REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3691/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, protiv tužene TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti stranaka, dana 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Gložinić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-65892/2023 od 18. rujna 2023.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 40,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 17,79 eura od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 15,88 eura od 16. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 16,36 eura od 16. travnja 2023. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Sunčica Gložinić je dana 18. rujna 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-65892/2023 kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženoj namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju, tražbinu u iznosu od 71,64 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2023. uz isplatu iznosa od 2,60 eura na ime zateznih kamata obračunatih na utuženi iznos naveden u izvatku iz poslovnih knjiga od dana dospijeća pa do 19. srpnja 2023. do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako osporava utuženo potraživanja navodeći da dostavlja potvrdu uplata i račun za 10. mjesec gdje je prema njenom mišljenju dug u visini od 47,87 eura, a ne 71,64 eura. Navodi da se i prije žalila tužitelju, da vodomjer dugo nije očitan, a i da se mijenjao broj stanara u kući. Nadalje, tijekom postupka navodi kako se ne sjeća je li pisala pisane prigovore na izdane utužene račune tužitelja, ali navodi da je istog kontaktirala telefonskim putem te da smatra kako je obračun navedene potrošnje netočan jer nije točno naznačen broj korisnika na predmetnoj adresi.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3691/2023-2 od 30. rujna 2024. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid izvadak iz poslovnih knjiga, presliku računa sa lista 18 spisa, pregled uplata sa lista 20 spisa, ispis utuženih računa sa lista 30-53 spisa, te knjigovodstveno stanje obveznika.

5. Tužitelj se očitovao na ročištu 16. siječnja 2025. u kojem navodi kako utuženo potraživanje nije podmireno u cijelosti već djelomično slijedom čega povlači dio tužbenog zahtjeva i tužbe za iznos od 31,63 eura obzirom je tužena podmirila dio utuženog potraživanja dana 6. rujna 2023., a koje se odnosi na dospjelo potraživanje od 16. kolovoza 2022. do 16. studenog 2022. dok ostaje kod potraživanja u iznosu od 40,01 eura za potraživanje dospjelo 16. prosinca 2022. u iznosu od 17,79 eura, dospjelo 16. siječnja 2023. u iznosu od 15,88 eura i dospjelo 16. travnja 2023. u iznosu od 16,36 eura 2022. te potražuje i naknadu troškova postupka.

6. Slijedom navedenog, valjalo je obzirom na promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva odlučiti sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) kao u točki I. izreke presude.

7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, budući je tužitelj na ročištu dana 16. siječnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 40,01 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 71,64 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

8. Kako se tužena protivila djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja učinjenom na ročištu 16. siječnja 2026. navodeći kako osporava uređeni tužbeni zahtjev, to je sud meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

9. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu 16. siječnja 2026. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti.

10. Među strankama je nesporno kako je tužena obveznik plaćanja za pruženu uslugu opskrbom vode na adresi u [adresa], aktivna legitimacija te da je tužitelj pružio navedenu uslugu u utuženom razdoblju.

11. Među strankama u ovom postupku je sporno je li tužena podmirila utuženo potraživanje u cijelosti i o dospijeću kao i je li obračun potrošnje vode izvršen na pravilan način.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim kao u toč. II. izreke presude.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tužena evidentirana kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod sistemskim brojem objekta 05383676, slijedom čega je ista obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge. Navedeno proizlazi i iz ispisa utuženih računa sa lista 30-53 spisa gdje je tužena naznačena i pod sistemskim brojem kupca 9000007437482. Za istaknuti je kako tužena navedeno niti ne spori već ističe kako smatra da je nepravilan obračun naknade potrošnje vode za pruženu uslugu.

14. Daljnjim uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je kako tužena za utuženo razdoblje duguje tužitelju iznos od 71,64 eura, a sa naslova pružene komunalne usluge opskrbe vodom, no sud opetovano ističe kako je tužitelj naveo kako je tužena uplatila iznos od 31,63 eura dana 6. rujna 2023. čime isti sada potražuje iznos od 40,01 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to prethodno navedeno.

15. Nadalje, sud ukazuje kako vezano za dostavljene uplatnice od strane tužene, koje su nevidljive i nečitke, da se na istima jedino vidi datum uplate, a da se prema očitovanju tužitelja sukladno evidencijama Odjela računovodstva ovrhovoditelja, uplata od 11,70 eura (odnosno 88,17 kn kako je naznačeno na uplatnici) od 19. rujna 2022. odnosi na drugi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovrvd-75938/22, odnosno javnobilježnički broj Ovrv-1405/22 kako se tužena u pozivu na broj i pozvala, te je ista knjižena na taj ovršni postupak. Uplatu od 20. siječnja 2023. Odjel računovodstva nije pronašao u izvodima.

16. Za istaknuti je kako tužena nije prigovarala ovim navodima tužitelja iz podneska od 27. veljače 2025. već je samo predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) i čl. 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. i Odluke o davanju ovlaštenja poslovni broj ZGH-6-1-11-163/1 od 2. veljače 2011. korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.

18. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

19. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Zagreba broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.

20. Odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Nadalje istim člankom je propisano i kako isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

21. Odredbama čl. 88. Općih uvjeta određeno je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja kao i da će u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge na svojoj internetskoj stranici, preko sredstava javnog priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.

22. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.

23. Predmetni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

24. Tužena u prigovoru nije osporila da je vlasnik odnosno korisnik nekretnine slijedom čega je utvrđeno da je tužena korisnik komunalne usluge isporuke vode te je temeljem odredbe čl. 3. st. 14. i čl. 97. Općih uvjeta obvezana na plaćanje iste. Nadalje, tužitelj je učinio nespornim kako je tužena podmirila iznos od 31,63 dana 6. rujna 2023., a što tužena nije osporila, koje se odnosi na dospjelo potraživanje od 16. kolovoza 2022. do 16. studenog 2022. dok je nepodmiren ostao iznos od 40,01 eura za potraživanje dospjelo 16. prosinca 2022. u iznosu od 17,79 eura, dospjelo 16. siječnja 2023. u iznosu od 15,88 eura i dospjelo 16. travnja 2023. u iznosu od 16,36 eura 2022.

25. Također, sud ukazuje kako je tužena predmetni dio potraživanja podmirila dana 6. rujna 2023., dakle nakon pokretanja predmetnog postupka 28. srpnja 2023. čime navedeni iznos od 31,63 eura nije podmiren o dospijeću već nakon istog te je time u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga, koji sada predstavlja tužbu, tužitelj imao razloga za pokretanje ovršnog postupka.

26. Sud ističe kako je iz priložene dokumentacije (ispis utuženih računa kao i knjigovodstveno stanje obveznika) jasno vidljivo kako je tužena na svoje ime primala račune dok spisu ne prileži dokaz da je ista prigovarala predmetnim računima. Naime, sukladno čl. 99. Općih uvjeta korisnik može u roku od 8 dana od dana primitka računa podnijeti pisanu reklamaciju. Tužena je tijekom postupka navela da je prigovarala ispostavljenim računima telefonskim putem, no da se ne sjeća je li podnosila pisani prigovor na iste, te sud ukazuje kako ista nije u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a priložila dokaz da je navedeno učinila sukladno odredbama Općih uvjeta.

27. Slijedom navedenog, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 3. st. 14. i 97. Općih uvjeta i čl. 9. te čl. 65. ZOO-a tužena dužna podmiriti predmetni iznos na ime nepodmirene glavnice u iznosu od 40,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate kao u točki II. izreke presude.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od dana dospijeća pojedinih predmetnih iznosa. Kako tužitelj predmetne kamate potražuje dan nakon dospijeća predmetnih računa, a što je sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i ispis utuženih računa, a kako tužitelj predmetne kamate potražuje pravilno, dan nakon dana dospijeća, to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 40,01 eura osnovan, to je valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke.

29. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

30. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, te u pogledu visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 55% (dosuđenih 40,01 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 71,64 eura x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu 77,5% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 55% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 155:2%), iz čega proizlazi da je uspjeh tužene u ovoj parnici 22,5%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužena). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 77,5% oduzme uspjeh tužene od 22,5%, dobije se 55%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 71,64 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu (obzirom tužena nije pristala na smanjenje tužbenog zahtjeva) dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 14,17 eura i to na ime predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura i na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 14,17 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

32. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak ostatka naknade javnog bilježnika budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a.

33. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženoj

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja