Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: P-1223/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Općina Brela, Brela, Trg žrtava Domovinskog rata 1, OIB:48917268071, zastupana po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Ravlića, odvjetnika u Makarskoj, punomoćnika tuženika Tonija Marinkovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ivančević i Partneri, Split i zakonskog zastupnika tuženika KR osobno, dana 26. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4714, KO [katastarska općina], u površini od 45 m2, i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na skici mjerenja u nalazu i mišljenju vještaka Perice Puljića od 19.studenog 2024., i označen slovima A-B-C-A, koja skica mjerenja kao i cijeli nalaz i mišljene vještaka geodetske struke Perice Puljića od 19.studenog 2024. predstavljaju sastavni dio izreke ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], površine 45 m2, odnosno na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati od naprijed navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], površine 45 m2, KO [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Općine Brela, Brela, Trg žrtava Domovinskog rata 1, OIB:48917268071, što je ista dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.199,54 eur, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena ovom sudu dana 16. studenog 2023. navodi se kako je u odjelu za zemljišne knjige Naslovnog suda na nekretnini označenoj sa čest. zem. [katastarska čestica], put, površine 252 m2, ZU 4714, upisana tužena. Međutim, bez obzira na takav upis i zemljišnoknjižno stanje tužitelj je jedini isključivi vlasnik i posjednik dijela predmetne nekretnine, čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4714, KO [katastarska općina], u površini od 74 m2, i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na skici terena broj:94_2023, od studenog 2023., i označen brojevima: 1-2-3-4-5-6-1, koju skicu terena je izradio GEOIN-SPLIT d.o.o.. Tužitelj je pravo vlasništva naprijed navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 74 m2, koji dio u naravi predstavlja dio dvorišta oko kuće tužitelja u [adresa], a ne put, i koji dio je prije više od 50 godina ograđen ogradnim zidom od javnog puta, stekao valjanim pravnim osnovom i to nasljeđivanjem od svog pok. oca AR, koji je umro 1980., dok je AR vlasništvo stekao nasljeđivanjem od svog oca HR. Kako tužitelj želi zemljišnoknjižno stanje uskladiti sa stvarnim stanjem, to isti ima pravni interes za podnošenje ove tužbe sudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba pogrešna, nije utemeljena na Zakonu i protivna je vladavini prava. Tužbeni zahtjev utemeljen je na pogrešnoj pretpostavci kako je tužitelj vlasnik dijela predmetne čestice 7678/2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], iako ovaj to nije. Prema stanju u zemljišnim knjigama nesporno je da je stvarni vlasnik cijele predmetne nekretnine upravo tuženik. Isto tako, tužitelj tvrdi da je u vlasništvo stekao dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na temelju nasljeđivanja od svog pok. oca AR, a koji je vlasništvo stekao nasljeđivanjem od svog oca HR, te prilaže rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-12/81 od 17.02.1982. donijeto iza pok. AR pok. ŠR. Navedene tvrdnje su pogrešne, neutemeljene i u suprotnosti s osnovnim pravnim načelima. Iz rješenja o nasljeđivanju koje tužitelj prilaže razvidno je da čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nije činila dio ostavinske imovine ostavitelja. Uzimajući u obzir temeljno pravno načelo prema kojemu nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima i odredbu čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 81/2015, 94/2017), sasvim je jasno da tužitelj ni nasljeđivanjem nije mogao steći predmetnu nekretninu. Slijedom svega navedenog, predlaže se Naslovnom sudu odbiti tužbu.

3. Odgovarajući na odgovor na tužbu tuženika tužitelj je naveo kako poriče navode istog. Ističe se da prema izraženom stavu sudske prakse rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje, pa iako u njemu nisu navedene sve nekretnine ostavitelja to ne znači da njegovi nasljednici nisu stekli pravo vlasništva tih nekretnina, jer ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], skica terena broj 94_2023 od studenog 2023. izrađena od strane GEOIN-SPLIT d.o.o., rješenje o nasljeđivanju broj O-12/81, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Pericu Puljića te pregledom njegova nalaza i mišljenja, saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, saslušanjem svjedoka CR, VR, JR i IR.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4714, KO [katastarska općina], u površini od 45 m2.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga broj 4714 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana kat. čest. [katastarska čestica] put površine 252 m2 i da je kao vlasnik upisana Općina Brela. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽR pok. ŠR donesenog po Općinskom sudu u Makarskoj pod brojem O-12/81 utvrđeno je kako je nasljednik istog HRD.

8.1. Dana 15. studenog 2024. proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Perice Puljića. Očevidom je utvrđeno kako predmet spora predstavlja zemljište, koje je omeđeno s jedne strane cestom, s druge strane betonskim zidom na koje se nastavljaju stepenice, s time da su stranke suglasne da je zid u vlasništvu tuženika. Na nekretnini se nalazi posađeno stablo oraha, dok granica zemlje ide ispod smokve sve do dvorišta u vlasništvu tužitelja, potom ulazi i u ograđeno dvorište do ruba parcele u vlasništvu tužitelja.

8.2. Vještak je dana 19. studenog 2024. dostavio nalaz i mišljenje.

U nalazu i mišljenju vještak Perica Puljić je naveo je predmet nalaza i mišljenja nekretnina u [adresa] u [adresa]. Radi se o uskoj i neizgrađenoj nekretnini, koja se strmo pruža od [adresa] prema jugoistoku. Položena je uz betonsko stubište koje vodi prema jugoistoku. Sjeveroistočna međa polazi od točke A obilježenom crvenom bojom te se pruža po katastarskoj međi do točke B., jugozapadna međa od točke B do točke C je betonski zid koji ne pripada nekretnini , zapadna međa je obilježena crvenom bojom na zidu u točki C i na spoju dva podzida u točki A.

8.3. Nalazu i mišljenju vještaka mjernika ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima znanosti i struke, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

9.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužitelja , zakonskog zastupnika tuženika te svjedoka CR, VR, JR i IR.

9.2. Tužitelj u bitnom je naveo kako je predmet ovog postupka zemlja koje je bila oduvijek od HRD. Ta zemlja je pripadala njegovom rođaku H, te su se oni 1965. mijenjali za zemlju na način da je ta čestica pripala tužitelju, on je njemu dao neku drugu česticu. Navodi kako je u posjedu te čestice od 1965. Sjeća se da su 1976. godine sumještani i on radili prve stepenice i te stepenice su rađene na njegovoj zemlji, ali i na zemlji njegovih rođaka HRD. Kasnije je te stepenice uzela Jugoslavija. Prije otprilike 10-15 godina općina se proširila, uzela je što joj treba i uzela i njegovu zemlju. Ta zemlja je položena s druge strane stepenica. Ogradni betonski zid od visine 1 metar koji odvaja te stepenica od utužene čestice je napravio on, kako ne bi došlo do odrona zemlje. Svo održavanje utužene čestice radi on, a ne Općina Brela, dakle, taj dio nekretnine on čisti i kosi. Na tom dijelu nekretnine nikada nije vidio djelatnike Općine Brela niti je Općina [adresa] to zemljište održavala niti je išta radila na njemu. Naveo je da je njegov otac bio živ kada je rađena zamjena s rođakom H i on je sve to naslijedio, zamjena je rađena s njegovim ocem, a on je bio prisutan. Duž stepenica postoji samo granični zid, koji je on izgradio. Na utuženom dijelu nekretnine kosi travu i čisti tu česticu, to je okućnica. Kuća koja se nalazi na čestici 56/1 je njegova kuća.

9.3. Zakonski zastupnik tuženika KR u bitnom je naveo kako mu je poznato što je predmet ovog postupka, poznato mu je gdje se nalazi kuća tužitelja HR. Kada je dobio tužbu vidio je da jedan dio utužene čestice prolazi i kroz dvorište tuženika, od kada zna za tu kuću ona je uvijek u istim gabaritima, to dvorište je bilo u posjedu HR i nikada nitko od Općine nije bio u tom posjedu tog dijela predmetne nekretnine niti im je to itko ikada osporavao. Drugi dio utužene čestice nastavlja se sjeverno od njihove kuće, te za taj dio nije upoznat da li bi bio u posjedu HR. Ne može se sjetiti da li je to zemljište Općina ikada održavala. Naime, Općina ponekad zna očistiti i privatna zemljišta koja se nalaze uz javne puteve, a za predmetno zemljište nije mu poznato da li ga je općina održavala. Sve dok nije zaprimio tužbu HR nije niti znao da je predmetna čestica u vlasništvu Općine. Općina je uredila stepenice koje su javna površina i općina održava te stepenice.

9.4. Svjedok CR iskazao je kako mu je tužitelj ujak. Cijeli svoj život živi u [adresa], njegova kuća udaljena je od predmetne nekretnine 150 metara i stoga mu je poznato sve vezano uz tu nekretninu. Još kako je bio mali sjeća se da se igrao tamo i najdalje što se sjeća to je održavao mamin brat, ovdje tužitelj HR. Radi se o trokutu koji je s jedne strane omeđen stepenicama koje vode do mora, s jedne strane je parking koji je u njegovom vlasništvu, s time da taj trokut završava u njihovom dvorištu, pokraj njihove kuće. Radi se o zelenoj površini. Zna da je jedno vrijeme bilo zarastalo u šumu, odnosno tamo se nalazilo grmlje i onda je njegov ujak sve to raščistio. Za taj dio zemlje uvijek se govorilo da je to od HR. Na toj zemlji je viđao samo njih, odnosno viđao je ujaka i njegovu ženu kako to čiste i održavaju, a nije vidio da bi to održavao itko od strane Općine, ali sada više ne ide na tu stranu tako često. Nekretnina oko koje se vodi ovaj postupak zajedno sa parkingom i kućom njegovog ujaka čini jednu cjelinu. Ne sjeća se da bi se vodili nekakvi sporovi oko te nekretnine, niti da bi im tko osporavao pravo vlasništva niti ih smetao u posjedu. Otac tužitelja mu je djed, i on je bio u posjedu te nekretnine, to je uvijek bilo od HR .

9.5. Svjedok VR iskazao je kako je prije bio zamjenik načelnika Općine Brela, sada je stručni suradnik za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Bavi se procedurama vezanim uz geodetski elaborat i ovo ulazi u njegovo područje rada. Navodi kako nije bio na terenu tijekom očevida, bio je načelnik, te se može izjasniti samo unutar svoje nadležnosti. Poznato mu je da dio čestice koji se traži tužbenim zahtjevom je evidentiran kao put, on je tako bio evidentiran još od Austrougarske i smatra da postoji procedura po kojoj treba postupati, a to je da načelnik predloži općinskom vijeću da sa predmetne čestice traži ukidanje klasifikacije tog dijela čestice kao puta, odnosno kao javnog dobra i da tek nakon toga može uslijediti otkup te čestice, nagodba ili tužba za utvrđenje prava vlasništva. Poznato mu je da nove stepenice su uknjižene kao opće dobro, odnosno kao dio komunalne infrastrukture, navodi kako je sudjelovao u tom postupku i u tom postupku napravljen je geodetski elaborat i te stepenice su uknjižene kao komunalna infrastruktura. Poznato mu je da predmet ovog postupka nisu te stepenice nego zelena površina iznad njih. Nije mu poznato tko je u posjedu te čestice, niti tko istu održava, smatra da ako ta čestica je u posjedu tužitelja onda njemu treba i pripasti, ali za to postoji određena procedura.

9.6. Saslušani svjedok JR je iskazao kako je rođen u selu Ribičići iznad [adresa] i 1969. se doselio u [adresa] i on je međašnik predmetnoj nekretnini. Poznato mu je da je UR mijenjao svoju zemlju sa LR, tako što je on ŠR dao zemlju u blizini njegove kuća, a on je dobio predmetnu zemlju koja graniči sa njegovom zemljom, dakle sa zemljom od UR. Zna da je ta zamjena bila davno prije 1969., jer da se on nije mijenjao tada bi prilikom kupnje svjedok kupio i taj dio. Također mu je poznato da je DR, kako oni zovu tužitelja, davno napravio zid koji predstavlja među između stepenica koje su općinske i zemlje koja je u vlasništvu tužitelja. Napominje da je tužitelj vlasnik samo one zemlje koju je mijenjao sa LR. Jedan dio predmetne nekretnine ulazi i u dvorište tužitelja. Od kada je tužitelj napravio zid taj zeleni pojas iznad zida samo on čisti i održava, nikada nije vidio ni jednog djelatnika općine kako bi tamo kosio travu ili bilo što drugo radio. Oko predmetne nekretnine nije čuo da bi se vodio ikakav spor ili da bi itko tužitelju osporavao pravo vlasništva, zna da se vodio postupak oko druge čestice, odnosno oko parkinga. Prije su na toj zemlji bili borovi, a nije mu poznato što je sada tamo, zna da raste trava i ono što je samo niklo.

9.7. Svjedok IR iskazao je da je rođen u [adresa] i cijeli svoj život živi tamo, njegova kuća je udaljena otprilike 100 metara od predmetne nekretnine, često prolazi tim stepenicama, to je stari put, njime je išao u školu. Po zanimanju je arhitekt, radio je legalizaciju tužiteljeve kuće i tada su i popravljali dio tog zida. Sam zid je napravljen puno ranije sigurno prije 1970., možda oko 1965. Zid su oni popravljali prije otprilike 10 godina, a sa radovima je bio upoznat i načelnik. Poznato mu je da sva zemlja iznad zida je uvijek bila od DR. Od kada zna za sebe taj zeleni pojas uvijek je bio u sastavu kuće, tužitelj je to stekao nasljedstvom iza svoga oca, a njegov otac je to također stekao nasljedstvom. Kuća od tužitelja je napravljena sigurno prije 100 godina. Zna da na tom pojasu je neko raslinje, trenutno se ne može sjetiti koje. Betonski zid koji graniči nekretninu tužitelja je bio na istom mjestu i prije 50 godina. Taj zeleni pojas čistio je uvijek tužitelj nikada nije vidio nikoga od djelatnika Općine da bi tamo kosio ili izvodio neke radove. Nije čuo da bi se vodio ikakav postupak oko predmetne nekretnine, a također dok je izvodio radove na predmetnom zidu nije bilo nikakvih naznaka o nekom sporu.

10. Provedenim dokaznim postupkom je utvrđen posjed prednika tužitelja na predmetnim nekretninama od prije 1965., kada su prednici tužitelja zamjenom stekli vlasništvo predmetne nekretnine. Dakle, isti treba promatrati kroz primjenu pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) i čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" br. 73/91), te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1996., koji je stupio na snagu 01. rujna 1980.) i Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV, koji je stupio na snagu 01.01.1997.), sve temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a, budući da se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka. Prema paragrafu 1468. OGZ-a rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem redovne dosjelosti bio je 30 godina, s time da je isti sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04.04.1960. skraćen na 20 godina, dok je prema paragrafu 1472. OGZ-a rok za izvanrednu dosjelost bio 40 godina, a temeljem kojih su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja ZOVO.

Čl. 28. ZOVO je propisano da savjesni i zakoniti nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, određeno je da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Odredbom čl. 30. ZOVO određeno je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11. Posjed je pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa ni putem izvanredne dosjelost i.

12. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže sa sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je posjed kvalificiran, zakonit i istinit, odnosno nakon 40 godina poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda.

13. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma. Ukidanjem gore citirane odredbe odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP, pa do tog datuma Zakonom bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je slijedeće shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

14. Ovdje valja napomenuti da je sud u obvezi primijeniti i stajališta izražena u odlukama Europskog suda za Ljudska prava. Iz odluke K (presuda od 16. prosinca 2021., zahtjev broj 64795/19) razvidno je da datum podnošenja tužbe nije relevantan pri ocjeni može li se zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću smatrati „imovinom” zaštićenom čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, već je važno je li vlasništvo nad nekretninom podnositelj stekao po sili zakona u vrijeme kad je izvorna verzija čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (kojim je bilo dopušteno uračunavanje vremenskog razdoblja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. u rok dosjelosti potreban za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu) još uvijek bila na snazi.

Ako priznanjem vlasništva ne bi nastupile nikakve štetne posljedice za prava trećih osoba, podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis.

Dakle, važno je, je li vlasništvo na predmetnom nekretninom stečeno po sili zakona u vrijeme kad je izvorna verzija čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. još uvijek bila na snazi.

15. Budući iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina oduvijek bila u vlasništvu DR, odnosno da je bila u vlasništvu rođaka tužitelja, koji se je s njegovim ocem mijenjao 1965., iz svega navedenog ovaj sud zaključuje da je utuženi dio nekretnine bio u vlasništvu prednika tužitelja još 50-tih godina prošlog stoljeća, a koju činjenicu nitko nije niti osporio tijekom postupka.

16. Iako tuženik osporava vlasništvo tužitelja, navodeći da predmetna nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju iza oca tužitelja, pok. AR, za navesti je da takvi navodi nisu od značaja za predmetni postupak.

Naime, ostavinska imovina prelazi na nasljednike u trenutku smrti njihovog prednika.

17. Budući se tužitelj, preko svojih prednika nalazi u barem poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine u traženom razdoblju od 40 godina, a koje su se navršile do 1999., to je tužitelj stekao vlasništvo iste temeljem izvanredne dosjelosti prije ukidanja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, slijedom čega isti je stekao vlasništvo utužene nekretnine.

18. Ovdje valja napomenuti da na temelju rezultata provedenih dokaza i to prvenstveno provedenog očevida s mjernikom vještakom radi identifikacije predmetnog dijela k. č. razvidno je da put, odnosno stepenište koje je javno dobro ne proteže se predmetnim dijelom sporne nekretnine. Nadalje, u zemljišno knjižnom izvatku predmetna nekretnina upisana je kao javno dobro u općoj uporabi, ali je tijekom postupka nesporno utvrđeno da se ista nije nikada koristila kao dobro u općoj uporabi, a tužena na tu okolnost nije niti predlagala bilo kakve dokaze. Stoga, predmetni dio čestice može biti predmetom stjecanja prava vlasništva, jer se faktično nije koristio kao javno dobro u općoj uporabi, nego ga je isključivo koristio prednik tužitelja, a kasnije tužitelj, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

Dakle, iako je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro, to ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Budući da u konkretnom slučaju je materijalnim dokazima nedvojbeno utvrđeno to je predmetno zemljište izgubilo svojstvo javnog dobra, to isto može biti predmetom stjecaja prava vlasništva (tako i ŽS ZD, Gž-1188/2021).

19. Ovaj sud smatra dokazanim da su prednici tužitelja bili u posjedu navedene nekretnine od pedesetih godina prošlog stoljeća, čime je dokazano njihovo poštenje. Tužena tijekom postupka nije predložila nikakve dokaze kojima bi osporila poštenje tužitelja, a koje se temeljem odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a presusmira.

Time je ovaj sud utvrdio da je proteklo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost, kao i činjenicu da niti prijašnje vlasnike, a niti sada tužitelja nitko nije smetao u posjedu u traženom roku. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i stranaka, budući su isti međusobno suglasni, kao što su i suglasni sa ostalim izvedenim dokazima u postupku te su argumentirani i životni.

Budući da je proteklo vrijeme koje se gore citiranim odredbama propisuje kao potrebno da bi pošteni posjednik postao vlasnikom temeljem dosjelosti, to je odlučeno kao u izreci.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a. Budući su u cijelosti uspio u postupku, tužitelj ima pravo na pravo na naknadu istog. Parnični trošak odmjeren je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje Tarifa) i to sastav tužbe te za pristup na ročišta održana dana 16.6.2024., 15.11.2024., 19.5.2025., 25.8.2025., 27.11.2025 i 15.1.2026.., kao i za sastav podnesaka 13.1.2025.., svaka radnja po 100 bodova, odnosno 200,00 eur, ukupno 1.600,00 eur. Ovom trošku treba pridodati iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 99,54 eur, kao uplaćeni predujam za očevid u iznosu od 500,00 eur, što daje ukupni iznos trošak u visini od 2.199,54 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Na navedeni iznos troška valja tužitelju priznati pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Makarska, 26. veljače 2026.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis.