REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-15/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB. 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tužene BCD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BC, odvjetničkog vježbenika te tužene i punomoćnika i rasprave održane 26. veljače 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je izdao javni bilježnik Ruža Medunić iz Slavonskog Broda broj Ovrv-9276/2024 od 13. siječnja 2025. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj BCD, [adresa], tužitelju Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33 isplatiti iznos od 120,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33 da tuženoj BCD, [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 287,89 eura sa zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tužene kao ovršenice radi isplate.

2. Rješenjem ovog suda broj Povrv-15/2025-2 od 2. lipnja 2025. postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U tužbi je navedeno da je tužitelj ima novčano potraživanje prema tuženoj u iznosu od 120,00 eura i tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženu na isplatu.

4. U odgovoru na tužbu tužena je navela da osporava i osnovu i visinu tražbine tužitelja. Tužena je navela da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Tužena u vrijeme kada je utužena tražbina (20. listopada 2023. – 6. studenog 2024.) nije bila u ugovornom odnosu s tužiteljem. Tužena je istakla i prigovor zastare.

5. Tužitelj je u podnesku od 17. lipnja 2025. naveo da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se izvadak sukladno odredbi čl. 31. Ovršnoga zakona smatra vjerodostojnom ispravom, a iz kojeg je izvatka razvidno kako je tužena u obvezi prema tužitelju iznosom od 120,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, tužitelj osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa br. 794677545/23, iz kojeg je razvidna specifikacija dugovanja tužene. Tužitelj osnovanost svog potraživanja dokazuje i policom dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Osiguranje temeljem navedene police počelo je 3. studenog 2021. i prestalo je po sili zakona 3. studenog 2024., zbog neplaćanja premije sukladno čl. 937.st.5. Zakona o obveznim odnosima. Prema čl.23.st.2. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja „(2) Ugovor o osiguranju prestaje u svakom slučaju po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od 1 (jedne) godine od dana dospjelosti premije.“ Netočni su svi navodi tužene obzirom je ista upravo dostavom računa br. 794677545/23 od 20. listopada 2023. pozvana uplatiti dužni iznos od 120,00 eura do 6. studenog 2023. pod prijetnjom da, u slučaju neispunjenja obveze, ovrhovoditelj može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Tužena je također obavještena i o prestanku ugovora po sili zakona, kojim dopisom je ponovno pozvana na podmirenje dugovanja, na koji dopis se ista oglušila. Isto tako, pogrešan je zaključak tužene da ista u utuženom razdoblju nije bila u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem obzirom je iz priložene police osiguranja sklopljene 3. studenog 2021. razvidno da je ista bila u ugovornom odnosu po osnovi dugoročno sklopljene police, a sve do prestanka ugovora po sili zakona, 3. studenog 2024. Ugovaratelj osiguranja u obvezi je platiti dospjelu a neplaćenu premiju osiguranja za razdoblje od 11/23 do 11/24, a visina premije navedena je u polici. Tužena nije dokazala postojanje okolnosti zbog kojih ne bi bila u obvezi platiti predmetnu premiju osiguranja. Tužena ne dostavlja niti jedan dokaz da bi premija osiguranja bila plaćena, a koji dokaz bi jedini bio relevantan za odlučivanje u ovom postupku.

6. Tužena je u podnesku od 26. lipnja 2025. navela da je nesporno je da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o osiguranju. Sporno je kada je i na koji način isti Ugovor raskinut. Iz Police dopunskog zdravstvenog osiguranja, broj: 389990007755, a koju Policu je tužitelj dostavio u sudski spis, proizlazi da je ugovor između tužitelja i tužene sklopljen na neodređeno vrijeme (trajanje; početak: 3. studenog 2021. u 24.00 do otkaza; dugoročno). Odredbom članka 15. st. 1. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja propisano je da ugovaratelj osiguranja može raskinuti ugovor o osiguranju uz obvezu slanja osiguratelju pisane obavijesti o raskidu ugovora. U odnosu na navedeno, tužena ističe da je ista raskinula Ugovor o osiguranju (koji je bio sklopljen na neodređeno vrijeme) u rujnu 2023. Tužena je Ugovor raskinula pozivom ne telefonski broj: [broj telefona] prilikom čega je djelatnik u call centru sastavio bilješku i rekao da je polica raskinuta. Da je tužena Ugovor raskinula telefonskim putem proizlazi i iz preslike korespondencije koju je tužena dostavila u sudski spis. Međutim, iako je tužena telefonski raskinula Ugovor, nakon skoro godinu dana je obaviještena kako se putem telefona usmeno, ne može raskinuti polica, potrebno je da klijentica ispuni zahtjev za raskidom police. Navedeno je suprotno pozitivnim zakonskim propisima. Naime, iako je odredbom članka 15. st. 1. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja propisano da ugovaratelj osiguranja može raskinuti ugovor o osiguranju uz obvezu slanja osiguravatelju pisane obavijesti o raskidu ugovora, odredbom članka 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima propisano je da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Opći uvjeti ugovora tuženoj nisu bili poznati u vrijeme sklapanja Ugovora. Nadalje, tuženoj primjerak zahtjeva za raskid police nikada nije bio dostavljen. Tako tužena nije imala nikakve jasne i precizne upute o načinu popunjavanja zahtjeva. Zbog navedenoga bilo bi protivno savjesnosti i poštenju tumačiti odredbe Općih uvjeta poslovanja na štetu potrošača, odnosno tužene, i time uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, tužena je mišljenja da tužitelj, budući da joj nisu bili poznati Opći uvjeti, nije mogao od nje zahtijevati da ugovor raskine ispunjenjem zahtjeva. Nadalje, kako je tužena u rujnu 2023. telefonskim putem raskinula Ugovor, to joj se tužitelj kako savjesna i poštena ugovorna strana mogao, po primitku poziva, obratiti radi razrješenja nejasnoća, a ne isto učiniti gotovo godinu dana nakon telefonskog razgovora, odnosno tumačiti možebitnu pogrešno tužene na njezinu štetu. Kako je tužitelj tuženoj rekao da je ugovor raskinut, a što se poslije od strane tužitelja pokazalo netočnim, to ju je isto doveo u zabludu. Uz gore navedeno, tužena ističe i da je u rujnu 2023. godine, opreza radi, na adresu tužitelja poslala dopis kojim raskida Ugovor. No, tužitelj joj se nikada na isto nije očitovao. Tužena je navedeno učinila običnom poštanskom pošiljkom, a sve budući da odredbom članka 15. Općih uvjeta poslovanja nije propisano da ugovaratelj osiguranja može raskinuti ugovor uz dostavu pisane obavijesti preporučenom pošiljkom (s povratnicom). Također, tužena ističe da je odredbom Općih uvjeta propisano da se ugovor može raskinuti slanjem pisane obavijesti, dok je tužitelj u navedenom slučaju zahtijevao da tužena ispuni nekakav Zahtjev. U odnosu navedeno, odredbom članka 297. ZOO -a propisano je da će se nejasne odredbe tumačiti u korist potrošača – tužene. Kako se tužitelj od rujna 2023. pa sve do studenog 2024. nije obratio tuženoj, ista nije imala razloga posumnjati da se isti protivi raskidu ugovora. Tužena navodi i da je 2022. sklopila Ugovor o osiguranju s drugim osiguravateljem. Dakle, kako ista nije bila u ugovornom odnosu s tužiteljem u periodu na koji se račun odnosi, isplatom utuženog iznosa premija osiguranja, tužena bi platila uslugu koju nije i koju ne bi smjela koristiti nakon raskida ugovora, a iz čega proizlazi da plaća ugovornu kaznu. Navedeno bi bilo protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a sve budući da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze. Da je tužena u rujnu 2023. raskinula Ugovor s tužiteljicom telefonskim putem proizlazi i iz činjenice da je odmah sklopila ugovor s drugim osiguravateljem. Naime, osoba ne može imati dva ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju za isto razdoblje i za istu svrhu, a sve budući da dopunsko osiguranje pokriva istu stvar i da se ugovorom stječu ista prava. Iz svega gore navedenog nesporno proizlazi tuženičina nedvojbena volja za raskidom ugovora. Uz navedeno, tužitelj nije naveo niti dokazao na koji način je račun slao radi naplate tuženoj.

7. Nadalje je tužitelj u podnesku od 8. srpnja 2025. naveo da je točno da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem police dopunskog zdravstvenog osiguranja s početkom od 3. studenog 2021. do otkaza, odnosno dugoročno. Prije svega, iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi tužena raskinula ugovor o osiguranju u rujnu 2023. Navedeno ne proizlazi niti iz korespondencije koju dostavlja u prilogu. Naime iz dostavljenog maila eventualno proizlazi da se tužena u ožujku 2024.g. obratila tužitelju sa upitom za raskid police. Tužena s jedne strane u prilogu dostavlja Informacije ugovaratelju dopunskog zdravstvenog osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju u kojima se navodi: “Na ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju primjenjuju se Opći uvjeti dopunskog zdravstvenog osiguranja..”, a s druge strane navodi da joj Opći uvjeti nisu bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Odnosno, tužena navodi kako je postupila po odredbama Općih uvjeta kada je uputila navodni dopis (obavijest) o raskidu Ugovora, a s druge strane navodi kako joj Opći uvjeti nisu poznati. Nastavno, u samoj Polici osiguranja izričito je navedeno da su sastavni dio ugovora o osiguranju i Opći uvjeti, pa su navodi tužene i iz ovog razloga netočni. Nejasno je zašto je tužena 2022. sklopila ugovor o dopunskom osiguranju s drugim ugovarateljem ako je ista navodno u rujnu 2023. uputila dopis za raskidom ugovora. Osim toga, tužena je uredno podmirila premiju za razdoblje od 3. studenog 2022. do 3. studenog 2023.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u pregled otvorenih stavki iz kojeg je vidljivo da ga je sastavio tužitelj i da je u njemu navedeno da postoji dug tužene za vrijeme od 20. listopada 2023. do 6. studenog 2023. u iznosu od 120,00 eura (str. 7 spisa). Uvidom u Policu dopunskog zdravstvenog osiguranja je vidljivo da je ista ugovorena između tužene tužiteljice BCD kao ugovaratelja-osiguranika i tužitelja 3. studenog 2021. dugoročno (str. 27 spisa), da je ugovorena karenca u trajanju od 15 dana i da je sastavni dio Ugovora o osiguranju Opći uvjeti dopunskog zdravstvenog osiguranja u primjeni od 18. prosinca 2020. Uvidom u Opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja je vidljivo da je u čl. 17 Ugovora navedeno da navedeno pod kojim uvjetima ugovaratelj ima pravo na raskid ugovora u slučaju izmjene ugovora (str. 29 do 32 spisa). Uvidom u klauzulu za dopunsko zdravstveno osiguranje je vidljivo da je navedeno da osiguravatelj utvrđuje visinu premije osiguranja za svaku osigurateljnu godinu visina premije osiguranja ovisi o pristupnoj dobi osiguranika na početku osigurateljne godine, vrsti programa, opsegu pokrića, obliku osiguranja i načinu plaćanja premije (str. 33 spisa) Uvidom u račun broj 794677545/23 je vidljivo da ga je izdao tužitelj, da glasi na tuženu za razdoblje od 3. studenog 2023. do 3. studenog 2024. s napomenom - 3. obrok na iznos od 120,00 eura i izdan je 20. listopada 2023. i da na njemu nema uplatnice koja je sastavni dio svih računa i da nema navedenog datuma dospijeća računa, ima samo bar kod. Uvidom u fakturu izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja je vidljivo da je navedeno je da je datum dospijeća 6. studenog 2023. (str. 35 spisa). Uvidom u dopis tužitelja od 16. lipnja 2025. je vidljivo da je u istom navedeno da postoji dug od 120,00 eura i da je je Ugovor o osiguranju prestao po sili zakona 3. studenog 2024. i tužena je pozvana na plaćanje navedenog iznosa od 120,00 eura (str. 36 spisa). Iz maila pun. tužene koji joj je i suprug od 26. ožujka 2024. je vidljivo da je on uputio mail tužitelju - koji nije dostavio sudu, na koji je tužitelj odgovorio da se putem telefona ne može raskinuti polica i da je potrebno da se ispuni zahtjev za raskidom police (str. 44 spisa). Uvidom u promjene Ugovora dopunskog zdravstvenog osiguranja za iduću osigurateljnu godinu je vidljivo da je navedeno je iz rujna 2923. i da je ga izdao tužitelj da glasina tuženu i da je naveden budući obrok premije u iznosu od 120,00 eura (str. 48 spisa). Saslušana je tužena kao stranka u svrhu dokazivanja.

8.1. Tužena je u svom iskazu navela da bila osiguranik tužitelja za dopunsko zdravstveno osiguranje. 2023. je dobila obavijest od tužitelja da će doći do povećanja cijene usluga i onda je odlučila da ne želi više biti njihov korisnik. Nazvala ih je rečeno joj je d se razgovor snima tražili su OIB ime i prezime, rekla je da želi raskinuti ugovor i rekli su joj da je polica raskinuta. Nikakve daljnje obavijesti od tužitelja nije dobila, niti račune dok krajem 2024. nije dobila prijedlog za ovrhu. Nakon to telefonskog razgovora sa tužitelje otišla je u HZZO i osigurala se je preko njih. Tamo je utvrđeno da nema drugu policu osiguranja. Tek je 2025. dobila od tužitelja obavijest o raskidu police osiguranja. Misli da je tužitelja zvala u rujnu 2023. nije sigurna. Nakon telefonskog poziva iz 2023. i raskida ugovara sa tužiteljem nikada nije koristila karticu dopunskog osiguranja, nije dobila nikav dopis od strane tužitelja, nikav papir u kojem bi bile naveden kolike su buduće rate. Nije dobila niti račun niti opomenu od strane tužitelja do podnošenja prijedloga za ovrhu. Kada je dobila obavijest o povećanju cijene usluge tužitelja nije dobila uplatnicu.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

10. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužena ugovorila Policu dopunskog zdravstvenog kao ugovaratelj/osiguranik s tužiteljem 3. studenog 2021. dugoročno, u skladu s odredom čl. 3. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21, 23/23),

- je tužena za 2021. i od 3. studenog 2022. do 3. studenog 2023. platila premiju (podnesak tužitelja od 7. srpnja 2025.)

- tužena nije platila račun broj 794677545/23 koji je izdao tužitelj i koji se odnosi na razdoblje od 3. studenog 2023. do 3. studenog 2024. s napomenom - 3. obrok na iznos od 120,00 eura na kojem je navedeno da je izdan je 20. listopada 2023.

- se na računu broj 794677545/23 ne nalazi uplatnica koja mora biti sastavni dio svih računa tužitelja, na kojoj bi bio naveden npr. iznos računa i do kada je rok plaćanja tog računa,

- je tužena dobila od stane tužitelja Promjene ugovora dopunskog zdravstvenog osiguranja od rujna 2023. prema kojem bi se iznos premije povećao sa iznosa od 100,34 eura na iznos od 120,00 eura.

11. Tijekom postupka, nesporno, tužitelj nije osporio da je tužena nakon što je dobila Promjene ugovora dopunskog zdravstvenog telefonski u rujnu 2023. kontaktirala s tužiteljem, u svezi navedenog sud je i poklonio vjeru iskazu tužene da je tužena zaista nazvala tužitelja i da nakon što je ostavila osobne podatke i OIB i navela da želi raskid ugovora, da joj je djelatnik tužitelja naveo da je ugovor raskinut.

11.1. Nesporno je da je na dopisu tužitelja, koji se odnosi na Promjene ugovora iz rujna 2023., navedeno da je u slučaju da nije suglasna dalje nastaviti osiguranje i odlučiti se za raskid ugovora, potrebno dostaviti izjavu o raskidu osiguranja u roku od 30 dana. Navedeno je i da ako želi i dalje imati osiguranje prema novom cjeniku pisanim putem potvrdi svoju volju za nastavkom osiguranja. U slučaju da nam se ne javite u roku od 30 dana od dana zaprimanja ovog zapisa nastaviti ćemo vam i dalje pružati uslugu.

12. Po ocjeni ovog suda djelatnik tužitelja kojem se tužena javila morao je tuženu upozoriti na te odredbe, a iz iskaza tužene je utvrđeno kao nesporno da nije.

13. Po ocjeni ovog suda ne osnovano tužitelj potražuje isplatu po računu koji i nije dostavio tuženoj (što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza same tužene kojoj je ovaj sud u cijelosti u tom dijelu poklonio vjeru) i iz samog računa koji je dostavio tužitelj kao dokaz je vidljivo da na njemu nema uplatnice i nema dokaza da je tuženoj dostavljen prije podnošenja tužbe. Tužitelj potražuje naplatu, a nije dokazao niti da se tužena koristila uslugom tužitelja za vrijeme od 3. studenog 2023. do 3. studenog 2024., tužitelj nije dostavio dokaz troškova zdravstvene zaštite, pa bi tuženica isplatom cjelokupnog iznosa za cijelu osigurateljnu godinu zapravo plaćala uslugu koju nije koristila. Nesporno je da u RH može biti zaključeno više Ugovora o dopunskom osiguranju. Tužena je za kraj 2023. i 2024. ugovorila s HZZO-om dopunsko osiguranje (po ocjeni ovog suda, u podnesku tužiteljice je greškom navedeno da je to bilo 2022.) što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužiteljica kojoj je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru.

14. U svezi navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom jer isti po ocjeni ovog suda nesporno nije osnovan. Tužena ne može biti odgovorna za propust djelatnika tužitelja koji je tuženoj dao krivu informaciju o raskidu ugovora. Da nije, tužena bi nesporno i zatražila pismeni raskid ugovora. Propust tužitelja je i što nije prije podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) tuženoj dostavio račun, nego je bez dostavljanja urednog računa tuženoj pokrenuo postupak prisilne naplate duga. Na temelju čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023) tužitelj bio u obvezi tuženoj ne samo dostaviti račun nego joj i omogućiti podnošenje pisanog prigovora na isti, a to nesporno nije učinio. U svezi navedenog sud je i ukinuo platni nalog kako je to i navedeno u izreci presude pod točk. I. na temelju čl. 451 st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje – ZPP-a).

15. Prigovor tužene u svezi visine potraživanja tužitelja nije osnovan jer je isti postavljen prema iznosu u kojem je došlo do povećanja premije.

16. Na temelju čl. 154.st.1.ZPP.a tužitelj je u obvezi naknaditi tuženoj trošak postupka jer je tužena u cijelosti uspjela u postupku. Vrijednost predmeta spora je 120,00 eura i primjenjuje se Tarifa o nagradi i naknadi troškova postupka (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje – OT).

16. Tuženoj je priznat trošak sastava prigovora, sada odgovora na tužbu, u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak stava podneska od 26. svibnja 2025. u iznosu d 50,00 eura (tbr. 8.t.1.OT) troška zastupanja na ročištu održanom15. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eura 8tbr. 9t.1.OT), trošak zastupanju na ročištu održanom 11. veljače 2026. u iznosu d 50,00e eura (tbr. 9.t.1OT), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 25,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), pristojba na prigovor je plaćena u iznosu od 6,64 eura. Pripadajući porez iznosi 56,25 eura, ukupno je tuženoj priznat trošak u iznosu od 287,89 eura.

17. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 26. veljače 2026. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.s.2 i 8. ZOO-a.

18. Tuženoj nije priznat trošak konferencije sa strankom u iznosu od 50,00 eura jer to nije trošak koji ide na teret protivne stanke u postupku pa je sud u tom dijelu i odbio tuženu sa zahtjevom kao i sa zahtjevom u iznosu od 25,00 eura za sastav prigovora jer isti nije osnovan. Nije osnovan niti zahtjev tužene u iznosu od 25,00 eura za nazočnost na ročištu za objavu presude jer nije u skladu sa OT. Ukupno je tužena odbijena sa zahtjevom u iznosu od 100,00 eura, kao je to i navedeno pod točk. III. izreke presude jer isti nije osnovan.

Slavonski Brod, 26. veljače 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik pop pun.