Poslovni broj: UsI-1894/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vlasnika obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku (OIB: 33706439962), Šibenik, Stjepana Radića 30, radi neprijavljenog rada, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-116- 02/25-01/269, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/269, URBROJ: 443-02-03-21-25- 1 od 27. lipnja 2025. u točki 1. izreke naloženo je tužitelju kao poslodavcu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika ĐG podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 6. lipnja 2025., koji je zapisnikom, KLASA: 116-02/25-02/863, URBROJ: 443-02-03-21-25-2 od 18. lipnja 2025. utvrđen kao početak njegovog rada za tužitelja kao poslodavca. Točkom 2. izreke rješenja naloženo je tužitelju da izvrši uplatu od 2.650,00 EUR za neprijavljenog radnika iz točke 1. izreke tog rješenja u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, dok je točkom 3. izreke rješenja utvrđeno da je radnik ĐG prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, te da se točka 1. izreke tog rješenja neće izvršiti. Točkom 4. izreke rješenja tužitelju je naloženo plaćanje iz točke 2. izreke u roku od tri dana od dana dostave rješenja, a u točki 5. izreke određeno je da ako poslodavac u navedenom roku ne izvrši nalog iz točke 2. izreke rješenja da će se provesti ovrha radi naplate novčanog iznosa.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je tuženik u obrazloženju iznio čitav niz pogrešnih navoda na temelju kojih je donio nezakonito rješenje. Ističe da je pogrešno utvrđeno da imenovanog radnika nije prijavio 6. lipnja 2025., jer ga je navedenog dana prijavio, ali je prijava odbijena iz razloga što je zamijenjeno ime i prezime radnika, odnosno u prijavi je navedeno da se radi o ŠG, a ispravno je trebalo stajati ŠG. Pojašnjava da je navedena prijava odbijena tek 9. lipnja 2025. u 11:08:21 sati. S tim u vezi navodi da UG, vlasnica knjigovodstvenog servisa Conta, vodi njegove knjige i da je bila privremeno nesposobna za rad 9. lipnja 2025. kada je prijava odbijena, pa sve do 18. lipnja 2025. Tvrdi da jedino knjigovotkinja ima uvid u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) i da samo ona može znati da je prijava odbijena, a nalazi se na bolovanju i nema saznanja o odbijenoj prijavi. Ističe da je u to vrijeme on, kao poslodavac navedenog radnika, smatrao da je radnik uredno prijavljen sve do 17. lipnja 2025. kada je tuženik obavio inspekcijski nadzor i utvrdio da radnik nije prijavljen. Ističe da je odmah o svemu obavijestio knjigovotkinju, koja je utvrdila da je prijava odbijena te je po uputi više inspektorice ponovo prijavila radnika s danom 6. lipnja 2025. Navodi da time što je radnik prijavljen s danom 6. lipnja 2025. nikome nije prouzročena materijalna šteta, niti radniku, a niti državnom proračunu. Ukazuje na to da je opisana kronologija događaja obrazložena i višoj inspektorici, međutim, da se u zapisniku, a niti u pobijanom rješenju to ne navodi. Smatra da je tuženik selektivno cijenio izvedene dokaze te je uzeo u obzir činjenice koje idu u prilog osporenom rješenju, dok ignorira činjenice koje njemu idu u prilog. Navodi da se radi o spletu okolnosti zbog kojih nije zaslužio da mu se izrekne ovako visoka novčana kazna te smatra da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje novčane kazne. Ističe da je tuženik prilikom inspekcijskog nadzora bio upoznat s činjenicom da je tužitelj prijavio radnika 6. lipnja 2025., ali da mu je prijava odbijena iz formalnih razloga tri dana nakon toga. Ističe da se radi o stranom radniku netipičnog imena i prezimena za hrvatsko podneblje te da se ovakav tip greške u prijavi može dogoditi svakome. Ističe ga da je unatoč tome tuženik izjednačio s poslodavcima koji ne prijavljuju radnike i izrekao mu novčanu kaznu jednaku onoj koju bi dobio drugi poslodavac koji ima radnike koje nije prijavio na HZMO. Naglašava da kod njega očito nije postojala namjera da ne prijavi radnika na obvezno mirovinsko osiguranje. Predlaže da ovaj sud poništi rješenje tuženika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Navodi da je rješenje koje se osporava u podnesenoj tužbi zakonito i utemeljeno na članku 7. stavku 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", 151/2022. - dalje: ZoSNR) kojim je propisano da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ZoSNR-a rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ZoSNR-a pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Ističe da su u obrazloženju rješenja navedene sve ključne činjenice čije je utvrđenje nužno za donošenje tog rješenja, kao i dokazi kojim su utvrđene odlučne činjenice, a to je da je tijekom