REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3504/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju i punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-51250/2023 od dana 16. kolovoza 2023. godine te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, dana 18. srpnja 2023. podnio je javnom bilježniku Danieli Božić iz Zagreba, ovršni prijedlog, koji se sada smatra tužbom, u kojem navodi da mu ovršenik, sada tuženik, na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga duguje iznos od 1.267,32 eura/9.548,62 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do namirenja, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik dana 16. kolovoza 2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-51250/2023 kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 1.267,32 eura/9.548,62 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate uz trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana.

2. Tuženik je protiv predmetnog rješenja o ovrsi pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe kako predmetno rješenje o ovrsi osporava u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, potom osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, a tijekom postupka osporava i ugovorni odnos s tužiteljem navodeći kako se u više navrata obratio tužitelju sa zahtjevom da je Ministarstvo e-mailom od 10. svibnja 2022. zatražilo od GPZ-a da se na računu za to obračunsko mjesto dodatno upiše podatak o nekretnini na koju se odnosi (točna adresa i površina), da je nemoguće da mjesečna potrošnja plina za prostor u površini od 82,60 m2 bude tako visoka, te da stoga nije bilo moguće obrazložiti niti prefakturirati Državnom uredu za reviziju troškove potrošnje zajedničke kotlovnice na adresi [adresa] u tolikom iznosu. Takvu situaciju ovo Ministarstvo je imalo već i prije (primjerice na adresama [adresa] u [adresa] i [adresa] u [adresa] gdje su zbog toga što je na upravljanju kod Ministarstva bio jedan manji poslovni prostor ili stan, društvo GPZ d.o.o. je Ministarstvu ispostavljalo račune za potrošnju zajedničke kotlovnice čitave zgrade). Iz navedenog razloga, zatraženo je daljnje obrazloženje od GPZ-a i dana 3. travnja 2023. zaprimljen je e-mail od gospođe RŽ iz GPZ-a sa obrazloženjem:„ Poštovani, Napomena: šifra 384189 u sustavu se vodi na Hrvatski helsinški odbor, OMM 020030, serijski broj plinomjera [broj plinomjera] u površini 174,00 m2. Fakture za taj prostor nisu plaćene od 02/2022 godine.“ Iz prethodno navedenog dopisa gđe RŽ proizlazi da se radi o prostoru površine 174,00 m2 na adresi u [adresa], koji od 2021. pa sve do danas koristi Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava iz [adresa], u [adresa], OIB: 63324109596, interne oznake PP8529 POV. Tuženik smatra kako su dokazi dostavljeni uz podnesak tužitelja od 26. rujna 2025. u suprotnosti sa e-mailom gospođe RŽ iz GPZ-a od 3. travnja 2023. (PP8529 POV) te da ukoliko se taj serijski broj plinomjera: [broj plinomjera] po evidencijama GPZ-a vodi na korisnika Hrvatski helsinški odbor da je tada tužitelj te fakture trebao nasloviti i uputiti njima, a ne tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu. Od tužitelja nakon toga nije zaprimljen traženi ispravak računa sa oznakom nekretnine niti obrazloženje visine potraživanja. Tuženik smatra kako se izdavanjem netransparentnih i pretjerano visokih računa nanosi šteta tuženiku i unosi se zbrka u njegove evidencije te smatra da je takvo postupanje tužitelja u suprotnosti sa odredbom članka 8. Zakona o obveznim odnosima po kojem je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Predlaže se da sud pozove tužitelja da dostavi dokaze kako je došao do iznosa utuženih računa, dokaza daje od strane djelatnika GPZ-a izvršeno očitanje plinomjera serijski broj: [serijski broj], dokaza o tome gdje se predmetni plinomjer nalazi i tko je njegov korisnik, kao i dokaza da su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu. Unatoč proteku dvije godine od podnošenja prijedloga za ovrhu, tužitelj nije uspio dokazati ni pravni osnov ni visinu obveze kao niti pasivnu legitimaciju Republike Hrvatske. Radi navedenog predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3504/2023-3 od 13. svibnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku OZ).

4. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju, i to izvadak iz poslovnih knjiga, ispis utuženih računa sa lista 50-52, 58-63 spisa, dopis od 22. ožujka 2021., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 13407/2019-14 od 28. studenog 2019., e-mail korespondenciju sa lista 71, 74-75, 78- 82 spisa, Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. te Ugovor o privremenoj uporabi poslovnih prostora broj 59-03/2022.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.267,32 eura, za potrošnju plina na adresi u [adresa], za razdoblje od studenog 2022. do veljače 2023., a koji iznos u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a predstavlja spor male vrijednosti.

7. Među strankama je sporna osnova i visina utuženog potraživanja, postojanje ugovornog odnosa te pasivna legitimacija.

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 17. srpnja 2023. sud je utvrdio kako je u istom kao dužnik naznačen ovdje tuženik, šifra kupca 95429, da se predmetno potraživanje odnosi na distribuciju plina bez naznake adrese na koju se odnosi ili pobliže identificirane nekretnine u smislu površine, smještaja i sl., u ukupnom iznosu od 1.267,32 eura.

9. Uvidom u ispis računa sa lista 50-52, 58-63 spisa, sud je utvrdio kako tužitelj tereti tuženika za dugovanje na adresi u [adresa], bez naznake pobliže identificirane nekretnine u smislu površine.

10. Nadalje, za istaknuti je kako u izvatku iz poslovnih knjiga nisu uopće navedeni brojevi računa na koje se odnosi utuženo potraživanje.

11. Uvidom u dopis Grada Zagreba od 22. ožujka 2021. upućenog Gradskoj plinari Opskrbi Zagreb d.o.o. navodi se da je u postupku povezivanja zk i knjige PU doneseno rješenje Posl.br: Z-l 3407/2019 od 28. studenog 2019. kojim se dopušta upis prava vlasništva Republike Hrvatske na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade u [adresa], površine 82,60 m2, a koji se sastoji od prizemnog prostora površine 49,27 m2 zadnjeg korisnika Zelena lista i pripadajućeg podrumskog prostora površine cca 30 m2, šifra kupca: 87084 i rješenje o povezivanju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 13407/2019 od 28. studenog 2019. na prijedlog upravitelja Lind-grad d.o.o. zgrade u [adresa].

12. Uvidom u e-mail korespondenciju sud je utvrdio kako je tuženik u više navrata tražio od tužitelja da izvrši točnu naznaku nekretnine na koju se odnose izdani računi.

13. Sud ukazuje iz navedenog proizlazi da se prijedlog za ovrhu odnosi na neplaćene račune od 10 mjeseca 2022. do 2 mjeseca 2023. u ukupnom iznosu od 1.267,32 eura za poslovni prostor u [adresa].

14. Nadalje, tuženik navodi, a što tužitelj ničim nije osporio, kako je u Internom registru nekretnina pronađen poslovni prostor u [adresa] pod oznakom PP8236POV, površine 82,60 m2 koji je predan na uporabu Državnom uredu za reviziju temeljem Ugovorom o privremenoj uporabi 59-03/2022 od dana 11. ožujka 2022. iz predmeta KLASA: 372-01/22-02/46.

15. Sud ukazuje kako tužitelj ničime ne dokazuje kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na adresi u [adresa], dok je u svim ostalim priloženim dokumentima izostavljena naznaka nekretnine u smislu površine, prostora, lokacije i sl. kao i adresa iste.

16. Odredbom čl. 58. Zakona o tržištu plina (Narodne novine broj 28/13, 14/14) propisano je kako je opskrbljivač u obvezi javne usluge opskrbe plinom dužan naplaćivati isporučeni plin u opskrbi u obvezi javne usluge plinom sukladno važećim iznosima tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom utvrđenim sukladno metodologiji iz članka 88. stavka 1. podstavka 5. citiranog Zakona, pa je i time tužitelj kao opskrbljivač plinom ovlašten ispostavljati račune tuženiku za potrošnju plina.

17. Odredbom čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) propisano je kako dužnik obveze na povremena davanja (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

18. Odredbom čl. 4. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine 158/13, 50/18, u nastavku Opći uvjeti) propisano je kako opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora:

– Ugovor o opskrbi plinom,

– Ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili

– Ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca

19. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, koji predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. OZ-a, a koje ovaj sud u svrhu dokaza prihvaća, utvrđeno je da je tuženik zaveden kao kupac pod šifrom 95429, bez naznake adrese i nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje dok iz priloženih računa proizlazi kako je tuženik zaveden kao kupac na adresi u [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera].

20. Osim navedenog, uvidom u predmetne račune vidljivo je kako se utuženo potraživanje odnosi na potrošnju prirodnog plina te na naknadu za distribuciju plina, mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., a koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove gdje kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu.

21. Sukladno odredbama Općih uvjeta, Zakona o tržištu plinom kao i čl. 4., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je kako je opskrbljivač plina, ovdje tužitelj, dužan opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin.

22. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. Općih uvjeta propisano je da Ugovor o opskrbi plinom sklapaju opskrbljivač i krajnji kupac koji ne koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge, dok je st. 2. istog članka propisano da ako krajnji kupac nije ujedno i vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline za koju se sklapa ugovor o opskrbi plinom, ugovor o opskrbi plinom može sklopiti isključivo uz suglasnost vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline.

23. Obzirom tuženik osporava ugovorni odnos s tužiteljem, kao i pasivnu legitimaciju, sud ističe kako tužitelj osim prijepisa računa i otvorenih stavki ne dostavlja u spis druge dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na ovdje tuženika kao potrošača/kupca, a u smislu naprijed navedenog čl. 7. st. 1. i 2. Općih uvjeta te ne dostavlja u spis dokaz vlasništva tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu ili dokaz da je isti nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na predmetnu mrežu, pa ovaj sud nalazi prigovor osnove i osporenog ugovornog odnosa te time prigovor pasivne legitimacije osnovanim, a tužbeni zahtjev neosnovanim i nedokazanim u smislu čl. 221.a ZPP-a kojim je propisano da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza temeljem čl. 8. ZPP-a ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a čl. 219. st. 1. istog Zakona propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stoga sud primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanom čl. 221.a ZPP-a nalazi kako time ne postoji osnova niti obveza tuženika za naplatu predmetnog utuženog iznosa, budući gore navedena dokumentacija koju tužitelj dostavlja u spis svakako ne predstavlja dokaz ni vlasništva niti posjeda tuženika nad predmetnom nekretninom čije je adresa naznačena samo u računu kako je to prethodno navedeno te je slijedom svega navedenog, valjalo primjenom odredbe čl. 221a ZPP-a u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. te čl. 163. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.267,32 eura pa je tako tuženiku priznat trošak sastava prigovora koji sada predstavlja odgovor na tužbu prem Tbr. 7/1, sastav podneska od 4.12.2025. prema Tbr. 8/1 i zastupanje po punomoćniku na ročištu dana 16.1.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura čime je tuženiku ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 600,00 eura, a kako to stoji u toč. II. izreke.

25. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Zagreb, dana 26. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja