REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-1928/2024-58
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Terra Park d.o.o., OIB 80944645955, Novalja, Primorska 8, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Senj, OIB 33706439962, Senj, Frankopanski Trg 5, radi uklanjanja, 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/869, URBROJ: 443-02-02-20-24-2 od 20. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/869, URBROJ: 443- 02-02-20-24-2 od 20. rujna 2024. tužitelju je kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana ukloni veći broj građevina izgrađenih bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole, van građevinskog područja naselja, unutar zone namjene ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište (PŠ) te unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m, i to:
1.1. Na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građevine priključene na infrastrukturu kampa i to:
- objekte tlocrtne površine 4,50 / 9,00 m visine prizemlja s terasama tlocrtnih dimenzija 3,60 / 8.00 m i bazenom tlocrtnih dimenzija cca 3.00 / 5,40 m, ukupno 18 komada,
- objekte tlocrtne površine 7,70 / 9,00 m visine prizemlja sa terasama tlocrtnih dimenzija 3.60 / 7,70 m i bazenom tlocrtnih dimenzija cca 3.00 / 5,40 m, ukupno 37 komada,
1.2. Na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], građevine priključene na infrastrukturu kampa i to:
- objekte tlocrtne površine 2.90 / 8,00 m za smještaj djelatnika kampa, visine prizemlja, ukupno 2 komada
- objekte tlocrtne površine 3.80 / 8.00 m za smještaj djelatnika kampa, visine prizemlja, ukupno 4 komada,
- objekte tlocrtne površine 3,90 / 8,30 m za smještaj djelatnika kampa, visine prizemlja, ukupno 1 komad
- zidani objekt tlocrtne površine 5,50 / 22,70 m za smještaj djelatnika kampa, visine prizemlja, ukupno 1 komad.
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijim podnescima ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu navodi da tuženik nije nedvojbeno utvrdio osobu investitora svih objekata te da su predmetne nekretnine u vlasništvu trećih osoba koje uopće nisu pozvane sudjelovati u postupku, čime su im povrijeđena vlasnička prava zaštićena Ustavom. Nastavno napominje da se predmetni objekti nalaze u sklopu kampa Terra Park Phalaris te da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede statusa zemljišta i prirode samih zahvata. Tužitelj naglašava da je u tijeku postupak donošenja VII. izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Novalje, kojim se predmetnoj lokaciji "Ogradice" mijenja namjena iz poljoprivrednog zemljišta u građevinsko područje ugostiteljsko- turističke namjene – kamp (T3), o čemu je Gradsko vijeće donijelo formalnu odluku 28. studenoga 2024. Ističe da bi uklanjanje tih objekata u trenutku kada se očekuje njihova potpuna legalizacija kroz prostorno-planske izmjene predstavljalo pretjerani formalizam i uzrokovalo nenadoknadivu materijalnu štetu. Ističe da tuženik nije pravilno cijenio činjenicu da su određeni objekti namijenjeni smještaju djelatnika kampa te da je za dio njih (na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pa smatra da je tuženik trebao postupiti sukladno propisima o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama. Nadalje, tužitelj osporava stvarnu nadležnost građevinske inspekcije, pozivajući se na sudsku praksu Visokog upravnog suda prema kojoj bi nadzor nad zahvatima koji se ne smatraju građenjem ili nisu trajno spojeni s tlom trebao biti u nadležnosti komunalnog redara, a ne tuženika. Ističe da tuženik nije bez sumnje utvrdio radi li se o građevinama za koje je nužno ishoditi akt o gradnji ili o jednostavnim građevinama sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Ističe da postojećim rješenjem nije nedvojbeno identificiran predmet uklanjanja niti je tuženik uzeo u obzir da se jednostavne građevine mogu graditi i u zaštićenom obalnom pojasu bez akta o gradnji. Zaključno, navodi da tuženik nije omogućio vlasnicima nekretnina očitovanje o odlučnim činjenicama, čime je bitno povrijedio pravila upravnog postupka. Poziva se na zaštitu ustavnih prava i načelo ekonomičnosti postupka. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora.
3. U kasnijim podnescima tužitelj dodatno napominje da su u tijeku upravnog spora donesene VII. Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Novalje ("Županijski glasnik Ličko-senjske županije broj 12/25) kojim je područje prenamijenjeno u građevinsko područje ugostiteljsko-turističke namjene (T3 – kamp). Tužitelj ističe da je u međuvremenu sačinio glavni projekt (svibanj 2025.) te ishodio potvrde glavnog projekta, te pravomoćnu uporabnu dozvolu od 4. srpnja 2025., kao i rješenje o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti od 4. srpnja 2025., čime je zatečeno stanje usklađeno s prostorno-planskom dokumentacijom.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužbeni navodi neosnovani, te ustaje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja. U kasnijem podnesku ističe da se, suprotno navodima tužitelja, izdana uporabna dozvola odnosi isključivo na proširenje zone kampa – infrastrukture bez čvrstih objekata na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je rješenje o uklanjanju odnosi na čvrste objekte spojene na infrastrukturu na tim katastarskim česticama kao i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja uopće nije obuhvaćena predmetnom uporabnom dozvolom. Zaključno ističe da predmetni objekti predstavljaju građevine za koje je, sukladno Zakonu o gradnji, bilo potrebno ishoditi izvršnu ili pravomoćnu građevinsku dozvolu prije početka građenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
5. Zaključno tužitelj u podnesku od 26. siječnja 2026. ističe da je tuženik 13. studenog 2025. proveo kontrolu izvršenja pobijanog rješenja, te u sačinjenom zapisniku utvrdio da više ne postoji pravna osnova za vođenje predmetnog postupka, osim za zidani objekt priključen na infrastrukturu kampa, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je tuženik istog dana donio rješenje o djelomičnoj obustavi inspekcijskog postupka za 62 od ukupno 63 objekta, utvrdivši da više ne postoje pravne osnove za njihovo uklanjanje, sve uz obrazloženje da je tužitelj u međuvremenu ishodio uporabnu dozvolu od 4. srpnja 2025. kojim je dozvoljena uporaba za izvedeni zahvat na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te uklonio 7 građevina za smještaj djelatnika kampa. Ističe da je tuženik tijekom spora djelomično postupio prema tužbenom zahtjevu, pa predlaže obustavu spora sukladno čl. 103. i 106. ZUS- a.
6. U tijeku spora ovome se Sudu podnescima obratilo više fizičkih i pravnih osoba, navodeći da su oni vlasnici mobilnih objekata ugrađenih na području predmetnog kampa (na koje se odnosi pobijano rješenje), te da su s tužiteljem u odnosu poslovne suradnje odnosno zakupnika u kampu. Navedene osobe su pritom zatražile da im se u ovome sporu prizna status zainteresiranih osoba, a koji je prijedlog Sud odbio rješenjem posl.br. Us I-1928/2024-52 od 21. studenog 2025.
7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 29. siječnja 2026., i to u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (provođenje građevinskog vještačenja) smatrajući da su sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika utvrđene na razini izvjesnosti, a kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, te navoda i preostalih dokaza dostavljenih od samog tužitelja.
9. Među strankama ovoga spora nije upitna vrsta, oblik i položaj izgrađenih objekata, kao i da se isti nalaze u sklopu registriranog kampa Phalaris. Međutim, sporno je radi li se o građevinama koje podliježu obvezi ishodovanja akta za gradnju te posljedično je li tuženik bio nadležan za donošenje pobijanog rješenja, te je li tužitelj pravilno utvrđen obveznikom postupanja po istome. Također je sporno imaju li okolnosti koje su nastupile nakon donošenja pobijanog rješenja tuženika (promjena prostornog plana, ishodovanja akata za gradnju, obustava postupka izvršenja pobijanog rješenja) utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika. Sporno je i predstavlja li okolnost što je u odnosu na zidani objekt podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, zapreku za donošenje pobijanog rješenja u odnosu na navedenu građevinu. Zaključno je sporno je li postupak zakonito proveden.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Sukladno čl. 3. st.1. t. 10. Zakona o gradnji važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.
12. Člankom 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
13. Prema čl. 3. st. 1. t. 33. Zakona o gradnji, ugradnja je izvedba građevinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine, i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine.
14. Prema čl. 3. st. 1. t. 38. Zakona o gradnji, zgrada je zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari.
15. Sukladno čl. 106. Zakona o gradnji, građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano (st. 1.). Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući se način primjenjuju na rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano (st. 2.).
16. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 42. Zakona o prostornom uređenju važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23), složeni zahvat u prostoru je zahvat u prostoru koji se sastoji od jedne ili više građevina i jednog ili više zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem, a za koji se određuje obuhvat zahvata u prostoru i jedna ili više građevnih čestica unutar obuhvata zahvata u prostoru (kampovi, golf igrališta, adrenalinski parkovi i sl.).
17. Sukladno čl. 25. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), građevinska inspekcija obavlja inspekcijske poslove nadzora građenja, provedbe stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina obavlja.
18. Sukladno čl. 4. t. 20. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, 155/25, dalje: Pravilnik), bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi bazen tlocrtne površine do 100 m² ukopan u tlo unutar građevne čestice ili obuhvata zahvata u prostoru kampa.
19. Sukladno čl. 5. t. 18. Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi na razvodu električne ili komunikacijske mreže, vodovoda, odvodnje i drugih cjevovoda te rasvjete, uključujući stupove za rasvjetu, elektrifikaciju i video nadzor na građevnoj čestici ili u obuhvatu zahvata u prostoru postojeće građevine (kampu, golf igralištu, ribnjaku i sl.).
20. Sukladno čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.
21. Sukladno čl. 100. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, investitor u smislu ovoga Zakona te propisa i akata koji se donose na temelju ovoga Zakona je pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi ili je izgrađena građevina.
22. Sukladno čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, o čemu potvrdu izdaje tijelo graditeljstva na zahtjev građevinskog inspektora.
23. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je građevinski inspektor dana 26. kolovoza 2024. i 13. rujna 2024. proveo nadzor građenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova. Tom prilikom utvrđeno je da je na dijelu tih čestica (k. č. br. [katastarska čestica]) izdana građevinska dozvola od 27. svibnja 2024. kojom se tužitelju kao investitoru na navedenim česticama dozvoljava građenje više zgrada ugostiteljsko – turističke namjene, građenje zgrade poslovne namjene te rekonstrukcija zgrada ugostiteljsko – turističke namjene, odnosno građenje recepcije kampa, spremišta, marketa, igraonice te drugih građevina u funkciji kampa.
24. Također je utvrđeno da je izvan obuhvata predmetnih čestica, na k. č. br. [katastarska čestica], te na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-nova, izgrađeno ukupno 63 nove građevine (55 prizemnih objekata s terasama i bazenom, te 8 prizemnih građevina za smještaj djelatnika kampa), koje su sve priključene na infrastrukturu kampa, te koje se sve koriste kao jedinstvena cjelina s ostatkom građevina kampa za koje je izdana građevinska dozvola. Za predmetne nekretnine utvrđeno je da su se po Prostornom planu uređenja Grada Novalje, važećem u vrijeme vođenja nadzora i donošenja pobijanog rješenja, nalazile izvan građevinskog područja T3 (ugostiteljsko – turistička namjena, kamp), na zemljištu namjene ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište (PŠ), te unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m.
25. U odnosu na predmetne građevine utvrđeno je da iste nisu obuhvaćene izdanom građevinskom dozvolom, niti je za iste ishodovan drugi akt za građenje, već je jedino tužitelj u odnosu na zidanu građevinu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dostavio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.
26. Na temelju opisanog činjeničnog stanja, Sud smatra da je tuženik pravilno zaključio da se radi o bespravno izgrađenim građevinama u funkciji kampa, kojim kao cjelinom upravlja tužitelj te čiji je isti investitor, pri čemu je riječ o građevinama za koje je potrebno ishoditi akt za gradnju; te je stoga pravilno i zakonito upravo tužitelju naloženo da ukloni opisane građevine.
27. Naime, iako nije sporno da tužitelj nije zemljišno-knjižni vlasnik nekretnina na kojima su izgrađene bespravne građevine (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), iz svih opisanih okolnosti proizlazi da su te građevine izgrađene upravo u ime tužitelja, da isti njima upravlja te da je stoga tužitelj njihov investitor u smislu čl. 100. st. 2. Zakona o državnom inspektoratu. Naime, riječ je o građevinama koje u naravi predstavljaju bespravno proširenje kamp odmorišta Terra Park Phalaris (za koje je tužitelju kao investitoru izdana građevinska dozvola), predmetne građevine spojene su na infrastrukturu osnovnog kampa te prema navodima samog tužitelja (a i fizičkih osoba koje su se javile kao "vlasnici" objekata prije ugradnje u tlo) istima upravlja sam tužitelj. Da je riječ o jedinstvenoj cjelini kampa, proizlazi i iz fotodokumentacije dostavljene od samog tužitelja (plan kampa, l. 363/1, 364/1), iz koje proizlazi da predmetne nekretnine s izgrađenim građevinama također prikazane kao dio kampa. Osim navedenog, upravo je tužitelj naknadno (u tijeku ovoga spora) ishodovao građevinsku dokumentaciju za građenje tih građevina (posebne uvjete, glavni projekt, potvrde glavnog projekta, uporabnu dozvolu), pa iz ukupnosti svih okolnosti proizlazi osnovanost zaključka da je tužitelj investitor građenja tih građevina.
28. Pritom okolnost što su različite fizičke i pravne osobe (koje su se u ovome sporu javile sa zahtjevom za sudjelovanje kao zainteresirane osobe) moguće sudjelovale u financiranju gradnje (kupile mobilne kućice i s tužiteljem organizirale njihovu ugradnju u tlo) ne umanjuje tužiteljevu ulogu investitora svih tih građevina, pri čemu poslovna suradnja između tužitelja i tih osoba (podjela zarade) nema utjecaja na zaključak da se iste izgrađene u ime tužitelja.
29. Također, neosnovani su i navodi tužitelja da je riječ o mobilnim kućicama, odnosno da iste ne predstavljaju građevine koje podliježu izdavanju akata za gradnju, te da posljedično njihovo uklanjanje nije u nadležnosti tuženika, već komunalnog redara.
30. Naime, neovisno što je (osim kod zidane građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) riječ o predgotovljenim građevinama, koje su sastavljene izvan gradilišta te potom prenesene na isto, navedeni objekti ugrađeni su na tlo, te su spojeni na infrastrukturu kampa, te priključeni na dovod i odvod vode (kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je sam tužitelj dostavio, list 358/1 spisa). Stoga je riječ o sklopu koji je nastao građenjem koji je izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda budući da je na prethodno opisani način izvedena i kućice, kao i terase, a uz iste su dodatno izgrađeni i bazeni, te su kao takvi, trajno postavljeni na izgrađenu podlogu. Pritom se ističe kako činjenica mobilnosti konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022). Isto tako, valja istaknuti da mobilne kućice, glamping kućice, kiosci i sl., kada se postave na određeno mjesto te se povezuju s tlom izvedbom građevinskih radova ili ugradnjom instalacija i uređaja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine, nesumnjivo predstavljaju građevine sukladno pojmovima iz propisa o gradnji (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2777/2024-2 od 26. ožujka 2025.).
31. Stoga se nedvojbeno radi o građevinama, za građenje kojih je sukladno citiranim odredbama Zakona o gradnji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima bilo potrebno sačiniti građevinsku dozvolu, odnosno glavni projekt (u smislu čl. 5. t. 18. Pravilnika, za razvod infrastrukture). Posljedično, budući da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrđeno da se radi o građevinama koje se smiju graditi samo na temelju akta za gradnju, to je za provođenje inspekcijskog nadzora u svezi zakonitosti gradnje bila nadležna građevinska inspekcija u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. u svezi s čl. 103. ZDI-a. Stoga su i prigovori tužitelja o nenadležnosti tuženika ocijenjeni neosnovanima.
32. Budući da u vrijeme donošenja pobijanog rješenja predmetne nekretnine na kojima su izgrađene opisane bespravne građevine zakonski nisu činile obuhvat kampa (nisu bile obuhvaćene ranije izdanom građevinskom dozvolom, a u smislu prostornog plana predstavljale su ostalo poljoprivredno tlo), to je pravilno utvrđeno da je za građenje svih građevina na istima bilo potrebno ishodovati građevinsku dozvolu. Budući je tužitelj kao investitor pristupio gradnji istih bez da je ishodio izvršni akt za gradnju, to je pobijanim rješenjem tuženika istome zakonito naloženo uklanjanje istih.
33. Pritom na zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja okolnosti do kojih je došlo nakon donošenja istoga (promjena prostornog plana, sačinjen glavni projekt, ishodovane potvrde glavnog projekta i uporabna dozvola), budući da se zakonitost rješenja ocjenjuje s obzirom okolnosti postojeće u vrijeme njegovog donošenja. Navedene nove okolnosti mogu biti od utjecaja na postupak izvršenja pobijanog rješenja o uklanjanju, što su i imale.
34. Naime, iz dokumentacije dostavljene od tužitelja uz podnesak od 26. siječnja 2026., proizlazi da je tuženik na temelju utvrđenja da je tužitelj naknadno uklonio građevine namijenjene za smještaj djelatnika kampa, te na temelju glavnog projekta ishodovao uporabnu dozvolu od 4. srpnja 2025. za proširenje zone kampa- infrastruktura bez čvrtih objekata, rješenjem KLASA: UP/I-362-02/24-02/869, URBROJ: 443-02-02-09-25-93 od 13. studenog 2025. djelomično obustavio daljnji inspekcijski postupak (u odnosu na sve izuzev zidani objekt na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Međutim, suprotno stavu tužitelja, to ne znači da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu niti predstavlja razlog za obustavu ovog spora, budući da pobijano rješenje nije stavljeno van snage, već je djelomično obustavljeno prisilno izvršenje tog rješenja, iz razloga što je tužitelj naknadno uskladio svoje postupanje s prisilnim propisima.
35. Neosnovani su i navodi tužitelja da nije bilo osnove za donošenje rješenja o uklanjanju u odnosu na opisani zidani objekt na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to tužitelj smatra zbog podnesenog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Naime, sukladno čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19), okolnost pokrenutog postupka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za bespravno izgrađenu građevinu, nema utjecaja niti predstavlja zapreku za vođenje inspekcijskog postupka koji rezultira donošenjem rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene zgrade, već može imati utjecaj samo na postupak izvršenja tog rješenja, koji će se na zahtjev stranke, i uz dostavu zakonom propisanih dokaza, prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka legalizacije, te će se, u slučaju okončanja tog postupka na način povoljan za stranku (donošenje pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju), potom obustaviti. Stoga su i u tom dijelu tužbeni navodi neosnovani.
36. Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ni navodi tuženika da u postupku nije dana mogućnost očitovanja trećim osobama (upisanim vlasnicima i osobama koje u ovome sporu traže da im se prizna status zainteresirane osobe), budući da se takvi navodi s uspjehom mogu isticati samo ako se povreda postupka tiče tužitelja. Budući da je tužitelju dana mogućnost očitovanja i u postupku i u ovome sporu, te je van sumnje utvrđeno da je isti investitor, to (ne)sudjelovanjem trećih osoba nisu povrijeđena tužiteljeva prava i pravni interesi.
37. Imajući u vidu iznijeto nesporno činjenično stanje, te citirane odredbe Zakona o gradnji i Zakona o Državnom inspektoratu, proizlazi da je tuženik, temeljem nespornog utvrđenja da su sporne građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole, te da je tužitelj investitor istih, pravilno i zakonito pobijanim rješenjem na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu tužitelju naložio uklanjanje.
38. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a navodi tužitelja kojima osporava zakonitost istoga nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.
39. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.
40. Tužitelj je u tijeku spora u više navrata podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je odbijen, posljednji puta pravomoćnim rješenjem posl.br.
Us I-1928/2024-52 od 21. studenog 2025.
41. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 26. veljače 2026.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI
- tuženiku Državnom inspektorat, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi Senj, Senj, Frankopanski Trg 5
Na znanje:
- MUP, PP Ličko-senjska, Služba kriminalističke policije, na dopis od 24. listopada 2025., uz dopis