bodova za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za sastav četiri podneska po 75 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife), što ukupno, a pomnoženo sa vrijednosti jednog boda u visini od 15,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a, iznosi, 10.312,50 kuna / 1.368,70 EUR-a, kojem trošku kada se doda trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 EUR-a, te sudska pristojba za presudu u iznosu od 300,00 kuna / 39,82 EUR-a i sudska pristojba za tužbu u iznosu od 400,00 kuna / 53,08 EUR-a, to proizlazi da ukupan troška tužitelja iznosi 1.727,05 EUR-a, koji iznos je tuženik, temeljem članka 154. stavaka 1. ZPP-a, dužan naknaditi tužitelju, pa je, odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane, a uvažavanjem žalbe tužitelja kao osnovane, u odnosu na žalbu tuženika odlučeno kao pod dijelom točke I.a) izreke (članak 380. točka 2. ZPP-a), a u odnosu na žalbu tužitelja odlučeno kao pod točkom I.b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

49. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, obzirom da je on svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

50. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

51. Nepobijani dio (prvostupanjsko rješenje) valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 26. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Tihana Pivac