REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1929/2018-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, u pravnoj stvari tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, te punomoćnika umješača, dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužiteljici DD iznos od 3.981,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2018. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu se nalaže naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.930,08 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je nastradala 5. prosinca 2017. u Zagrebu u Ulici grada Vukovara kod broja 70, prilikom izlaska iz zgrade Financijske agencije, gdje je u to vrijeme radila, i to tako da je nezgodno stala na razbijeni pločnik te je tom prilikom izgubila ravnotežu i pala, čime je ozlijedila glavu i nos. S obzirom da je razbijeni pločnik na toj lokaciji u vlasništvu Grada Zagreba, smatra da je isti pasivno legitimiran i odgovoran za štetu koju trpi, navodeći i da je čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. S obzirom da održavanje pločnika spada u obavljanje komunalnih djelatnosti i to prema čl. 3. st. 1. i toč. 6. istog Zakona, proizlazi da je takva obveza održavanja na tuženiku. Tužiteljica navodi i da je u Službenom glasniku Grada Zagreba br. 24 od 30. prosinca 2016. sadržan i program održavanja javnoprometnih površina, javnih objekata i javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada, a određeno je i održavanje pješačkih prilaza. Kako se tuženik nije pridržavao obveze održavanja pješačke zone, svojim propustom je uzrokovao štetu tužiteljici. Stoga, je ona zatražila, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po svim kvalifikatornim okolnostima, odnosno zbog pretrpljenog straha, pretrpljenih bolova, trajnog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, iznos od 30.000,00 kn, odnosno u protuvrijednosti u važećoj valuti iznos od 3.981,68 EUR, pa kako se tuženik oglušio na njen zahtjev za mirno rješenje spora, predložila je da mu sud naloži da joj isplati navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako osporava sam štetni događaj, odnosno da bi se isti dogodio na pločniku u Ulici grada Vukovara 70, kako je to navela tužiteljica u tužbi, te je predložio da se tužiteljica očituje je li na mjesto događaja bila pozvana policija ili hitna pomoć. Osporio je i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja te istaknuo prigovor isključive krivnje tužiteljice, jer nije primijenila dužnu pažnju prilikom kretanja, a istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da tužiteljica u tužbi nije priložila dokaz da je navedena površina javna, s tim da iz posjedovnog lista, kao i izvoda iz katastarskog plana lokacije, proizlazi kako predmetna lokacija nije javna površina, već je vlasništvo na istoj upisano u korist Financijske agencije. Nadalje, glede fotografija priloženih uz tužbu, istaknuo je da iz istih nije razvidno kada su nastale, a niti jesu li nastale na mjestu predmetnog štetnog događaja te je iz istih teško utvrditi oštećenje na koje se tužiteljica poziva, s tim da izgleda da se radi o vidljivom i neopasnom oštećenju. Isto tako osporio je uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete, jer smatra da ozljede navedene u tužbi nisu mogle nastati u opisanoj dinamici ozljeđivanja. Smatra i da je tužiteljica zadobila neznatne tjelesne ozljede, koje su mogle su biti u cijelosti sanirane, odnosno da za tužiteljicu nije došlo do trajnih posljedica, pa nema opravdanja za dosuđivanje pravične novčane naknade. Nadalje, tuženik navodi da i u slučaju da bi predmetna površina bila javna površina, tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj iz razloga što je čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu tuženik imao ovlaštenje prenijeti na treću osobu određeni krug djelovanja iz svoje nadležnosti. Predložio je i da se tužiteljica očituje je li dobila odštetu na ime ozljede na radu. Visinu je osporio kao previsoku, s obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju, te je osporio i tijek zateznih kamata. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U postupak se na strani tuženika umiješalo društvo Croatia osiguranje d.d., navodeći da je s tuženikom u vrijeme štetnog događaja imalo sklopljenu policu osiguranja od javne odgovornosti prema trećim osobama sa svotom osiguranja do 200.000,00 kn po pojedinom štetnom događaju. Umješač je osporio odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, istaknuvši da se radi o odgovornosti po načelu presumirane krivnje, budući da održavanje cesta nije opasna djelatnost, što znači da, ukoliko nije bilo propusta u održavanju ili bi štetne posljedice nastupile i neovisno o tome, nema odgovornosti na strani tuženika. Dodao je i da je iz medicinske dokumentacije razvidno da se tužiteljici zavrtjelo prije pada, pa je to uzrok štete, a ne stanje pločnika. Stoga je osporio uzročnu vezu, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je i tijek zateznih kamata, jer tužiteljica nije dokazala kada je predala odštetni zahtjev tuženiku, te se pridružio prigovorima i navodima iz odgovora na tužbu tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Program održavanja javnoprometnih površina, javnih objekta, javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba za 2017., fotografije, izjavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Izvod iz katastarskog plana, Prijepis posjedovnog lista, policu osiguranja broj [broj police osiguranja] od 18. srpnja 2017. zajedno s privitkom polici, izvršen je očevid na mjesta događaja, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Tomi Kovaču te po vještaku medicinske struke vještaku dr. Žarku Rašiću, koji je vještak i saslušan, te vještaku geodetske struke ing. Željku Periću iz društva Geo-Grupa d.o.o., saslušan je svjedok TD, te je saslušana tužiteljica.

5. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost za isti, a sporna je i visina štete, dok je nesporno da se tužiteljica ozlijedila 5. prosinca 2017., što i proizlazi iz medicinske dokumentacije, te je nesporno da se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom i da je isti zaprimljen 16. svibnja 2018., kako je to učinjeno nespornim na ročištu od 24. listopada 2019. Glede prigovora da se radilo o ozljedi na radu, za istaknuti je da iz dopisa Financijske agencije (FINA), tj. tadašnjeg poslodavca tužiteljice, od 19. studenog 2021. proizlazi da joj povodom predmetnog događaja nije isplaćena naknada štete zbog ozljede na radu.

7. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć 5. prosinca 2017. te je kao razlog dolaska navedeno da je za vrijeme poslovne pauze pala na ulici (kao vrijeme je navedeno 13:15) te joj je tom prilikom postavljena dijagnoza otvorene rane glave, a u dokumentaciji je navedeno i da je ona tom prilikom navela da joj se zavrtjelo prije pada.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u to vrijeme bila zaposlenica FINE koja djeluje u Ulici grada Vukovara 70, a toga je dana, tj. 5. prosinca 2017., oko podneva izašla sama iz zgrade na pauzu, s namjerom da si kupi nešto za jelo u obližnjoj pekari. Bilo je suho vrijeme i sunčan dan, međutim na nogostupu, i to na lokaciji koja je udaljena od zgrade FINE oko 50 metara, točnije ispred Agram banke, na nogostupu su se nalazile kocke koje su bile razrovane čitavom širinom prolaza koji vodi od FINE i zgrade Hrvatske lutrije do Agram banke, a dodala je i da je mjesto štetnog događaja fotografirano par dana nakon njezinog pada, te da je sada izmijenjeno jer je unazad tri mjeseca taj nogostup popravljen. Iskazala je da je na nogama imala čizmice, odnosno gležnjače koje imaju gumeni rešetkasti đon. Hodala je normalnim korakom, ravno, i gledala pred sebe, ali je zapela između dvije razrovane ploče. Iskazala je i kako je tim putem svakodnevno prolazila, međutim, nije mogla izbjeći te razrovane kocke, jer nije bilo drugog prolaza nego prijeći preko njih. Upitana o tome, iskazala je da se ne sjeća je li joj se prije pada zavrtjelo, odnosno priznala je naknadno da je to moguće, a inače ne pati od vrtoglavica niti je imala takvih problema u vrijeme predmetnog pada. Zna da je pala prema naprijed na nos i čelo, koje joj je u padu razbijeno te je krvarila iz nosa, ali nije došlo do prijeloma nosnih kostiju. U estetskom smislu ožiljak koji joj je ostao od šivanja na čelu ne smeta joj, jer ga može prikriti šiškama i puderom. Dodala je i da su je nakon pada podigli prolaznici, a svjedok TD, kojeg tada nije poznavala, ju je odvezao u bolnicu te da je tamo rekla da ne zna što joj se dogodilo i da joj se možda zavrtjelo. Još je dodala i da mjesto pada nije bilo ni na koji način označeno niti ograđeno te da se radi o površini kojom se pješaci svakodnevno kreću.

9. Svjedok TD je iskazao da se predmetnog događaja uopće ne sjeća, pa njegov iskaz sud nije posebice ocjenjivao.

10. Očevidom na mjestu događaja utvrđeno je da isto odgovara fotografijama mjesta pada koje prileže spisu, koje je i tužiteljica prilikom saslušavanja pokazala kao mjesto pada, s tim da je u međuvremenu mjesto pada izmijenjeno, tako da su postavljene nedostajuće ploče na tlu te su novopostavljene nanovo oštećene, na način da su puknute. Utvrđeno je i da se radi o području nakon silaska s asfaltnog dijela pločnika na dio pločnika koji je popločen pločama u Vukovarskoj u neposrednoj blizini zgrade Agrama.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Željka Perića, na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi te ga i sud prihvaća kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, proizlazi da je pokazano mjesto, na kojem tužiteljica tvrdi da je pala, dio javnog nogostupa uz Ulicu grada Vukovara kod broja 74, te da je vlasnik predmetne čestice Grad Zagreb.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Tome Kovača proizlazi da je prilikom pada tužiteljica doživjela udarac u čelo i zadobila otvorenu ranu te natučenje nosa, bez svježe koštane traume. Nije gubila svijest te je učinjena primarna obrada rane na čelu, a zbog ozljeđivanja je trpjela trenutnu jaču bol prilikom ozljede, a potom bolove srednjeg intenziteta tijekom 7 dana. MIšljenja je i da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, kao i da se u daljnjem tijeku liječenja javio tzv. sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), koji je bio srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta 15 dana kumulativno. Nakon završenog liječenja kod tužiteljice nije zaostalo smanjenje radne sposobnosti, dok je zaostala blaža naruženost zbog vidljivog ožiljka na čelu.

13. Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Kovača sud nije posebice ocjenjivao, s obzirom da je tuženik imao primjedbi na isti, a vještak je svoja utvrđenja iznio samo u pisanom obliku, dok ih nije usmeno obrazložio (u međuvremenu je preminuo), slijedom čega je vještačenje obnovljeno po vještaku dr. Žarku Rašiću.

14. Potonji vještak je u svom nalazu utvrdio u da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila gnječno-razdernu ranu čeone regije glave i natučenje nosa. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga te joj je učinjena RTG obrada, nakon koje se ustanovilo da nema prijeloma. Učinjena je i primarna obrada rane te je tužiteljica dobila antitetaničku zaštitu. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo, 6 tjedana nakon predmetnog štetnog događaja, tj. oko 21. siječnja 2018. Na pitanje o uzročno posljedičnoj vezi između zadobivenih ozljeda i opisa štetnog događaja, odnosno je li do pada tužiteljice došlo uslijed toga što joj se zavrtjelo, vještak je naveo kako na to pitanje nije moguće odgovoriti, jer je to jedna od mogućnosti nastanka takve ozljede, tj. da joj se zavrtjelo i da je pala te ozlijedila glavu i nos (ukazao je da se navedeni podatak nalazi u povijesti bolesti od 5. prosinca 2017.). Nadalje, vještak navodi da s obzirom da je to podatak iz povijesti bolesti nastale neposredno nakon štetnog događaja, taj podatak bi se trebao smatrati kao vjerodostojan način opisa ozljeđivanja, jer je taj podatak dan neposredno nakon štetnog događaja i uobičajeno su podaci koji se daju odmah nakon štetnog događaja najtočniji. Međutim, mišljenja je da je do opisane ozljede glave i nosa moglo doći i na način kako je opisano u tužbi, odnosno zbog oštećenja na javnoj površini, koji je doveo do posljedičnog gubitka ravnoteže i pada tužiteljice.

15. Po mišljenju ovog vještaka, tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta i trajnog karaktera trajali sumarno tijekom daljnjih 10 dana.

16. Mišljenja je i da je pretrpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), a koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, kao i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

17. Vještak smatra da iza ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju kod tužiteljice nije zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti, a vještak je utvrdio i da je kod tužiteljice iza štetnog događaja zaostao ožiljak na sredini čela vilične 10x1,5 mm u razini kože, koji predstavlja naruženost lakog stupnja.

18. Mišljenja je i da joj je bila potrebna tuđu pomoć nakon predmetnog štetnog događaja kroz 5 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno i to za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje i sl.), kao i pri odlasku u trgovinu i slično, međutim, tužiteljica nije utužila ovaj vid štete, već samo neimovinsku štetu.

19. U usmenom obrazloženju svojih utvrđenja, očitujući se na primjedbe tuženika, glede ocjene bolova i straha, vještak je naveo da su bolovi i strah procijenjeni uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, prema kojoj je tužiteljica zadobila gnječno-razdernu ranu čeone regije glave te natučenje nosa, te je uzet u obzir i način liječenja tih ozljeda i sukladno navedenom ocijenjena i potreba za tuđom pomoći, a dodao je i da je u nalazu i mišljenju navedeno na koji način je procijenjen stupanj naruženosti. Ustrajao je i kod toga da postoji mogućnost da je do ozljede došlo padom uslijed gubitka svijesti kod tužiteljice, ali i da je isto tako moguće i da je do toga došlo zbog spoticanja na neku rupu ili nešto slično na pločniku, jer nije isključeno da u takvom slučaju dođe do ozljeda glave, odnosno da se oštećenik ne dočeka na dlanove prilikom pada.

20. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a primjedbe tuženika vještak je otklonio u usmenom obrazloženju nalaza, ustrajući pri svojim utvrđenjima i navodeći kako danu ocjenu opravdava medicinska dokumentacija o samoj ozljedi i načinu njenog liječenja.

21. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio u dijelu u kojem je isti logičan i uvjerljiv te nije u suprotnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije, fotografijama i utvrđenjima vještaka. Naime, u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji je navedeno, prema podacima koje je dala tužiteljica o načinu pada, da joj se zavrtjelo, te i iz mišljenja vještaka proizlazi da je podatak dan pri prvom pregledu najčešće vjerodostojniji od kasnijih, te da bi bilo logično da u slučaju da je do pada došlo spoticanjem na oštećenja na pločniku, to tužiteljica i navede tom prilikom. Nadalje, s obzirom da niti ona sama prilikom svog iskazivanja naknadno nije bila sigurna kako je došlo do pada i dopustila je mogućnost da je do istog došlo uslijed toga što joj se zavrtjelo u glavi, sud nije prihvatio njen navod da je do pada došlo jer je zapela na oštećene ploče na pločniku, iako je prihvatljiv njen navod da je upravo to mjesto pada (mjesto na kojem je nogostup bio oštećen). Osim toga, iz njenog iskaza proizlazi da je gledala ispred sebe dok je hodala, te da joj je postojanje oštećenja pločnika na tom mjestu poznato, a njen navod da nije imala drugog puta za proći je u suprotnosti s fotografijama, iz kojih je razvidno da je postojao dio nogostupa na kojem ploče nisu nedostajale niti bile u toj mjeri oštećene da bi prolazak preko njih bio nesiguran, pa sud niti u tom dijelu nije prihvatio njen iskaz. Nadalje, s obzirom da tamo svakodnevno prolazi, logično je da bi zbog toga pomno gledala pred sebe i izbjegla stati u mjesto koje bi je moglo destabilizirati. Konačno, drugačiji način pada nije potvrdio svojim iskazom niti jedini svjedok kojeg je na tu okolnost predložila. Za dodati je i da joj sud nije povjerovao da nije imala nikada problema s vrtoglavicom, s obzirom da iz sadržaja zdravstvenog kartona, koji je dostavila samo za ograničeno razdoblje prije i nakon štetnog događaja, proizlazi da je prije štetnog događaja, a i nakon njega imala tegobe s vrtoglavicom (2. listopada 2017. dijagnoza vertigo i 2. ožujka 2018. ponovno ista dijagnoza, odnosno vrtoglavica,omaglica)

22. Uzimajući u obzir sve navedeno, odnosno prvenstveno podatke iz medicinske dokumentacije o uzrocima pada, nelogičnosti i nesigurnosti u iskazu tužiteljice glede toga, te da njen iskaz nije potvrđen iskazom svjedoka, a imajući u vidu i da je logičnije i zasigurno češće, da se osoba pri padu prema naprijed, uslijed spoticanja, dočeka na ispružene ruke, a ne da padne ravno na glavu i zadobije ozljedu čela i nosa, iako je vještak mišljenja da ni takva mogućnost nastanka ozljede nije isključena, zaključak je suda da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno- posljedične veze između oštećenja na nogostupu, koja su razvidna iz priloženih fotografija i koja proizlaze iz njenog iskaza, i pada tužiteljice te posljedičnog ozljeđivanja.

23. Prije svega za istaknuti je da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je do pada tužiteljice došlo na javnoj površini u Gradu Zagrebu te je utvrđeno da ista zbog propusta u održavanju iste (nedostajućih i oštećenih ploča na dijelu nogostupa) nije bila sigurna za prolazak pješaka te s obzirom da je u njegovoj nadležnosti, sukladno čl. 3. st. 1. toč. 8. i 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/2000, 129/2000, 59/2001 i 26/03, 82/04, 110/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14), održavanje javnih površina i nerazvrstavanih cesta, jer to spada u komunalne djelatnosti, a i u slučaju kada je tuženik, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. istog zakona, povjerio obavljanje te komunalne djelatnosti nekom trgovačkom društvu (iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste od 22. studenog 2018. bi proizlazilo da je tuženik tom društvu povjerio održavanje pločnika u Gradu Zagrebu), sukladno odredbi čl. 15. navedenog zakona, nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda, provodi komunalno redarstvo, te je komunalni redar, sukladno odredbi čl. 16. st. 1. istog Zakona, ovlašten rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnju u svrhu održavanja komunalnog reda. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa tako funkcioniraju da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete, a eventualno prenošenje obveze održavanja javnih prometnih površina na neko trgovačko društvo ne oslobađa ga odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom održavanju jer je, dakle, bio dužan preko svojih inspekcijskih i drugih tijela nadzirati djelovanje pojedinih službi od javnog interesa i poduzeti mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje.

24. Međutim, u postupku nije utvrđeno da bi propust tuženika u održavanju javne površine, koji se očitovao u djelomice nedostajućim, a djelomice oštećenim pločama kojima je bio popločen nogostup, koje stanje pločnika može predstavljati opasnost za prolaznike u smislu njihove destabilizacije nailaskom na oštećenja, a koje je tuženik po svojim službama bio dužan otkloniti, bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, već proizlazi da je do štetnog događaja došlo uslijed slučaja koji se dogodio tužiteljici, kojoj se zavrtjelo u glavi, zbog čega je pala i ozlijedila se.

25. Stoga, iako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela štetu prilikom pada do kojeg je došlo na javnoj površini u Gradu Zagrebu i to na nogostupu u Ulici grada Vukovara kod kućnog broja 74 ( a ne 70, kako je to navedeno u tužbi) te da je na tom mjestu isti bio oštećen tako da su djelomice bile puknute, a djelomice nedostajale ploče kojima je isti na tom mjestu popločan, kako je to razvidno iz priloženih fotografija, tuženik nije odgovoran tužiteljici za pretrpljenu štetu temeljem odredbe čl. 1084. u svezi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Naime, opća pretpostavka odgovornosti za štetu je, osim subjekata obveznog odnosa (štetnik i oštećenik) i štetne radnje (konkretno propust tuženika u održavanju javne površine), kao i protupravnosti iste, te nastanka štete, i da postoji uzročna veza ili kauzalni neksus između štetne radnje i štete, postojanje koje u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

26. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

28. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. (100 bodova), zatim trošak sastava podneska od 17. veljače 2020. i 27. ožujka 2024. oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x100 bodova), trošak sastava podnesaka od 9. prosinca 2019., 9. veljače 2023, 16. svibnja 2025. i 25. studenoga 2025., sve po Tbr. 8. toč. 4. (4x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 8. studenoga 2018., 24. listopada 2019., 12. siječnja 2021., 25. ožujka 2021., 21. rujna 2021., 11. listopada 2022., 23. siječnja 2025., 6. svibnja 2025. i 19. siječnja 2026., sve po Tbr. 9. toč. 1. (9x100 bodova), kao i trošak zastupanja na ročištu od 3. travnja 2023. po Tbr. 9. toč. 5. (25 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 7. (100 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 475,00 EUR (na radnje za koje je zatražen) te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 605,08 EUR. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 1. rujna 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (istim tuženik obavještava sud o novom punomoćniku), a nije mu priznat ni trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište, jer vještak nije zatražio naknadu troška pristupa na isto.

29. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.930,08 EUR.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- umješaču