REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1764/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, odvjetnici u Rijeci, N. Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 03377753055, Erazma Barčića 5, Rijeka, radi naknade za oduzetu imovinu, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/29, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-07 od 2. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Dopunskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji KLASA: UP/I-942- 05/05-01/00023, URBROJ: 2170-03-06/9-22-79 od 5. prosinca 2022. toč. 1. izreke utvrđeno je da je djelomičnim rješenjem ovog tijela KLASA: UP/l-942-05/05-01/23, URBROJ: 2170-85-01-07-6-AR od 18. siječnja 2007., koje je postalo pravomoćno 10. veljače 2007. tužitelj ovlaštenik naknade u 1/2 dijela za poslovni prostor koji se sastoji od gostionice, kuhinje i sale, ukupne površine od 147 m2, upisan u ZKT II, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade izgrađene na grč. 505 gradilište od 390 m2 upisane u ZKT I istog zemljišnoknjižnog uloška – ranije "Restorana na plaži", a sada bife kave "Plaža". Toč. 2. izreke određena je naknada za nekretninu iz točke 1. ovog rješenja za pripadajuću 1/2 dijela, u obveznicama Republike Hrvatske u iznosu od 228.304,43 kune (slovima: dvjestodvadesetosamtisućatristočetiri kune i četrdesettri lipe) odnosno 30.301,21 eura (slovima: tridesettisućatristojedan euro i dvadesetjedan cent) prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna. Toč. 3. izreke određeno je da je obveznik naknade iz točke 2. ovog rješenja Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine. U toč. 4. izreke navedeno je da je Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, dužan naknadu u iznosu od 228.304,43 kune (slovima: dvjestodvadesetosamtisućatristočetiri kune i četrdesettri lipe) odnosno 30.301,21 eura (slovima: tridesettisućatristojedan euro i dvadesetjedan cent), tužitelju isplatiti odjednom u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi te je u toč. 5. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelj izjavio je žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/29, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-07 od 2. kolovoza 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja radi bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi ističe kako je nesporno da tužitelj ima pravo na naknadu za oduzeti poslovni prostor sukladno odredbama Zakona o naknadi, no visina naknade koja pripada tužitelju mora se utvrditi na razdoblje kada se nalaz i mišljenje izrađuju, odnosno kada prvostupanjsko tijelo donosi odluku, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, kada je zahtjev podnesen. Pri tome se poziva na sudsku praksu: "Pritom ovaj sud nalazi da je pogrešno izneseno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude da se postupak smatra pokrenutim već samom okolnošću da je upravno tijelo bilo u obvezi ovaj postupak pokrenuti nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju predmeta nacionalizacije. Postupak za određivanje naknade započinje donošenjem rješenja nadležnog tijela, a u ovom slučaju tog rješenja nije bilo, pa postupak za određivanje naknade nije započet prije 1. siječnja 1997. S obzirom na to da Upravni sud Rijeka zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ispitao zakonitost pobijanih rješenja primjenom odredaba Zakona o naknadi, a to je odlučno za ocjenu o tome tko je obveznik naknade i na koji se način utvrđuje i isplaćuje naknada, nema uvjeta za preinačenje pobijane presude." - odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U zpz-5/2014. Tužitelj je kao ovlaštenik naknade sukladno pravu na izbor temeljem čl. 53. st. 2. Zakona o naknadi, između naknade u obveznicama Republike Hrvatske kada je obveznik Ministarstvo financija ili naknade u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju (danas CERP) izabrao naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za koje je obveznik Ministarstvo financija. U zaključku od 2018. godine (kojim je imenovana za sudskog vještaka Jasminka Lilić, dipl.ing.građ. sa zadatkom da izradi izračun naknade za oduzeti poslovni prostor sukladno Pravilniku) prvostupanjsko tijelo nije odredilo preciznu i jasnu uputu (smjernice) u pogledu izračuna visine naknade, odnosno isto nije dalo jasne upute za izradu nalaza i mišljenja vještaka. Utvrđivanje etalonske vrijednosti predmetnog poslovnog prostora prema podacima koji su vrijedili u trenutku podnošenja zahtjeva ne predstavlja pravo stanje i vrijednost predmetnog prostora, a takvim postupanjem vještak, odnosno prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo povrijedili su materijalno pravo. Nastavno na navedeno te primjera radi tužitelj ukazuje kako je 2003. godine vrijednost etalona iznosila 5.307,83 kn/704,47 EUR po m2 korisne površine stana, zatim 2009. godine 5.808,00/770,85 EUR po m2 korisne površine stana, 2012. godine 6.000,00 kuna/796,34 EUR po m2 korisne površine stana, dok sukladno Podatku o etalonskoj cijeni građenja Narodne novine (99/2024) objavljenom od strane Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja dana 23. kolovoza 2024. trenutno ista iznosi čak 796,34 EUR po m2 korisne površine stana. Nesporno je dakle kako je u tijeku prvostupanjskog postupka sudski vještak retroaktivno koristio propis (Podatak o građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta i pripadajućem indeksu promjene vrijednosti KN prema DEM na dan 31. svibnja 1995. godine (Narodne novine 35/1995), a ne propis koji je bio na snazi u trenutku određivanja vještačenja, odnosno izrade istog objavljenom od strane Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Međutim, budući da je od objave prednje navedenog Podatka (koji je očigledno korišten prilikom izrade predmetnog nalaza) proteklo više od 25 godina, a u kojem se razdoblju nedvojbeno izmijenila, odnosno porasla etalonska vrijednost, postavlja se pitanje da li bi u obzir za izračun predmetne naknade bilo potrebno uzeti noviju utvrđenu etalonsku vrijednost. U postupku potrebno je utvrditi visinu pripadajuće naknade za oduzeti poslovni prostor u vrijeme, odnosno na dan kada se predmetna naknada utvrđuje, jer se u protivnom narušava načelo razmjernosti. U vezi s tim ističe da je tužitelj podnio Zahtjev za povrat u vlasništvo poslovnog prostora dana 25. lipnja 1997., dok je vještak nalaz (i dopune istog) izradio u toku 2022. godine, a prvostupanjsko tijelo odluku o tome da tužitelju pripada pravo na naknadu, u kojem iznosu i kojem obliku donosi tek 5. prosinca 2022. Tužitelj utvrđenu visinu naknade smatra pogrešnom obzirom da vrijednosti koje su uzete u obzir prilikom izračuna nisu vrijednosti koju su bile utvrđene na dan izrade nalaza i mišljenja, odnosno vrijednosti koje su bile na snazi u trenutku donošenja pobijanog rješenja. Tako utvrđena parametarska vrijednost je znatno niža od tržišne vrijednosti oduzete nekretnine, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na mirno uživanje prava vlasništva utvrđeno člankom 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ističe se da je javnopravno tijelo dužno primijeniti novu metodologiju procjene nekretnina, obzirom da se tržišna vrijednost drastično mijenjala tijekom godina. Također, primjenom parametarskih vrijednosti ne postiže se stvarna svrha Zakona o naknadi, odnosno pravično obeštećenje ranijih vlasnika oduzete imovine. Smisao Zakona o naknadi i podzakonskih akata nije da u konačnici ovlaštenici naknade budu oštećeni, već da se istima omogući pravedna naknada za oduzetu imovinu, koja svrha u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem tuženika nije ostvarena. Čl. 63. st. 2. Zakona o naknadi propisano je kako se "mjerila za utvrđivanje vrijednosti stana utvrđuje posebnim propisom ministar prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja". Uredbom o načinu utvrđivanja cijene stanova i garaže (Narodne novine broj 35/1992, 72/1992, 83/1993, 110/1993, dalje u tužbi: Uredba) utvrđen je izraz za proračun cijene stanova te izraz za građevinsku vrijednost novoizgrađenog stana. Takav izraz građevinske vrijednosti novoizgrađenog stana sadržan je u matematičkoj formuli u članku 5. Uredbe. Iz prednje navedenog matematičkog izraza nesporno proizlazi kako se građevinska vrijednost novoizgrađenog stana utvrđuje prema vrijednosti samog objekta u vrijeme utvrđivanja vrijednosti, pa tako pojedinačne vrijednosti: I - indeks vrijednosti HRD prema DEM po srednjem deviznom tečaju Narodne banke Hrvatske na dan sklapanja ugovora, Ie - indeks vrijednosti HRD prema DEM kojeg objavljuje ministar graditeljstva i zaštite okoliša na temelju srednjeg deviznog tečaja Narodne banke Hrvatske, za dan kada se utvrđuje građevinska vrijednost etalonskog objekta. Tužitelj napominje kako je u cijelosti pogrešan stav vještaka, a podredno javnopravnih tijela, da se prilikom izrade nalaza i mišljenja kao referenta vrijednost koristi utvrđena vrijednost Ce prilikom podnošenja zahtjeva. S tim u vezi, tužitelj ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj UpSRH Us 8849/2000-4 od 18. rujna 2003.: "Nadalje, u postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju utvrdit sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku). Tek na temelju tako pravilno i potpuno provedenog postupka koje će činjenice uzet kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka”. Zaključno se u tužbi ističe kako je tužitelj razumno i legitimno očekivao da će dobiti naknadu bar djelomično u visini tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, a ne u periodu podnošenja zahtjeva za naknadu za oduzetu imovinu 1997. godine.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pozvala se na razloge navedene u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložila tužbeni zahtjev odbiti.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 11. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

8. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno pobijanog rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Po ocjeni ovog suda osnovano je u upravnom postupku prihvaćen nalaz i mišljenje vještakinje Jasminke Lilić dipl. ing. građ. kojima je izračun naknade za oduzeti poslovni prostor izvršen pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine" broj 204/03 i 3/04), Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi), Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana ("Narodne novine" broj 66/98.), Uredbe o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ("Narodne novine" broj: 35/92, 72/92, 83/93, 110/93.).

11. Pri tome je pravilno, suprotno tvrdnjama tužitelja, kao relevantna korištena građevinska vrijednost etalonskog objekta (Ce) u iznosu od 3.400,00 kn/m2 sukladno Podatcima o građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta i pripadajućem indeksu promjene vrijednosti kn prema DEM na dan 31. svibnja 1995. ("Narodne novine" broj 35/95, dalje: Podatak) važeća u vrijeme podnošenja zahtjeva. Građevinska vrijednost etalonskog objekta (Ce) prema navedenom Podatku korištena je kao pravilna i zakonita i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4005/17-2 od 20. travnja 2018. iako je i tamo tužitelj u žalbi isticao: "U konkretnom slučaju pobijanom pojedinačnom odlukom protivno navedenoj odredbi Zakona potvrđen je obračun sukladno kojem se nekretnina koja je predmet povrata procjenjuje prema vrijednosti etalonskog objekta koji nije na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. " Prvostupanjsko rješenje u potonje navedenom slučaju bilo je doneseno 21. ožujka 2012.

12. Navedeni Podatak o građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta (Ce) u iznosu od 3.400,00 kn/m2 cijenjen je pravilnim i zakonitim i u odlukama Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-7465/2007-13 od 2. prosinca 2009. i Us- 5510/2007-7 od 13. lipnja 2011., a u kojima su prvostupanjska upravna rješenja donesena u rujnu 2006. odnosno studenom 2004. godine.

13. Pri tome se zaključno napominje kako Zakon o naknadi ne predviđa isplatu naknade u visini tržišne vrijednosti oduzete nekretnine te da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva tužitelj nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ne radi o istom pravnom pitanju.

14. Stoga je, na temelju utvrđenja da u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđene odredbe općeg upravnog postupka, da su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdili odlučne činjenice i na iste pravilno primijenili materijalno pravo, valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 26. veljače 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, odvjetnicima u Rijeci, N. Tesle 9

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Frana Kurelca 3