Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JON, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20., 85/22. i 114/22.) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. travnja 2023., broj: 37. Pp-16555/2022, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. JON kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. CON je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 EUR (sto eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. CON proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge i čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa, i uz primjenu instituta ublažavanja, za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu 400,00 i 800,00 eura, a na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.200,00 eura, koju kaznu je dužan platiti u roku od dva mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76.a Prekršajnog zakona, bez prava na naknadu, okrivljeniku je oduzet predmet prekršaja: suha zelena biljna materija nalik na drogu marihuana ukupne mase cca 0,5 gr i jedna nagorjela ručno pripremljena cigareta tzv. "joint" koja osim duhana sadrži i suhu zelenu biljnu materiju nalik na drogu marihuana ukupne mase 0,7 gr, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta pod brojem: 01306172 od 16. srpnja 2022., radi uništenja dostavljena Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Dr. Ivan Vučetić".

1.2. Okrivljeniku je na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjeseca. Zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti ove presude. Sukladno čl. 58. st. 4. Prekršajnog zakona vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunati će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom.

1.3. Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 42,22 eura i troškove toksikološkog vještačenja u iznosu 47,78 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu putem branitelja Nenada Dianića, odvjetnika u Ivanić-Gradu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Bez uspjeha žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona sugerirajući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta ovaj sud nalazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način i izvedeni u skladu s pravilima postupka. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju radilo o poduzetoj radnji pretrage osobe i motornog vozila bez sudskog naloga. Neosnovano okrivljenik smatra da se radi o „nepremostivoj različitosti“, koju vidi u činjenici da je u opisu djela navedeno kako je dragovoljno izručio drogu, a zapravo da je policijski službenik dao nalog da izvadi sve iz džepova i torbice, pronađene na sjedištu vozila, koja da nije njegova. Navedena činjenica nema utjecaj na zakonitost provedene dokazne radnje pregleda vozila na temelju koje je droga pronađena, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, a činjenica da je u zapisniku i potvrdi navedeno još i da je taj predmet okrivljenik dragovoljno izručio policijskim službenicima nema nikakvu bitnu važnost za suštinu stvari. Navodi kojima okrivljenik tvrdi da je policija postupala autoritetom vlasti, zbog čega smatra da se navedeni dokazi ne mogu smatrati zakonitima, također nisu osnovani. Po ocjeni ovog suda, činjenica da su policijski službenici tražili da pokaže sadržaj torbice okrivljenik pogrešno smatra bespogovornom naredbom policijskih službenika s karakterom prisile, zapravo predstavlja poziv okrivljeniku da dobrovoljno pokaže sadržaj torbice, što je i učinio. Ne može se smatrati da navedeni izričaj ima karakter prisile, jer policijski službenici nisu poduzeli ni jednu radnju prijetnje ili prisile, a niti se takvim može smatrati njihov poziv da dragovoljno pokažu sadržaj torbice. Ovakav stav je u skladu sa sudskom praksom izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka broj I K ž-387/06 od 30. svibnja 2006.) Droga koja je predmet ovog prekršajnog postupka je pronađena zakonitom radnjom pregleda vozila. To jasno proizlazi iz iskaza svjedoka policijskog službenika JO koji je tu radnju i provodio. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je, prilikom vršenja radnje pregleda vozila, droga pronađena u pepeljari vozila, koja prema provedenim dokazima nije bila zatvorena. Slijedom navedenog, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta nisu nezakoniti dokazi pa nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna, te sadrži sve odlučne činjenice djela iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge i čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne i zaštitne mjere sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni.

7.

Ne može se prihvatiti tvrdnja okrivljenika da se odluka o njegovoj odgovornosti temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pri čemu žalitelj prvenstveno ističe da nema sigurnih dokaza o tome da je droga kod njega pronađena na zakonit način i ponavlja obranu koju je dao na glavnoj raspravi. Pogrešno ističe žalitelj da su predmeti oduzeti bez potvrde o privremenom oduzimanju predmeta budući da je ista sastavi dio prvostupanjskog predmeta (list 5) od 16. srpnja 2022. i potpisana po okrivljeniku, te su privremeno oduzeti predmeti predani na čuvanje Centru „Ivan Vučetić“. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 16. srpnja 2022. proizlazi da je dragovoljno izručio tzv “joint“ i zelenu bilju materiju, koji je, upravo ispod te konstatacije i potpisao. Pronađena materija je vještačena, a iz zapisnika o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja klasa: NK-235-01/22-02/3909, ur. broj: 511-01-114-22-3 od 10. kolovoza 2022., vidljivo je da je provedenim toksikološkim vještačenjem dostavljenih uzoraka "Omot broj 1" - cvjetni vršci zelene biljne materije, masa prema dopisu PU 0,5 g i "Omot broj 1" – ručno rađena cigareta s kartonskim filterom, djelomično konzumirana, ispunjena smjesom duhana i usitnjene zelene biljne materije, masa prema dopisu PU 0,7 g, utvrđeno je da je zelena biljna materija mase 0,43 g, masa ostalo 0,36 g (uzorak br. 1) i iz smjese s duhanom, masa smjese 0,44 g, masa ostalo 0,37 g (uzorak br. 2), konoplja koja sadrži više od 4,3% tetrahidrokanabinola, a prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga ("Narodne novine" broj 13/19, 134/21), tetrahidrokanabinol (THC) se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 1, dok se konoplja (cannabis sativa L.) nalazi na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu I, Odjeljku 1, gdje se navodi bilo koja biljka konoplje, izuzev sorti koja se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i kod kojih ukupni sadržaj THC-a ne prelazi 0,2%.

Prvostupanjski sud je pravilno cijeno iskaz svjedoka koji ima neposredna saznanja i podudaran je s materijalnom dokumentacijom predmeta. Bez uspjeha žalitelj ističe da torbica nije njegova, budući da je u vozilu bio sam, pa je nelogično i neprihvatljivo da bi prevozio tuđu torbicu za koju ne bi imao nikakvim saznanja te u tom smislu nije ponudio objašnjenje o vlasniku. Neosnovano žalitelj upire na razliku u količini droge, budući da je vještačenjem pouzdano utvrđena količina, koja je u skladu utvrđenim činjeničnim stanjem u postupu i navedena u izreci presude, a koja razlika ne dovodi u pitanje bitna obilježja prekršajnog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

Neosnovano žalitelj ističe da nije utvrđeno odbijanje testiranja na droge, već plaćanje testiranja, budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka osnovano zaključio da je odbio testiranje na droge, jer navedeno potvrđuje zapisnik na listu 9 spisa koji je bez primjedbi potpisao i pravilno vrednovan iskaz u postupku ispitanog svjedoka koji je postupao prema okrivljeniku, s time da troškove testiranja nisu dužni podmiriti ispitanici za koje se utvrdi da nisu pod utjecajem droga.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pravilno ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svaki za sebe i međusobno ih uspoređujući te osnovano zaključio da obrana okrivljenika nije osnovana, o čemu je naveo logične razloge u pobijanoj presudi koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

7.1. Slijedom navedenog, s obzirom da navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe, u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu i značaj djela, stupanj krivnje počinitelja i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijeneći olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika te ranije primjereno ponašanje, kaznu već odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih najnižih mjera kazni, smatrajući da će se ublaženom kaznom djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ubuduće na čine takve prekršaje, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

8.1. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

9. Ispitujući u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjeseca, ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prometnog prekršaja, utemeljena na članku 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Zaštitna mjera je već određena u minimalno propisanom vremenu, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i vrednovanju ranije neosuđivanosti, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu čl. 51. a Prekršajnog zakona.

10. Neosnovano žalitelj paušalno dovodi u pitanje odluku o troškovima prekršajnog postupka. Ocjena je i ovog suda da je žalitelj pravilno obvezan na naknadu troškova postupka u smislu čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, budući da je iste sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova koji je razmjeran trajanju i složenosti prekršajnog postupka i određen unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) prema poduzetim radnjama te materijalne troškove koji se odnose na vještačenje oduzete materije. Iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelj uz žalbu doprinosi dokumentaciju da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega ili osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.