inspekcijskog nadzora na pomoćnim konobarskim poslovima u bistro baru [obrt] u [adresa]., zatečen radnik ŠG, državljanin Nepala, s važećom radnom dozvolom od 30. siječnja 2025., koja vrijedi do 31. prosinca 2025., da je imenovani radnik započeo s radom na obavljanju konobarskih poslova 6. lipnja 2025. u bistro baru [obrt] u [adresa], na adresi [adresa]., što je utvrđeno na temelju izjave vlasnika obrta i prijave mirovinskog osiguranja istoimenog radnika u kojoj prijavi je naveden početak osiguranja na dan 6. lipnja 2025., da navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, da predmetni poslodavac dana 6. lipnja 2025. nije imenovanog radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada, dakle da je tijekom inspekcijskog nadzora kod predmetnog poslodavca radnik radio bez prijave obveznog mirovinskog osiguranja prije početka rada (neprijavljen rad iz članka 3. stavka 2. točke 1. ZoSNR-a), o čemu su sastavljeni zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-01/25-02/863, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 17. lipnja 2025. i zapisnik o inspekcijskom nadzoru, KLASA: 116-01/25-02/863, URBROJ: 443-02-03-21-25-2 od 18. lipnja 2025., da je uvidom potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a odnosno na temelju prijave o početku osiguranja ID prijave 8868381 Em-1P ŠG utvrđeno da je poslodavac prijavio tog radnika na obvezno mirovinsko osiguranje od dana 6. lipnja 2025. ali je prijavio otpremio tek na dan 17. lipnja 2025. u 13:09:04 sati, što u konačnici znači da je radnik ŠG radio od 6. lipnja 2025. do trenutka započinjanja inspekcijskog nadzora bez prijave mirovinskog osiguranja, budući da je inspekcijski nadzor započeo dana 17. lipnja 2025. u 12,45 sati, a da je poslodavac za predmetnog radnika prijavu poslao istog dana u 13:09:04 sati te ga retroaktivno prijavio od dana 6. lipnja 2025. Naglašava da su u osporenom rješenju navedene sve ključne činjenice na temelju kojih je doneseno rješenje, kao i svi zapisnici u kojima su utvrđene sve relevantne činjenice (u kojima su priloženi dokumenti koje je dostavio tužitelj), iskazi, očitovanja, izjava pojašnjenja te provjera u evidenciji HZMO-a o osiguranim osobama po osnovi rada (uvidom u odgovarajuće tiskanice). Rješenje ima sva zakonom propisana obilježja, te su u njemu navedene sve odlučne činjenice, način na koji su utvrđene i propisi na temelju kojih je rješenje doneseno. Nadalje navodi da je u ovoj pravnoj stvari nesporno utvrđen početak rada radnika ČG, kojeg je inspektorica rada zatekla na radu te posebno ističe da iz iskaza tužitelja, nakon što je upozoren na članke 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) nedvojbeno proizlazi da je predmetni radnik počeo raditi s danom 6. lipnja 2025. te su u zapisniku navedene sve činjenice koje se tiču propusta knjigovotkinje da pravodobno prijavi radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, a priloženi su i svi akti za koje je tužitelj smatrao da su važni za meritorno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naglašava da je tužitelju omogućeno da se očituje o svim utvrđenim i relevantnim činjenicama i da priloži sve dokaze koje smatra važnim te da predloži dokaze koje smatra bitnim i važnim kako bi zaštitio svoja prava i interese u ovoj pravnoj stvari. Ističe da je u cijelosti neosnovana tvrdnja tužitelja da su zaključci navedeni u rješenju netočni i da je imenovani radnik bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje na dan 6. lipnja 2025. Pojašnjava da se radi o pokušaju prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, a radnik je prijavljen tek naknadno 17. lipnja 2025. u 13,09 sati u trenutku kada je inspektorica rada u provedbi inspekcijskog nadzora zatekla tog radnika na radu, na poslovima za koje se sklapa ugovor o radu (konobara), pri čemu radnik nije bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje pri HZMO-u. Ističe da je relevantna, ključna i nesporna činjenica za donošenje osporenog rješenja da navedeni radnik nije bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje tijekom inspekcijskog nadzora. Ukazuje na to da ne postoji zakonska norma koja bi ovlastila inspektora rada da zbog propusta knjigovotkinje (servisa tužitelja) ne donese predmetno rješenje. Zaključno navodi da su u postupku koji je prethodio rješenju koji se pobija ovom tužbom ispoštovane sve procesne pretpostavke. Sve odlučne činjenice navedene su u obrazloženju rješenja te su navedeni svi dokazi na temelju kojih je rješenje doneseno, kao i odredbe zakona na temelju kojeg je rješenje doneseno. Predlaže da sud nakon provedenih dokaza iz razloga iznesenih u odgovoru na tužbu i u obrazloženju osporenog rješenja odbije tužbeni zahtjev.

4. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava 10. veljače 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenika tužitelja za saslušanjem tužitelja i saslušanjem u svojstvu svjedoka UG kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa tuženika.

7. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da ako je tim zakonom, drugim zakonom ili propisima Europske unije propisano da se u slučaju utvrđene nezakonitosti izriče određena upravna mjera, inspektor je dužan rješenjem izreći tu mjeru.

8. Prema članku 3. stavku 2. ZoSNR-a neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu toga zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.

9. Prema članku 6. ZoSNR-a kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koji prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže .

10. Iz podataka spisa proizlazi da je dana 17. lipnja 2025. viša inspektorica rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u [adresa] obavila inspekcijski nadzor nad obrtom [obrt] u [adresa]., u vlasništvu tužitelja i da je tijekom inspekcijskog nadzora na pomoćnim konobarskim poslovima u bistro baru [obrt] zatečeni radnik ĐG, državljanin Nepala i SG, državljanin Srbije, s izdanim dozvolama boravka, što je navedeno u zapisniku, KLASA: 116-01/25-02/863, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 17. lipnja 2025.

11. Spisu tuženika prileži zapisnik, KLASA: 116-01/25-02/863, URBROJ: 443-02-03- 21-25-2 od 18. lipnja 2025. iz kojeg je razvidno da je ĆG, vlasnik obrta [obrt], ovdje tužitelj, pristupio u prostorije Državnog inspektorata i da je dostavio dodatne dokaze, koji su pobliže navedeni u tom zapisniku. Između ostalog, dostavio je ugovor o radu za radnika ĐG iz kojeg je razvidno da imenovani započinje s radom 6. lipnja 2025., dozvolu za boravak i rad za radno mjesto pomoćnog konobara kod poslodavca ugostiteljski obrt [obrt] i prijavu na mirovinsko osiguranje po kojoj osiguranje počinje teći 6. lipnja 2025., a prijava je zaprimljena 17. lipnja 2025. u 13:09:04 sati. Na zapisnik je konstatirano da je tužitelj priložio i prijavu mirovinskog osiguranja za radnika JG koja je zaprimljena 6. lipnja 2025. te obrazac Em- 1P sa statusom da je navedena prijava odbijena, a konstatirano je i da je vrijeme obrade 9. lipanj 2025. u 11:08:.21 sati. Tužitelj se na zapisnik očitovao da se radilo o nenamjernoj pogreški knjigovotkinje, navodeći da je prijavu mirovinskom osiguranju predao isti dan kada je radnik započeo s radom 6. lipnja 2025. Naveo je da je imao namjeru da imenovanog radnika prijavi na mirovinsko osiguranje prije početka rada. Nadalje je naveo da mu je knjigovotkinja nakon provedenog inspekcijskog nadzora rekla da je prijava odbijena jer je zamijenila ime i prezime radnika. Istaknuo je da je naknadnom provjerom nakon inspekcijskog nadzora knjigovotkinja u sustavu vidjela da je prijava za navedenog radnika odbijena na dan 9. lipnja 2025., a odmah po saznanju poslala je novu prijavu, tako da je imenovani radnik prijavljen s danom 6. lipnja 2025. Istaknuo je da on ni knjigovotkinja nisu imali saznanja da je odbijena prijava na mirovinsko osiguranje, a po saznanju su ga odmah naknadno prijavili na mirovinsko osiguranje.

12. Iz spisa proizlazi da je rad navedenog radnika s danom 6. lipnja 2025. nesporno utvrđen u predmetnom inspekcijskom postupku te da je radnik tek nakon provedenog inspekcijskog nadzora 17. lipnja 2025. prijavljen na mirovinsko osiguranje, a ranija prijava od 6. lipnja 2025. odbijena je od HZMO-a, a o provedenom inspekcijskom nadzoru sastavljeni su zapisnici od 17. lipnja 2025. i 18. lipnja 2025.

13. Na temelju iznesenog proizlazi da je inspekcijskim nadzorom nesporno utvrđeno da je strani radnik radio kod tužitelja počevši od 6. lipnja 2025. bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada i da se radi o neprijavljenom radu iz članka 3. stavka 2. točke 1. ZoSNR-a, a što je tužitelj potvrdio izjavom na zapisnik 18. lipnja 2025., te nije imao primjedbi na utvrđeno činjenično stanje i zapisnik je potpisao bez primjedbi.

14. Ponovno saslušanje tužitelja ukazuje se u cijelosti suvišnim s obzirom na to da je isti, između ostalog, upozoren da je dužan govoriti istinu i na posljedice davanje lažnog iskaza te je zapisnik bez primjedbi potpisao, a ovaj sud u cijelosti cijeni vjerodostojnim ono što je uneseno u zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru te nema nikakvih dvojbi da je inspekcijski nadzor proveden zakonito i da su sve provedene radnje detaljno opisane i unesene u zapisnike. Saslušanje knjigovotkinje UG je također suvišno s obzirom da spisu prileže tiskanice HZMO-a iz kojih je nesporno utvrđeno kada je imenovani radnik prijavljen na mirovinsko osiguranje, kao što je razvidan i neuspjeli pokušaj prijave na obvezno mirovinsko osiguranje.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog suda, neosnovan je prigovor tužitelja kojim pokušava opravdati razloge naknadnog prijavljivanja radnika CG na obvezno mirovinsko osiguranje, a ne prije početka rada, jer je takvo postupanje bilo isključivo posljedica pogreške tužitelja kod ispunjavanja prijave za radnika ĐG. Pri tome neosnovano tužitelj taj propust opravdava postupanjem knjigovotkinje jer je tužitelj kao vlasnik obrta [obrt] odgovoran za obveze obrta.

16. Također valja reći da je pravilno i zakonito tuženik u točki 2. izreke osporenog rješenja tužitelju naložio uplatu iznosa od 2.650,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske za neprijavljenog radnika, pri čemu tuženik nema zakonsku mogućnost novčani iznos odrediti u manjem iznosu jer je člankom 7. stavkom 2. ZoSNR-a novčani iznos određen upravo u tom iznosu.

17. Prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka, a rješenje tuženika je valjano obrazloženo.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis