REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-132/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelaćića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, 4.veljače 2026. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužiteljice i njene punomoćnice te punomoćnice tuženika odvjetnice Lorene Bakić, 26.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnima odredbe članka 1.st.2. , čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3209282550 kreditna partija:7103669149 od 22. svibnja 2007. zaključenog između tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223474 kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223474 isplatiti tužiteljici PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 4.868,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015.g. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

- iznos od 3.497,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.11.2025.g. do isplate u visini stope iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III

Tužiteljica PR odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 743,32 EUR .

r i j e š i o  j e

I

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 29.studenog 2025.

II

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.277,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26.veljače 2026. do isplate u visini stope iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica PR podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključili Ugovor o namjenskom kreditu br.3209282550, kreditna partija:7103669149 od 22.svibnja 2007. za izgradnju obiteljskog objekta kojim je tužiteljici odobren kredit u visini od 49.560,00 CHF s promjenjivim kamatnim stopama, a na dan zaključenja ugovora iznosila je 4,50 %. Rok otplate kredita je 20 godina.

1.1. Člankom 1. st.1. predmetnog ugovora korisnik kredita obvezan je vratiti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim promjenjivim kamatnim stopama, čl.2. predmetnog ugovora bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva i vezana uz određenu jednostranu odluku banke i valutnu klauzulu, a bez posebnog zaključenja aneksa ugovora samo uz obavijest tužitelju kao korisniku kredita, tuženik nije prilikom upoznavanja sa ugovornim odredbama kredita i prilikom zaključenja samog ugovora upoznao tužitelja sa općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i sa mogućnosti promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u govornim odnosima. Tužiteljica i tuženik zaključili su dana 15.listopada 2007. Dodatak i ugovora o kreditu kojim je ugovoren zalog na nekretnini koja je izgrađena. Tužitelj i tuženik zaključili su dana 10.veljače 2016. Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužitelj kredit još otplaćuje. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan na zaključenje kredita u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu od 100- tinjak kuna nije izgledna. Navodi da ga je u vrijeme zaključenja ugovora tuženik je propustio upoznati s općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema EUR, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan, na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog navedenog tužitelj je došao u situaciju da se anuiteti kredita koji je plaćao povećavaju na mjesečnoj razini i koliko god plaćao najveći dio anuiteta odlazio je na kamate, a glavnica kredita se umanjivala u minimalnim iznosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13.lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04.07.2013, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.2.Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sadržane u člancima 1.st.1., čl.2. i čl.7. u kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te predlaže da sud naloži tuženiku da mu po osnovi razlike anuiteta zbog promjene valute , jednostrane promjene kamatne stope te na ime razlike koja je nastala zbog promjenjive kamatne stope i promjene valute u odnosu na preplatu za razdoblje od ugovaranja kredita do mjeseca rujna 2015., isplati iznos od 47.209,17 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva. Također osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare potraživanja u odnosu na sve iznose dospjele prije 31.svibnja 2014.

2.1. Ističe prigovor ne postojanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer su treće osobe otplaćivale obveze po kreditu.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/2015 te su tužiteljica i tuženik 25.veljače 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR i svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužiteljica potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita.

2.3. Navodi da je tužiteljica prihvatom konverzije odnosno sklapanjem aneksa potvrdila pravilnost izračuna konverzije gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije.

2.4. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom.

3. U podnesku od 18.srpnja 2025.tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila i za izgradnju obiteljske stambene prizemnice s potkrovljem. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužiteljici je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ukoliko sud odredi izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik predlaže da u tom slučaju vještak prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom provođenja konverzije u iznosu od 24.784,94 kn te da izračuna negativne tečajne razlike.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu br.3209282550 od 22.svibnja 2007.godine, u Dodatak ugovora o kreditu temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EURO od 10.veljače 2016.godine, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Borisa Belunjaka od 8. studenog 2025. saslušao je tužiteljicu u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 22.svibnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za iznos od 49.560,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 10.veljače 2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

7.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 31.svibnja 2019.

7.2. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila za ostale utužene iznose. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

8. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

8.3. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te promjenjiva kamatna stopa , odnosno odredbe članka 1.st.2., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu.

8.4. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

9. Iz iskaza tužiteljice, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je kredit podigla u Zagrebačkoj banci jer je suprug imao tamo račun i imali su najpovoljnije uvijete. Ponudili su joj kredite u EUR i CHF međutim rekli su joj da je kredit u CHF povoljniji za oko 3.000,00 EUR. U to vrijeme CHF je bio stabilna valuta i nije bilo govora o mogućnosti bilo kakvog velikog povećanja njegovog tečaja. Nije joj objašnjeno pod kojim uvjetima i zašto može doći do povećanja kamatne stope te nije imala mogućnost nikakvog pregovaranja sa bankom nego mogla samo prihvatiti ponuđene uvijete od banke. Rata joj je u početku bila oko 1.400,00kn da bi na kraju narasla na 2.700,00kn. Budući da iznos od 2.700,00 kn nije mogla plaćati prihvatila je ponuđenu konverziju. Ne sjeća se je li imala preplatu u konverziji, ali misli da joj se rata smanjila nakon konverzije. Od kredita su sagradili kuću koja im služi za stanovanje. Pročitala je ugovor o kreditu i aneks kojem je obračunata konverzija. Razumjela je pojam promjenjive kamatne stope, a u u to vrijeme bili su stabilni i EUR i CHF. Misli da nije imala nikakav prigovor niti na ugovor o kreditu niti na konverziju.

10. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu izgradnje kuće, on ima svojstvo potrošača.

10.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

10.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

10.3. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 22.svibnja 2007. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

12. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama banke i kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

13. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog primjene valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

13.1. Sud nalazi da tužitelj sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

13.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja aneksa osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po financijskom vještaku Borisu Belunjaku.

14.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 8.studenog 2025. utvrdio da razlika više plaćenih rata u kunama u periodu od isplate kredita 29.05.2007. godine do obračuna konverzije kredita do 30.09.2015. godine, koju čini razlika između stvarno plaćenih rata u CHF preračunate u kune po srednjem tečaju HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja po stvarno primijenjenim redovnim kamatnim stopama s jedne strane i ratama određenim početno ugovorenom redovnom kamatnom stopom prema početnom planu otplate kredita i srednjem tečaju HNB za 1 CHF= 4,426428 kuna na dan isplate kredita 29.05.2007. godine, ukupna razlika iznosi više plaćeno 58.696,50 kuna. To su razlike koje su primarno izračunate i iznose ukupno više plaćene (a sadržani su iznosi i više plaćenog i manje plaćenog po pojedinačnim izračunima rata). Od ukupno izračunatog samo više plaćene razlike rata iznose 58.731,96 kuna Od ukupno izračunatog samo manje plaćene razlike rata iznose (potplaćeno) minus – 35,46 kuna. Utvrdio je da razlika ukupno više plaćenih rata u CHF u periodu od 29.05.2007. do 30.09.2015. godine po svakoj pojedinačnoj rati u otplati kredita zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope u ukupnom iznosu plaćanja rata od 38.291,11 CHF i rata izračunatih prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,50%, što ukupno iznosi izračunato 34.789,56 CHF. Tako izračunata razlika plaćenih rata zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno od 3.501,55 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih rata u kunama zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope od 2.632,75 EUR. Samo više plaćeni iznosi razlika rata zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu od 4,50% utvrđeni su i izračunati u periodu od 01.lipnja 2007. do 31.prosinca 2013. godine i iznose ukupno samo više plaćeno 4.116,69 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih rata u kunama zbog povećanja redovne kamatne stope od više plaćenog 2.994,14 EUR. Samo manje plaćeni iznosi razlika rata zbog smanjenja redovne kamatne stope iznosi ukupno manje plaćeno (potplaćeno) minus - 615,14 CHF, što čini ukupnu razliku manje plaćenih rata u kunama zbog smanjenja redovne kamatne stope od (potplaćeno) minus -2.722,85 kuna/-361,39 EUR.

14.2. Da bi utvrdio razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita, u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, u ovom predmetu iz ukupne razlike više plaćenih rata u kunama izračunatih u iznosu od 58.696,50 kuna vještak je isključio utjecaj ukupne razlike više plaćenih rata u CHF preračunatih u kune na dane plaćanja, a zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u ukupnom iznosu od više plaćenog od 19.836,50 kuna. Kada je od iznosa razlike više plaćenih rata u kunama od 58.696,50 kuna umanjimo izračunatu razliku više plaćenih rata u CHF preračunatih iz CHF u kune na dane plaćanja koji je nastao zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u iznosu od 19.836,50 kune dobio je izračunati iznos od više plaćenog zbog valutnog utjecaja od 38.860,00 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna što preračunato iznosi 5.157,61 EUR, što čini i više i manje plaćane razlike pojedinih rata zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune na dane plaćanja po kreditu u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, a u izračunatom iznosu je isključen utjecaj razlike rata zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa po svim osnovama. Kada je diferencirao samo više plaćene razlike rata (preplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio veći u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita) onda isti iznose samo više plaćeno od 38.910,49 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 5.164,31 EUR. Kada je diferencirao samo manje plaćene razlike rata (potplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio manji u odnosu na tečaj na dan isplate kredita) onda isti iznose samo manje plaćeno (potplaćeno) – 50,49 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi -6,70 EUR.

14.3. Iznos ukupno preplaćenog po kreditu (do sveukupne visine ukupno plaćenih rata) zbog promjena (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa i više plaćenog zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, ukupno iznosi više plaćeno 58.696,50 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja.2023. godine iznosi više plaćeno 7.790,36 EUR. Zbrojno samo više plaćeni iznosi plaćenih rata zbog utjecaja povećanja redovnih kamatnih stopa (od 22.559,35 kuna i samo više plaćeno zbog primjene valutne klauzule od 38.910,49 kune, ukupno iznosi samo više plaćeno u iznosu od 61.469,84 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi ukupno više plaćeno 8.158,45 EUR. Zbrojno samo manje plaćeni iznosi rata zbog smanjena redovne kamatne stope od -2.722,85 kuna i zbog utjecaja primjene valutne klauzule kada je tečaj za CHF za kune u otplati kredita bio manji u odnosu na tečaj na dan isplate kredita što iznosi od -50,49 kuna, ukupno iznosi samo manje plaćeno u iznosu od -2.773,34 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 1.siječnja 2023. iznosi ukupno manje plaćeno

-368,09 EUR.

14.4. Od iznosa razlike više plaćenih rata kredita zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope i zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog utjecaja otplate rata po kreditu prema srednjem tečaju HNB za CHF za kune u otplati kredita, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, umanjen je priznati iznos preplate po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR. Nalazom vještačenja utvrđen je stvarni iznos preplate po konverziji na dan obračuna konverzije dana 30.rujna 2015. godine u navedenom iznosu od 24.784,94 kuna. Pojedinačne uplate koje je tužiteljica platila tuženiku u CHF, odnosno u kunama na dane plaćanja, tuženik je preračunao srednjim tečajem HNB za 1 EUR za kune na dane plaćanja i utvrđeni su ukupni iznosi uplaćenog od 28.623,36 EUR.U izvršenim uplatama tužiteljice sadržani su iznosi izračunatih ukupnih razlika više plaćenih rata izračunate ovim nalazom vještačenja u iznosu do visine od ukupno više plaćenog od 58.696,50 kuna i iznosi priznatih preplata po konverziji kredita iz CHF u EUR u iznosu od 24.784,94 kuna, utvrđenih u Informativnom sažetku izračuna konverzije na dan 30.rujna 2015., a koji su potpisani između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora DODATKOM UGOVORA OKREDITU. Razlika prema obračunu konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, između preračunatih uplaćenih iznosa od 28.623,36 EUR i tzv. „potrebnih uplata“ od 25.375,89 EUR, čini izračunatu preplatu po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR u iznosu više plaćenog od tužiteljice tuženiku, odnosno iznos preplate po konverziji od 3.247,47 EUR, što uz srednji tečaj HNB za 1EUR=7,6320780 kuna čini ugovoreni iznos preplate od 24.784,94 kune. Preplata po konverziji kredita iz CHF u EUR je utvrđena i izračunata kumulativno na dan 30.rujna 2015. godine, prema srednjem tečaju HNB za EUR, odnosno na dan provođenja konverzije kredita iz CHF u EUR.

14.5. Iznos nedospjele glavnice kredita u CHF na dan 30.rujna 2015. prije provedbe konverzije od 29.116,50 CHF (izračunato nalazom vještačenja u prilogu 1, kolona 13., redni broj 99., a utvrdio i tuženik u knjigovodstvenim dokumentima), što je preračunato srednjim tečajem HNB 1 CHF=6,980772 kuna iznosilo 203.255,65 kuna. Konverzijom kredita iz valute CHF u valutu EUR, tuženik je utvrdio temeljem simuliranog plana otplate kredita u EUR i sveo na dan 30.rujna 2015. godine u svojim poslovnim knjigama glavnicu kredita na iznos od 17.620,71 EUR, što srednjim tečajem HNB za 1 EUR=7,6320780 kuna je iznosilo 134.482,63 kuna, što čini razliku u glavnici kredita s valutnom klauzulom u CHF i usporednog kredita s valutnom klauzulom u EUR u iznosu od 68.773,02 kuna, a koju je tuženik kao kreditor knjižio (otpisao) na svoj teret po provedbi konverzije. Da je primijenjena početno ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50%, glavnica kredita na dan 30.09.2015. godine bi bila 29.116,50 CHF, što uz srednji tečaj HNB za 1 CHF=4,426428 kuna za kune na dan isplate kredita 29.svibnja 2007. bi iznosilo 128.882,09 kuna. Vještak je utvrdio da je tuženik kao kreditor u poslovnim knjigama obračunato iznos glavnice nakon konverzije u iznosu od 134.482,63 kuna, a da je rekonstruirana obračunata glavnica od 128.882,09 kunu prema početnom otplatnom planu uz početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,50% i srednjem tečaju HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, razlika glavnice kredita ovim izračunom iznosi 5.600,54 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 1.siječnja 2023. iznosi 743,32 EUR. Dakle, da je konvertirana glavnica kredita 30.rujna 2015. godine od 29.116,50 CHF obračunata prema srednjem tečaju HNB za 1 CHF=4,426428 kuna na dan isplate kredita, iznosila bio 128.882,09 kuna.

14.6. Iznos ukupno više plaćenih rata između stvarno plaćenih rata u kunama po primijenjenom srednjem tečaju HNB za CHF za kune na dane plaćanja i primijenjenim redovnim kamatnim stopama, u odnosu na rate utvrđene srednjim tečajem HNB za CHF za kune na dan isplate kredita i početno ugovorenom redovnom kamatnom stopom od 4,50%, od ukupno više plaćenih rata izračunatih nalazom vještaka po toj osnovi do visine ukupno više plaćenog od 58.696,50 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužiteljice prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR, između tužiteljice i tuženika u iznosu od 24.784,94 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi više plaćeno 33.911,56 kuna. Zbrojni matematički izračun:

58.696,50 –24.784,94 kuna= 33.911,56 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023.godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.500,84 EUR. Iznos ukupno samo više plaćenih rata izračunat samo zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope kada je bila veća u odnosu na početno ugovorenu i primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati rata po kreditu kada je bio veći u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, izračunate ovim nalazom vještačenja, od ukupno više plaćenih rata od 61.469,84 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužiteljici prema dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR, između tužiteljice i tuženika u iznosu od 24.784,94 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 36.684,90 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.868,92 EUR.

14.7. Obračun zakonske zatezne kamate samo na više plaćene razlike rata zbog povećanja redovne kamate i zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog povećanja tečaja za CHF za kune u otplati kredita u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, koji izračunate nalazom vještaka iznose ukupno 61.469,84 kuna, a obračunato po pojedinačnim iznosima razlike samo više plaćenih rata izračunat je u prilogu 2.Zakonska zatezna kamata obračunata je od slijedećeg dana od dana plaćanja rate kredita i sadržanih izračunatih zbrojenih samo više plaćenih redovnih kamata i valutnih razlika do dana 30.rujna 2015. godine do obračuna konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR. Iznos tako obračunate zakonske zatezne kamate na svaku pojedinačno više plaćene iznose u rati sadržane redovne kamate i valutne razlike (na izračunatu osnovicu nalazom vještačenja u tablici 4 u koloni 11.) iznosi 26.348,59 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 3.497,06 EUR. Iznos razlika izračunate zatezne kamate nalazom vještaka je veći i iznosi 26.348,59 kuna, u odnosu na preplatu po konverziji od 24.784,94 kuna, što izračunato više iznosi 1.563,65 kuna /207,53 EUR, a isti su obračunati do dana 30.09.2015. godine.

15. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim, podneskom od 29.studenog 2025. uskladila svoj tužbeni zahtjev pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.868,92 EUR s osnova ukupno samo više plaćenih rata zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope kada je bila veća u odnosu na početno ugovorenu i primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati rata po kreditu kada je bio veći u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, umanjeno za iznos priznate preplate tužiteljici prema dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. do isplate. Na ime razlike u glavnici kredita između konvertirane glavnice u kunama 30.rujna 2015.g. i obračunate glavnice u CHF na dan 30.rujna 2015. potražuje isplatu iznosa od 743,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. te iznos od 3.497,06 EUR na ime zakonskih zateznih kamata na plaćene razlike u ratama u otplati kredita zbog povećanja redovne kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita sa zakonskom zateznom kamatom od dana uređenja tužbenog zahtjeva 29.studenog 2025. do isplate.

16. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te u odnosu na preinačeni dio ističe prigovor zastare. Ističe da zakonske zatezne kamate na preinačeni dio teku od trenutka kada je postavljen. Navodi da čak i da se može smatrati tuženika nepoštenim i nesavjesnim, što tuženik osporava, da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja ove tužbe tužitelj nije ukazivao na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja, tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2007.g. od kada je obračunata zakonska zatezna kamata. Prema tome, čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju, vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu odnosno postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva.

16.1. Tuženik navodi da tužitelj po prvi puta podneskom od 29. studenog 2025.g., u poodmakloj fazi postupka, postavlja tužbeni zahtjev s osnove razlike glavnice i s osnova uglavničene zakonske zatezne kamate, bez da je za takav tužbeni zahtjev iznio ikakav činjenični supstrat, dokaze ili zatražio provođenje vještačenja na tu okolnost. Za takvu preinaku nema osnove. U svakom slučaju, sve i kada bi takva preinaka bila prihvaćena, navedeni zahtjev bio bi u zastari obzirom da su konverzija i obračun glavnice izvršeni 30. rujna 2015. godine. Navodi da tužitelj na uglavničenu zakonsku zateznu kamatu potražuje daljnju kamatu te time povrjeđuje načelo zabrane anatocizma. Naime, zakonska zatezna kamata prikazana u apsolutnom iznosu i dalje predstavlja neosamostaljeno, sporedno potraživanje s obzirom da glavna tražbina na koju su te iste zakonske zatezne kamate obračunate još uvijek nije namirena. Slijedom čega, tužitelj nema pravo na tako izraženu zakonsku zateznu kamatu u apsolutnom iznosu potraživati daljnju zakonsku zateznu kamatu.

17. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no sud je dopustio preinaku jer tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev, a isto je potrebno i radi rješenja cjelokupnog odnosa tužitelja i tuženika.

18. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je na istome utemeljio svoju odluku i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznosa od 4.868,92 EUR s osnova ukupno samo više plaćenih rata zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope kada je bila veća u odnosu na početno ugovorenu i primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati rata po kreditu kada je bio veći u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, umanjeno za iznos priznate preplate tužiteljici prema dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. do isplate.

20. Sud nalazi da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu iznosa od 743,32 EUR s kamatom koja teče od 1.listopada 2015., jer se taj iznos odnosi na utvrđenu novu glavnicu kredita nakon provedene konverzije ugovora o kreditu. Radi se o nedospjeloj glavnici kredita koju je tuženik utvrdio na dan 30.rujna 2015. na način da je nedospjelu glavnicu u CHF utvrdio u kunskoj protuvrijednosti na temelju tečaja CHF u odnosu na kune na dan izvršene konverzije, a ne na dan sklapanja ugovora o kreditu i tako utvrđenu glavnicu u kunskoj protuvrijednosti pretvorio je u glavnicu u eurima. Naime, nedospjela glavnica utvrđena je, dakle, Dodatkom Ugovoru o kreditu, na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15 pa je stoga posljedica sklopljenog ugovora među strankama koji se temelji na obračunu propisanom zakonom. Tužiteljica je sklapanjem Dodatka ugovor o kreditu prihvatio tako utvrđenu visinu nove glavnice. On ne tvrdi da je odredba kojom je u Dodatku Ugovoru o kreditu utvrđena neotplaćena glavnica ništetna niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti kraj nesporne činjenice da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je stoga sud odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu navedenog iznosa od 743,32 EUR.

21. Tužiteljica ima pravo i nakon provedene konverzije zahtijevati isplatu pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), koja kamata prema nalazu vještaka iznosi ukupno 3.497,06 EUR te je stoga sud prihvatio i navedeni dio tužbenog zahtjeva.

22. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su takve uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označena tužiteljica, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe.

23. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužiteljice po kreditu jer to nije u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

24. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.

25. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine "35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

26. Osnovano je 75% tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok je po visini osnovano 92% tužbenog zahtjeva jer je tužiteljica tužbom tražila isplatu iznosa od ukupno 9.109,30 EUR, a sud joj je dosudio iznos od 8.365,98 EUR te prema tome, na temelju odredbe članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), tužiteljica ima pravo na 67% troškova parničnog postupka (tužitelj 75%+92%=167%:2=83,5%, tuženik 25%+8%=33%:2=16,5%, 83,5-16,5=67%).

26.1. Tužiteljičini parnični troškovi iznose ukupno 1.625,32 EUR. Parnični trošak tužiteljice odnosi se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav 3 obrazložena podneska (3x200,00 EUR), zastupanje na 2 ročišta (2x200,00 EUR) i sudsku pristojbu na tužbu (54,60 EUR) od čega tužiteljici pripada 60%, odnosno pripada joj 706,58 EUR te joj pripada i trošak vještačenja u iznosu od 570,72 EUR. Prema tome, tuženik je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dužan platiti iznos od ukupno 1.277,30 EUR.

27. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Požega, 26.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Alma Opačak, odvjetnica u Slavonskom Brodu

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb