REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2575/2016-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika Hrvatsko lovačko društvo "Jastreb" Jastrebarsko, OIB 94525992277, Jastrebarsko, Ulica dr. Branka Davila 24 a, i II-tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, uz sudjelovanje umješača na strani II-tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zlatka Kovačića, odvjetnika, punomoćnika I- tuženika KN, odvjetnika, i zaposlenice II-tuženika FN, diplomirane pravnice, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II-tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, isplatiti tužitelju ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 661,73 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.006,87 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika Hrvatsko lovačko društvo "Jastreb" Jastrebarsko, OIB 94525992277.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR, u roku od 15 dana.

. / .

Obrazloženje

1.Tužitelj je 24. kolovoza 2016. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika Hrvatskog lovačkog društva "Jastreb" Jastrebarsko i Hrvatskih autocesta d.o.o. u kojoj navodi da je 5. prosinca 2015. u 18,30 sati, NN, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, južnim kolnikom autoceste A1, desnom prometnom trakom u smjeru istoka, dolaskom na 20. km autoceste A1, prednjim desnim dijelom vozila naletio na divlju životinju - lisicu, koja je na kolnik došla s razdjelnika prometa sjevernog i južnog kolnika, krećući se pritom iz smjera sjevera u smjeru juga, pri čemu je lisica poginula, te su je preuzeli ophodari „HAC-ONC-a". Nadalje navodi da su na mjesto prometne nezgode izašle službene osobe Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, te je provedenim očevidom utvrđeno da NN nije počinio nikakav prometni prekršaj. Još navodi da je na navedenom automobilu tužitelja nastala imovinska šteta na način da je oštećen prednji desni dio automobila. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži naknadu imovinske štete u iznosu od 5.425,00 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, iznosi 720,02 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužitelj je podneskom od 22. veljače 2017. povukao tužbu u odnosu na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. te je rješenjem suda od 27. ožujka 2017. utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u odnosu na tog tuženika.

3. Tužitelj je ovome sudu 22. veljače 2017. podnio tužbu i protiv tuženika AUTOCESTA RIJEKA-ZAGREB d.d. radi naknade iste imovinske štete, a koja tužba je zaprimljena pod poslovnim brojem Pn-578/2017.

4. Rješenjem ovoga suda od 8. ožujka 2018. spojena je parnica koja se vodila kod ovoga suda pod poslovnim brojem Pn-578/2017 na ovu parnicu radi vođenja jedinstvenog postupka.

5. Tijekom postupka tuženik AUTOCESTA RIJEKA-ZAGREB d.d. prestao je postojati i brisan je i sudskog registra nakon pripajanja društvu Hrvatske autoceste d.o.o., te je postupak iza njega nastavljen po njegovom pravnom sljedniku Hrvatske autoceste d.o.o.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 14. siječnja 2026. tužitelj traži isplatu iznosa od 661,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.

7. U odgovoru na tužbu I-tuženik Hrvatsko lovačko društvo "Jastreb" Jastrebarsko u cijelosti osporava osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti koja nije dio lovišta. Također osporava da bi divljač/lisica potekla iz lovišta I-tuženika, tim više što je autocesta na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio granica između više lovišta, različitih lovoovlaštenika. Nadalje poriče krivnju za nastanak štetnog događaja, te ističe da se za štetu nastalu na javnim cestama zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, sukladno čl. 50. st. 1. Zakona o cestama. Ističe da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti koja je pod naplatom i na kojoj je brzina kretanja ograničena na najviše dopuštenih 130 km/h. Još navodi da je

. / .

predmetna autocesta bila ograđena zaštitnom žičanom ogradom čiji je osnovni cilj sprječavanje prodora divljači, te sama činjenica da se divljač/lisica ipak našla na autocesti ukazuje na propust osobe ovlaštene upravljati predmetnom cestom (II- tuženika) koji je trebao učiniti sigurnom autocestu svim sudionicima kojima je autocesta namijenjena. Dodaje da poduzima sve Zakonom o lovstvu propisane mjere nastanka štete od divljači. Konačno, I-tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika.

8. U odgovoru na tužbu prednik II-tuženika AUTOCESTA RIJEKA-ZAGREB d.d. u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je poslove održavanja autoceste povjerio trgovačkom društvu Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. Nadalje navodi da za štetu nastalu na autocesti odgovara po načelu krivnje, i to u situacijama u kojima je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste, a da u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već zbog iznenadnog dolaska lisice na autocestu. Navodi da je na cijeloj dionici autoceste, pa tako i na dijelu na kojem se dogodila predmetna nezgoda, postavljena žičana ograda u skladu sa svim propisanim standardima, te ističe da prilikom ophodnje ceste na dijelu dionice gdje se dogodila prometna nezgoda na zaštitnoj ogradi nisu postajala niti su primijećena bilo kakva oštećenja. Još navodi da je odmah po dojavi o prometnoj nezgodi, ophodarska služba reagirala na način da je izašla na mjesto nezgode te je detaljno pregledana žičana ograda i utvrđeno je da na njoj ne postoje bilo kakva oštećenja niti mjesto koje bi omogućilo pristup divljači na autocestu. Navodi da činjenica da se lisica našla na kolničkom traku autoceste nikako ne znači da postoji odgovornost tuženika za štetu, jer je prednik II-tuženika uredno ispunjavao sve svoje obveze, te smatra da se radi o događaju koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti svim raspoloživim mjerama i radnjama koje je prednik II-tuženika poduzeo. Još navodi da za štetu koju počini divljač odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem divljač stalno živi, po kriteriju objektivne odgovornosti. Prednik II-tuženika također osporava dinamiku nastanka štetnog događaja te ističe prigovor doprinosa tužitelja odnosno osobe kojoj je predmetno vozilo povjereno na upravljanje, predmetnoj šteti, kao i prigovor isključive odgovornosti na strani vozača vozila po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari - vozila u pokretu. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

9. Umješač na strani II-tuženika CROATIA osiguranje d.d. u cijelosti se priklanja navodima prednika II-tuženika iz odgovora na tužbu, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška umješaču.

10. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u službenu bilješku Policijske uprave zagrebačke, II. postaja prometne policije Zagreb, br. 511-19-45/6-8- 4027/2015 od 5. prosinca 2015. (str. 5 i 6 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 7 spisa), presliku prometne dozvole tužitelja ( str. 8 i 9 spisa), radni nalog i ponuda za popravak automobila (str. 10 i 11 spisa), izvid štete (str. 12 spisa), dopise umješača od 17. prosinca 2015., 15. travnja 2016. i 26. siječnja 2016. (str. 13-15 spisa), presliku karte/mape Središnje lovne evidencije (str. 35 spisa), presliku spisa MUP-a, Policijske uprave zagrebačke,

II. postaja prometne policije, broj 511-19-45/6-8-4027/2015 i CD medij s fotografijama povodom predmetne prometne nezgode (str. 78-81 spisa), dopis Hrvatskih autocesta

. / .

održavanje i naplata cestarine d.o.o. od 29. kolovoza 2017. (str. 83 spisa), ophodarski dnevnik (str. 131 i 132 spisa), putne radne listove (str. 133-136 spisa), dnevnike rada (str. 137-140 spisa), prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću, saslušanje svjedoka NN, ŽN, ĐN i BN, te saslušanje tužitelja i predsjednika I- tuženika CN kao stranaka.

11. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o meritumu spora, a osim toga, tužitelj i II-tuženik su na zadnjem ročištu izričito naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložili su zaključiti glavnu raspravu, pri čemu je II-tuženik izričito naveo i da odustaje od svih eventualno predloženih, a neizvedenih dokaza. Također je i I-tuženik na zadnjem ročištu naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga osim prijedloga za pribavom podataka o broju naleta vozila na divljač na autocesti u razdoblju od 2012. do 2015., pri čemu sud nije prihvatio takav prijedlog jer učestalost naleta na divljač nije relevantna za rješenje ovoga spora.

12. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim u odnosu na I-tuženika i u cijelosti osnovanim u odnosu na II-tuženika.

13. Među strankama su sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost I. i II-tuženika, te osnova i visina tužbenog zahtjeva, pa je tijekom postupka valjalo razriješiti ta sporna pitanja.

14. Iz službene bilješke Policijske uprave zagrebačke, II. prometne policije Zagreb, sačinjene 5. prosinca 2015. (str. 5 i 6 spisa) proizlazi da je toga dana NN upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], južnim kolnikom autoceste A1, desnom prometnom trakom u smjeru istoka, te je dolaskom do 20. km, prednjim desnim dijelom vozila naletio na divlju životinju - lisicu, koja je na kolnik došla s razdjelnika prometa sjevernog i južnog kolnika, krećući se pritom iz smjera sjevera u smjeru juga. Također proizlazi da je u predmetnom događaju nastala imovinska šteta, dok je lisica na mjestu uginula. Konačno, proizlazi da je na mjestu događaja brzina kretanja ograničena prometnim znakom na 130 km/h, te proizlazi da je provedenim izvidima utvrđeno da NN nije počini nikakav prometni prekršaj.

15. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 7 spisa) proizlazi da NN nije bio alkoholiziran u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja.

16. Iz preslike prometne dozvole (str. 8 spisa) proizlazi da je tužitelj vlasnik automobila reg. oznake [registarska oznaka].

17. Iz ophodarskih dnevnika Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. proizlazi da je ophodar BN **.**.2015. u razdoblju od 7,00 do 19,00 sati obavio ophodnju dionice autoceste A1, Zagreb - Karlovac, duljine 39 km + 500

. / .

m, dok je ophodar ĐN obavio ophodnju iste dionice autoceste A1, 5./6. prosinca 2015. u razdoblju od 19,00 do 7,00 sati.

18. Iz putnog radnog lista ophodara BN još proizlazi da je dojavljen nalet na lisicu, te da je to preuzeo kolega iz druge smjene, dok iz putnog radnog lista i dnevnika rada ophodara ĐN proizlazi da kad su povodom dojave o naletu vozila na lisicu stigli na mjesto događaja, više nije bilo nikoga i da je policija već bila napravila uviđaj, a da je lisica nađena na 20. km + 300 i dovezena u zamrzivač.

19. Pritom u navedenim ophodarskim dnevnicima i putnim radnim listovima nije naznačeno da bi postajala bilo kakva oštećenja na navedenoj dionici autoceste.

20. Svjedok NN, brat tužitelja, u svom iskazu u bitnom navodi da je predmetnoga dana upravljao vozilom u smjeru Karlovac - Zagreb i kretao se brzinom od oko 80 km/h. Nadalje navodi da je kod table s oznakom mjesta Desinec odjednom sa strane iskočila lisica, da je reagirao kočenjem, no da je bilo prekasno i došlo je do udarca. Još navodi da je vozilo stavio uz rub ceste i pozvao službenike nadležne policijske postaje. Također navodi da je bilo oko 20,00 sati, da cesta nije bila osvijetljena, no da je vidljivost bila dobra i kolnik je bio suh. Napominje da je i nakon udarca polako autom usporavao da bi u konačnici zaustavio vozilo sa strane, a sve iz razloga da ne bi ugrožavao promet koji se odvijao iza njega. Još navodi da su s njim u vozilu kao putnici bili njegova bivša djevojka i bratić i njegova djevojka. Također navodi da su na vozilu oštećeni branik, plastika zaštite motora i kiler klime. Lisicu je uklonila ophodnja na cesti. Svjedok nije vidio žičanu ogradu ili neku drugu vrstu zaštite, niti je na mjestu štetnog događaja vidio prometni znak divljač na cesti.

21. Svjedok ŽN u iskazu u bitnom navodi da je član I-tuženika i da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari bio tajnik i lovočuvar I-tuženika, te zna da se radilo o naletu automobila na lisicu. Navodi da ih policija nije zvala da dođu na mjesto događaja niti ih inače zove kad se takav događaj dogodi na autocesti, te su za isti saznali tek kad su zaprimili tužbu. Još navodi da se mjesto naleta nalazi u blizini izlaza s autoceste u Jastrebarskom i tamo je čvorište nekoliko različitih lovišta. Dodaje da u blizini autoceste nemaju nikakvih lovno-tehničkih ni lovno-gospodarskih objekata jer isti moraju biti udaljeni od autoceste, te navodi da na dan štetnog događaja nije bilo nikakvih lovnih aktivnosti na području njihovog lovišta. Još napominje da je te godine vršen inspekcijski nadzor nad I-tuženikom i utvrđeno je da je sve u redu.

22. Svjedok ĐN u iskazu u bitnom navodi da je u vrijeme štetnog događaja radio kao ophodar kod II-tuženika, međutim, ne sjeća se konkretnog slučaja i ne sjeća se više svojih konkretnih dužnosti na radnom mjestu na kojem je radio. Kada mu se predočavaju ophodarski dnevnik na str. 131 spisa, putni radni list na str. 133 i 134 spisa i dnevnik rada na str. 139 i 140 spisa navodi da je potpisao navedenu dokumentaciju, međutim, ponavlja da se više ne sjeća samog događaja. Još navodi da je radio kao ophodar oko 10-12 godina, i može reći da je ranije znalo biti naleta automobila na divljač na autocesti, no ne zna na koji način divljač dođe na autocestu.

23. Svjedok BN u svom iskazu navodi da je u predmetno vrijeme bio zaposlen kod II-tuženika kao ophodar. Ne sjeća se konkretnog događaja, no zna da je tog dana umjesto do 19,00 sati radio do 21,00 sat jer se bila dogodila teška

. / .

prometna nesreća i zna da je konkretan slučaj, dakle, nalet vozila na lisicu preuzeo kolega ĐN. Navodi da je na autocesti predao dežurstvo kolegi ĐN i da je napisao i potpisao dnevnik rada. Još navodi da su u 12-satnoj smjeni dužni dva puta proći rutu koju održavaju, a to je konkretno bila autocesta od naplate Lučko do naplate Karlovac u oba smjera. Napamet ne može reći koliko su puta prošli mjesto događaja, odnosno 20. km autoceste A1. Kada mu se predočava putni radni list na str. 135 i 136 spisa navodi da je iz istog vidljivo njegovo kretanje u smjeni toga dana koje je započelo iz baze Lučko u 8,40 ujutro, te je vidljivo da se nešto prije 18,00 sati vratio iz Zdenčine prema Jaski jer se na 19,5 km od Zagreba dogodila teška prometna nesreća. Još navodi da kao ophodari dva puta godišnje imaju obavezu detaljno pješice pregledati ogradu, a svakodnevno se zaustavnom trakom voze i ako uoče kakvo oštećenje na žici ograde, šalju ekipu da to popravi. Napominje da su u smjeni zaduženi za oko 80 km autoceste, te da nisu u mogućnosti u svakom trenutku detaljno pregledavati ogradu. Još navodi da je ophodar preko 10 godina, te da je vidio nalet i na čaglja i na divlju svinju.

24. Predsjednik I-tuženika CN saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom navodi da je i u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio predsjednik I- tuženika, no da s predmetnim događajem nije bio upoznat sve do podnošenja tužbe protiv I-tuženika. Nadalje navodi da se lovište I-tuženika proteže od izlaza Zdenčina do izlaza Jastrebarsko, te ne zna je li konkretno mjesto događaja uopće pored njihovog lovišta, s obzirom na to da se radi o 20. km autoceste A1. Još navodi da njihovo lovište nije ograđeno, a doseže do ograde autoceste i u tom lovištu ima lisica. Oko mjesta događaja nalaze se tri lovišta, a lovište I-tuženika proteže se točno do naplatnih kućica s time da su na drugoj strani autoceste u smjeru Zagreba druga lovišta s kojima njihovo lovište nema veze. Na dan štetnog događaja u njihovu lovištu nisu provođene nikakve lovne aktivnosti. Te godine je provođen inspekcijski nadzor nad I-tuženikom i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Njihovo lovište zove se Zajedničko otvoreno lovište I/122 Jastrebarsko, te navodi da su im iz Zagrebačke županije dali zakup prava lova.

25. Tužitelj ZN saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom navodi da ga je nakon štetnog događaja kontaktirao brat i prenio mu što se dogodilo s obzirom na to da je vozilo kojim je brat upravljao i koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju, u njegovom vlasništvu. Nadalje navodi da je preuzeo zapisnik o očevidu te isto odmah prijavio kod Croatia osiguranja, no dobio je odgovor da isplata štete neće biti izvršena jer da nije utvrđena rupa kroz koju bi životinja mogla proći. Još navodi da su na vozilu oštećeni branik, plastika zaštite motora i kiler klime, a naknadno je otkriveno da je oštećen i interkuler, te je popravak izvršen u privatnoj izvedbi bez računa.

26. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću. Iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju vozilo tužitelja prednjim desnim dijelom naletjelo na lisicu koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu s lijeve strane. Do naleta je došlo u desnoj prometnoj traci južnog kolnika autoceste, kojom se kretalo vozilo tužitelja. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja, neposredno prije i u trenutku naleta, nema elemenata, no tehnički je moguće da se vozilo kretalo iskazanom brzinom od oko 80 km/h. Budući da je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik je bio neosvijetljen, vozač vozila tužitelja

. / .

mogao je najranije uočiti lisicu kada mu je ušla u domet svjetala vozila, tj. kada je dolazeći mu s lijeve strane bila udaljena oko 2,5 m od lijevog ruba vozila, odnosno oko 4,1 m od mjesta naleta, što je vremenski oko 0,8 s prije naleta. Kako je ovo naletno vrijeme (0,8 s) jednako vremenu reakcije vozača na opasnost, tako proizlazi da vozač vozila tužitelja u predmetnoj prometnoj situaciji nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao predmetni štetni događaj. Na dijelu autoceste na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom 130 km/h. Konačno, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja marke VW Golf 1.9 TDI reg. oznake [registarska oznaka] nastala djelomična šteta u ukupnom iznosu od 4.985,82 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, iznosi 661,73 EUR. Pri tome se od navedenog iznosa iznos od 3.856,22 kn (511,81 EUR) odnosi na troškove dijelova za zamjenu, a iznos od 1.129,60 kn (149,92 EUR) odnosi se na troškove rada u iznosu od 903,68 kn (119,94 EUR) i porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 225,92 kn (29,98 EUR).

27. Tuženici su prigovorili nalazu i mišljenju prometnog vještaka, radi čega je navedeni vještak na ročištu 8. lipnja 2021. i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Vještak je tom prilikom naveo da ostaje u potpunosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja, te je ponovio da nema elemenata za izračun brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta. Stoga je kao tehnički moguću uzeo iskazanu brzinu kretanja od oko 80 km/h, a moguće je da je ta brzina bila i veća. Tužitelj je poduzeo radnju kočenja kada je ugledao divljač na cesti, ali do kočenja i zaustavljanja vozila došlo je tek nakon naleta na divljač. Mjesto štetnog događaja nije skicirano. U službenoj bilješci policije nije navedeno da su na kolniku pronađeni tragovi krvi od divljači, kao niti tragovi stakla, laka ili plastike od vozila pa stoga nije moguće utvrditi točno mjesto naleta po dužini kolnika, a time niti izračunati naletnu brzinu vozila prema daljini odbačaja divljači. Divljač najvjerojatnije ne bi prošla kroz žičanu ogradu da je ista bila adekvatno održavana. Vještak je još naveo da vozači na autocesti pri vožnji noću koriste duga ili kratka svjetla ovisno o prometnoj situaciji, pa ako ne ometaju druge vozače tada voze pod dugim svjetlima, a u svim drugim situacijama voze pod kratkim svjetlom. Dužina svjetlosnog snopa kratkih svjetala iznosi minimalno 50 m, a dugih 100 m. Pri upaljenim i ispravno podešenim kratkim svjetlima tužitelj je mogao ugledati lisicu kada se ona nalazila oko 1,5 m lijevo od lijevog ruba vozila i do 25 m ispred vozila, a pod dugim svjetlima oko 2,5 m od lijevog ruba vozila i oko 80 m ispred vozila. Kako se štetni događaj dogodio na vrlo frekventnom dijelu autoceste (na 20. km A1) gdje je promet intenzivan, za očekivati je da se divljač ne zadržava na kolniku. S obzirom na navedeno, u cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Još je dodao da se prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio prosječnim vrijednostima i načinima kretanja životinje te mogućnostima uočavanja prosječnog vozača u navedenoj prometnoj situaciji, te je istaknuo da brzina kretanja vozila nije uzrok štetnog događaja. Naime, reakcija prosječnog vozača na opasnost u noćnim uvjetima iznosi oko 0,8 - 1 sekunde, a upravo je toliko vremena proteklo od trenutka kada je divljač ušla u vidno polje vozaču, pa do naleta. Stoga bez obzira na brzinu kretanja tužitelja, predmetni štetni događaj je za njega bio neizbježan. Konačno, naveo je da nema saznanja kakva je bila žičana ograda na tom dijelu prometnice, odnosno na koji način se divljač (lisica) našla na kolniku autoceste u danom trenutku.

. / .

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, jer je isti jasan, detaljno obrazložen i stručan, te sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, a osim toga, vještak je na ročištu 8. lipnja 2021. i usmeno detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje argumentirano otklanjajući prigovore tuženika, nakon čega tuženici u tom pravcu nisu stavljali daljnje dokazne prijedloge, te su oba tuženika na zadnjem ročištu izričito navela da predlažu zaključiti glavnu raspravu.

29. Sud je također u pogledu relevantnih činjenica u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i predsjednika I-tuženika, kao i iskaze svjedoka ŽN, ĐN i BN jer su isti životni, logični, uvjerljivi i u bitnom kako međusobno suglasni tako i sukladni dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Sud je iz istih razloga prihvatio i iskaze svjedoka NN, osim u dijelu u kojem je svjedok iskazao da se predmetna prometna nezgoda dogodila oko 20,00 h, a to stoga što iz službene bilješke Policijske uprave Zagrebačke, II. postaja prometne policije Zagreb, od 5. prosinca 2015. proizlazi da je navedeni svjedok dojavio policiji nastanak štetnog događaja predmetnoga dana u 18:55 sati, te je policija izašla na mjesto događaja u 19:30 sati. Ovdje valja reći da navedeni dio iskaza svjedoka ne dovodi u pitanje istinitost preostalog dijela iskaza svjedoka, s obzirom na to da zbog proteka vremena nije za očekivati da se svjedok sjeća točnog vremena nastanka štetnog događaja, te je uostalom svjedok samo otprilike naveo vrijeme događaja.

30. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila 5. prosinca 2015. u večernjim satima, na 20. kilometru autoceste A1, na južnom kolniku, na način da je NN upravljajući osobnim automobilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, krećući se desnom prometnom trakom u smjeru istoka (Karlovac - Zagreb), prednjim desnim dijelom automobila naletio na divlju životinju - lisicu, koja je iskočila sa strane i došla na kolnik s razdjelnika prometa sjevernog i južnog kolnika, krećući se pritom iz smjera sjevera u smjeru juga. Nadalje je utvrđeno da je lisica uginula, dok je automobil tužitelja oštećen. Također je utvrđeno da se vozač automobila tužitelja kretao brzinom od oko 80 km/h, na mjestu gdje je ograničenje brzine iznosilo 130 km/h, te je utvrđeno da je nalet za vozača automobila tužitelja bio neizbježiv.

31. Slijedom navedenog, sud nalazi da je II-tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u ovoj pravnoj stvari. Naime, odredbama čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Budući da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti, II-tuženik je kao pravna osoba koja upravlja cestom, odgovoran za štetu nastalu na automobilu tužitelja uslijed naleta automobila na divljač - lisicu koja se zatekla na kolniku autoceste, a sukladno navedenoj odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a, u vezi s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Pri tome valja reći da teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa leži na II-tuženiku, te se II-tuženik ne može osloboditi

. / .

odgovornosti za štetu unatoč tome što nije utvrđeno da bi zaštitna ograda, koja je postavljena na dijelu dionice na kojoj se dogodila šteta, u trenutku nezgode bila oštećena. Naime, uzrok predmetne prometne nesreće je divljač - lisica koja se u trenutku prometne nesreće zatekla na autocesti, a što je među strankama nesporno, te je ista na prometnicu mogla ući na više načina (npr. preskakanjem ograde, provlačenjem ispod ograde, kroz oštećenu ogradu koju ophodari tijekom pregleda nisu uočili). Slijedom navedenoga, sama činjenica da je na kolnik dospjela divljač ukazuje na propust II-tuženika, odnosno na neadekvatnost ograde, a s obzirom na to da postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik. Ovdje valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice Rev-873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023. i Rev- 1187/2024-2 od 12. studenoga 2024.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač (lisica) našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljače nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara II-tuženik.

32. Dakle, kako je utvrđeno da zaštitna ograda u konkretnom slučaju nije spriječila izlazak divljači na cestu, tako je za nastanak štetnog događaja i štetu odgovoran II- tuženik kao pravni sljednik osobe koja je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila ovlaštena upravljati i održavati autocestu, dakle, kao pravni sljednik društva AUTOCESTE RIJEKA-ZAGREB d.d.. Ovdje valja reći da II-tuženik tijekom postupka nije osporio da je bio ovlašten upravljati i održavati navedenu autocestu, već je naveo da je poslove održavanja autoceste povjerio društvu Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o., radi čega je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Međutim, navedeni prigovor nije osnovan već zbog toga što je društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. u međuvremenu prestalo postojati zbog pripajanja II-tuženiku, te je upravo II-tuženik sljednik navedenoga društva, kako to proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt- 17/43910-2 od 1. prosinca 2017. (str. 216 spisa) i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/391-1 od 5. siječnja 2018. (str. 216 spisa).

33. Nadalje, cijeneći navedena utvrđenja sud ne nalazi da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, utvrđeno je da je vozač automobila tužitelja upravljao automobilom tužitelja brzinom od 80 km/h, dok je ograničenje brzine na dionici autoceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj iznosilo 130 km/h, te je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je nalet automobilom na divlju životinju - lisicu bio neizbježan.

34. Odredbom čl. 1085. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te da će sud dosuditi naknadu u novcu kada oštećena osoba to zahtjeva, ako okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja, dok je odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

. / .

35. Slijedom navedenoga, te budući da je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 661,73 EUR, to je tužitelju valjalo dosuditi navedeni iznos. Ovdje valja reći da tužitelj ima pravo na trošak poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) koji je uračunat u navedeni iznos, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, jer je kod tužitelja došlo do umanjenja imovine u visini troška popravka vozila koji je bio potreban za uspostavljanje stanja vozila kakvo je bilo prije štetnog događaja, dakle, koji uključuje i PDV, neovisno o tome što je tužitelj popravio automobil bez računa.

36. Odlučujući o tijeku zateznih kamata sud je polazio od odredbe čl. 1086. ZOO kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku nastanka štete, pri čemu u konkretnom slučaju tužitelj ničim ne dokazuje kad mu je šteta reparirana. Slijedom navedenoga, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice od 661,73 EUR dosuđene zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od dana donošenja ove presude (26. veljače 2026.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Konačno, imajući u vidu gore navedena utvrđenja sud nalazi da I-tuženik nije odgovoran za štetu u ovoj pravnoj stvari. Naime, točno je da je odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 140/05, 75/09, 153/09 i 14/04) propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu toga zakona bio obvezan poduzeti. Također, sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I- 6264/2014 od 4. ožujka 2015. ("Narodne novine" br. 31/15), lovoovlaštenik lovišta odgovara po načelu objektivne odgovornosti, sukladno Zakonu o lovstvu i odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju divlja životinja - lisica na koju je naletio automobil u vlasništvu tužitelja obitavala u lovištu I-tuženika, niti da bi na kolnik autoceste došla iz lovišta I-tuženika. Naime, iz izvedenih dokaza i to prvenstveno iz iskaza svjedoka ŽN i predsjednika I-tuženika CN proizlazi da se mjesto predmetnog štetnog događaja nalazi na čvorištu tri lovišta, te da se lovište I- tuženika proteže od izlaza Zdenčina do izlaza Jastrebarsko, do ograde autoceste A1, i to gledano iz smjera Zagreba, dok se na drugoj strani autoceste A1 u smjeru Zagreba nalaze lovišta drugih lovoovlaštenika. Navedeno bi proizlazilo i iz karte državnog lovišta Središnje lovne evidencije (str. 35 spisa). Slijedom navedenog, te imajući u vidu da je utvrđeno da je lisica na južni kolnik na kojem se dogodio predmetni štetni događaj došla s razdjelnika prometa sjevernog i južnog kolnika, dok tužitelj ničim nije dokazao da bi lisica na navedeni razdjelnik prometa došla upravo iz lovišta I-tuženika, sud nalazi osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije I- tuženika, radi je tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav tužbe od 22.02.2017. 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 10.04.2017., 09.03.2020., 08.06.2021. i 14.01.2026. za svako po 50 bodova

. / .

(Tbr. 9/1 Tarife), te za pristup na ročišta 06.11.2018., 07.01.2019., 15.02.2019., 10.06.2019. i 01.01.2020. za svako po 12,5 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), što ukupno iznosi 312,5 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 781,25 EUR. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je II-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.006,87 EUR.

39. Tužitelju nije priznat trošak sastava tužbe od 24.08.2016., trošak sastava podneska od 24.02.2017., te trošak pristupa na ročišta 13.09.2017. i 16.02.2018., sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer su navedene radnje poduzete samo u odnosu na I- tuženika, u odnosu na kojeg je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Tužitelju također nije priznat trošak pristupa na ročišta 19.01.2022. i 07.09.2022., jer navedena ročišta nisu održana, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, jer tužitelj nije platio navedenu pristojbu.

40. I-tuženiku je također priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a i sukladno Tarifi, a imajući u vidu troškovnik i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročišta 16.02.2018., 09.03.2020., 08.06.2021. i 14.01.2026. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište 13.09.2017. 25 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), te za sastav podneska od 09.11.2020. 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno iznosi 325 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 812,50 EUR.

41. Slijedom navedenoga, I-tuženiku je dosuđen parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR.

42. I-tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 31.01.2020. jer I-tuženik na navedeno ročište nije pristupio.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 26,54 EUR

pun. I-tuženika

II-tuženiku

umješaču na strani II-tuženika CROATIA osiguranje d.d.

. / .