Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1382/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRGOVINA KRK d.d., OIB: 66548420466, Malinska, Dubašljanska 80, zastupanog po punomoćniku Jadranki Meštrović, odvjetnici iz Zagreba, Zagorska 22, protiv tuženika TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku VC, dipl iur. iz Sindikata trgovine Hrvstske, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17.02.2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tužene, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 26.02.2026. godine,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju TRGOVINA KRK dioničko društvo za maloprodaju i veleprodaju, OIB: 66548420466, Dubašljanska 80, Malinska plati iznos od 1.742,66 Eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 31.12.2017. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do namirenja po stopi zateznih kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženici u roku 8 (osam) dana naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi stopi zateznih kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.",

kao pravno neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 06.03.2019. potražuje od tužene TC (tada PC) isplatu iznosa od 13.130,09 kuna sa kamatama tekućim od 31.12.2017. do isplate, na ime manjka nastalog po izvanrednoj primopredajnoj inventuri kod tužitelja u listopadu 2017. Tužitelj svoje potraživanje prema tuženoj temelji na činjenici da je ista bila poslovođa trgovine broj 155 tužitelja na lokaciji u Novom Zagrebu, gdje je provedena izvanredna primopredajna inventura, odnosno tužena se tereti za manjkove po inventuri od 19.10.2017. nakon koje je utvrđen inventurni manjak u ukupnom iznosu od 13.130,09 kuna (12.819,89 kuna manjak robe i 310,20 kuna manjak novčanih sredstava).

2. Podneskom od 06.12.2024. (str. 383 i 384 spisa) tužitelj je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22,88/22), te izmjeni stope zateznih kamata uredila tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I u navodnim znacima.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da nije odgovorna za utvrđeni manjak jer je do istog došlo zbog loše organizacije posla u predmetnoj prodavaonici mješovitom robom tuženika, te zbog činjenice da nije utvrđeno tko je učinio manjak s obzirom da su u toj prodavaonici radile ona i još jedna djelatnica. Osporava odgovornost za nastali manjak. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u knjigovodstvenu karticu pravnog prednika tužitelja (str. 5 spisa), u izvod iz matice vjenčanih Matičnog ureda Velika Gorica od 17.05.2021. (str. 35 i 36 spisa), u presliku osobne iskaznice tužene (str. 37 i 38 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-22/6112-3 od 03.10.2022. (str. 51 spisa), u izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 53 – 60 spisa), u dokumentaciju nastalu primopredajnom inventurom od 19.10.2017. (str. 81 – 247, 364 - 379 spisa), u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova pravnog prednika tužitelja (str. 248 – 363 spisa), saslušani su svjedoci SC (str. 406 – 408 spisa), OC (str. 408 i 409 spisa), GC (str. 409 i 410 spisa), LC (str. 418 iv 419 spisa), HC (str. 420 i 421 spisa), ĐC (str. 425 i 426 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužene TC kao stranke (str. 427 – 429 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev poslodavca prema radnici TC poslovotkinji u prodavaonici mješovite robe tužitelja broj 155 u Zagrebu, Kauzlarićev prilaz, za isplatom manjka nastalog po izvanrednoj primopredajnoj inventuri provedenoj 19.10.2017. u ukupno iznosu 13.130,09 kuna (12.819,89 kuna manjak robe i 310,20 kuna manjak novčanih sredstava).

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva koja izražena u eurima prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro =7,53450 kuna, iznosi 1.742,66 eura.

10. Među strankama nije sporno da je tužena bila poslovotkinja u prodavaonici tužitelja broj 155 u Zagrebu, a radi se o prodavaonici mješovite robe, te da je poslovotkinja bila u kraćem razdoblju, tj. od 14.06.2017. pa otprilike do primopredajne inventure, odnosno nešto više od 4 mjeseca. Primopredajna inventura je provedena radi prestanka radnog odnosa tužene kod tužitelja na zahtjev tužene.

11. Među strankama nije sporno da je 19.10.2017. provedena inventura te da je istom utvrđen inventurni manjak u iznosu od 13.130,09 kuna, a koji se sastoji od manjka robe u visini od 12.819,89 kuna te manjka novčanih sredstava u iznosu od 310,20 kuna. Za manjak poslodavac tereti tuženu isključivo radi toga što je bila poslovođa u navedenoj prodavaonici.

12. Među strankama nije sporno da su u navedenoj prodavaonici tužitelja u Zagrebu broj 155 radile dvije osobe i to tužena kao poslovotkinja i HC kao prodavačica.

13. Među stankama nije sporno da nije utvrđeno tko je napravio konkretni manjak, odnosno nije se utvrđivalo je li tužena napravila manjak, je li eventualno druga prodavačica napravila manjak ili se radi o nečem trećem.

14. Nesrodna svjedokinja SC, zamjenica voditelja računovodstva i financija kod tužitelja, saslušana kao stranka dana 19.05.2025. (str. 407 i 408 spisa), iskazala je, između ostaloga da je tužena bila poslovođa tužiteljeve prodavaonice broj 155 u Zagrebu. Da se radilo o izvanrednoj primopredajnoj inventuri jer je tužena trebala predati posao drugom poslovođi. Provedena je inventura. Brojana je roba, provjereno je utvrđeno stanje na terenu sa knjigovodstvenim stanjem te je utvrđen manjak u naprijed navedenom iznosu. Svjedokinja je iskazala da njezina odogovrnosti nije bila utvrditi tko je od zaposlenika prodavaonice napravio manjak. Za nju je odgovorna osoba poslovođa i tuženoj je ispostavljen iznos manjka na plaćanje.

15. Nesrodna svjedokinja OC (str. 408 i 409 spisa), članica inventurne komisije, iskazala je između ostaloga da je u konkretnoj prodavaonici tužitelja utvrđen manjak a ne sjeća se o kojem se iznosu radi. Nije utvrđivano tko je od prodavač napravio manjak, iskazala je "šef prodavaonice je uvijek odgovoran". Svjedokinja je iskazala i da u navedenoj prodavaonici nije bilo video nadzora a da se skladište nije nalazilo u sklopu prodavaonice već je bilo u istoj zgradi s druge strane prolaza.

16. Nesrodan svjedok GC (str. 409 i 410 spisa), iskazao je da je bio član inventurne komisije koja je vršila popis robe u prodavaonici tužitelja broj 155 u kvartu Dugave u Zagrebu. Na inventuri je bila prisutna tužena. Misli da su u toj prodavaonici radile dvije prodavačice od kojih je tužena bila i prodavačica i poslovođa. Svjedok je iskazao: "nije bilo načina da mi utvrdimo je li taj manjak nastao isključivo radom tužene. Tužena je odgovorna za konkretni prodajni prostor." Ne sjeća se je li bilo prijavljeno bilo kakvih krađa u toj prodavaonici.

17. Nesrodna svjedokinja LC, predsjednica inventurne komisije (str. 419 i 420 spisa), iskazala je, između ostalog, da je bila predsjednica inventurne komisije, da je inventura trajala jedan dan, da su u prodavaonici radile dvije prodavačice, s time da je tužena bila ujedno i poslovođa. Svjedokinja je iskazala "saznala sam, da se na kraju po usklađenju utvrdio manjak i to nešto manjka u robi i nešto manjka u novcu. Za poslovanje trgovine 155 odgovara poslovotkinja koja je bila prisutna inventuri, a pretpostavljam da je poslovotkinja ovdje tužena." Napomenula je da je svaki prodavač imao svoju lozinku za ulaz u blagajnu tako da se na računu vidjelo tko je naplatio robu.

18. Svjedokinja HC, nesrodna s tuženom, bivša zaposlenica tužitelja (str. 420 i 421 spisa), iskazala je između ostalog da je ona radila u istoj prodavaonici s tuženom ali da je svaka od njih sama radila u svojoj smjeni, a radilo se u dvije smjene. Primopredajna inventura se radila iz razloga što je tužena odlazila od tužitelja. Svjedokinja je bila prisutna inventuri. Iskazala je i: "nitko meni nije rekao da je utvrđen manjak. Ja sam kao prodavačica radila na blagajni. I TC je radila na blagajni. Svaka od nas je radila pod svojom šifrom tako da se znalo tko je koji račun napravio. Mene nitko ni za što nakon toga nije teretio." Iskazala je i da ne zna je li tada u toj prodavaonici postojao video nadzor te da je ona radila na blagajni u jednoj smjeni a da je tužena radila na blagajni u drugoj smjeni. Često se znalo dogoditi da netko od kupaca nešto uzme i istrči van. Ne zna kako se to knjigovodstveno prikazivalo. Ona je te krađe prijavljivala tuženoj. Iskazala je i: "ispred blagajne je bila polica koja je sprječavala pogled na to što kupci rade iza. Postojalo je zrcalo na blagajni ali nije bilo dovoljno. Prodavaonica nije bila pregledna. Krađe su bile učestale i to manje krađe na način da bi kradljivci ugrabili i stavili robu u ruksak te odnijeli na brzinu.

19. Svjedok ĐC (str. 425 i 426 spisa), nije imao neposredna saznanja o predmetu spora, već je iskazivao kako se radilo u prodavaonici gdje je on bio poslovođa i kakvu poslovnu suradnju je imao s tuženom i prije nego što je postala poslovođa u prodavaonici 155.

20. Tužena TC, saslušana kao stranka (str. 427 i 428 spisa), iskazala je da je par mjeseci tijekom 2017. radila kao poslovođa u prodavaonici mješovite robe tužitelja broj 155 na lokaciji Dugave, Zagreb. Prije no što je postala poslovođa, također je provedena primopredajna inventura. U trgovini su u razdoblju u kojem je ona bila poslovođa radila ona i HC ali u suprotnim smjenama, odnosno svaka sama u jednoj smjeni. 19.10.2017. bila je izvanredna inventura jer je tužena odlazila iz te trgovine a drugi poslovođa je preuzimao trgovinu. Misli da se u inventuri nije gledalo pod čijom lozinkom je nastao manjak. Poslodavac je tuženu kao poslovotkinju teretio za manjak iako se zapravo ne zna tko je napravio manjak. U toj trgovini tužena je radila 4 – 4,5 mjeseci. U trgovini je bilo krađa koje je prijavljivala zaposlenici tužitelja koja se zove ZC ili T. Najviše problema je imala sa migrantima koji su bili smješteni u motelu Porin u Dugavama. Znalo ih je po troje ili četvero uči u trgovinu. Jedan bi stao kod blagajne a drugi bi hodali po dućanu. Trgovina nije bila pregledna zbog polica koje su bile pune robe. Ne zna zašto poslodavac nije dao još jednog radnika u svaku smjenu. Inače, kada je išla na godišnji odmor dućan bi bio zatvoren u njenoj smjeni a radila bi samo jutarnja smjena. Ona je na to upozorila poslodavca, obećano je daće se postaviti video nadzor ali to nije učinjeno. I HC se isto žalila na ponašanje migranata. Iskazala je: "Ja sam potpisala inventuru, ja znam da je ta roba nedostajala, ali ja nisam uzimala tu robu niti sam ju nosila kući. Ja nisam ništa krala ni uzimala. Ja od tada radim u tvrtci Prehrana kao prodavačica i nikakvih problema nema." Napomenula je da je tada prvi puta radila kao poslovođa. Iskazala je da je s tužiteljem sklopila ugovor o radu za radno mjesto poslovođa u trgovini u Dugavama kada je imala nešto više od 18 godina, odnosno nakon što je završila srednju školu. Rođena je **.**.1998. S obzirom da je bila mlada bilo ju je strah zvati policiju jer nikad radnije imala doticaj s policijom. Sve to je znao poslodavac. Znao je da joj je on prvi poslodavac i koliko ima godina ali joj je unatoč tome povjerio posao u predmetnoj prodavaonici.

21. U čl. 107. st.1. do 4. ZR/14 propisano je da radnik koji na radu i u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je šetu naknaditi. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelova. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom za štetu odgovaraju solidarno.

22. U opisu poslova radnog mjesta poslovođa prodavaonice (str. 362 i 363 spisa) navodi se, između ostalog, da je poslovođa prodavaonice materijalno dogovoran za vrijednost zaliha roba i sredstava rada u prodavaonici.

23. Kao što je naprijed navedeno tužena nije sporila provođenje izvanredne primopredajne inventure, utvrđenje manjka po provedenoj inventuri i visinu manjka. Poslodavac je decidirano naveo da je tužena poslovotkinja utužena iz razloga što je kao poslovotkinja odgovorna za vrijednost zaliha roba i sredstava rada u prodavaonici. Poslovođa kao radnik s posebnim ovlastima i odgovornostima može odgovarati prema pravilima radnog prava, obveznog prava, a ponekad i kaznenog prava ovisno o vrsti povrede i štete. Pravna osnova odgovornosti proizlazi iz obveza radnika prema Zakonu o radu i općih pravila o naknadi štete. Poslovođa odgovara ako je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ključno je dokazati protupravnost, štetu, uzročnu vezu i krivnju. Poslovođa ne odgovara automatski samo zato što je poslovođa, kako to pogrešno smatra tužitelj. Odgovara samo ako ima stvarnu kontrolu nad robom ili blagajnom ili je manjak posljedica njegovog propusta u nadzoru. Analizirajući provedene materijalne dokaze i iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, a koje iskaze ovaj sud prihvaća kao životne, okolnosne i vjerodostojne, ovaj sud smatra da pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu čl. 107. ZR/14, su uz samu štetu koja ovdje nije sporna, određena konkretna radnja ili propust radnika kojim je šteta prouzročena i kvalificirani oblik krivnje. Teret dokaza je na poslodavcu. Suprotno pogrešnom shvaćanju tužitelja za odgovornost tužene nisu dovoljne činjenice utvrđenog manjka i obavljanje poslova poslovođe prodavaonice jer Zakon o radu nema u vidu objektivnu odgovornost radnika za počinjenu štetu. Iz provedenih dokaza ne proizlazi konkretna radnja ili propust tužene kojim bi šteta po osnovi manjka robe bila počinjena. Činjenica da tužena nije osporavala iznos manjka utvrđen inventurom nije odlučna za utvrđenje odgovornosti kao što pogrešno smatra tužitelj, jer se popisom robe ne utvrđuje odgovornost za utvrđeni manjak. Dakle, funkcija poslovođe sama po sebi ne znači automatsku odgovornost već se mora dokazati konkretan propust ili krivnja. Ne postoji objektivna odgovornost samo zbog funkcije. Tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za manjak zbog kvalificirane krivnje, odnosno da je postupala krajnjom nepažnjom ili namjerno. Dapače, iz iskaza tužene i HC koja je radila s tuženom u istoj prodavaonici proizlazilo bi da je do navedenog došlo zbog organizacijskih problema poslodavca, odnosno zbog manjka zaposlenika (u jednoj smjeni radio samo jedan radnik u cijeloj trgovini), a u prilog tome govori i činjenica da je tužiteljici povjerena dužnost poslovođe iako je netom prije napunila 18 godina života i nije imala prijašnjeg iskustva rada na tim poslovima. Nije utvrđeno niti tko je konkretno napravio manjak. Zaposlenice u prodavaonici spominju probleme s migrantima o čemu su obavještavale nadređene no odjeka nije bilo. Prodavaonica nije imala video nadzor. Slijedom naprijed navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer nije dokazao konkretan propust i krivnju upravo tužene za nastanak utvrđenog manjka.

24. Tužena je tijekom postupka bila zastupana po pravnici iz Sindikata trgovine Hrvatske. Do zaključenja glavne rasprave tužena nije zatražila naknadu parničnog troška. Slijedom navedenog, bez obzira što je tužena uspjela u sporu, parnični trošak joj nije dosuđen jer ga nije imala a tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer je izgubio parnicu u cijelosti.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja Jadranka Meštrović iz Zagreba

- pun. tužene VC, pravna savjetnica iz Sindikata trgovine Hrvatske