REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1814/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; KZ, [adresa]; EZ, [adresa]; JZ, [adresa], protiv tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, OIB [osobni identifikacijski broj], Grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se prema tuženiku da su tužitelji suvlasnici dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] i to baš dijela u površini od 500 m2 koji je u skici lica mjesta od Sječnja 2019 iztrađenoj po "Poligon d.oo. "označena crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-A a koja skica čini sastavni dio ove presude i to baš tužitelj ŽZ za 59/100 dijela, ĆZ za 20/100 dijela, OZ za 6/10'0 dijela, ŽZ KZ za 5/100 dijela, EZ za 5/100 dijela i JZ za 5/100 dijela pa se ovlašćuju tužitelji u odnosu na tuženika i pod prijetnjom ovrhe da na temelju ove presude i prijavnog lista formiraju novu česticu zemlje te na istoj zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris sa imena tuženika.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.682,32 eura.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 28. 07. 2020. godine tužba tužitelja od 1 do 6 protiv tužene radi utvrđenja.

U tužbi se navodi da je u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] u Z. U. [broj ZK uloška] na čest. zem. [katastarska čestica] uknjižen je kao vlasnik tuženik. Tužitelji su vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] n na kojoj se nalazi dio njihove kuče. Prilikom formiranja čest. zem. [katastarska čestica] u istu je obuhvaćen i dio nekretnine tužitelja na kojem dijelu se nalazi veći dio njihove kuće, [adresa]. Na taj naćin 500 m2 od nekretnine sa kućom tužitelja formalno je pripojeno nekretnini tuženika, uključiv i 90% zgrade. Između nekretnine tuženika i tužitelja je put koji je omeđen ogradama te je jasno vidljivo da tuženik nema nikakve veze sa zemljom i kućom tužitelja. Tužitelji bi bili sduvlasnici ovog dijela nekretnine od 500 m2 i to ŽZ za 59/100, ĆZ za 20/100 dijela, Vrlika Vera za 6/100 dijela KZ za 5/100 dijela, EZ za 5/100 dijela i RZ za 5/100 dijela. Sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] na položajnom nacrtu od Sječnja 2019 izrađenom po "Poligon d.o.o." Split oznaćen je slovima A-B-C-D-E-A i crvenom bojom. Tužitelji žele srediti zemljišnoknjižno stanje , pa se na temelju naprijed izloženoga predlaže da bude urećena rasprava i donjeta slijedeća

P R E S U D A

1/. Utvrđuje se prema tuženiku da su tužitelji suvlasnici dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] i to baš dijela u površini od 500 m2 koji je u skici lica mjesta od Sječnja 2019 iztrađenoj po "Poligon d.oo. "označena crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-A a koja skica čini sastavni dio ove presude i to baš tužitelj ŽZ za 59/100 dijela, ĆZ za 20/100 dijela, OZ za 6/10'0 dijela, ŽZ KZ za 5/100 dijela, EZ za 5/100 dijela i JZ za 5/100 dijela pa se ovlašćuju tužitelji u odnosu na tuženika i pod prijetnjom ovrhe da na temelju ove presude i prijavnog lista formiraju novu česticu zemlje te na istoj zatrže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris sa imena tuženika.

2/. Dužan je tuženik, ukoliko se opre ovoj tužbi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbene navode u cijelosti, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik, opreza radi, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da tuženik, onako kako je označen u tužbi ne postoji, odnosno nema pravnu osobnost te ne može biti stranka u postupku.

U odnosu na tužbene navode kako je prilikom formiranja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, obuhvaćen i dio nekretnine tužitelja na kojem dijelu se nalazi veći dio njihove kuće na adresi [adresa], tuženik se očituje kako slijedi. Rješenjem Skupštine Općine Split broj 07/Up-I-2018/78 od 04. listopada 1978. godine poduzeću „Elektrodalmacija“ Split, pravnom predniku tuženika, dodijeljena je uz naknadu za korištenje nekretnina oznake 5932/6 k. o. [katastarska općina], površine 17530 m2, radi izgradnje pogonske zgrade na području Kopilice. Predmetna nekretnina formirana je parcelacijskim elaboratom za deposesiju u korist „Elektrodalmacije“ Split, pravnog prednika tuženika, a po lokaciji broj 08/928-1/78 od 23. ožujka 1978. godine i odobrenja za parcelaciju broj 08-UP-I-1337/78. U sastav novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušla je i čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dio navedene čestice u površini od 500 m2 dok je preostali dio u površini od 337 m2 ostao na korištenje tadašnjim vlasnicima/korisnicima (ŽZ, Ž, LZ p. Ž, ZZ, BZ, LZ p. JZ, NZ p. Ž, ČZ p. Ž, HZ p. Ž, CZ p. Ž, AZ p. Ž i ŠZ ud. JZ). Konačnim ugovorom sklopljenim između Poduzeća za izgradnju Split i Elektrodalmacije Split, pravnim prednikom tuženika, regulirani su međusobni odnosi u pogledu pripreme i komunalnog uređenja građevinskog zemljišta za izgradnju pogonskih objekata na području Kopilice, te je plaćena naknada u iznosu od tadašnjih 37.000.000 dinara.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-6113/96 od 19. travnja 2001. godine izvršeno je brisanje društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja „Elektrodalmacije Split“, te je uknjiženo prava vlasništva na ime tuženika. Predmetna nekretnina kao cjelokupna građevinska čestica (5932/6 k. o. [katastarska općina] površine 17530 m2), u čiji sastav je ušla i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dio navedene čestice u površini od 500 m2, danas služi kao skladišni prostor otvorenog i zatvorenog tipa na kojem se skladišti materijal (drveni i betonski stupovi, kabelski tromeli, transformatori, kućice trafostanica i svekolika oprema pribavljena javnome nabavom ili demontažom postojećih energetskih objekata i dr.) te na kojem manevriraju prilikom utovara-istovara ili se parkiraju službena vozila HEP-a (kamioni, dizalice, prikolice i drugi vozni i plovidbeni park). Posebno se ističe kako je nekretnina, iako u vlasništvu tuženika, dana na upravljanje i korištenje članu HEP grupe i to baš HEP- Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Elektrodalmacija Split, tvrtki registriranoj za obavljanje djelatnosti distribucije električne energije te izgradnje i održavanja elektroenergetskih građevina, u koju svrhu i postoje navedena skladišta i drugi manipulativni prostori.

Dakle, iz gore navedenog razvidno je kako dio nekadašnje čestice 5974/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 500 m2 danas predstavlja jedinstvenu (novoformiranu) česticu 5932/6 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, pa se tuženik protivi zahtjevu tužitelja da se isti utvrde kao suvlasnici dijela nekretnine oznake 5932/6 k. o. [katastarska općina] i to baš dijela u površini od 500 m2 kako je to prikazano na skici izrađenoj od tvrtke Poligon d.o.o. Tužitelji se u tužbi pozivaju na skicu lica mjesta od siječnja 2019. godine izrađene od tvtke Poligon d.o.o., međutim ista nije priložena uz tužbu niti dostavljena tuženiku na očitovanje. Nadalje, tužitelji kao prijašnji vlasnici, odnosno pravni slijednici prijašnjih vlasnika, imali su mogućnost sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine podnijeti zahtjev za povrat/naknadu oduzete imovine, a što su očito propustili napraviti.

Tuženik, opreza radi ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Naime, tužitelji u tužbi navode da su vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 337 m2, odnosno onog dijela čestice koji je preostao nakon provedbe parcelacijskog elaborata. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak ZU 3531, razvidno je kako su kao vlasnici, osim tužitelja, upisane i druge osobe.

Slijedom navedenog, predlaže se da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu istih na plaćanje parničnog troška.

U dokaznom postupku sud je pregledao zk izvatka zu 15297 KO [katastarska općina] od 06.01.2020. i od 22.12.2018., zatim zu 3531 od 06.09.2020.,priložene kopije lica mjesta, rješenje Skupštine Općine Split broj 07/Up-I-2018/78 od 04.10.1978. godine;, parcelacionog elaborata od 31.03.1978., konačnog ugovora od 14.07.1977., dopisa općine Split od 22.04.1992., rješenja Z- 6113/96-rr od 19.04.2001., preris katastarskog plana, kopiju katastarskog plana od 30.03.1978., nacrt lica mjesta od siječnja 2019 izrađen od Poligon d.o.o. Split, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra, te saslušao tužitelja kao parnične stranke.

Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Neosnovan je tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije jer su tužitelji nasljednici bivšeg korisnika predmetne nekretnine sada pok. LZ pok. Ž i drugih. Nije osnovan ni tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je punomoćnik tužitelja podneskom od 15. studenog 2023. Godine točno označio tuženika.

Iz pregleda zk izvatka ZU 15297 K. O. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. Siječnja 2020. God. vidljivo je da čestica zemlje [katastarska čestica] ima površinu od 17.530 m² a pravo vlasništva upisano je na ime Hrvatska elektroprivreda d.d. Distribucijsko područje "Elektrodalmacija" Split.

Pregledom rješenja skupštine općine Split broj 07/UP-I-2018/78 od 4. Listopada 1978. godine sud je utvrdio da je pravnom predniku tuženika poduzeću Elektrodalmacija iz Splita dodijeljena novoformirana čestica zemlje uz naknadu za korištenje nekretnine označene kao čestica zem. [katastarska čestica] radi izgradnje pogonske zgrade. Novoformirana čestica zemlje [katastarska čestica] u površini od 1705 m² formirana je od više čestica zemlje koje su bile u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao društveno vlasništvo.

Iz priloženog parcelacijskog elaborata od 31. Ožujka 1978. Godine vidljive su sve čestice odnosno dijelovi čestica koje su deposedirane pa tako i čest. zemlje [katastarska čestica] na kojoj je bio uknjižen korisnik LZ pok Ž i drugi u površini od 837 m² s tim da je korisniku ostala površina od 337 m² dok je 500 m² deposedirano i ušlo u sastav novoformirane čestice zemlje [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 1705 m2. Iz pregleda nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića od travnja 2024. Godine sud je utvrdio da je ovdje predmet spora upravo ovih 500 m2 koji su ušle u novoformiranu čestice zem. [katastarska čestica], a koji su tužiteljevim pravnim prednicima deposedirane još 1978. Godine.

Tužitelj tvrdi mu za oduzeto zemljište nije plaćena naknada, međutim, treba reći da se ovdje radi o zemljištu koje u zemljišnim knjigama bilo upisano kao društveno vlasništvo a postupak naknade tako oduzetog zemljište propisano je odredbama Zakona o naknadi za oduzeto zemljište u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Čl. 65. tog zakona određuje da se postupak za naknadu pokreće zahtjevom nadležnoj službi pa su tužitelji u konkretnom slučaju za naknadu oduzetog zemljišta trebali podnijeti zahtjev nadležnom upravnom tijelu.

Na temelju utvrđenih činjenica ovaj sud je pod poslovnim brojem P 2585/2020 od 17. 10. 2024. God. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što po ocjeni ovog suda tužitelj nije mogao osnovano tražiti fizički povrat utuženog dijela čestice zemlje koji im je 1978. Godine deposediran i temeljem provedenog upravnog postupka dodijeljen na korištenje tuženiku.

Po žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž 5556/2024–2 od 8. Travnja 2025. godine ukinuo citiranu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke Županijski sud u Zagrebu između ostalog navodi sljedeće:

"9. U konkretnom slučaju, nesporno je da dio nekretnine (točno određeni realni dio) na kojem tužitelji tužbenim zahtjevom zahtijevaju utvrditi pravo suvlasništva predstavlja dio nekretnine koja je rješenjem Skupštine Općine Split broj 07/Up-I- 2018/78 od 4. listopada 1978., poduzeću "Elektrodalmacija" Split, pravnom predniku tuženika, dodijeljena uz naknadu za korištenje nekretnina oznake 5932/6 k. o. [katastarska općina], površine 17530 m2, radi izgradnje pogonske zgrade na području Kopilice, te da je predmetna nekretnina formirana parcelacijskim elaboratom za deposesiju u korist "Elektrodalmacije" Split, pravnog prednika tuženika, a po lokaciji broj 08/928-1/78 od 23. ožujka 1978. i odobrenja za parcelaciju broj 08-UP-I-1337/78, i da je u sastav novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušla i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dio navedene čestice u površini od 500 m2 (preostali dio u površini od 337 m2 ostao na korištenje tadašnjim vlasnicima/korisnicima ŽZ, Ž, LZ, ZZ, BZ, LZ, LZ ZZ p. Ž, ČZ p. Ž, HZ p. Ž, CZ p. Ž, CZ AZ p. Ž i ŠZ ud. JZ). Nesporno je i da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-6113/96 od 19. travnja 2001. izvršeno brisanje društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja "Elektrodalmacije Split" te da je uknjiženo prava vlasništva na ime tuženika.

10. Tužitelji u žalbi osnovano upiru kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučnu, a između stranaka, spornu činjenicu - tko se nalazi u posjedu predmetnog, točno određenog, realnog dijela nekretnine u površini od 500 m2.

10.1. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja tuženikov skladišni prostor otvorenog i zatvorenog tipa na kojem se skladišti materijal te na kojem se parkiraju tuženikova službena vozila, dok iz iskaza tužitelja PZ koji je saslušan na očevidu na licu mjesta, proizlazi kako se radi o omeđenom prostoru (površine cca 900m2), na kojem se nalazi prizemna starija kuća površine 150 m2 s dvorištem obiteljska kuća s vrtom, u posjedu tužitelja.

11. Nadalje, iz iskaza prvotužitelja PZ također proizlazi kako su pravni prednici tužitelja, kao i prvotužitelj u dugogodišnjem (od 1930.), nesmetanom posjedu predmetnog realnog dijela nekretnine, odnosno od dana kada je njegov djed pok. LZ kupio predmetno zemljište radi izgradnje obiteljske kuće, koja je sagrađena već 1931. koja i danas postoji na zemljištu, i koja je u izvornom stanju jer od izgradnje nije nadograđivana, daje njegova djeda naslijedila baka O i djeca, koju je naslijedio njegov otac Ž koji je umro 1980., da bi njega naslijedila njegov a majka Ć koja je umrla 1997, a da je on naslijedio svoju majku i u toj kući živi od 1974., da je kuća površine 145 m2, a samo zemljište ima ukupno 500m2 što on i njegova obitelj koriste od 1930., da je grad Split donio odluku o deposesiji 1978. no da ta odluka do danas nije provedena, te da su oni i danas u posjedu predmetne nekretnine koja je i danas u njihovu vlasništvu, kao da tužiteljima, odnosno njihovim prednicima nije nikada bila isplaćena nikakva naknada za oduzimanje te nekretnine.

11.1. S navedenim u vezi, tužitelji u žalbi upiru kako se faktično stanje nakon donošenja rješenja o deposesiji iz 1978. na predmetnom dijelu nekretnine nije promijenilo, odnosno da nikada nisu nastupili pravni učinci rješenja o deposesiji, jer su tužitelji ostali u posjedu spornog dijela zemljišta kako su bili i prije donošenja tog rješenja, odnosno da su u neprekidnom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine preko 90 godina, i da njihov posjed nije nikada nitko ometao, niti da im je ikada itko osporavao pravo na posjed, zbog čega smatraju da su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (članak 159. stavci 3. i 4. u vezi s člankom 160. ZV), a imajući u vidu i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (predmeti Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske), prema kojoj se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. (rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-6113/96 od 19. travnja 2001. izvršeno brisanje društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja "Elektrodalmacije Split" te da je uknjiženo prava vlasništva na ime tuženika).

11.2. Nadalje, tužitelji u žalbi upiru i na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju od travnja 2024. iz kojeg proizlazi kako posjed tužitelja čini stambena kuća, površine 150 m2 s okućnicom (parkiralište, vrt, terasa), koje se posjedu pristupa makadamskim putem koji predstavlja žicom omeđeni prostor od ukupno 500m2.

13. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, utvrditi i raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će prvenstveno utvrditi predmet prijepora (je li u naravi riječ o skladišno/parkirališnom prostoru tuženika ili ograđenom prostoru unutar kojeg se nalazi obiteljska kuća s okućnicom u vlasništvu tužitelja), i s navedenim u vezi, je li izvršena deposedacija predmetnog, točno određenog, realnog dijela nekretnine, te će utvrditi, imajući u vidu citirane propise i sudsku praksu ESLJP, jesu li se u konkretnom slučaju stekli zakonski uvjeti za stjecanje prava (su) vlasništva dosjelošću, i tek će potom moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu."

Sukladno traženje Županijskog suda u Zagrebu iz citirane odluke ovaj sud u ponovnom postupku pregledao cjelokupni raspravni materijal te dodatno saslušao sudskog vještaka za geodeziju Ivan Barbalića.

Na raspravi dana 28. Siječnja 2026. godine sudski vještak za geodeziju Ivan Barbalić navodi da predmet spora predstavlja kuća s dijelom dvorišta kako je to označio u svom vještvu a koji je istovjetan skici koja prileži spisu sastavljenoj od "Poligon" d.o.o. od siječnja 2019. Godine te da je istovjetna s položajem, oblikom i površinom.

Na uviđaju dana 5. Travnja 2024. godine sud je konstatirao da je predmet površina od cca 900 m² koja u naravi predstavlja prizemnu stariju kuću površine cca 150 m² sa dvorištem, a cijela nekretnina je omeđena betonskim zidom dok je u sjevernom dijelu omeđena u Dioklecijanovim vodovodom. Na nekretninu se dolazi u manjim uskim putem kroz veću metalnu ogradu/kapiju.

Iz iskaza tužitelja pod 1 sud je utvrdio da je predmetno zemljište kupio tužiteljev djed LZ negdje oko 1930. godine, a već 1931. godine tu je napravio kuću koja i danas postoji na zemljištu. Ž je umro 1935. godine a naslijedila ga je baka tužitelja pod 1 O i djeca. K je naslijedio tužiteljev otac Ž koji je umro 1980. godine, da bi njega naslijedila tužiteljeva majka Ć koja je umrla 1997. godine, a od majke je tužitelj naslijedio tu nekretninu. Tužitelj pod 1 u toj kući živim od 1974. godine. Kuća koja se nalazi na toj nekretnini u izvornom stanju je površine 145 m2 i nije dograđivana otkad je napravljena 1931. godine. Samo zemljište ima ukupno 500 m2 što tužitelj pod 1 i njegova obitelj koristi od 1930. godine kad je to zemljište i kupljeno.

Grad Split je 1978. godine donio odluku o deposesiji te nekretnine, međutim, do danas ta odluka nije provedena, tužitelji su i danas u vlasništvu i posjedu te nekretnine, a nikada im nitko nije ni ponudio naknadu po tom rješenju. Temeljem te odluke tuženik se u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik te nekretnine kao i u katastru, dok su stvarni posjednici i na dalje tužitelji. U toj odluci je pisalo da se tuženik može knjižiti temeljem te odluke, međutim, pisalo je i to da je tuženik dužan tužiteljima platiti naknadu za oduzimanje te nekretnine što tuženik nikada nije napravio i tužiteljima platio naknadu.

Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći prije 96 godina odnosno od 1930.god., kada su na snazi bila pravna pravila Općeg građanskog zakona, potom je od 1. rujna 1980. na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO). Prema čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, životan i logičan, a taj iskazi je sukladan i ostalim pregledanim pisanim dokazima u ovom postupku. Naime, iz citiranih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjed ovdje utuženog dijela nekretnine na kojoj se nalazi stara kuća. Sud je iz iskaza tužitelja pod 1 također utvrdio da od ulaska tužitelja u posjed dijela predmetne čestice nije imao osporavanja vlasništva od bilo koga.

Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je tužitelj zakoniti posjednik jer se posjed temelji na valjanoj pravnoj osnovi, kupoprodaji, da je savjestan, jer je tužitelj smatrao da mu pripada pravo na posjed i vlasništvo dijela utužene nekretnine. Stoga sud zaključuje da su se stekle pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. ZOVO i to još 1950. godine. Međutim, tužitelj je nastavio koristi utuženi dio nekretnine sve do danas pa su tužitelji u svakom slučaju na dijelu predmetne nekretnine stekli pravo vlasništva dosjelošću.

Slijedom navedenog trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kako je to navedeno u izreci presude.

Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. St. 1. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti trošak postupka i to za sastava tužbe 200,00 eura (Tbr.7.t.1.OT), za sastav 1 podneska 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za zastupanje po punomoćniku na 5 ročišta po 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT), za sastav žalbe protiv presude 250,00 eura (Tbr.10.t.1.OT),, ukupno 1.650,00 eura.

Utvrđeni iznos potrebno je uvećati za 50 % zbog zastupanja 6 osoba 825,00 eura, trošak PDV-a od 25 % 618,75 eura, trošak uviđaja i vještva 535,48 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu 53,09 eura, ukupno 3.682,32 eura.

U Splitu, 26. veljače 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. ŽZ, [adresa]; OZ, [adresa]; ĆZ, [adresa]; KZ, [adresa]; EZ, [adresa]; JZ, [adresa]

2. HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, Grada Vukovara 37, 10000

Zagreb