REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3290/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ivani Grgić Zovko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.139,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.178,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.460,39 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 08.03.2022. u Zagrebu, na križanju ulice Jozsefa Antalla i prilaznog kolnika „Klizališta Velesajam“, stradao u prometnoj nesreći kao vozač u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovorna KI, [adresa], koja je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], izazvala prometnu nesreću na način da je oduzela prednost prolaska tužitelju koji se kretao glavnom cestom, da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police], da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Sestre Milosrdnice, da temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 37.120,00 kn/4.926,67 eura. Nadalje navodi da se u mirnom postupku dana 21.09.2022. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 11.000,00 kn, dok je na ime nenovčane imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.120,00 kn, odnosno sveukupno 12.120,00 kn, da slijedom navedenog, potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu 25.000,00 kn/3.318,07 eura, da sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete, počevši od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 22.09.2022. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj obzirom da je iz modema policijskog zapisnika jasno razvidno i da na strani tužitelja postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja, da je isti upravljao većom od ograničene brzine kretanja i to za 36 do 42 km/h, ističe da je u okviru svoje suodgovornosti (50%) isplatio tužitelju naknadu cjelokupne štete od 1.608,00 EUR, osporava utuženi tijek kamata. Sukladno navedenom predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zagrebačka, II PPP Zagreb od 30.05.2022. (list 5-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-32, 64-75 spisa), dokaz o podnošenju odštetnog zahtjeva (list 33-34 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 43 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 77-170 spisa), presliku spisa prometne nesreće MUP-a RH, PU zagrebačka, II. PPP Zagreb s fotografijama na CD mediju (list 172 -185 spisa), saslušan je tužitelj (list 188-189 spisa), svjedok KI (list 189-190 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 196-204 spisa), te je isti i usmeno saslušan (list 214-215 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću (list 225-226 spisa), te je isti i usmeno saslušan (list 234-237 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude .

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, činjenica da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana, dok je sporna isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i zatraženi tijek zatezne kamate.

6. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti saslušani su tužitelj i svjedok KI, te je provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

7. Tužitelj u svom iskazu navodi da je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja išao na posao, vozio se do pred ulaz na Kajzericu, s lijeve strane u suprotnom smjeru je bila kolona, on je prošao preko ležećeg policajca i kako je očekivao novog ležećeg policajca koji se nalazi u neposrednoj blizini ni je imao potrebu ubrzavati, kad je ušao u križanje naišla je osiguranica tuženika i oduzela mu prednost kojom prilikom se njegov automobil popeo na njezin kotač i udario u njezin prednji desni blatobran, kad je njegov auto pao s vozila osiguranice tuženika, on je tom prilikom pao na sjedalo, udario u bočna vrata i tom prilikom su mu zbog kompresije napukla dva kralješka i došlo je do protuzije diska , da se vozio brzinom oko 50 km/h, vrijeme je bilo sunčano i suho, a vidljivost je bila pregledna , da je ograničenje brzine na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja bilo 40 km/h, kad je vidio da mu vozilo osiguranice tuženika dolazi u susret krenuo je lagano kočiti kad je bio udaljen oko metar od vozila osiguranice tuženika, ni je imao dovoljno vremena bolje reagirati, da i dan danas ima posljedice, da se liječi i danas u poliklinici Bodybalance gdje provodi privatne fizikalne terapije.

7.1. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja osim u dijelu u kojem navodi brzinu kojom se kretao prije nastanka predmetnog štetnog događaja, obzirom je taj dio iskaza u suprotnosti sa utvrđenjima prometnog vještaka.

8. Svjedok KI u svom iskazu navodi da je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja vozila svoje dijete na jutarnji trening umjetničkog klizanja, pokupila je dijete i izlazila je s parkinga te je pogledala lijevo i vidjela je jednu mamu koja je dolazila s lijeve strane, pogledala je desno i nije nikoga vidjela, a obzirom da je imala obvezu propustiti vozila s lijeve i desne strane. Kad je vozilo s lijeve strane prošlo, krenula je s parkinga, uključila se u promet i potom je čula iza sebe da netko trubi, probala je malo s autom skrenuti ulijevo jer je ta traka bila prazna i nakon toga se dogodio udarac. Nadalje navodi da je dobila kazneni nalog protiv kojeg je izjavila prigovor i navedeni postupak nije još uvijek okončan, da nakon trubljenja nije stigla pogledati otraga, da je htjela, ali je već bilo prekasno, a probala je skrenuti ulijevo, da nosi leće, kao što ih je nosila i u tom trenutku, da ona osobno kočenje drugog automobila nije čula, kao što joj nije poznato da li je vozio brzo ili sporo.

8.1. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka KI obzirom je iskazivala životno i uvjerljivo.

9. Stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju navodi da je u predmetnom štetnom događaju vozilo tužitelja s prednjim lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt s prednjim desnim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika, u predjelu desnog blatobrana, neposredno ispred kotača , da su u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila međusobno zatvarale kut od oko 15° do 20°, da se mjesto sudara nalazilo u raskrižju, na sjecištu pravaca kretanja vozila, u sjevernoj prometnoj traci Ulice Jozsefa Antalla kojom se kretalo vozilo tužitelja, na oko 1,9 m od središnje linije kolnika i oko 8,2 m prije zaustavnog položaja vozila tužitelja, da je analiza pokazala da je tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u desno iz brzine od oko 80,8 km/h, udaljen oko 37,8 m od mjesta sudara, da na tom putu nije uspio zaustaviti svoje vozilo, pa je s brzinom od oko 50,4 km/h došao u kontakt s vozilom osiguranika tuženika koje je vršilo radnju ulaska u raskrižje skretanjem u lijevo, u prometnu traku kojom se kretalo vozilo tužitelja, brzinom od oko 20,3 km/h. Vještak nadalje navodi da je promet u raskrižju bio reguliran prometnim znakovima (vertikalnom signalizacijom), da je osiguranik tuženika ispoštovao prometnu signalizaciju i znak “STOP–obavezno zaustavljanje”, te zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja i propustio vozilo tužitelja koje se kretalo kolnikom Ulice J. Antalla i imalo prednost prolaska raskrižjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo, da je radnjom ulaska u raskrižje, vozilo osiguranika tuženika presjeklo put kretanja vozilu tužitelja, da se u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika prešlo zamišljenu liniju ušća raskrižja i time postalo opasnost sigurnom prolasku vozilu tužitelja kroz raskrižje, vozilo tužitelja nalazilo udaljeno oko 37,8 m od mjesta sudara i sudar je za njega bio neizbježiv. Navedeno iz razloga jer je tužitelj za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 37,8 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 51,8 m, da bi na raspoloživom putu od oko 37,8 m tužitelj radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, da se kretao brzinom manjom od 67 km/h, a pritom je na dijelu kolnika Ulice Jozsefa Antalla, na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h.

10. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok je istome prigovorio tužitelj u dijelu utvrđene brzine kretanja vozila tužitelja.

11. U svom usmenom očitovanju na prigovore tužitelja iznijete u podnesku od 19.07.2024. stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović navodi da je u predmetnu štetnom događaju došlo najprije do blokiranja prednjeg lijevog kotača, a u nastavku kočenja i prednjeg desnog kotača, da je s obzirom na ovu okolnost i činjenicu suhog asfaltnog kolnika, na cijeloj dužini kočenja uzeo prosječno usporenje vozila tužitelja od oko 7m/s2, a ne 7,5 m/s2 što smatra primjerenim , pa stoga u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje navodi da činjenica nejednake dužine traga kočenja kotača ima utjecaj na utvrđivanje veličine prosječnog usporenja i iz tog razloga je uzeo 7m/s2, a ne 7,5m/s2. U slučaju da je koeficijent usporenja bio manji, a s obzirom na razliku u dužini traga kočenja prednjih kotača iskazuje da ako bi uzeli i prosječno usporenje vozila od 6,5 m/s2 zaključak u ovom štetnom događaju bi bio istovjetan. Navedeno iz razloga što bi u tom slučaju brzina vozila tužitelja neposredno nakon sudara iznosila oko 39,2 km/h, a kod sudara oko 49 km/h, da bi stoga brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja iznosila oko 78 km/h, da bi u tom slučaju tužitelj reagirao intenzivnim kočenjem i skretanjem udesno prostorno oko 37,2 m prije mjesta sudara, a vremenski oko 1,9 sekundi prije sudara, pa bi zaključak bio isti vezano za istovremenost reakcije tužitelja u odnosu na način kretanja vozila osiguranika tuženika, da bi u ovom slučaju na raspoloživom putu od oko 37,2 m tužitelj zaustavio svoje vozilo radnjom intenzivnog kočenja pri svim brzinama manjim od 66,2 km/h , da iskustva govore da reakcija prosječne osobe na opasnost iznosi oko 0,6 sekundi te se kao takav koristi prilikom izrade nalaza i mišljenja, da reakcija prosječnog vozača na opasnost iznosi oko 0,6 sekundi dok prihvat kočnog sistema iznosi oko 0,2 sekunde, a koju činjenicu je uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Nadalje navodi kako tragovi kočenja ucrtani u skicu policije završavaju pod prednjim kotačima tužitelja, širina traga kočenja bi trebala odgovarati širini traga prednjih kotača , te da sukladno svemu navedenom ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja te iskaza danog na ročištu.

12. Na ovako dano usmeno očitovanje vještaka stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom da na jasan i nedvosmislen način objašnjavaju nastanak predmetnog štetnog događaja, pa je vještvo u cijelosti prihvatljivo te sačinjeno u skladu s pravilima prometne struke. Iz istog je nedvosmisleno utvrđeno:

- da je tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u desno iz brzine od oko 80,8 km/h, udaljen oko 37,8 m od mjesta sudara, da na tom putu nije uspio zaustaviti svoje vozilo, pa je s brzinom od oko 50,4 km/h došao u kontakt s vozilom osiguranika tuženika koje je vršilo radnju ulaska u raskrižje skretanjem u lijevo, u prometnu traku kojom se kretalo vozilo tužitelja, brzinom od oko 20,3 km/h ,

- da je osiguranik tuženika ispoštovao prometnu signalizaciju i znak “STOP–obavezno zaustavljanje”, te zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja i propustio vozilo tužitelja koje se kretalo kolnikom Ulice J. Antalla i imalo prednost prolaska raskrižjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo,

- da se u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika prešlo zamišljenu liniju ušća raskrižja i time postalo opasnost sigurnom prolasku vozilu tužitelja kroz raskrižje, vozilo tužitelja nalazilo udaljeno oko 37,8 m od mjesta sudara i sudar je za njega bio neizbježiv,

- da je tužitelj za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 37,8 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 51,8 m,

- da bi na raspoloživom putu od oko 37,8 m tužitelj radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, da se kretao brzinom manjom od 67 km/h,

- da je na dijelu kolnika Ulice Jozsefa Antalla, na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, prema ocjeni ovog suda, za predmetnu prometnu nezgodu su odgovorni i tužitelj i osiguranik tuženika, i to tužitelj u omjeru od 30% i tuženik u omjeru od 70% jer su zanemarili odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17 i 70/19; dalje u tekstu: ZOSPC). Prije svega, odredbom čl. 57. st. 4. ZOSPC-a određeno je da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Kako je osiguranica tuženika povrijedila naprijed navedenu odredbu iz čl. 57. ZOSPC-a i znak “STOP–obavezno zaustavljanje” za utvrditi je da je ista odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tužitelj je zanemario odredbu iz čl. 53. st. 1 ZOSPC-a kojom je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Naime, iz Zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU zagrebačka, II PPP Zagreb od 30.05.2022. i provedenog prometnog vještačenja , utvrđeno je da je na cesti gdje se dogodila prometna nezgoda postavljen prometni znak ograničenja brzine na 40km/h, dok je provedenim vještačenjem utvrđeno da se tužitelj prije nastanka predmetnog štetnog događaja kretao brzinom od 80,8 km/h, dakle daleko više od dopuštene brzine na mjestu događaja, te da je tužitelj imao mogućnost izbjegavanja sudara radnjom intenzivnog kočenja da se kretao brzinom manjom od 67 km/h. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud utvrđuje temeljem odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 30%, a osiguranik tuženika u omjeru 70%. Pritom sud veću odgovornost utvrđuje na strani osiguranice tuženika jer je osiguranica tuženika postupajući s dužnom pažnjom savjesnog vozača, ulazila vozilom na cestu koja je cesta s prednošću prolaska bila dužna propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, u konkretnom slučaju tužitelja, neovisno o činjenici što se tužitelj kretao većom brzinom od dopuštene, te je ista bila dužna propustiti tužitelja, a što osiguranica tuženika nije učinila.

14. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću.

15. Stalni sudski vještak dr. Joško Filipušić, na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu i kliničkog pregleda tužitelja, u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom Th9 i Th11 kralješka, da mu je nakon nesreće inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za traumatologiju, da je učinjena kompletna obrada nakon koje se postavlja dijagnoza prijeloma dva prsna kralješka, da je postavljena imobilizacija P ortozom, da se tužitelj liječio kod kuće, uredno pridržavao uputa ordinarijusa i redovito se javljao na kontrolne preglede, da je prema nalazu fizijatra od 06.09.2023. kod tužitelja zaostao torakalni sindrom posttraumatske naravi, da je liječenje trajalo do 30.11.2022.

15.1. Na temelju naprijed navedenog vještak daje mišljenje da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana , srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana, da se povremeni manji bolovi javljaju i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore , da je pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u toku daljeg liječenja bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana , da je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja, da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 7% trajno shodno kojem postotku će morati ulagati pojačane napore, da je tužitelju dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 8.III do 17.V. 2022. jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti , da kod tužitelja naruženje nije zaostalo.

16. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore, dok je istome prigovorio tužitelj kao nepravilnom jer je vještak propustio utvrditi sve odlučne okolnosti, kao i uzeti u obzir svu priležeću medicinsku dokumentaciju, a što je po tužitelju dovelo do nepravilno i nepotpuno sastavljenog nalaza i mišljenja.

17. Stalni sudski vještak dr. Joško Filipušić usmeno se očitovao na prigovore tužitelja na ročištu održanom 19. siječnja 2026., te u svom očitovanju navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja u obzir uzeta sva medicinska dokumentacija koja prileži spisu kao i navodi koji se spominju u istoj , da je procjena smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7% donijeta sukladno zaostalom funkcionalnom statusu prsne kralješnice, a što je utvrđeno neposrednim pregledom i mjerenjem po metodi OTT koja je kao takva najmjerodavnija za utvrđivanje zaostalih trajnih posljedica u obliku posljedičnog ograničenja pokretljivosti, da se u konkretnom slučaju radi o zaostaloj ograničenoj pokretljivosti manjeg stupnja, a što u potpunosti odgovara procjeni smanjenja životne aktivnosti od 7%. Nadalje navodi da se tužitelj u svom podnesku poziva na činjenicu da je kod njega između ostalog došlo i do iskliznuća međukralješnog diska, pa vještak navodi da navedeno može biti i posljedica degenerativnih promjena, a ne isključivo traume, da bez obzira na sve, u medicinskoj dokumentaciji nema nikakvog pisanog traga da bi iskliznuće diska uzrokovalo nekakve moguće trajne posljedice u obliku kompresije ili oštećenja korjenova živaca jer nemamo rezultat EMG pretrage, a koja je kao takva jedina mjerodavna za utvrđenje mogućih takvih oštećenja. U odnosu na trajanje i intenzitet bolova navodi da su isti cijenjeni u kumulativnom obliku što znači da pokrivaju puno veći vremenski period od 56 dana koliko su sveukupno cijenjeni iz razloga što tužitelj bolove nije trpio kontinuirano kroz 24 sata dnevno. U odnosu na procjenu trajanja i intenziteta straha navodi da je ocjena donijeta sukladno iskustvu vještaka i ista odgovara trpljenju straha prilikom ovakvih i sličnih ozljeda koje su nastale u ovakvim ili sličnim uvjetima, a sve s obzirom na okolnost da se zbog mogućeg trpljenja straha tužitelj nije nikome obratio za pomoć, tako da misli da nema nikakve ocjene da procjena straha bude viša od one kako je to u nalazu i mišljenju navedeno , a ukoliko bude daljnjih prigovora u odnosu na ovu okolnost predlaže da se o istome očituje vještak psihijatar u čiju domenu spada procjenjivanje straha, da je tuđa pomoć tužitelju cijenjena u onom periodu u kojem je bio imobiliziran, a što je u potpunosti realno i primjereno. Vještak nadalje navodi da prihvaća navod iz podneska tužitelja da je i nakon ovog perioda odnosno nakon skidanja imobilizacije tuđa pomoć bila potrebna još jedno vrijeme zbog poštede i izbjegavanja težih opterećenja pa u tome smjeru ispravlja svoj nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na potrebu tuđe pomoći na način da je tužitelju po skidanju imobilizacije bila potrebna tuđa pomoć po 1 sat dnevno kroz sljedećih 30 dana, tako da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna od 8.3. do 17.5.2022. po 2 sata dnevno, a nakon 17.5.2022. još 30 dana po 1 sat dnevno. Na upit na temelju čega je utvrdio da je liječenje tužitelja trajalo do 30.11.2022. vještak odgovara da je nalaz fizijatra sa navedenim datumom posljednji koji se spominje u liječenju tužitelja. Na upit je li prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja koja je dostavljena uz podnesak tužitelja od 9.1.2024. vještak odgovara da navedena dokumentacija prileži spisu na listovima 64 do 75 spisa, da dokumentacija govori u prilog daljnjeg provođenja fizikalne terapije kao i pregleda fizijatra dana 1.9.2023., 5.9.2023. i 21.9.2023. , da navedena dokumentacija govori o nastavku liječenja tužitelja skoro godinu dana od posljednjeg nalaza i ne ukazuje nam na nikakve nove okolnosti koje nisu bile poznate prije. Vještak još jednom napominje da je osnovni preduvjet za donošenje procjene smanjenja životne aktivnosti klinički pregled tužitelja i mjerenje po završetku liječenja, a što je učinjeno zbog potreba izrade nalaza i mišljenja. Na upit da li naknadno dostavljena dokumentacija ukazuje na progresiju diskus hernije na TH6 i TH7 opisano u nalazu fizijatra od 6.9.2023., da li su navedene promjene postojale kod tužitelja prije predmetnog štetnog događaja, kao i je li kod tužitelja došlo do progresije u smislu pomaka u segmentima TH6 i TH7, vještak odgovara: iz preslike zdravstvenog kartona koja prileži spisu, a u periodu prije stradavanja u predmetno štetnom događaju nema podataka o nekim mogućim oštećenjima ili oboljenjima prsne kralježnice, da oštećenje diskova prsne kralješnice na što se tužitelj u svom podnesku poziva, a kao što je već rekao prema svim raspoloživim podacima nije uzrokovalo nikakve trajne posljedice, da oštećenje ili iskliznuće diskova može utjecati na korjenove izlazišta živaca na način da iste kompromitira, a što se onda manifestira motoričkim ili senzornim deficitom, da navedeno kod tužitelja nije utvrđeno jer se isto može utvrditi jedino EMG pretragom, a koju on nije učinio, a iz kojeg razloga ordinarius koji ga je liječio nije uputio tužitelja na EMG pretragu ne može sa sigurnošću odgovoriti, jedino može pretpostaviti da nije bilo razloga za to, pa stoga zaključuje ukoliko će tužitelj i dalje imati prigovore koji idu u smjeru mogućeg oštećenja živčanih struktura prsne kralješnice da predlaže da se provede dodatno vještačenje po vještaku neurologu. Nadalje navodi da nalaz od 5.9.2023. govori u prilog progresije diskus hernije 6. i 7. prsnog kralješka, ali za donošenje ocjene mogućih zaostalih trajnih posljedica zbog navedenog stanja misli da bi puno bolje bilo konzultirati vještaka neurologa, da se u nalazu od 5.9.2023. na listu 68 spisa između ostalog spominje i hipermobilnost 10., 11., 5. i 6. prsnog kralješka, da se u nalazu od 16.8.2023. kod tužitelja između ostalog spominje i skolioza . Vještak objašnjava da skolioza predstavlja nepravilnu zakrivljenost kralješnice, po mogućnosti u položajima naprijed ili natrag ili u stranu što ovdje nije precizno navedeno , da je skolioza u pravilu uvijek posljedica degenerativnih promjena. Na upit da li skolioza može biti posljedica traume vještak odgovara da, po njegovom mišljenju, u konkretnom slučaju skolioza nije posljedica traume, da navedeno navodi iz razloga što se kod tužitelja radilo o prijelomu kralješaka koji nije bio s pomakom, nije bio takve naravi da je zahtijevao operativno liječenje, već je za izlječenje bio dovoljan konzervativni pristup, da u preslici zdravstvenog kartona u periodu prije stradavanja u predmetnom štetnom događaju nije našao podatke o postojanju skolioze, a pritom su raspoloživi podaci od 9.1.2009. Na upit da li se prije dijagnostičke obrade prilikom prvog pregleda u dva nalaza RTG-u i CT-u kralješnice navodi postojanje skolioze, vještak odgovara da se u RTG nalazu od 9.3.2022., kao i u CT nalazu od istog dana ne spominje nigdje izrijekom skolioza, da navedeno ne znači da ista nije i postojala tako da ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je nije bilo, a ovo je iz razloga što se radilo o akutnom stanju odnosno svježoj ozljedi kralješnice, a navedene pretrage su učinjene isključivo u svrhu dijagnostike mogućih posttraumatskih promjena što znači da onaj koji je slike očitavao nije bio dužan osvrtati se na postojanje mogućih degenerativnih promjena jer iste u tom trenutku nisu bile od presudne važnosti. Na upit da li mijenja datum završetka liječenja iz svog nalaza, vještak odgovara da misli da nije potrebno mijenjati datum završetka liječenja iz razloga što je s datumom koji je kao kraj liječenja naveden u nalazu i mišljenju sve bitno kod tužitelja bilo poznato i u naknadno dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji se ništa bitno nije mijenjalo , a navedeno i zbog činjenice da je kod tužitelja nakon 30.11.2022. postojao određeni odmak u kontinuitetu liječenja.

18. Na ovako dano usmeno očitovanje tuženik nije iznosio nikakve primjedbe niti prigovore, a istom je u cijelosti prigovorio tužitelj jer smatra da je napravljen protivno pravilima struke, da prilikom izrade nalaza vještak nije uzeo u obzir opsežnu dokumentaciju za 2023. te se nalaz bazira na pretpostavkama, a medicinski je posve netočno da skolioza ne bi mogla biti posljedica doživjele traume, naknadno dostavljena dokumentacija pokazuje pogoršanje zdravstvenog statusa kod tužitelja te je bila od odlučne važnosti za izradu pravilnog nalaza, te stoga predlaže provesti novo medicinsko vještačenje po drugom vještaku.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Joška Filipušića, kao i njegovo usmeno očitovanje, obzirom se zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, te ovaj sud za iste drži da su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi, te nemaju proturječnosti niti nedostataka. Vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio prigovore tužitelja i dao jasna obrazloženja na svaki upit tužitelja, s posebnim osvrtom na medicinsku dokumentaciju za koju tužitelj drži da je vještak nije posebno vrednovao prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja, te je i na temelju iste dao svoje konačno mišljenje. Zbog naprijed navedenog, ne stoji navod tužitelja da prilikom izrade nalaza vještak nije uzeo u obzir opsežnu dokumentaciju za 2023. i da se nalaz bazira na pretpostavkama. Zbog navedenog, ovaj sud nije prihvatio prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku jer je isti, prema mišljenju ovoga suda, usmjeren na odugovlačenje postupka, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 10 ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO -a.

21. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice u vidu postojanja fizičkih boli, straha, te duševnih boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 7%, u kojem omjeru će tužitelj još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišl jenjem vještaka u trajanju od 170 sati, te odmjerenu cijenu od 5,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su -IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do siječnja 2025. (zaključenje glavne rasprave) iznosila od 30% do 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 5.355,00 eur. Međutim, obzirom na utvrđen omjer suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja od 30%, istome s naslova neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 3.748,50 eur. Budući je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 1.608,60 eur s naslova predmetne štete, za utvrditi je da je tuženik u obvezi isplatiti daljnji iznos od 2.139,90 eur s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu i po navedenim osnovama valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.178,17 eur, kao previsoko postavljen.

22. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od 22.09.2022., odnosno od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, ista mu je tako i dosuđena.

22.1. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

23. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

24. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u 70 %, a u odnosu na visinu 64,49%, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom u omjeru od 67,25% (70% u osnovi+64,49% u visini/2=67,25%), a tuženik u omjeru od 32,75%. Kada se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužitelja u postupku tužitelju je odmjerena naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 34,50%.

25. Temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je o troškovima ovog postupka. Tužitelju je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom troškovniku, priznat: trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastav podnesaka od 23.02.2023., 09.01.2024. i 02.02.2024. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podnesaka od 14.03.2024., 19.07.2024. i 16.04.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 09.01.2024., 02.05.2024., 13.03.2025. i 19.01.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 975 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.950,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.437,50 eura. Kako tužitelju pripada naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 34,50% istome pripada iznos od 840,94 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 150,00 eur s naslova troška prometnog vještačenja, iznos od 50,00 eur s naslova troška za pristup vještaka na ročište, za iznos od 300,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 39,82 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i iznos od 79,63 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.460,39 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 03.05.2023., 09.05.2024., 17.03.2025. i 21.07.2025. obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe iz čl. 155 ZPP-a, tužitelj istima dostavlja dokaze o uplati ili požuruje postupanje.

27. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eur

- pun. tuženika