REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-206/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ON, II. optuženog DN, III. optuženog ČN i V. optuženog ĐN, zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom – opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11, a povodom žalbe II. optuženog DN po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine i žalbe III.optuženog ČN po braniteljici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz Kutine, protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-418/2016- 23 od 11. veljače 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe II. optuženika DN i III.optuženika ČN kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku I. optuženik BN, II. optuženik DN, III. optuženik ČN i V. optuženik ĐN, proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv imovine - teškom krađom - opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11 , te je I.optuženik BN osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, II. optuženik DN, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, III. optuženik ČN osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a V.optuženik ĐN osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1.Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećenoj EN, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.327,22 eura (ranije 10.000,00 kuna), te je naloženo I.optuženom CN, II. optuženom SN, 3. optuženom ĆN i V. optuženom m. p. KN da oštećenoj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude solidarno isplate ukupan iznos od 1.327,22 eura.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, 1. do 5. okrivljenici su u cijelosti oslobođeni od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio II. optuženik DN po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz [adresa], zbog odluke o kazni. Smatraju kako je izrečena kazna prestroga jer je sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, dok o brojnim olakotnim okolnostima na strani II. optuženika nije u dovoljnoj mjeri vodio računa. Naime, II. optuženik je iskreno priznao kazneno djelo čime je u bitnom doprinio ubrzanju i ekonomičnosti kaznenog postupka, iskreno se pokajao i iskazao kako kritički gleda na počinjeno kazneno djelo. Počinjeno djelo je vezano uz njegovu mlađu životnu dob i tešku materijalnu situaciju. U međuvremenu je zasnovao obitelj, otac je šestero maloljetne djece za koje isključivo on osigurava egzistenciju radom u nadnici dok mu je supruga nezaposlena osoba. Od počinjenja kaznenog djela prošlo je 10 godina, kuća u koju je učinjena provala je trošna vikend kuća u kojoj se u kritično vrijeme nitko nije nalazio, otuđene su stare i dotrajale stvari, što prvostupanjski sud nije cijenio. Što se tiče otegotne okolnosti da je optuženik osoba koja je do sada više puta kažnjavana ukazuju kako se radio o izrazito dugom vremenskom periodu od gotovo 20 godina, gdje se optuženik sporadično pojavljivao kao počinitelj djela, a pokazao je i spremnost da namiri nastalu štetu oštećenici. Smatraju da bi se svrha kažnjavanja postigla i blažom kaznom i to uvjetnom osudom uz primjenu maksimalnog roka provjeravanja u trajanju od 5 godina, kao i izricanjem rada za opće dobro. Zbog navedenog predlažu da županijski sud usvoji žalbu, te da preinači pobijanu presudu na način da II. optuženiku izrekne blažu kaznu u skladu s navedenim. Sukladno odredbi članka 475. stavka 1. ZKP moli da drugostupanjski sud izvijesti obranu o održavanju sjednice vijeća.

3. Žalbu je podnio i III. optuženik ČN po braniteljici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz [adresa], zbog odluke o kazni. Smatraju kako je prvostupanjski sud precijenio otegotnu okolnost, dok o brojnim olakotnim okolnostima na strani III. optuženika nije u dovoljnoj mjeri vodio računa, jer se III. optuženik iskreno pokajao i priznao imovinskopravni zahtjev i obećao daće štetu dragovoljno namiriti jer optuženik ostvaruje redovite mjesečne prihode. Od počinjenja djela je zasnovao obitelj, otac je sedmero maloljetne djece za koje skrbi, dok mu je supruga nezaposlena osoba. Vikend kuća u koju je izvršena provala je derutna i nije bila korištena, otuđene stvari su male vrijednosti i stare, a kazneno djelo je vezano uz mlađu životnu dob i teško materijalnu situaciju, a počinjeno je prije 10-ak godina. Smatraju kako bi se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postigla i blažom kaznom i to uvjetnom osudom uz primjenu maksimalnog roka provjeravanja u trajanju od 5 godina kao i izricanjem rada za opće dobro kroz koju bi III. optuženik bio koristan društvu, a ujedno bi mogao nastaviti skrbi o svojoj obitelji. Slijedom navedenog predlažu da županijski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da III. optuženiku izrekne blažu kaznu kako je to ranije navedeno. Sukladno odredbi članka 475. stavka 1. ZKP moli da drugostupanjski sud izvijesti obranu o održavanju sjednice vijeća.

4.Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupile stranke, iako su o sjednici uredno obaviještene, a branitelj II. optuženika i braniteljica III. optuženika su opravdali svoj nedolazak kao i nedolazak II.i III. optuženika službenom spriječenošću, tako da je sjednica održana bez prisutnosti stranaka sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe II. optuženika DN i III. optuženika ČN nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući odluku o kazni za obojicu optuženika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud II. optuženiku i III. optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

9. Prvostupanjski sud je u tom pogledu II. optuženiku DN osnovano cijenio kao olakotne okolnosti priznanje počinjenja kaznenog djela čime je pridonio bržem rješavanju ovog postupka uz priznanje imovinskopravnog zahtjeva i obećanje da će dragovoljno namiriti štetu koju je prouzročio oštećenoj, činjenicu da je obiteljski čovjek oženjen i otac šestero djece, dok je od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se radi o višestrukom recidivistu, osobi koja redovito krši zakone i ne poštuje društvene norme, koji je činio različita pa i teža kaznena djela od predmetnog, a do sada izricane uvjetne osude i kaznene sankcije rada za opće dobro očito nisu na njega dovoljno utjecale te nije korigirao svoje ponašanje. Zato prvostupanjski sud osnovano smatra kako jedino bezuvjetna kazna zatvora može dovoljno snažno utjecati na II. optuženika kako bi uvidio da za svoje protupravno ponašanje mora snositi posljedice, te jedino takva kazna na njega može djelovati da prestane činiti kaznena djela, a izrečena kazna će utjecati i na sve ostale građane da ne dolaze u sukob sa zakonom, čime se u ostvaruje svrha generalne i specijalne prevencije.

9.1. Stoga, suprotno žalbenim navodima, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je II. optuženika DN za počinjeno kazneno djelo protiv imovine - teškom krađom - opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11, osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok blaže kažnjavanje za koje se žalbom zalaže II. optuženik nije opravdano.

10. U pogledu III. optuženika ČN prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni osnovano cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, čime je pridonio bržem rješavanju ovog postupka uz priznanje imovinskopravnog zahtjeva i obećanje da će dragovoljno namiriti štetu koju je prouzročio oštećenoj, koju štetu je III. optuženik nakon donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude platio oštećenoj, a o čemu je u spis dostavio dokaz. Kao olakotno prvostupanjski sud je cijenio izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela te protek vremena jer je od inkriminiranog događaja do donošenja prvostupanjske presude prošlo 10 godina, te činjenicu da je III. optuženik oženjen i otac sedmero djece. U pravu je prvostupanjski sud kada je III. optuženika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, jer je od otegotnih okolnosti utvrdio kako je on višestruki recidivist, osoba koja redovito godinama krši zakone i ne poštuje društvene norme čineći kaznena djela protiv imovine, a do sada izricane uvjetne osude i izricanje rada za opće dobro nisu na njega utjecale i on nije korigirao svoje ponašanje niti je prestao činiti kaznena djela. Zato osnovano prvostupanjski sud smatra da jedino bezuvjetna kazna zatvora može dovoljno snažno utjecati na III. optuženika da shvati kako za svoje protupravno ponašanje mora snositi posljedice, te će jedino takva bezuvjetna kazna zatvora na njega utjecati poučno i preventivno da u budućnosti prestane činiti kaznena djela. Ovako izrečena osuda će utjecati i na sve ostale građane da ne dolaze u sukob sa zakonom, čime se u ostvaruje svrha generalne i specijalne prevencije.

10.1.Tako izrečena kazna je zapravo minimalna kazna za ovo kazneno djelo i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje, kažnjavanje ispod zakonskog minimuma, a za koje se zalaže III. optuženik, nije osnovano.

10.2. Činjenica da su optuženici platili nastalu štetu, a koju žalitelji ističu, ne može se smatrati osobito olakotnom i razlogom za blaže kažnjavanje, jer su presudom optuženici i obvezani solidarno naknaditi nastalu štetu oštećenoj.

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih II. i III. okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe obojice optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Požega, 26. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko