Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2075/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tajani Vizentin Brnabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić & Rus, u Rijeci, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB:36514183925, iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-9635/23-33 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. i dijelom točke II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.440,90 EUR- a, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-9635/23-33 od 4. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu inačica:

CHF-2007-02 koja glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.“ II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB:36514183925 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, platiti tužiteljici ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 4.065,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 3,15 eura od 07. rujna 2007. godine do isplate,

- iznos od 1,26 eura od 09. listopada 2007. godine do isplate,

- iznos od 2,39 eura od 07. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,18 eura od 05. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 3,45 eura od 05. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,95 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 5,21 eura od 02. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,56 eura od 03. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 2,61 eura od 05. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 3,46 eura od 04. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,48 eura od 01. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 3,74 eura od 01. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 10,75 eura od 06. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 14,06 eura od 04. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 6,45 eura od 07. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 25,52 eura od 07. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 26,99 eura od 09. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,96 eura od 02. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 21,26 eura od 04. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 22,01 eura od 05. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,36 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,25 eura od 28. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,69 eura od 07. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,70 eura od 16. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,79 eura od 03. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,63 eura od 05. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 18,58 eura od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 22,90 eura od 04. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 24,45 eura od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 25,71 eura od 12. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 28,17 eura od 17. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 32,73 eura od 05. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 35,84 eura od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 40,73 eura od 30. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 43,52 eura od 27. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 47,37 eura od 28. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 45,94 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 48,07 eura od 27. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,45 eura od 07. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 57,99 eura od 08. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 57,42 eura od 02. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 62,59 eura od 28. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 56,25 eura od 30. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 62,36 eura od 29. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 72,43 eura od 03. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 87,21 eura od 05. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 97,12 eura od 05. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 78,70 eura od 08. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 72,05 eura od 07. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 72,13 eura od 04. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 77,08 eura od 08. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 81,55 eura od 28. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 82,46 eura od 29. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 80,52 eura od 27. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 79,77 eura od 30. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 82,32 eura od 29. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 82,51 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 80,57 eura od 12. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 79,13 eura od 18. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 73,88 eura od 18. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 80,39 eura od 06. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 81,21 eura od 30. studenog 2012. godine do isplate

- iznos od 80,50 eura od 03. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 72,79 eura od 02. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 76,35 eura od 12. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,03 eura od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 81,09 eura od 06. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 72,33 eura od 03. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 72,94 eura od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 74,14 eura od 05. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 73,55 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 75,86 eura od 07. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,91 eura od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 78,03 eura od 04. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 80,55 eura od 06. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 78,04 eura od 09. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 81,48 eura od 22. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 83,55 eura od 06. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 81,84 eura od 30. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,05 eura od 08. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 80,33 eura od 03. srpnja 2014. godine do isplate te na

- iznos od 81,96 eura od 31. srpnja 2014. godine do isplate

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.444,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. lipnja 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 07. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine o 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 268,98 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na:

- iznos od 3,15 eura od 31. kolovoza 2007. godine do 06. rujna 2007. godine,

- iznos od 1,26 eura od 30. rujna 2007. godine do 08. listopada 2007. godine,

- iznos od 2,39 eura od 30. studenog 2007. godine do 06. prosinca 2007. godine,

- iznos od 5,18 eura od 31. siječnja 2008. godine do 04. veljače 2008. godine,

- iznos od 3,45 eura od 29. veljače 2008. godine do 04. ožujka 2008. godine,

- iznos od 9,95 eura od 31. ožujka 2008. godine do 01. travnja 2008. godine,

- iznos od 5,21 eura od 30. travnja 2008. godine do 01. svibnja 2008. godine,

- iznos od 0,56 eura od 31. svibnja 2008. godine do 02. lipnja 2008. godine,

- iznos od 2,61 eura od 30. lipnja 2008. godine do 04. srpnja 2008. godine,

- iznos od 3,46 eura od 31. srpnja 2008. godine do 03. kolovoza 2008. godine,

- iznos od 0,48 eura od 31. kolovoza 2008. godine do 01. rujna 2008. godine,

- iznos od 3,74 eura od 30. rujna 2008. godine do 01. listopada 2008. godine,

- iznos od 10,75 eura od 31. listopada 2008. godine do 05. studenog 2008. godine,

- iznos od 14,06 eura od 30, studenog 2008. godine do 03, prosinca 2008. godine,

- iznos od 6,45 eura od 31. prosinca 2008. godine do 06. siječnja 2009. godine,

- iznos od 25,52 eura od 31. siječnja 2009. godine do 06. veljače 2009. godine,

- iznos od 26,99 eura od 28. veljače 2009. godine do 08. ožujka 2009. godine,

- iznos od 18,96 eura od 31. ožujka 2009. godine do 01. travnja 2009. godine,

- iznos od 21,26 eura od 30. travnja 2009. godine do 03. svibnja 2009. godine,

- iznos od 22,01 eura od 31. svibnja 2009. godine do 04. lipnja 2009. godine,

- iznos od 18,36 eura od 30. lipnja 2009. godine do 01. srpnja 2009. godine,

- iznos od 19,25 eura od 31. srpnja 2009. godine do 27. rujna 2009. godine,

- iznos od 17,69 eura od 31. kolovoza 2009. godine do 06. listopada 2009. godine,

- iznos od 17,70 eura od 30. rujna 2009. godine do 15. studenog 2009. godine,

- iznos od 15,79 eura od 31. listopada 2009. godine do 02. prosinca 2009. godine,

- iznos od 19,63 eura od 30. studenog 2009. godine do 04. siječnja 2010. godine,

- iznos od 18,58 eura od 31. prosinca 2009. godine do 31. siječnja 2010. godine,

- iznos od 22,90 eura od 31. siječnja 2010. godine do 03. veljače 2010. godine,

- iznos od 24,45 eura od 28. veljače 2010. godine do 01. ožujka 2010. godine,

- iznos od 25,71 eura od 31. ožujka 2010. godine do 11. travnja 2010. godine,

- iznos od 28,17 eura od 30. travnja 2010. godine do 16. svibnja 2010. godine,

- iznos od 32,73 eura od 31. svibnja 2010. godine do 04. srpnja 2010. godine,

- iznos od 35,84 eura od 30. lipnja 2010. godine do 09. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 40,73 eura od 31. srpnja 2010. godine do 29. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 43,52 eura od 31. kolovoza 2010. godine do 26. rujna 2010. godine,

- iznos od 47,37 eura od 30. rujna 2010. godine do 27. listopada 2010. godine,

- iznos od 45,94 eura od 31. listopada 2010. godine do 29. studenog 2010. godine,

- iznos od 48,07 eura od 30. studenog 2010. godine do 26. prosinca 2010. godine,

- iznos od 58,45 eura od 31. prosinca 2010. godine do 06. veljače 2011. godine,

- iznos od 57,99 eura od 31. siječnja 2011. godine do 07. ožujka 2011. godine,

- iznos od 57,42 eura od 28. veljače 2011. godine do 01. travnja 2011. godine,

- iznos od 62,59 eura od 31. ožujka 2011. godine do 27. travnja 2011. godine,

- iznos od 56,25 eura od 30. travnja 2011. godine do 29. svibnja 2011. godine,

- iznos od 62,36 eura od 31. svibnja 2011. godine do 28. lipnja 2011. godine,

- iznos od 72,43 eura od 30. lipnja 2011. godine do 02. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 87,21 eura od 31. srpnja 2011. godine do 04. rujna 2011. godine,

- iznos od 97,12 eura od 31. kolovoza 2011. godine do 04. listopada 2011. godine,

- iznos od 78,70 eura od 30. rujna 2011. godine do 07. studenog 2011. godine,

- iznos od 72,05 eura od 31. listopada 2011. godine do 06. prosinca 2011. godine,

- iznos od 72,13 eura od 30. studenog 2011. godine do 03. siječnja 2012. godine,

- iznos od 77,08 eura od 31. prosinca 2011. godine do 07. veljače 2012. godine,

- iznos od 81,55 eura od 31. siječnja 2012. godine do 27. veljače 2012. godine,

- iznos od 82,46 eura od 29. veljače 2012. godine do 28. ožujka 2012. godine,

- iznos od 80,52 eura od 31. ožujka 2012. godine do 26. travnja 2012. godine,

- iznos od 79,77 eura od 30. travnja 2012. godine do 29. svibnja 2012. godine,

- iznos od 82,32 eura od 31. svibnja 2012. godine do 28. lipnja 2012. godine,

- iznos od 82,51 eura od 30. lipnja 2012. godine do 30. srpnja 2012. godine,

- iznos od 80,57 eura od 31. srpnja 2012. godine do 11. rujna 2012. godine,

- iznos od 79,13 eura od 31. kolovoza 2012. godine do 17. listopada 2012. godine,

- iznos od 73,88 eura od 30. rujna 2012. godine do 17. listopada 2012. godine,

- iznos od 80,39 eura od 31. listopada 2012. godine do 05. studenog 2012. godine,

- iznos od 80,50 eura od 31. prosinca 2012. godine do 02. siječnja 2013. godine,

- iznos od 72,79 eura od 31. siječnja 2013. godine do 01. veljače 2013. godine,

- iznos od 76,35 eura od 28. veljače 2013. godine do 11. ožujka 2013. godine,

- iznos od 77,03 eura od 31. ožujka 2013. godine do 01. travnja 2013. godine,

- iznos od 81,09 eura od 30. travnja 2013. godine do 05. svibnja 2013. godine,

- iznos od 72,33 eura od 31. svibnja 2013. godine do 02. lipnja 2013. godine,

- iznos od 72,94 eura od 30. lipnja 2013. godine do 01. srpnja 2013. godine,

- iznos od 74,14 eura od 31. srpnja 2013. godine do 04. kolovoza 2013. godine,

- iznos od 73,55 eura od 31. kolovoza 2013. godine do 04. rujna 2013. godine,

- iznos od 75,86 eura od 30. rujna 2013. godine do 06. listopada 2013. godine,

- iznos od 77,91 eura od 31. listopada 2013. godine do 09. studenog 2013. godine,

- iznos od 78,03 eura od 30. studenog 2013. godine do 03. prosinca 2013. godine,

- iznos od 80,55 eura od 31. prosinca 2013. godine do 05. siječnja 2014. godine,

- iznos od 78,04 eura od 31. siječnja 2014. godine do 08. veljače 2014. godine,

- iznos od 81,48 eura od 28. veljače 2014. godine do 21. ožujka 2014. godine,

- iznos od 83,55 eura od 31. ožujka 2014. godine do 05. travnja 2014. godine,

- iznos od 79,05 eura od 31. svibnja 2014. godine do 07. lipnja 2014. godine te na

- iznos od 80,33 eura od 30. lipnja 2014. godine do 02. srpnja 2014. godine,

kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. i dijelom točke II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.440,90 EUR-a, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetna odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom je navedeno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa iz osnova te ništetne odredbe.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u osporavajućem dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. i dijelom točke II. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao davatelj kredita, da su dana 31. srpnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg tuženik da je odobrio tužiteljici kredit za financiranje troškova kupnje vozila u iznosu od 22.856,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, na rok otplate od 84 mjeseca, te tužiteljica, korisnica kredita, da se obvezala otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, te kredit da je u cijelosti otplaćen;

- odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) da je propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,

poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a, sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba da je ništetna, dok odredbom članka 82. točkom 11. ZZP-a da je propisano, da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive;

- da je prema odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu;

- odredbama predmetnog Ugovora o kreditu vezanim uz valutnu klauzulu, da nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik, zbog čega tužiteljica, potrošač, da niti nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, odnosno, tužiteljici da su morali biti jasni stvarni učinci promjene tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogla procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice, koje da bi takve odredbe mogle imati za njezine financijske obveze;

- iz iskaza tužiteljice, ista da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje auta, te u autokući da su joj ponudili kredit u valuti euro i u valuti CHF, te prodavač da joj je rekao, da se i tečaj eura i tečaj CHF-a mogu mijenjati, ali da je CHF sigurnija valuta i da svi dižu kredite u toj valuti, pa da je, vjerujući njegovoj procjeni, sklopila predmetni Ugovor o kreditu, te da je znala što znači valutna klauzula, da joj „mjesečna rata ovisi o tečaju CHF“, te da su joj u autokući izračunali mjesečnu ratu, koju da mora plaćati i da joj je bilo bitno da tako izračunatu mjesečnu ratu može plaćati, te da je ona platila sve rate ovog kredita, čime da je postala vlasnicom auta, kojim da se koristila isključivo u privatne svrhe, a predmetni kredit da je u cijelosti otplatila;

- odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji da su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorena valutna klauzula u CHF da je lako uočljiva, ali da nije jasna i razumljiva, na način da je tužiteljica, koja da je doduše sama izabrala valutnu klauzulu u CHF, a da je mogla birati uz valutu CHF i valutu euro, na temelju točnih i razumljivih kriterija mogla procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, jer da nije upozorena na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, obzirom na monetarnu politiku Republike Hrvatske kojom HNB „štiti“ tečaj kune, u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF, na što tuženik, trgovac, da je bio dužan upozoriti tužiteljicu, čime da je, suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, korisnice kredita;

- da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor zatare tužiteljičine tražbine;

- iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire OĐ, a na koji nalaz i mišljenje stranke da nisu imale primjedbi, ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita da iznosi 30.629,58 kuna / 4.065,28 EUR-a.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je utvrdio, da je ništetna odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji da su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, kojom da je ugovorena valutna klauzula u CHF, pa je naložio tuženiku, a pozivom na odredbe članaka 323. stavka 1. i 1115. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), da isplati tužiteljici temeljem preplate radi promjene tečaja CHF ukupan iznos od 4.065,28 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose koje teku od dana stjecanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom I. i dijelom točke II. izreke prvostupanjske presude.

13. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava, u dijelu kojim je točkom I. i dijelom točke II. izreke prvostupanjske presude, zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

14. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja, a na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. i dijelom točke II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. i dijelom točke II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. i dijelom točke II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Nadalje, žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da on tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužiteljice kao potrošača, koja je u svom iskazu navela da je kupljeno vozilo od podignutog kredita koristila isključivo u privatne svrhe, dakle da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, pa imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, svrha kojeg Ugovora o kreditu je, kako to proizlazi iz istog, bila financiranje troškova kupnje vozila (Ugovor o kreditu – između stranica 9 i 11 spisa), nema dvojbe da je isti Ugovor o kreditu, za koji je tužiteljica i navela da je otplatila sve rate, tužiteljica sklopila s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovorenih odredaba kojima se glavnica veže za valutu CHF, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljica bila informirana o rizičnosti tečaja i ekonomskim posljedicama sklapanja Ugovora o kreditu, kojem su sastavni dio Uvjeti ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kako je to sve ispravno i utvrdio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a, suprotno tome, tuženik u provedenom prvostupanjskom postupku nije dokazao.

16. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 87. ZZP/03.

17. Direktiva 93/13 EEZ propisuje, da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora;

18. Nadalje, tuženiku je i za navesti, da prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO/05.

19. Slijedom toga, u konkretnom slučaju, kod utvrđenja ništetnom odredbe točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, kojom točkom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu temeljem te ništetne odredbe.

20. U odnosu na daljnje žalbene navode, tuženiku je za navesti, da je, suprotno njegovim žalbenim navodima, pravilno sud prvog stupnja postupio, kada je utvrdio da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, a tuženiku je i za navesti, da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 zauzeo pravno shvaćanje, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva iz osnova ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, kojom je točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorena valutna klauzula u CHF, još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću prvostupanjske presude, u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

22. Obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, to je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, te rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje te ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05, tužiteljica ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja preplaćenih iznosa iz osnova predmetne ništetne odredbe.

23. Prema tome, žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je točkom I. i dijelom točke II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice izjavljena zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici plati trošak postupka u iznosu od 1.444,90 EUR-a, kako po osnovu (članak 154. stavak 5. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, koji se na odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu točke II. izreke prvostupanjske presude, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke prvostupanjske presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan, u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

25. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, a prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbama istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Nepobijani dio (točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 26. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Tihana Pivac