REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1185/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja KĆ, odvjetničke vježbenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SĆ iznos od 1.300,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.251,00 EUR od 24. ožujka 2025. do isplate i

- na iznos od 49,00 EUR od 26. veljače 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SĆ zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 679,00 EUR koja teče od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SĆ u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 49,00 EUR koja teče od 24. ožujka 2025. do 25. veljače 2026. i na nesporno isplaćeni iznos od 21,00 EUR koja teče od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju SĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.331,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja SĆ za naknadu troška postupka u iznosu od 593,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. siječnja 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o. PC Govedarstvo, PJ Tov junadi u krugu Farma Potok prilikom pretjerivanja stoke iz boksa u boks kada je jedno june krenulo prema njemu i udarilo ga glavom u ruku. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete 26. svibnja 2025. iznos od 700,00 EUR, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio na Objedinjeni hitni bolnički prijam Kliničke bolnice Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Fractura basis phalangis medialis digiti IV maanus sins susp. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer ga je june snažno udarilo u ruku i ozlijedilo mu 4. prst lijeve šake koji je odmah nateknuo uz pojavu hematoma uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je u bolnici napravljen RTG lijeve šake na kojem je bila vidljiva diskretna transparencija kroz bazu medijalne falange koja može odgovarati frakturi bez pomaka te mu je postavljena imobilizacija, a on je morao mirovati, lokalno hladiti preko imobilizacije, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike te provoditi vježbe razgibavanja prsta. Tužitelju je tijekom mirovanja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 2.000,00 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćenih 700,00 EUR, konačno čini 1.300,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od dana 4. siječnja 2025. te da je tuženik s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Nije sporno da se tužitelj 24. ožujka 2025. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku u kojem mu je temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 700,00 EUR i to 26. svibnja 2025., od čega iznos od 679,00 EUR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te 21,00 EUR na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege. S tim u vezi, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju budući da gore navedeni nesporno isplaćeni iznos predstavlja primjerenu pravičnu naknadu. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti temeljem članka 19. i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima, ali da bi se radilo o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od isplaćenog tužitelju u izvansudskom postupku. Da je tome tako, potvrđuje i činjenica da je tužitelj dostavio samo tri lista medicinske dokumentacije iz kojeg je razvidno da nije bilo nikakve frakture prsta, a nakon čega uopće nije imao potrebu za daljnjom medicinskom obradom što ukazuje na izostanak kvalifikatornih okolnosti koje bi opravdavale pravičnu novčanu naknadu u većem iznosu. Tuženik osporava osnov i visinu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu u vidu pružanja tuđe pomoći i njege budući da ista tužitelju nije bila potrebna u većoj mjeri od one koju je tuženik priznao isplatom u mirnom postupku, a imajući u vidu zadobivene ozljede i intenzitet istih. Tužitelj niti ne navodi tko mu je i u kojem opsegu pružao pomoć i njegu te u čemu se ona sastojala. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku i neimovinsku štetu koju tužitelj potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva budući da je tuženik svoju obvezu u cijelosti ispunio isplatom u mirnom postupku, i to u roku od 60 dana od primitka kompletiranog odštetnog zahtjeva, čime je u potpunosti izvršio svoju obvezu slijedom čega nije niti došlo do kašnjenja u izvršenju obveze. Podredno, navodi se da bi tužitelj ostvario pravo na zateznu kamatu na imovinsku štetu imao tek od dana presuđenja obzirom da je riječ u konkretnom slučaju o nerepariranoj šteti. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu da isti tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podneskom od 24. rujna 2025. nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 130,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2025. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Podneskom od 14. listopada 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Slijedom navedeno, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj uredio u tužbi.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem elektroničke pošte od 24. ožujka 2025. (str. 5 spisa), odštetnog zahtjeva od 24. ožujka 2025. (str. 6 i 35 spisa), dopisa tuženika od 25. ožujka 2025. (str. 7-8 spisa), Prijave o ozljedi na radu (str. 9-13 i 41-45 spisa), medicinske dokumentacije (str. 14-16 i 46-48 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. veljače 2025. s prilogom (str. 17- 20 i 49-52 spisa), Lista pokrića br. 078700123312 (str. 25-27 spisa), Privitka Listu pokrića br. 078700123312 (str. 28 spisa), Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 29-36 spisa), elektroničke pošte od 17. travnja 2025. (str. 37- 38 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću (str. 60-61 spisa) i dopunskim pisanim očitovanjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću (str. 68 spisa) te je saslušan tužitelj kao stranka (str. 71 spisa).

5. Na ročištu održanom 20. siječnja 2026. zamjenica punomoćnika tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenice punomoćnika tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 4. siječnja 2025. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 700,00 EUR.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.

9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zatezne kamate.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 4. siječnja 2025. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o. PC Govedarstvo, PJ Tov junadi u krugu Farma Potok.

13. Tijekom postupka je saslušan tužitelj koji je naveo da je zaposlen kod poslodavca Belje Plus d.o.o. te da se ozlijedio obavljajući poslove svog radnog mjesta, ozlijedio početkom siječnja prošle godine. Tužitelj je naveo da je posao obavljao na uobičajen način, a toga dana je june krenulo prema njemu i udarilo ga glavom u ruke. Tužitelj je bio na bolovanju otprilike mjesec dana. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, a pružala mi ju je supruga.

13.1. Sud je u cijelosti vjeruje tužitelju jer je tužitelj iskazivao životno i logično i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

14. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću. U svom nalazu i mišljenju od 16. rujna 2025. vještak je utvrdio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica navedenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno te se pridržavao uputa liječnika. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti. Vještak je utvrdio da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice. Tužitelj je pretrpio strah tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 5 dana. Fizička bol jakog intenziteta je trajala 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana te manjeg intenziteta još oko 28 dana. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna po 1 sat dnevno kroz 14 dana (nošenje ortoze). Liječenje tužitelja je završeno nakon 4 tjedna.

15. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

17. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

18. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 34 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana, a slabijeg intenziteta 28 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 21 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, a slabijeg intenziteta 15 dana te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 32 godina, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 1.930,00 EUR.

19.1. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 679,00 EUR na ime neimovinske štete, valjalo je tužitelju dosuditi daljnji iznos od 1.251,00 EUR.

20. Na temelju članka 1095. stavka 1. i članka 1089. stavka 2. ZOO-a sud je mišljenja da tužitelju za 14 sati tuđe pomoći pripada iznos od 70,00 EUR (14h x 5,00 EUR). O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja.

20.1. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju 21,00 EUR za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći, tužitelju je valjalo po toj osnovi dosuditi daljnji iznos od 49,00 EUR.

21. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje završeno 4 tjedna nakon ozljeđivanja, ocjena ovog suda je da tužitelj opravdano potražuje zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 24. ožujka 2025. pa do isplate.

22. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć uobičajeno zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Stoga je sud dosudio tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 21,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

23. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku 24. ožujka 2025., liječenje tužitelja je završeno početkom veljače 2025. (4 tjedna nakon ozljeđivanja), a do isplate nespornog iznosa odštete došlo je 26. svibnja 2025. Članak 943. stavka 1. ZOO-a propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu štete/osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se dogodio osigurani slučaj. Ukoliko je za utvrđivanja postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan platiti osigurninu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u navedenom roku obavijestiti da odštetni zahtjev nije osnovan (članak 943. stavak 2. ZOO-a). Nadalje, člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Također, imovinska šteta za tuđu pomoć predstavlja imovinsku nenovčanu štetu te je sud mišljenja da ista dospijeva u trenutku donošenja presude prvog stupnja. Imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 679,00 EUR na ime neimovinske štete nakon proteka rokova propisanih člankom 943. ZOO-a, sud je mišljenja da tužitelj osnovano potražuje isplatu zatezne kamate na plaćeni iznos od 679,00 EUR od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025.

23.1. Kako imovinska šteta za tuđu pomoć predstavlja imovinsku nenovčanu štetu koja dospijeva u trenutku donošenja presude prvog stupnja, tužitelj neosnovano potražuje isplatu zatezne kamate na plaćeni iznos od 21,00 EUR od 24. ožujka 2025. do 26. svibnja 2025.

24. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

25. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.300,00 EUR.

27. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav tužbe od 30. lipnja 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 1. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 24. rujna 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu 26. veljače 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 75,00 EUR;

što ukupno iznosi 825,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (206,25 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.031,25 EUR.

28. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.331,25 EUR.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. studenoga 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, tužitelju nije priznat trošak zatražen preko iznosa dosuđenog ovom presudom jer je zatražen u prekomjernom iznosu.

30. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku