Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14

Poslovni broj: Povrv-49/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Eve Nekić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate 191,22 eur, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. siječnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, a objavljene dana 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova broj: Ovrv-3279/2025 od 25. lipnja 2025. (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-656/2025) i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

II Tužitelj EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 je dužan tuženiku VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova broj: Ovrv- 3279/2025 od 25. lipnja 2025. (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-656/2025) određeno je da ovršenik-tuženik plati ovrhovoditelju-tužitelju iznos od 191,22 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose glavnice, te da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik-tuženik je uložio prigovor, te je sud rješenjem broj: Povrv-49/2025-2 od 22. kolovoza 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 25. lipnja 2025., ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju strankama su dana upozorenja u smislu čl. 461a st. 6 Zakona o parničnom postupku.

3. U prigovoru ovršenik-tuženik u cijelosti osporava izdano rješenje o ovrsi od 25. lipnja 2025. jer računi koji čine vjerodostojnu ispravu nisu istiniti. Nikakva usluga nije isporučena u navedenom razdoblju, pa nije nastala nikakva dospjela tražbina. Budući da usluga nije izvršena, nije mogla nastati novčana obveza, pa time ni uvjeti za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Predložio je da sud doneseno rješenje stavi izvan snage i ukine provedene radnje. Ovršenik-tuženik je u prigovoru zatražio naknadu troškova postupka.

4. U podnesku od 16. rujna 2025. punomoćnik tužitelja se sukladno danom pozivu iz rješenja od 22. kolovoza 2025. očitovao da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 20. listopada 2015. godine i Aneksom istog, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj je naveo kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev- 1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj je naveo kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj je pojasnio da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, za Iskon usluge, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Radi se o nepodmirenim računima za 07., 08. i 09. mjesec 2024. godine na ime mjesečne pretplate za Iskon Trio Fun usluge po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio sa društvom Iskon Internet. Radi se o uslugama koje tuženik neprekidno koristio od 2017. godine a što je i razvidno iz Analitičke kartice iz koje su vidljivi svi izdani računi kao i uplate tuženika. Međutim kako predmetne račune tuženik nije podmirio, Hrvatski Telekom ih je dana 25.03.2025. godine prodao, ovdje tužitelju. Račun za 06. mjesec 2024. godine ostao je nepodmiren u iznosu od 1,40 €. Računi čiju naplatu traži su: broj računa 7715566, iznos računa 1,40 eur, dospijeće 15.07.2024., broj računa 7821074, iznos računa 62,19 eur, dospijeće 16.08.2024., broj računa 7919277, iznos računa 62,83 eur, dospijeće 16.09.2024., broj računa 8017248, iznos računa 62,19 eur, dospijeće 15.10.2024. Predložio je sudu da donese presudu kojom se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-656/2025 od 25. lipnja 2025. godine (sudski predmet: Ovrv-3279/2025) kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 191,22 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 1,40 EUR od 16.07.2024., na iznos od 62,19 EUR od 17.08.2024., na iznos od 62,83 EUR od 17.09.2024., na iznos od 62,19 EUR od 16.10.2024., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tripostotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana. Zatražio je mu tuženik naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana. U podnesku je specificiran trošak i to na ime sastava podneska od 16. rujna 2025. 50,00 eur, na ime sudske pristojbe na presudu 13,27 eur, na ime ovršnog troška 25,00 eur i na ime PDV-a 12,50 eur, odnosno sveukupno 100,77 eur.

5. Podneskom od 14. studenoga 2025. tuženik se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 16. rujna 2025., te naveo da u cijelosti osporava potraživanja koje je predmet tužbe, a koje je EOS MATRIX kupio od Hrvatskog telekoma, a odnosi se na razdoblje nakon 29. prosinca 2023. Tuženik je naveo da je tužitelj pravni sljednik potraživanja koje je izvorno pripadalo Iskon internetu temeljem ugovor o cesiji između EOS MATRIX d.o.o. i Hrvatskog telekoma, kao pravnog sljednika Iskon Internet d.o.o. Naveo je kako tuženik nije imao ugovorni odnos s EOS MATRIX-om već s Iskon internetom pa osporava potraživanje u dijelu koji se odnosi na razdoblje nakon prestanka pružanja usluga od strane izvornog vjerovnika. Naveo je da su dana 29. prosinca 2023. prestale sve usluge koje je Iskon Internet d.o.o. pružao njemu kao tuženiku. Račune do 12. mjeseca 2023. je uredno podmirivao. Tuženik je tog dana prešao na usluge Hrvatskog telekoma, koji je od početka 2024. pravni sljednik Iskona. Navedenog dana, prestala je funkcionirati usluga Trio fun (telefon, internet i televizija) što je bilo i za očekivati s obzirom na prelazak na drugu istovjetnu uslugu kod Hrvatskog telekoma, posebno zbog toga što je Iskon Internet pripadao grupi Hrvatskog telekoma, te je nedugo nakon toga i pravno pripojen Hrvatskom telekomu. Tada mu je tehničar Hrvatskog telekoma instalirao novu uslugu Hrvatskog telekoma "optički Internet + TV L" koju on redovito plaća, pa je isti očekivao i prijenos starog telefonskog broja s Iskon interneta na Hrvatski telekom. Od tog datuma nadalje nije bilo funkcionalnih usluga od strane Iskona. Više puta je kontaktirao korisničku i tehničku službu HT zbog kašnjenja prijenosa broja, uključujući WhatsApp poruku od 17. veljače 2025. i email od 18. lipnja 2024. upućen zaposlenici HT. Tuženik je naveo kako je tužitelj priložio račune za razdoblje nakon 29. prosinca 2023. iako nikakve usluge nisu bile pružene, pa je time tužitelj prekršio dužnost suradnje iz čl. 5 Zakona o obveznim odnosima. Naveo je kako je pokušao osporiti neke od predmetnih računa, ali je bio odbijen iz proceduralnih razloga. Pozvao se na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosim, kojom je propisano da sudionik u obveznom odnosu, dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Smatra da vjerovnik može zahtijevati naknadu samo za stvarno izvršene usluge. Kako usluga nije pružena, ne postoji pravna osnova za naplatu.

6. Na pripremnom ročištu održanom 29. siječnja 2026. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navoda iz podneska od 16. rujna 2025., u kojem su se detaljno očitovali na prigovor tuženika, a u odnosu na dostavljenu dokumentaciju tuženika. Istaknuli su kako ista nije od utjecaja za predmetno potraživanje, posebice iz razloga što je iz analitičke kartice Hrvatskog telekoma razvidno kako je tuženik i nakon 29.12.2023. podmirivao račune po ovoj osnovi, te kako je zadnju uplatu izvršio 15.10.2024. Drže kako nema logike da bi tuženik podmirivao račune po ovoj osnovi u 2024., a tvrdi kako uslugu po istoj nije primao nakon 29.12.2023. Predložio je da se izvršiti uvid u dokaze podnesene uz podnesak od 16.9.2025.

7. Na pripremnom ročištu, dana 29. siječnja 2026. tuženik je ostao kod navoda iz prigovora i podneska od 14.11.2025. i dokaznih prijedloga. Vezano za uplatu u 10. mjesecu 2024. godine tuženik je izjavio da je za predmetne račune koji su dospijevali prije imao otvoren sepa trajni nalog, pa je došlo do plaćanja tog računa, neke uplate je u međuvremenu povukao. I nadalje je tvrdio da mu usluga Hrvatskog telekoma nije pružena, tj. isporučena za utuženo razdoblje.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otvorene stavke dužnika, uvid u ugovor o cesiji i dodatak ugovora o cesiji, potvrdu pretplatničkog ugovora, uvid u račune za 6., 7., 8., i 9. mjesec 2024, analitičku karticu, presliku komunikacije s HT i saslušao tuženika kao stranku.

8.1 Uvidom u Izvod otvorenih stavaka dužnika (str. 21 spisa) vidljivo je da tužitelj duži tuženika za iznos od 199,93 eura od čega se dug odnosi na otkupljenu glavnicu i otkupljenu zakonsku zateznu kamatu.

8.2 Uvidom u okvirni ugovor o cesiji, aneks ugovora o cesiji i dodatak ugovora o cesiji, (str. 42-60) spisa vidljivo je da je tužitelj temeljem ugovora o cesiji postao vlasnik predmetnog potraživanja prema tuženiku, a koje je ranije imao prednik tužitelja Hrvatski telekom.

8.3 Iz potvrde izmjene pretplatničkog ugovora od 19.06.2017., (str. 61 i 62 spisa) vidljivo je daje tuženik sa Iskon Internetom d.d. Zagreb mijenjao pretplatnički ugovor te ugovorio uslugu Iskon TRIO FUN 80, 234,99 kn/mj do 80 Mbps uz garantiranu minimalnu brzinu od 56 Mbps. Ugovorene su i dodatne TV usluge: dodatni Iskon TV prijemnik 29,99 kn/mj uz ugovornu obvezu na 24 mjeseca, HBO Premium paket- 59,00 kn uz ugovor na 12 mjeseci-prava 3 mjeseca besplatno, Iskon Tv Extra uz ugovornu obvezu od 12 mjeseci 39,99 kn/mj. Ugovor je sklopljen putem sredstava daljinske komunikacije.

8.4. Uvidom u račune za 6., 7., 8., i 9. mjesec 2024. (strana 63 do 71 spisa) vidljivo je da računi Hrvatskog telekoma za Iskon usluge odgovaraju Izvodu otvorenih stavaka dužnika EOS MATRIX, na str. 21 spisa. Zaduženja po stavkama, u skladu su s dodatnim ugovorenim uslugama iz Potvrde izmjene pretplatničkog odnosa.

8.5 Uvidom u izvod stavaka za period do 31.12.2023. i do 16. 09.2025,( str. 72 do 79 spisa) vidljiva su zaduženje Iskona i Hrvatskog telekoma prema tuženiku, kao i utuženo potraživanje, te uplata izvršena 15.10.2024.

8.6. Uvidom u presliku komunikacije s HT (stana 87 do 91 spisa) vidljivo je da se tuženik obraćao korisničkoj službi HT dana 17. veljače 2024. i 18. lipnja 2024. vezano za prijenos broja telefona.

8.7. Tuženik saslušan kao stranka izjavio je da je Iskonovu uslugu koristio više godina, od 2017. do 29.12.2023. kada je sukladno prethodno sklopljenom ugovoru s Hrvatskim telekomom promijenio vrstu usluge i 29.12.2023. tehničar HT je izvršio spajanje na instalaciju uređaja za novu uslugu Hrvatskog telekoma, dok je u tom trenutku stara usluga, stari broj telefona, televizijska usluga i internet usluga Iskon interneta prestala funkcionirati. Njemu je to bilo logično i smatrao je da je time odnos između njega i Iskon interneta završen i u daljnjem razdoblju je komunicirao s HT vezano za novu uslugu i postojeće probleme. Isto tako u toj komunikaciji je očekivao da mu prebace stari broj telefona na novu uslugu HT. Tehničar HT TL je 29.12.2023. instalirao optički internet preko kojeg ide televizijska usluga i telefonska usluga kojom prilikom su prokomentirali da je stara usluga prestala raditi, nije aktivna i smatrao sam da nemam nikakvih dugovanja prema ranijoj usluzi. Na upit punomoćnika tužitelja zašto je podmirivao račune po ovoj osnovi i nakon 29.12.2023. tuženik je izjavio da je navedene račune podmirivao jer je imao sepa trajni nalog. Napomenuo je da su od siječnja 2024. sepa trajni nalozi za staru uslugu dolazili s opisom primatelja Hrvatskog telekoma.

9. Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Iz dostavljene dokumentacije tužitelja nije sporno da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015., tužitelj sa društvom Hrvatski telekom d.d. Zagreb i Aneksom istog postao vlasnik predmetnog potraživanja. Potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje koje tuženik ima prema starom vjerovniku Hrvatski telekom d.d. Zagreb, za Iskon usluge i to za nepodmirene račune za 07., 08., 09., mjesec 2024. na ime mjesečne pretplate za Iskon Trio Fun usluge. Tijekom postupka tužitelj nije osporio navode tuženika da su dana 29.12.2023. prestale sve usluge koje je pružao Iskon Internet d.o.o. tuženiku te da je tada tuženik prešao na usluge Hrvatskog telekoma d.d. koji je od početka 2024. godine pravni sljednik Iskona. Tužitelj se nije očitovao o navodima tuženika, već samo paušalno obrazlaže svoje potraživanje ističući da se isto odnosi na mjesečne pretplate prema starom vjerovniku. Sud ne prihvaća navode tužitelja kako je predmetno potraživanje tužitelja osnovano iz razloga što je iz analitičke kartice Hrvatskog telekoma, str. 78 i 79 spisa vidljivo kako je tuženik i nakon 29.12.2023. podmirivao račune po predmetnoj osnovi i da je zadnju uplatu izvršio 15.10.2024. iako tvrdi kako uslugu po istoj nije primao nakon 29.12.2023. To iz razloga što je tuženik dao valjano i logično obrazloženje navodeći da je imao otvoren sepa trajni nalog, pa je došlo do plaćanja tog račune, dok je druge uplate u međuvremenu povukao s trajnog naloga. Sud također smatra da je tužitelj trebao na jasan i nedvosmislen način objasniti način funkcioniranja ranijeg vjerovnika Hrvatskog telekoma i Iskon usluga, na koji je način funkcionirao Iskon Internet, kad je došlo do spajanja dva društva kao i činjenicu da je raniji vjerovnik pružio predmetne usluge tuženiku. Osnovano tuženik ukazuje na odredbu članka 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjene, te da vjerovnik može zahtijevati naknadu samo za stvarno izvršene usluge, kao i na odredbu čl. 5 ZOO kojom je propisano da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Raniji vjerovnik Hrvatski telekom je svoju tražbinu prodao novom vjerovniku-tužitelju. Predmetna usluga nije dokazana tj. pružena, pa ne postoji pravna osnova za naplatu te usluge. Teret dokaza da je usluga pružena je na tužitelju, koji to nije učinio, zbog čega je sud odbio daljnje dokazne prijedloge tuženika. Sud je cijenio iskaz tuženika kao logičnim i uvjerljivim, jer je isti ostavio dojam odgovornog i savjesnog korisnika usluga, a što je vidljivo i iz analitičke kartice, da je isti redovno podmirivao račune Hrvatskog telekoma, a da je predmetne račune odbio platiti zbog prestanka tj. nepružanja usluge.

10. Radi izloženog sud je temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova broj:

Ovrv-3279/2025 od 25. lipnja 2025. (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 656/2025) i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te riješio kao u izreci ove presude pod toč. I.

11. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je zatražio da mu se naknadi trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 eur (pristojba plaćena 29. siječnja 2026.), što mu je sud priznao i riješio kao u izreci pod toč. II.

Našice, 26. veljače 2026. godine

Sudac:

Dario Ručević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženik