REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-80/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PN, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 314. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ11.), odlučujući o žalbi optuženog PN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 8. prosinca 2025. broj K-1014/2025, u sjednici održanoj 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog PN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi PN, u stanju neubrojivosti, počinio protupravno djelo prisile prema službenoj osobi, iz članka 314. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., u vezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženom KN je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
1.2. Primjenom članka 554. stavka 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi PN putem braniteljice Glorije Roki, odvjetnice u Splitu, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Premda je žalba podnesena zbog "svih razloga", iz sadržaja žalbe je razvidno da žalitelj prigovara osnovanosti određivanja prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, te da osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je zbog nepravilne ocjene dokaza "povrijeđeno načelo materijalne istine".
7. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.
7.1. Nije u pravu žalitelj kada problematizira zaključak prvostupanjskog suda o postojanju optuženikove namjere spriječiti službenu osobu u obavljanju službene radnje, smatrajući da u optuženikovim postupcima izostaje karakteristika voljnog napada na policijskog službenika.
7.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo. Žalitelj zanemaruje, a sud prvog stupnja je pravilno naglasio kako i kod neubrojive osobe postoji psihički proces donošenja odluke za poduzimanje određene radnje (protupravnog djela), ali takva volja nije, kao kod zdrave osobe, proizašla iz slobodnog misaonog procesa u kojem bi se ta osoba , u dvojbi oko postupanja sukladno pravnoj normi i protupravnog ponašanja, opredijelila za nepravo. Odluka neubrojive osobe da poduzme protupravnu radnju je posljedica njenih duševnih smetnji, zbog kojih ona nije mogla pravilno rasuđivati niti slobodno odlučivati jer upravo iz tih duševnih smetnji proizlazi motiv njenog ponašanja. Dakle, i kod neubrojive osobe postoji namjera usmjerena na počinjenje protupravne radnje, ali ona je determinirana njenim duševnim smetnjama, a upravo zbog takvog njenog pogrešnog formiranja isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju (članak 24. stavak 1. KZ/11.), kao pretpostavke postojanja kaznenog djela.
7.3. Imajući u vidu navedeno, nema govora o tomu da bi postupci optuženika bili refleksni i mehanički pokreti ruku. S tim u vezi je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu iskaze svjedoka LN i GN, koje žalitelj očito pogrešno tumači kada smatra da njihov opis događaja ne upućuje na postojanje protupravne volje kod optuženika. Svjedok LN je jasno iskazao da je optuženik, kada mu je pristupio radi preventivnog stavljanja lisica, počeo mahati rukama u njegovom smjeru te ga udario po kacigi i po lijevoj strani lica, nakon čega je podignuo balistički zaštitni štit pa ga je optuženik, osim po glavi, nekoliko puta objema rukama udario i po štitu, a zatim je optuženika svladao kolega GN. Podudarno tomu je iskazivao i svjedok GN, koji je naveo da je optuženik mahao rukama prema kolegi LN, koji mu je bio najbliže, te je u rukom udario kolegu LN po kacigi, okrznuvši ga po licu, a zatim nastavio udarati po njegovom štitu, kojeg je i "čupao" ne bi li došao do LN, nakon čega je svjedok prišao optuženiku s leđa i kontrolirano ga oborio na tlo, dok mu je treći kolega stavio sredstva za vezivanje.
7.4. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik, u neubrojivom stanju, ostvario sva obilježja protupravnog djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
7.5. Za svoja utvrđenja sud je dao valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.
8. Žalitelj nije u pravu kada prigovara odluci o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu.
8.1. Neosnovan je stav žalitelja koji se zalaže za izricanje "blažih mjera", smatrajući kako određeni prisilni smještaj nije razmjeran težini i naravi protupravnog ponašanja optuženika te predstavlja ograničenje optuženikovih osobnih i temeljnih prava. Premda izrečeni prisilni smještaj doista predstavlja ozbiljno zadiranje u pravo na osobnu slobodu, ono je, sukladno odredbi članka 554. stavka 1. ZKP/08., istodobno nužna mjera kod optuženika za kojeg je utvrđeno da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo i da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, zbog opasnosti da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo.
8.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno respektirao nalaz i mišljenje sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batina, na koje ni stranke nisu imale primjedbi tijekom postupka. Naime, psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik osoba sa težim duševnim smetnjama, kod kojeg je dijagnosticiran teži duševni poremećaj, psihotični poremećaj, u sklopu primarno dijagnosticiranog shizotipnog poremećaja, uslijed kojeg je optuženik bio neubrojiv u vrijeme ostvarenja obilježja protupravnog djela. Isto tako, protivno paušalnim žalbenim prigovorima o navodnom izostanku individualizirane analize ponašanja optuženika , iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja je razvidno da je sudska vještakinja, pored medicinskih dijagnostičkih kriterija, uvažila i socijalne prilike, odnosno okolnost da optuženik živi sam, bez ikakvog socijalnog suporta ili osoba koja bi mogla svakodnevno kontrolirati i pratiti njegovu terapijsku suradljivost i redovno uzimanje preporučene psihofarmako - terapije, a pri tomu se radi o optuženiku koji je potpuno nekritičan u odnosu na svoje psihičko funkcioniranje. Prema nalazu i mišljenju vještakinje, koja je uvažila i karakteristike protupravnog djela, kao i aktualnu kliničku sliku i prirodu opisanog psihičkog poremećaja optuženika, postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik , zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, te je preporučeno optuženikovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
8.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, imajući u vidu članak 51. stavak 1. ZZODS, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
9.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
