Zakon.hr

Poslovni broj: P-10440/2023-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz [adresa], zastupana po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljici VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope iznos glavnice od 1.594,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na slijedeće iznose:

na iznos od 34,62 EUR počevši od 15.3.2009. pa do isplate

na iznos od 34,90 EUR počevši od 16.4.2009. pa do isplate

na iznos od 34,88 EUR počevši od 15.5.2009. pa do isplate

na iznos od 34,50 EUR počevši od 15.6.2009. pa do isplate

na iznos od 34,54 EUR počevši od 16.7.2009. pa do isplate

na iznos od 61,10 EUR počevši od 15.8.2009. pa do isplate

na iznos od 61,81 EUR počevši od 15.9.2009. pa do isplate

na iznos od 61,02 EUR počevši od 15.10.2009. pa do isplate

na iznos od 61,53 EUR počevši od 15.11.2009. pa do isplate

na iznos od 61,45 EUR počevši od 15.12.2009. pa do isplate

na iznos od 62,83 EUR počevši od 15.1.2010. pa do isplate

na iznos od 63,72 EUR počevši od 15.2.2010. pa do isplate

na iznos od 63,53 EUR počevši od 15.3.2010. pa do isplate

na iznos od 64,41 EUR počevši od 15.4.2010. pa do isplate

na iznos od 66,03 EUR počevši od 16.5.2010. pa do isplate

na iznos od 51,97 EUR počevši od 15.6.2010. pa do isplate

na iznos od 53,67 EUR počevši od 16.7.2010. pa do isplate

na iznos od 53,40 EUR počevši od 16.8.2010. pa do isplate

na iznos od 56,49 EUR počevši od 15.9.2010. pa do isplate

na iznos od 54,69 EUR počevši od 15.10.2010. pa do isplate

na iznos od 55,11 EUR počevši od 15.11.2010. pa do isplate

na iznos od 23,31 EUR počevši od 15.12.2010. pa do isplate

na iznos od 23,38 EUR počevši od 15.1.2011. pa do isplate

na iznos od 23,10 EUR počevši od 15.2.2011. pa do isplate

na iznos od 23,27 EUR počevši od 15.3.2011. pa do isplate

na iznos od 23,27 EUR počevši od 17.4.2011. pa do isplate

na iznos od 23,80 EUR počevši od 15.5.2011. pa do isplate

na iznos od 24,91 EUR počevši od 15.6.2011. pa do isplate

na iznos od 26,18 EUR počevši od 15.7.2011. pa do isplate

na iznos od 9,77 EUR počevši od 18.8.2011. pa do isplate

na iznos od 9,25 EUR počevši od 16.9.2011. pa do isplate

na iznos od 9,01 EUR počevši od 21.10.2011. pa do isplate

na iznos od 9,02 EUR počevši od 22.11.2011. pa do isplate

na iznos od 9,18 EUR počevši od 20.12.2011. pa do isplate

na iznos od 9,33 EUR počevši od 20.1.2012. pa do isplate

na iznos od 9,35 EUR počevši od 20.2.2012. pa do isplate

na iznos od 9,30 EUR počevši od 20.3.2012. pa do isplate

na iznos od 9,29 EUR počevši od 20.4.2012. pa do isplate

na iznos od 9,35 EUR počevši od 18.5.2012. pa do isplate

na iznos od 9,36 EUR počevši od 20.6.2012. pa do isplate

na iznos od 9,28 EUR počevši od 20.7.2012. pa do isplate

na iznos od 9,24 EUR počevši od 20.8.2012. pa do isplate

na iznos od 9,12 EUR počevši od 20.9.2012. pa do isplate

na iznos od 9,27 EUR počevši od 19.10.2012. pa do isplate

na iznos od 9,32 EUR počevši od 20.11.2012. pa do isplate

na iznos od 9,29 EUR počevši od 20.12.2012. pa do isplate

na iznos od 9,05 EUR počevši od 18.1.2013. pa do isplate

na iznos od 9,16 EUR počevši od 20.2.2013. pa do isplate

na iznos od 9,24 EUR počevši od 20.3.2013. pa do isplate

na iznos od 9,33 EUR počevši od 19.4.2013. pa do isplate

na iznos od 9,08 EUR počevši od 20.5.2013. pa do isplate

na iznos od 9,04 EUR počevši od 20.6.2013. pa do isplate

na iznos od 9,05 EUR počevši od 19.7.2013. pa do isplate

na iznos od 9,08 EUR počevši od 20.8.2013. pa do isplate

na iznos od 9,19 EUR počevši od 20.9.2013. pa do isplate

na iznos od 9,21 EUR počevši od 18.10.2013. pa do isplate

na iznos od 9,22 EUR počevši od 20.11.2013. pa do isplate

na iznos od 9,29 EUR počevši od 20.12.2013. pa do isplate

na iznos od 9,21 EUR počevši od 20.1.2014. pa do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena do 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljici VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplate temeljem valutne klauzule iznos od 11.551,15 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na slijedeće iznose:

na iznos od 0,59 EUR počevši od 5.2.2008. pa do isplate

na iznos od 35,77 EUR počevši od 15.3.2009. pa do isplate

na iznos od 39,59 EUR počevši od 16.4.2009. pa do isplate

na iznos od 39,30 EUR počevši od 15.5.2009. pa do isplate

na iznos od 34,23 EUR počevši od 15.6.2009. pa do isplate

na iznos od 34,70 EUR počevši od 16.7.2009. pa do isplate

na iznos od 30,89 EUR počevši od 15.8.2009. pa do isplate

na iznos od 36,27 EUR počevši od 15.9.2009. pa do isplate

na iznos od 30,30 EUR počevši od 15.10.2009. pa do isplate

na iznos od 34,16 EUR počevši od 15.11.2009. pa do isplate

na iznos od 33,54 EUR počevši od 15.12.2009. pa do isplate

na iznos od 43,97 EUR počevši od 15.1.2010. pa do isplate

na iznos od 50,67 EUR počevši od 15.2.2010. pa do isplate

na iznos od 49,22 EUR počevši od 15.3.2010. pa do isplate

na iznos od 55,87 EUR počevši od 15.4.2010. pa do isplate

na iznos od 68,06 EUR počevši od 16.5.2010. pa do isplate

na iznos od 70,67 EUR počevši od 15.6.2010. pa do isplate

na iznos od 87,08 EUR počevši od 16.7.2010. pa do isplate

na iznos od 84,52 EUR počevši od 16.8.2010. pa do isplate

na iznos od 114,22 EUR počevši od 15.9.2010. pa do isplate

na iznos od 96,92 EUR počevši od 15.10.2010. pa do isplate

na iznos od 100,92 EUR počevši od 15.11.2010. pa do isplate

na iznos od 119,71 EUR počevši od 15.12.2010. pa do isplate

na iznos od 121,39 EUR počevši od 15.1.2011. pa do isplate

na iznos od 114,70 EUR počevši od 15.2.2011. pa do isplate

na iznos od 118,75 EUR počevši od 15.3.2011. pa do isplate

na iznos od 118,89 EUR počevši od 17.4.2011. pa do isplate

na iznos od 131,31 EUR počevši od 15.5.2011. pa do isplate

na iznos od 157,56 EUR počevši od 15.6.2011. pa do isplate

na iznos od 187,43 EUR počevši od 15.7.2011. pa do isplate

na iznos od 200,97 EUR počevši od 18.8.2011. pa do isplate

na iznos od 167,02 EUR počevši od 16.9.2011. pa do isplate

na iznos od 151,65 EUR počevši od 21.10.2011. pa do isplate

na iznos od 152,61 EUR počevši od 22.11.2011. pa do isplate

na iznos od 162,78 EUR počevši od 20.12.2011. pa do isplate

na iznos od 172,11 EUR počevši od 20.1.2012. pa do isplate

na iznos od 173,84 EUR počevši od 20.2.2012. pa do isplate

na iznos od 170,25 EUR počevši od 20.3.2012. pa do isplate

na iznos od 169,57 EUR počevši od 20.4.2012. pa do isplate

na iznos od 173,95 EUR počevši od 18.5.2012. pa do isplate

na iznos od 174,12 EUR počevši od 20.6.2012. pa do isplate

na iznos od 169,05 EUR počevši od 20.7.2012. pa do isplate

na iznos od 166,70 EUR počevši od 20.8.2012. pa do isplate

na iznos od 158,68 EUR počevši od 20.9.2012. pa do isplate

na iznos od 168,80 EUR počevši od 19.10.2012. pa do isplate

na iznos od 171,58 EUR počevši od 20.11.2012. pa do isplate

na iznos od 169,95 EUR počevši od 20.12.2012. pa do isplate

na iznos od 154,36 EUR počevši od 18.1.2013. pa do isplate

na iznos od 161,58 EUR počevši od 20.2.2013. pa do isplate

na iznos od 166,59 EUR počevši od 20.3.2013. pa do isplate

na iznos od 172,30 EUR počevši od 19.4.2013. pa do isplate

na iznos od 155,92 EUR počevši od 20.5.2013. pa do isplate

na iznos od 153,67 EUR počevši od 20.6.2013. pa do isplate

na iznos od 154,32 EUR počevši od 19.7.2013. pa do isplate

na iznos od 156,29 EUR počevši od 20.8.2013. pa do isplate

na iznos od 163,34 EUR počevši od 20.9.2013. pa do isplate

na iznos od 164,70 EUR počevši od 18.10.2013. pa do isplate

na iznos od 165,30 EUR počevši od 20.11.2013. pa do isplate

na iznos od 169,81 EUR počevši od 20.12.2013. pa do isplate

na iznos od 164,81 EUR počevši od 20.1.2014. pa do isplate

na iznos od 173,54 EUR počevši od 20.2.2014. pa do isplate

na iznos od 174,97 EUR počevši od 20.3.2014. pa do isplate

na iznos od 172,25 EUR počevši od 18.4.2014. pa do isplate

na iznos od 167,56 EUR počevši od 20.5.2014. pa do isplate

na iznos od 168,09 EUR počevši od 20.6.2014. pa do isplate

na iznos od 173,45 EUR počevši od 18.7.2014. pa do isplate

na iznos od 174,92 EUR počevši od 20.8.2014. pa do isplate

na iznos od 177,30 EUR počevši od 19.9.2014. pa do isplate

na iznos od 180,53 EUR počevši od 20.10.2014. pa do isplate

na iznos od 184,21 EUR počevši od 28.11.2014. pa do isplate

na iznos od 182,91 EUR počevši od 19.12.2014. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 2.2.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.2.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.4.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.5.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 19.6.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.7.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.8.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 18.9.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 14.11.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.11.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 18.12.2015. pa do isplate

na iznos od 184,89 EUR počevši od 20.1.2016. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, [adresa] naknaditi tužiteljici VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.917,85 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.02.2026.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 3211454348/07, broj kreditne partije: 7103927541 od 14.11.2007.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u iznosu od 132.800,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan isplate kredita.

2. U predmetnom Ugovoru u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužiteljice.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Nadalje, između stranaka je sklopljen i Dodatak Ugovora o kreditu dana 22.01.2016.g. pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" 102/2015), kojim Dodatkom ugovora je provedena konverzija kao da je otpočetka bio sklopljen Ugovor u eurima.

5. Tužiteljica tvrdi da joj tužena prilikom utvrđivanja manje uplaćenog iznosa po osnovi preplate po valuti i kamati koju je učinila do tada nije priznala sve preplaćene iznose već je priznala preplatu koja je manja od stvarno izvršene preplate.

6. Tužiteljica se poziva na presudu suda EU C-118/2017 od 14.03.2019., prema kojoj presudi tužiteljica ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

7. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom koji je uređen podneskom od 08.09.2025.g. potražuje razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početne ugovorene kamatne stope u visini glavnice od 1.594,28 €, kao i razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a u visini glavnice od 11.551,15 € koliko iznosi stvarna preplata po osnovi tečajnih razlika.

8. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit od CHF 132.800,00 u iznosu kunske protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate 30 godina.

9. Nije sporno niti da je Ugovorom o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,15% godišnje i da je ista promjenjiva. Nije sporno ni da su odredbama Ugovora o kreditu glavnica kao i kamate vezane za valutnu klauzulu, odnosno da se tečaj izračunava prema srednjem tečaju HNB za švicarski franak.

10. Tuženik osporava da bi ovaj Ugovor o kreditu bio potrošački ugovor jer tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da se stan kupljen sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Tvrdi da tužitelj nije dokazao za kupnju kojeg stana su sredstva kredita utrošena, tko ga sve koristi, te obavlja li u njemu neku poslovnu djelatnost ili slično.

11. Ukoliko je kojim slučajem kupljen stana iz čl. 14. Ugovora o kreditu koji se nalazi na adresi [adresa], tada nije na odmet spomenuti kako je upravo na toj adresi tužiteljica imala registrirano sjedište obrta " [obrt], obrt za usluge, vlasnik VČ, [adresa]).

12. Kako proizlazi da je tužiteljica na toj adresi imala obrt navodi da se nekretnina ne koristi samo radi stanovanja, već radi obavljanja poslovne djelatnosti zbog čega tužiteljica nema status potrošača.

13. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

14. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

15. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

16. Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

17. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine za sve iznose koji su dospjeli do 12.06.2019.g.

18. Konačno tuženik ističe da je kredit konvertiran sukladno ZID ZPK/15, pa slijedom toga su tim Ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

19. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovor o kreditu je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, došlo je do promjene kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru pa i ubuduće, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima, te Sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.

20. Stoga kako je između stranaka provedena konverzija kojoj je tužiteljica dobrovoljno pristupila, ne postoji njezina tražbina pa tuženik predlaže da sud tužiteljicu u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

21. O tužbenom zahtjevu tužitelja sud je odlučivao svojom presudom broj P-7726/19-25 od dana 25.04.2022., a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu na način da je predmet vraćen u stadij prethodnog postupka s uputom prvostupanjskom sudu da utvrdi je li konverzija obavljena u skladu s Novelom ZID ZPK time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita, te potom utvrditi koliko je tuženik tužiteljici priznao s osnova pretplate sukladno odredbama ZID ZPK, te utvrditi je li tuženik tužiteljici priznao neki iznos manje preplate koja bi proizašla da je konvertirana početna glavnica umjesto zatečene glavnice.

22. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 14.11.2007.g. (list 15-21 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 22 spisa), Dodatak ugovora o kreditu (list 24-30 spisa), pročitani su pregledi otvorenih stavaka po kreditu na dan 30.09.2015., pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 31-44 spisa), pročitan je promet po kreditu za razdoblje od 14.11.2007. do 15.05.2019. (list 45-55 spisa), obavijest o izračunu efekata konverzije (list 56 spisa), obavijesti o promjenama kamatne stope (list 57-58 spisa), otplatni plan kredita u eurima s obavijestima o promjeni kamatne stope (list 59-80 spisa), dokumentacija u svezi izračuna konverzije (list 81-91 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 237-247 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 504-506 spisa), te je provedeno dopunsko financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 514-515).

23. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

24. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu dana 14.11.2007.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u iznosu od 132.800,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita, a kamatna stopa je ugovorena 5,15% godišnje, a te kamate su uključene u anuitete.

25. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

26. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužiteljicu jer tužiteljica nije bila stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

27. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je i je li tužiteljica potrošač.

28. Tvrdnja tuženika da tužiteljica nije potrošač jer da to nije dokazala je neosnovana iz razloga što je teret dokaza upravo na tuženiku da tužiteljica nije bila u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu Potrošač već da je bila trgovac, naime tuženik osim iznesenih tvrdnji da je na adresi [adresa] tužiteljica imala registrirano sjedište obrta ne navodi nikakav dokaz da bi sredstva kredita bila korištena za poslovnu djelatnosti.

29. Naime, u Ugovoru o kreditu je u čl. 6. navedeno da je namjena kredita kupnja stana.

30. Pri tome, iz izvatka iz obrtnog lista (list 364) proizlazi da je tužiteljica imala obrt u razdoblju od 18.10.2016.g. pa do 25.03.2021.g., a kako je kredit podignut 2007., on nije korišten za obavljanje poslovne djelatnosti iz obrta koji obrt je otvoren 9 godina poslije podizanja kredita.

31. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je upravo navedeno da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U toj odluci je navedeno "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

32. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

33. Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

34. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

35. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine.

36. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

37. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

38. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

39. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

40. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

41. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

42. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

43. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

44. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

45. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

46. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

47. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

48. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

49. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

50. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

51. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

52. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

53. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je naime kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužiteljica snosila u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužiteljice vršio u kunama, jer tužiteljica prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužiteljici (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

54. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužiteljici. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužiteljici istovremeno povrat plasmana od strane tužiteljice indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužiteljicu nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

55. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njezina mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužiteljici se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

56. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

57. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

58. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

59. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

60. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužiteljice, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužiteljica plaćala anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

61. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

62. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

63. Stoga tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

64. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 V i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

65. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

66. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužiteljice.

67. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu: ZIDZPK) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

68. Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK –a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate ( u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije ) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.

69.

Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZID ZPK –a propisano da: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“ Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena ( čl. 19 c ZID ZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

70. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

71. Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti Euro. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti euro i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".

72. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.

73. Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.09.2015.g. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na eurske kredite.

74. Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.09.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.09. 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.

75. Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.

76. Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos.

77. Kako je već rečeno cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u Euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.

78. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge- izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate.

79. Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.

80. Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.

81. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

82. Da tužitelj nije obeštećen za preplatu u odnosu na valutnu klauzulu, a i u odnosu na početnu glavnicu, valja navesti da je VSRH donio rješenje pod brojem Rev-1096/2022 od dana 08.11.2022. kojim je zauzeto shvaćanje da sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je utvrđena konverzija kredita ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa ako takva razlika postoji bez obzira što je provedba konverzije izvršena sukladno ZID ZPK / 15 o čemu je zauzeo svoj stav VSRH u odluci broj Rev 2868/2018 od 12.02.2019.

83. Konačno tuženici u čitavom nizu predmeta plasiraju tezu da je tužitelju prilikom konverzije nešto isplaćeno i da je on na nekom imaginarnom dobitku, a što je potpuno netočno i ne odgovara činjeničnom stanju kojeg se lako utvrđuje provedenim vještačenjem.

-Temeljne postavke o posljedicama ništetnosti promjenjive kamatne stope (PKS) i valutne klauzule CHF, vezano za konvertirane CHF kredite, su sljedeće:

- Ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF, vrijedi od početka ugovornog odnosa, pa tako i na dan konverzije.

- Budući da su, kako na početku ugovornog odnosa, tako i na dan konverzije bili ništetni i promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF, to znači da uopće nije postojala glavnica u CHF iznosima, nego je na dan konverzije jedina postojeća glavnica bila ona na koju nije utjecao niti rast tečaja, niti rast kamata.

- Za glavnicu s izuzećem ništetnih odredaba bilo je potrebno uplatiti samo iznose anuiteta utvrđene na dan realizacije svakog pojedinačnog CHF kredita, pa onda nije bilo moguće u konverziji iskoristiti nikakve preplate kamata i tečaja da bi se zatvarala nekakva euro glavnica koja je, dapače, i dalje bila veća od pravilno utvrđene glavnice bez utjecaja rasta tečaja i rasta kamata, a i novi anuiteti i dalje su bili veći od početno utvrđenih anuiteta.

- Ravnoteža prava i obveza ne znači da se potrošači u kreditima sa švicarcima svedu na potrošače s euro kreditima nego ravnoteža prava i obveza znači da se ništetne ugovorne odredbe izuzmu bez zamjene drugima, a to bi značilo da otpočetka ugovornog odnosa, pa tako i na dan konverzije vrijede samo početne postavke, početna glavnica u kunama i početna kamatna stopa koja je ugovorena u Ugovoru, pa tako i na dan konverzije vrijedi samo preostala glavnica do koje se stiže primjenom početne kamatne stope i početnog kunskog iznosa kredita, dok sve plaćeno iznad toga pripada potrošaču zajedno sa zateznim kamatama. Pretvaranjem CHF kredita u euro kredit, ta ravnoteža nije uspostavljena nego je stvorena neravnoteža u odnosu na početne postavke bez ništetnih odredaba.

84. U konkretnom slučaju je sud i financijskim vještačenjem provjerio da te ravnoteže nema, jer nije konvertirana početna glavnica nego zatečena glavnica koja je u sebi sadržavala sva ništetna povećanja kamatne stope i sva ništetna povećanja tečaja CHF-a i još je utvrđena preplata.

85. Nepoštenje tuženika se još jednom potvrđuje sa njegovim zahtjevom da se njemu prizna ono što je tužitelju morao priznati primjenjujući striktno odredbe ZID ZPK, jer tuženik priznavajući preplatu u konverziji nije ništa priznao niti dao od svojega, već su to sve preplate koje su sadržane u preplati temeljem kamatne stope. Valja ima na umu da je konverzija provedena sa stanjem na dan 30.09.2015., a ništetnost valutne klauzule je utvrđena tek 2018.

86. Da je tome tako proizlazi i iz dopune nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 514-515) gdje je jasno navedeno da tužiteljica provedenom konverzijom ni na koji način nije obeštećena jer je tuženik u trenutku konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. priznao preplatu u iznosu od 4.300,35 € tužiteljica je više platila po kreditu za iznos od 8.845,07 €, čime je evidentno da tužiteljica nije zadržala nikakvu preplatu, niti tuženik ima pravo tražiti da se njezina tražbina umanji za iznos priznate preplate po konverziji u svoti od 4.300,35 €.

87. S obzirom na istaknuti prigovor da tužitelj nije potrošač, kao i na okolnost razumijevanja valutne klauzule koja je ugovorena u Ugovoru o kreditu sud je saslušao tužitelja kao stranku.

88. Tužiteljica VČ iskazala je da je podignula kredit vezan za valutu CHF 2007. Trebao joj je stambeni kredit za rješenje potrebe stanovanja jer je te 2007. zasnovala obitelj, 2008. joj se rodio sin i kupovali su stan od 64 m2 kao prvu nekretninu. Došla je kod svoje osobne bankarice koja joj je pokazala kredit u kunama i vezano za valutu CHF i u kunama je kamatna stopa bila 7,17 % i onda je bankarica sama rekla: "Ovo nećemo", a potom je kazala: "A ovo hoćemo" i pokazala joj je kreditne uvjete za kredit vezan uz valutu CHF s početnom kamatnom stopom od 5,15%. Sjeća se da joj je baš i pokazala tablicu sa kretanjem tečaja valute CHF u razdoblju od 1997. pa do 2007. dakle unazad 10 godina, za što joj je užasno žao što to nije fotografirala jer joj nikada više to banka nije htjela dati niti uručiti, pa niti nakon njezinog službenog pisanog zahtjeva da joj se uruči ta tablica iz koje tablice je bilo razvidno da je tečaj CHF-a bio izuzetno stabilan unazad 10 godina bez ikakvih promjena i oscilacija. Dakle njoj je banka predočila kredit vezan za valutu CHF kao jedino dobro za nju, kao najbolje i najpovoljnije i nešto što joj je stalo u proračun da može kupiti nekretninu.

89. Vjerovala je banci i osobnom bankaru da je to upravo tako kako joj ona govori jer ona nije po struci niti ekonomist, niti bankar i vjerovala je ono što joj je prezentirano. Nije bila upozorena da se radi o visoko rizičnom kreditu, niti da može doći do naglog porasta tečaja CHF-a. U to vrijeme, a i danas Švicarska slovi kao vrlo sigurna i stabilna država, a i CHF je važio kao izuzetno sigurna i stabilna valuta sa boljim statusom nego euro.

90. Pročitala je Ugovor o kreditu, vidjela je što u tom Ugovoru piše, vidjela je da je ugovorena valuta CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali ono što nije znala kao laik, nije znala od čega se sastoji ta kamatna stopa niti kako će se ona mijenjati niti što će joj se u tom kreditnom odnosu dogoditi.

91. Navodi da nije mogla pregovarati oko uvjeta kredita. Iskazuje da joj se anuitet kredita negdje oko 2010. podignuo za duplo i te 2010. je vidjela da njezina neotplaćena glavnica kredita iznosi 900.000,00 kn, a pri tome je od banke dobila iznos od 500.000,00 kn. Iskazuje da je razumjela Ugovor kojega je potpisala onoliko koliko je mogla razumjeti kao laik, a nije znala, niti kako će izgledati kamata niti što će utjecati na tu kamatu, niti joj je predočeno da se otplatni plan može mijenjati jednostranom odlukom banke. Ona u Ugovoru nije mogla ništa izmijeniti jer je bio Ugovor po principu "Uzmi ili ostavi."

92. Prilikom dizanja kredita sama bankarica joj je rekla da je najbolje dignuti kredit vezano za valutu CHF jer je to za nju najpovoljnije, a nije bila svjesna da će se kamata sa 5,15% mijenjati na više jer su joj bili prikazani i stabilni tečaj i stabilna kamata unazad 10 godina. Nije pisanim putem prigovarala promjeni kamatne stope. Također nije mogla utjecati na konverziju kredita jer je taj kredit konvertiran sukladno Zakonu. Banka je našla preplatu, ali joj je odbila isplatiti tu preplatu jer je ona htjea primiti svoj novac na ime preplate i uplatiti ga na ime glavnice. Potvrđuje da je vlasništvu imala obrt koji se zvao [obrt], a kojega je otvorila 10 godina nakon što je dignula kredit, a predmetnu nekretninu je koristila isključivo za stanovanje i predala je i izvadak iz elektroničkog zapisa o prebivalištu iz kojeg proizlazi da tužiteljica od prvog dana tj. od 2007. stanuje u nekretnini koju je kupila kreditom u CHF-u kao potrošačkim kreditom. Taj kredit je sama otplaćivala u cijelosti.

93. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke.

94. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

95. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

96. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

97. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

98. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Centar za financijska vještačenja d.o.o.

99. Iz nalaza i mišljenja vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., a koji je imao zadaću utvrditi koliko je tužiteljica platila više s osnova kredita obzirom da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala od početne 5,15% i po osnovi preplate po valutnoj klauzuli zbog tečaja koji se mijenjao u odnosu na početni tečaj koji je bio na dan sklapanja Ugovora proizlazi da je tužiteljica po osnovi preplate zbog promjenjive kamatne stope preplatila iznos od 1.594,28 € i da preplaćeni iznos zbog promjene tečaja iznad vrijednosti tečaja na dan sklapanja Ugovora iznosi 11.551,15 €.

100. Vještak je nadalje utvrdio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,15 % godišnje, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 360 mjeseci, te da je kredit isplaćen dana 30.11.2007. Kredit se otplaćuje po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o kreditu).

101. Dana 22.01.2016. sklopljen je Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita i koji navodi da iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. iznosi 73.084,83 €, što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 557.789,12 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 €), dok iz kartice Prometa po kreditu proizlazi da je tužitelj otplaćivao kredit u CHF-u zaključno s anuitetom koji je dospio 01.01.2016.g., te je posljedično na uplate koje je tužitelj realizirao u prijelaznom razdoblju od 30.09.2015.g. do dana provođenja konverzije glavnica nakon provedene konverzije iznosila 72.568,65 €.

102. Dodatkom ugovora o kreditu utvrđena je preplata na dan 30.09.2015. u iznosu od 32.820,61 kn odnosno 4.300,35 € koja se koristila za podmirenje budućih anuiteta kredita.

103. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedaba, a tuženik je stavio prigovor na matematički izračun vještaka iz razloga što vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 4.300,35 €.

104. U odnosu na ovu preplatu koju je tuženik našao prilikom konverzije ovaj sud navodi da taj iznos ne predstavlja iznos koji bi trebao predstavljati tuženikovu tražbinu prema tužiteljici i to je sud detaljno objasnio u ovoj presudi pod točkama 83. do 86.

105. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko - knjigovodstvenog vještaka jer je dan temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, te sukladno pravilima znanosti i struke.

106. Tužiteljica je po provedenom vještačenju postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka time da na ime preplate zbog primjene jednostrano promjenjive kamatne stope potražuje iznos od 12.012,08 kn odnosno preračunato u eure svotu od 1.594,28 €, a temeljem preplate zbog promjene tečaja valute švicarski franak potražuje iznos glavnice od 87.032,12 kn odnosno preračunato u eure svotu od 11.551,15 €.

107. Nakon što je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev, tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva te tvrdi da je u odnosu na preinaku tužbe nastupila zastara tražbine. Naime, tuženik navodi da je tužba u kolektivnom sporu Pž-7129/13 prekinula tijek zastarnog roka, a zahtjevi koji su podneseni nakon 13.06.2019. su zastarjeli jer je preinačeni tužbeni zahtjev podnesen tek 20.04.2021.g.

108. Tuženik navodi da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

109. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara preinačenog dijela tužbe, jer se radi o nepravoj preinaci. Ovo stoga što je prema shvaćanju VSRH izraženom u presudi Rev - 254/24 od 23. travnja 2024. jasno navedeno da kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO- a došlo već s podnošenjem tužbe.

110. Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." 111. Kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 30.03.2021.g., to ona svoj zahtjev nije mogla na drugačiji način uređivati ili postavljati sve dok se nije utvrdila točna visina tražbina tužiteljice provođenjem dokaza vještačenjem.

112. Nadalje, prema Zaključku sa sastanka Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskih odjela VSRH pod brojem Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.g. zauzet je jasan stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

113. Temeljem navedenog, sud je tužiteljici na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio zatraženi iznos glavnice od 1.594,28 €, a na ime preplate anuiteta temeljem tečajnih razlika iznos glavnice od 11.551,15 €, a ove iznose s zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

114. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

115. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

116. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

117. Stoga je sud tužiteljici na ime svih učinjenih preplata temeljem jednostrano promjenjive kamate i temeljem preplate zbog tečajnih razlika dosudio zatražene iznose temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima kako je to presuđeno u toč. I. do II. izreke ove presude.

118. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena i na odredbi čl. 29. st. 8. ZOO-a.

119. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

120. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151. i 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu 100 bodova, troška sastava 3 podneska (25.07.2019., 01.10.2019. i 18.12.2020.), svako po 25 bodova, troška sastava 5 podneska (09.10.2019., 07.07.2020., 20.04.2021., 07.01.2022. i 08.09.2025.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (09.07.2020., 02.12.2020., 12.01.2022., 01.02.2022., 18.09.2024., 10.03.2025.), svako po 100 bodova, troška pristupa na ročište za objavu od 26.02.2026. u iznosu od 50 bodova, a sve prema Tbr 7/1, 8/1, 8/3, Tbr 9/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

121. Zbrojeno parnični trošak tužiteljice iznosi 1325 bodova / 2.650,00 €.

122. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 662,50 €, iznos predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje koji je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 331,81 € i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 167,36 € koji je i plaćena temeljem Zakona o sudskim pristojbama.

123. Sud je tužiteljici dosudio i plaćeni trošak preliminarnog financijskog vještačenja u iznosu od 800,00 kn odnosno 106,18 € koji je bio neophodan za postavljanje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari koji trošak je i tužiteljica dokaza potvrdom o provedenom nalogu za plaćanje (list 125 spisa), jer je taj trošak nastao u povodu ovog postupka kako to i propisuje odredba čl. 151. ZPP-a.

124. Stoga je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.917,85 €.

125. Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

126. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. - III. izreke.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte