Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S p l i t

Poslovni broj: P Ob-47/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gorana Roso, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u OD Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice Gorane Roso, odvjetnice u Splitu, te pun. tuženika Ane Močić, odvjetnice u OD Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, objavljene 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 94.221,01 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Za više tražene zatezne kamate tužbeni zahtjev se odbija.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja u visini od 82.915,37 eur.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.922,46 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 19. prosinca 2022. tužiteljica je navela da su parnične stranke izvanbračni partneri. Izvanbračna zajednica parničnih stranaka da je započela početkom 2009. U izvanbračnoj zajednici parničnih stranaka da je rođeno **.**.2013. jedno dijete mal. IN. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranke da su stekle u vlasništvo nekretnine opisane kao: - 32. etaža suvlasnički dio 2531/533512 čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom parkirnog mjesta br. 32 u podrumu 2, površine 13,25 m2, te kao pripadak sprema 5, podrumu 2, površine 12,06 m2; - 133. etaža suvlasnički dio 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC-a i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2, te kao pripatka terase površine 21,23 m2. Gore opisane predmetne nekretnine da predstavljaju izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka, koje su kupljene sredstvima kredita. Tuženik da je kao kupac zaključio sa Formosa d.o.o. kao prodavateljem Ugovor o prodaji nekretnine 31. siječnja 2011. za stan, te 15. lipnja 2011. Ugovor o prodaji nekretnine 272/2011 za parkirno mjesto i spremu. Nekretnina koja je za vrijeme trajanja bračne/izvanbračne zajednice stečena na temelju naplatnog pravnog posla da predstavlja bračnu/izvanbračnu stečevinu. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da: - 32. etaža 2531/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom parkirnog mjesta br. 32 u podrumu 2, površine 13,25 m2, te kao pripadak sprema 5, podrumu 2, površine 12,06 m2; - 133. etaža 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC-a i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2, te kao pripatka terase površine 21,23 m2, sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i parkirno mjesto i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade, predstavlja izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka koju su isti stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, te kojom će se utvrditi da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela: - 32. etaža 2531/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom parkirnog mjesta br. 32 u podrumu 2, površine 13,25 m2, te kao pripadak sprema 5, podrumu 2, površine 12,06 m2; - 133. etaža 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC-a i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2, te kao pripatka terase površine 21,23 m2, sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i parkirno mjesto i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade, kao i kojom će se naložiti tuženiku da trpi upis prava suvlasništva tužiteljice na ½ dijela na naprijed navedenim nekretninama, a ujedno kojom će se ovlastiti tužiteljicu da u zemljišnoj i drugim javnim knjigama na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništa od ½ dijela na naprijed navedenim nekretninama. Također, tužiteljica je predložila obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. siječnja 2024. tuženik je naveo da se protivi tužbi, činjeničnim navodima iste kao pravno neosnovanim. Iz same tužbe da nije jasno niti da je dostavljen bilo koji dokaz na okolnosti postojanja izvanbračne stečevine u vrijeme kupoprodaje nekretnine. Uz tužbu da nisu niti predani prilozi koji se navode te da je isključivo dostavljen kao dokaz ugovor o kupoprodaji čime da se na bilo koji način niti ne može dokazati postojanje izvanbračne ili bilo kakve druge zajednice stranaka. Zakon da jasno propisuje koje se pretpostavke moraju ispuniti za postojanje izvanbračne zajednice, dok da se u tužbi niti ne navodi bilo koji dokaz. Jedino da se navodi kao dokaz saslušanje tužitelja, svjedoka, i rodni list za dijete rođeno više od dvije godine nakon predmetne kupoprodaje. Dakle, niti jednim dokaznim prijedlog da se ne može utvrditi osnovanost tužbe, stoga da nije jasno kako je sud na temelju takvih navoda uopće donio presudu zbog ogluhe. Tuženik da osporava postojanje izvanbračne zajednice i da bi navedena nekretnina predstavljala izvanbračnu imovinu stranaka. Navedeno da nije točno jer da u vrijeme stjecanja nekretnine stranke nisu bile ni u kakvoj zajednici. Tuženik da je za predmetnu nekretninu sklopio Ugovor o kupoprodaji 30.rujna 2009. kada s tuženom da nije niti bio u vezi. Navedeni ugovor da je po nazivu naveden kao Predugovor no da ima sve elemente samog ugovora o kupoprodaji, a razlog takvog naslova da je činjenica što je zgrada u tom trenutku bila u samoj izgradnji. Predmetni stan tuženik da je kupio na kredit, a Ugovor o kreditu da je potpisao 11. siječnja 2010. sa Splitskom bankom d.d., koja da je bila banka partner investitor u izgradnji nekretnine. U samom ugovoru da se jasno navodi kako će se sredstva kredita isplatiti izravno investitoru, dakle samim sklapanjem ugovora kupoprodajna cijena da je plaćena još u siječnju 2010. kada stranke nisu bile ni u kakvoj zajednici. Sami ugovor o kupoprodaji da je sklopljen 31.siječnja 2011. kada da je već isplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena. Tužiteljica da je u vrijeme sklapanja svih navedenih ugovora živjela u [adresa]. Naime, tužiteljica da je 2008. diplomirala na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega da je bila na stažu u privatnoj ambulanti te da se tijekom 2009. zaposlila u pravnoj osobi Bio Pharm Vet d.o.o u Zagrebu. Tužiteljica da je počela živjeti s tuženikom tek 2012., dok da je tuženik u predmetni stan uselio još 2010. kada je ušao u posjed jer da je u tom trenutku zgrada bila izgrađena. Stranke da su zaista dobile zajedničko dijete 20. studenog 2013. i tek da se od navedenog trenutka može smatrati da su stranke bile u zajednici jer zakon da jasno navodi pretpostavke da bi se određeni odnos mogao smatrati izvanbračnom zajednicom. U trenutku kupnje te cjelokupne isplate nekretnine stranke da nisu bile u izvanbračnoj zajednici, a što da je itekako poznato tužiteljici. Tužiteljica da je tijekom 2011. dok je živjela u [adresa] izdala stručni članak u časopisu o veterinarstvu, a iz LinkedIn profila tužiteljice da je razvidno da se tek 2009., u trenutku kupoprodaje stana od strane tuženika, tužiteljica zaposlila u Bio Pharm Vet d.o.o, sve u Zagrebu. Tuženik da će predložiti daljnje dokaze ukoliko tužiteljica predloži bilo kakav dokaz, koji ne postoji, da bi stranke u izvanbračnoj zajednici bile u trenutku stjecanja nekretnine.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. travnja 2024. tužiteljica je navela da su parnične stranke bivši izvanbračni partneri. Izvanbračna zajednica da je okončana 2. siječnja 2024. tako što je tužiteljica s mal. djetetom odselila iz stana na adresi [adresa], te prijavila svoje boravište na adresu [adresa]. U izvanbračnoj zajednici parničnih stranaka da je rođen **.**.2013. mal. IN, a tužiteljica da je ostala u drugom stanju s mal. djetetom u ožujku 2013. Tuženik da je kao kupac zaključio sa Formosa d.o.o. kao prodavateljem Ugovor o prodaji nekretnine 31. siječnja 2011. za stan, te Ugovor o prodaji nekretnine 272/2011 15. lipnja 2011. za parkirno mjesto i spremu, čija kupoprodajna cijena da se otplaćuje kreditom. Predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] da su opisane kao: - 32. etaža suvlasnički dio 2531/533512 čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom parkirnog mjesta br. 32 u podrumu 2, površine 13,25 m2, te kao pripadak sprema 5, podrumu 2, površine 12,06 m2; - 133. etaža suvlasnički dio 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC-a i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2, te kao pripatka terase površine 21,23 m2. Pregledom zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] i zbirka isprava da se uočava kako su predmetne nekretnine prvotno bile opterećene založnim pravom temeljem Ugovora o kreditu broj: 40176/10 od 11. siječnja 2010. zaključenog između Splitske banke d.d. i tuženika. Kako da je tuženik refinancirao taj kredit novim kreditom koji je podigao kod Splitske banka d.d. u svibnju 2018. to da je i upisano založno pravo u korist Splitske banka d.d. u listu C predmetnih nekretnina. Navedeni kredit da se još otplaćuje. Mjesečni anuitet kredita koji je podignut 2010. za kupnju predmetnih nekretnina da je iznosio 1.354,98 eur. Kako da je ranije navedeno, taj kredit da je refinanciran drugim kreditom koji da je tuženik podigao kod iste banke u svibnju 2018. i koji da je sada upisan u listu C predmetnih nekretnina. Pregledom Ugovora o kreditu iz 2018. da je razvidno kao je tuženik u obvezi podmiriti banci: 60 mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.188,28 eur, 30 mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.200,99 eur, 1 mjesečni anuitet u iznosu od 1.205,91 eur. Stoga tužiteljica ovom tužbom na ime izvanbračne stečevine da potražuje pola mjesečnog anuiteta/rate kredita koji je tuženik otplaćivao za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice i to počev od ožujka 2013. zaključno s prosincem 2023. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 82.915,37 eur za razdoblje od ožujka 2013. do zaključno s prosincem 2023. te s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose i to za razdoblje od ožujka 2013. do zaključno sa svibnjem 2018. na iznose od 677,49 eur, a za razdoblje od lipnja 2018. pa do zaključno s prosincem 2023. na iznose od 600,50 eur, teku počev od 10og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

4. Raspravnim rješenjem ovog suda pod posl. br. P Ob-47/2024 od 22. travnja 2024. dopuštena je preinaka tužbe navedena u podnesku tužiteljice od 10. travnja 2024.

5. Očitujući se na ovako preinačeni tužbeni zahtjev tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 28. kolovoza 2024. naveo da potraživanje tužiteljice nije osnovano. Prvenstveno da se ističe kako su stranke upravo živjele u predmetnoj nekretnine, dakle da tuženik nije imao vlastitu imovinu stranke da bi morale živjeti u iznajmljenom stanu. Tužiteljica da je svakako bila svjesna činjenice kako je riječ o nekretnini tuženika za koju tuženik plaća kredit prije stupanja u zajednicu s tuženikom. Predmetni kredit da se plaćao cijelo vrijeme i prije zajednice trajnim nalogom s računa tuženika na račun banke. Primanja tuženika da su bila višestruko veća od navedene kreditne obveze, čime da su stranke plaćale sve svoje redovne obveze, putovanja, sve ono što je potrebno za život. Navedenim da nije nastala bilo kakva imovina koja bi postojala u vrijeme prestanka bračne zajednice. Novčana sredstva stranaka da su potrošena na redovne potrebe obitelji. Dakle, bračnu stečevinu da predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Međutim, s obzirom na naprijed navedene činjenične navode tužbe na temelju kojih tužiteljica traži isplatu utuženog iznosa, te s obzirom na okolnost da novac od kredita tuženik nije utrošio isključivo za svoje namjene nego za namjene obitelji, te s obzirom da su plaće tuženika (kao bračna sredstva) u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka potrošene za različite namjene što tužiteljici nije moglo ostati nepoznato, a niti se tome ista protivila, to u tim okolnostima, a posebice što tih sredstava s obzirom da su ista potrošena više nema, tužbeni zahtjev da je nužno odbiti. Stranke da su za vrijeme trajanja zajednice cijelo vrijeme živjele u predmetnoj nekretnine. Ukoliko bi tužiteljica tumačila kako je riječ o ulaganju u nekretninu tuženika, od navedenog ulaganja da je sud dužan oduzeti sve koristi koje bi tužiteljica imala od navedenog ulaganja. Nadalje da se ističe kako navedeni članak Zakona o vlasništvu 165. predviđa sljedeće: (5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži. Dakle, da se predlaže svakako odrediti da vještak procjeni vrijednost najamnine strana u razdoblju dok su stranke živjele u stanu jer da su to koristi koje je tužiteljica imala od stvari (stana). Navedene koristi da se trebaju oduzeti od ulaganja koje traži u ovom postupku. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da navodi u članku 8. što se podrazumijeva pod „koristi“. (1) Koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava. (4) Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate. Dakle, zakon da jasno propisuje kako je iznos najamnine predstavlja plod, odnosno korist od stvari, koje vrijednosti se po samom zakonu trebaju oduzeti od troškova koje posjednik zahtjeva. Radi navedenog da se ističe prigovor radi prijeboja u vrijednosti 82.915,37 eura.

6. Glede naprijed iznijetog prigovora prijeboja tužiteljica je na ročištu održanom 4. rujna 2024. iskazala da se protivi istom kao neosnovanom.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 20. studenog 2025. tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 94.221,01 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku počev od 10og odnosno 11og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate.

8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o prodaji nekretnine broj 91/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 31. siječnja 2011., Aneksa broj 1 Ugovora o prodaji nekretnine 91/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 15. lipnja 2011., Ugovora o prodaji nekretnine broj 272/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca, uvida u Linkedln profil tužiteljice, članka "Utjecaj nuklospray yoghurt-a na rast i razvoj sisajuće prasadi", Predugovora o kupoprodaji stana u stambeno-poslovnoj građevini "Nova Color" u Splitu zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 30. rujna 2009., Dodatka broj 1 Ugovoru o kreditu broj 40176/10 zaključenog između Societe Generale Splitska banka d.d. Split i tuženika kao korisnika kredita 15. siječnja 2010., Ugovora o kreditu broj 40176/10 zaključenog između Societe Generale Splitska banka d.d. Split i tuženika kao korisnika kredita 11. siječnja 2010., izlista prometa po računima tuženika kod OTP banke te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka te dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Marijanu Joviću, dipl. oecc.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Prigovor radi prijeboja nije osnovan.

11. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

12. Među strankama u ovom postupku je sporno pitanje potraživanja tužiteljice iz osnova otplate dijela kreditne obveze u razdoblju od ožujka 2013. do zaključno s rujnom 2023., kao i osnovanost prigovora radi prijeboja.

13. Pregledom Predugovora o kupoprodaji stana u stambeno-poslovnoj građevini "Nova Color" u Splitu zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 30. rujna 2009. utvrđeno je da istim ugovorne strane utvrđuju da će nakon što kupac u cijelosti uplati kupoprodajnu cijenu sklopiti Ugovor o kupoprodaji kojim Ugovorom će prodavatelj prodati, a kupac kupiti stan oznake S 2-4- 2, površine 63,46 m2, položen na 4. katu u stambeno poslovnoj građevini "Nova Color" u Splitu, što se gradi na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u svemu prema glavnom projektu zajedničke oznake "Nova Color", te da ugovorne strane utvrđuju kupoprodajnu cijenu za predmetni stan u iznosu od 206.245,33 eur, a koju cijenu da se kupac obvezuje isplatiti na način da će 200.000,00 eur isplatiti kreditom Splitske banke d.d. Split u roku od 30 dana od potpisa ovog Predugovora, a 6.245,33 eur do

31. prosinca 2010., tj. do primopredaje.

14. Pregledom Ugovora o kreditu broj 40176/10 zaključenog između Societe Generale Splitska banka d.d. Split kao kreditora i tuženika kao korisnika kredita 11. siječnja 2010. utvrđeno je da se navedeni Ugovor zaključuje temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji zaključenog 23. lipnja 2009. između Banke, Formose d.o.o. i Lavčevića d.d., da istim kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 200.000,00 eur i to za kupnju stana oznake S 2 – 4 – 2 koji kredit će se otplatiti u 300 mjesečnih anuiteta s ugovorenim mjesečnim anuitetom u iznosu od 1.354,98 eur i jednim preostalim anuitetom u iznosu od 1.367,45 eur s time da prvi anuitet dospijeva 10. veljače 2010., a zadnji 10. siječnja 2035., a odobreni iznos kredita da će se isplatiti na račun prodavatelja Formosa d.o.o Split na dan 13. siječnja 2010.

15. Pregledom Dodatka broj 1 Ugovoru o kreditu broj 40176/10 zaključenog između Societe Generale Splitska banka d.d. Split i tuženika kao korisnika kredita 15. siječnja 2010. utvrđeno je da istim ugovorne strane mijenjaju Ugovor o kreditu broj 40176/10 na način da su stranke suglasne da se odobreni iznos kredita isplati na račun prodavatelja Formosa d.o.o. Split na dan 18. siječnja 2010., a da se kredit otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta i to 299 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.353,79 eur i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 1.352,80 eur, a prvi anuitet da dospijeva 10. veljače 2010., dok da zadnji anuitet dospijeva 10. siječnja 2035.

16. Pregledom Ugovora o prodaji nekretnine broj 91/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 31. siječnja 2011. utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora stan i to baš stan oznake S 2 – 4 – 3, površine 63,46 m2, položen na 4. katu ulaza 2, u stambeno-poslovnoj građevini "Nova Color" u Splitu, anagrafske oznake [adresa], što je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 206.245,33 eur, a za koju kupoprodajnu cijenu ugovorne strane utvrđuju da je prodavatelj u cijelosti isplatio.

17. Pregledom Aneksa broj 1 Ugovora o prodaji nekretnine 91/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca 15. lipnja 2011. utvrđeno je da istim ugovorne strane sporazumno mijenjaju Osnovni ugovor na način da kao predmet Ugovora navode nekretninu označenu kao 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, uređeno zemljište, površine 1746 m2, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana broj 11 na 4. katu, u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2 te kao i pripatka terase površine 21,23 m2 K. O. [katastarska općina], upisanu u ZU 20980, pod rednim brojem 133 te da prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ovog Ankesa kao i osnovnog Ugovora ishodi pravo upisa prava vlasništva za cijelo na navedenoj nekretnini.

18. Pregledom Ugovora o prodaji nekretnine broj 272/2011 zaključenog između Formosa d.o.o Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora nekretnina označena kao 2531/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, uređeno zemljište, površine 1746 m2, dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom parkirnog mjesta broj 32 u podrumu 2, površine 13,25 m2, te kao pripadak sprema 5 u podrumu 2, površine 12,06 m2 K. O. [katastarska općina], upisanu u ZU 20980 pod rednim brojem 32, a da je kupoprodajna cijena u iznosu od 21.754,75 eur.

19. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 1. travnja 2025. tužiteljica je navela da je s tuženikom započela vezu u siječnju 2009., a u to vrijeme da je živjela i radila u Zagrebu dok da je tuženik živio u [adresa] te da su se viđali samo vikendom. Zajedno da su počeli živjeti u prosincu 2011. kada da se ona doselila kod tuženika u njegov stan na adresi [adresa], a odakle da se odselila u siječnju 2024. Tijekom zajedničkog života, pa sve do prosinca 2022. kada su se njihovi odnosi poremetili te se ona odlučila odseliti od istog, prirodu njihovog odnosa da bi opisala istovjetnoj bračnoj zajednici. Naime, oni da su bili emocionalno povezani, voljeli su se, zajednički da su se brinuli o domaćinstvu, zajedničkom djetetu koje su dobili u studenom 2013., ali ipak da su imali i česta neslaganja. Glede financija, da je svatko imao svoje financije, a pri tome da su se dogovorili da tuženik otplaćuje stambeni kredit, a ona da će podmirivati troškove hrane i režija, dok da su oboje financirali materijalne potrebe njihovog djeteta. Dok je tuženik bio na brodu, da joj nije uplaćivao nikakve iznose za potrebe njihovog domaćinstva osim u razdoblju kada je bila trudna i kada joj je naknada za porodiljni dopust iznosila 4.000,00 kn te da nije bila dostatna za sve životne potrebe. Za prestalo razdoblje, isti da joj nije uplaćivao nikakav novac jer da je sa svojom plaćom uspijevala zadovoljiti sve potrebe. Inače do siječnja 2015. ona da je radila u poduzeću Bio-pharm-vet, a s tim poslodavcem da se i dogovorila da svoje mjesto rada prebaci u Split i da je ostvarivala plaću od cca. 7.000,00 kn. Nakon toga da je počela raditi u farmaceutskoj firmi Krka za plaću od 9.000,00 kn gdje da je radila do veljače 2016., a nakon čega da radi u poduzeću Servier Pharma d.o.o. za plaću od 10.000,00-11.000,00 kn. Tuženik da je kroz razdoblje trajanja njihove izvanbračne zajednice ostvarivao plaću od cca. 10.000,00 eur, a da je bio plaćen samo za vrijeme plovidbe, tj. cca. pola godine. U razdoblju od prosinca 2022. pa do njezinog iseljenja iz stana u siječnju 2024., tuženik i ona da su bili emocionalno udaljeni iako da se ona i nadalje nastavila brinuti o kućanstvu. Tuženik da je počeo otplaćivati stambeni kredit u siječnju 2011., a isti da je otplatio u 2018. Naime, stambeni kredit podignut za stan u [adresa] da je refinanciran, odnosno zatvoren novim kreditom koji još nije otplaćen. U razdoblju od prosinca 2022. do njezinog iseljenja u siječnju 2024. s tuženikom da je imala seksualne odnose, ali rjeđe, da mu je kuhala, nabavljala hranu za kućanstvo te da oni u tom razdoblju nisu bili razdvojeni od stola i postelje, ali da su imali česte svađe i među njima da su zahlađeni odnosi, a tako da je ostalo do siječnja 2024. U tom razdoblju da nije povukla tužbu jer da se nadala da će se dogovoriti. Njoj da su bili poznati svi krediti koje je tuženik digao za kupnju stana. Tijekom cijelog razdoblja trajanja izvanbračne zajednice tuženik i ona da su stanovali u istom stanu, a u kojem da je i ona osobno vršila određena ulaganja u vidu kupovine određenog namještaja, deka, posteljine. Oni da su živjeli dobrim standardom, da su znali otići na putovanja koja da je tuženik financirao. Režije da su im iznosile 1.500,00 kn mjesečno i s njezinom plaćom da je uspijevala podmiriti sve potrebe kućanstva. Tuženik da je od svoje plaće financirao kupovinu broda, ulagao da je u nekretninu svog oca, kupovao da je neke svoje stvari, a s čim da se ona i slagala. Rata stambenog kredita da je iznosila 1.200,00 eur mjesečno.

20. Saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 1. travnja 2025. tuženik je naveo da je s tužiteljicom započeo vezu u siječnju 2009., međutim oni da su se viđali rijetko i to dok bi on bio kod kuće (otprilike polovicu godine da je bio na brodu) dva tri puta mjesečno. Zajedno da su počeli živjeti 2012., ali da ne zna u kojem mjesecu se ona doselila stanovati u stan u [adresa]. Među njima da je postojala izvanbračna zajednica od tada pa sve do kolovoza 2022., a što da znači da su oni u tom razdoblju bili emotivno povezani, intimni, brinuli su se zajednički o njihovom kućanstvu, o njihovom djetetu koje je rođeno u studenom 2013. Od kolovoza 2022. pa do iseljenja tužiteljice iz njegovog stana, njihovi odnosi su u potpunosti zahlađeni, rijetko kada da su bili intimni, a on da se u tom stanu brinuo sam o sebi te o njihovom djetetu. U razdoblju trajanja izvanbračne zajednice, dakle od 2012. da po kolovoza 2022. tužiteljica da je u razdobljima dok je on bio na brodu plaćala većinu računa te troškove hrane, s tim da je bilo kakve izvanredne potrebe on podmirivao kao što da je i otplaćivao kredit, a kada bi došao kući s broda, sve potrebe kućanstva, kao i sve materijalne potrebe njihovog djeteta da je isključivo on financirao. Od kolovoza 2022. sve račune da isključivo plaća tuženik. Predmetni stambeni kredit da je počeo otplaćivati u siječnju 2010., isti da je reprogramiran u dva navrata i to 2014. i 2018., mjesečna rata za isti da je iznosila cca. 1.300,00 eur, a otplaćen da je u rujnu 2023. Njegova plaća tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice da je iznosila cca. 10.000,00 eur i to dok je bio u plovidbi, a dok je bio kod kuće nije primao plaću, dok da ne zna koliko je iznosila plaća tužiteljice. U slučaju izvanrednih potreba, koja nisu bile česte, on da je tužiteljici slao novac s broda. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice da je kupio stari brod za 24.000,00 eur i istog prodao za isti iznos, a da je ulagao i u kuću svojih roditelja, ali ne toliko velike iznose, kao i u izgradnju bazena pokraj kuće svojih roditelja. Tužiteljica da nije sudjelovala u stambenom kreditu kao jamac ili sudužnik.

21. U svom stručnom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda 16. listopada 2025. vještak financijske struke dipl. oecc. Marijan Jović je naveo da je u svrhu izrade Nalaza i mišljenja pregledao dokumentaciju u spisu, Ugovor o kreditu br. 40176/10 i promete po različitim kreditima tuženika ostvarenih kod OTP banke d.d. i njenih prednika i utvrdio sljedeće: - tuženik da je ugovorio kredit broj 40176/10 dana 11. siječnja 2010. u iznosu od 200.000,00 eur sa svrhom plaćanja stana č.z. 9172/18 KO [katastarska općina], oznake S 2-4-2 i pripadajućeg parkirnog mjesta na rok od 300 mjeseci. Početni anuitet da je iznosio 1.354,98 eur koji da se imao plaćati u kunama po prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća anuiteta. Kredit broj 40176/10 da je isplaćen 18. siječnja 2010. dok da je izračun rađen sukladno tužbenom zahtjevu od anuiteta za ožujak 2013. Početni kredit da je dva puta refinanciran, i to 20. prosinca 2013. kreditom broj 204063/14 u iznosu od 187.000,00 eur te 8. lipnja 2018. kreditom 354290 (novi broj 181126105957) u iznosu od 100.000,00 eur. Dana 3. veljače 2021. kredit da je djelomično prijevremeno otplaćen, uplatom u iznosu od 264.250,00 kn što da je uvršteno u izračun vještaka kao i ostali redovni anuiteti. Kredit da je konačno otplaćen sa zadnjim dospjelim anuitetom 10. rujna 2023. do kada je izvršen obračun vještaka. Za vrijeme izvanbračne zajednice, po tvrdnji tužiteljice, od ožujka 2013. do rujna 2023. polovica plaćenih anuiteta u protuvrijednosti eur po fiksnom tečaju konverzije da je iznosila 94.221,01 eur.

22. Odredbom čl. 247. (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ/2003).propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ/2003 propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/2003 je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 250. ObZ/2003 određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ/2003 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

23. Temeljem naprijed izvedenih dokaza, a cijeneći iskaze parničnih stranaka, razvidnim proizlazi da je tuženik prije početka izvanbračne zajednice s tužiteljicom stekao vlasništvo nekretnine označene kao 133. etaža 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, WC-a i kupaonice i dva hodnika, ukupne površine 57,13 m2, te kao pripatka terase površine 21,23 m2, sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi, a koje služi redovnoj upotrebi zgrade. Sukladno navedenom, a pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe koje su bile na snazi u vrijeme stjecanja navedene nekretnine, razvidnim proizlazi da ista predstavlja vlastitu imovinu tuženika.

24. Sukladno odredbi članka 11. stavka 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a) određeno je da se odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Stavkom 2. istog članka određeno je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te da se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

25. Tužiteljica i tuženik su u svojim stranačkim iskazima potvrdili da je među njima postojala izvanbračna zajednica u razdoblju od kada se zahtjeva isplata polovine anuiteta kredita (ožujak 2013.), dok se njihovi iskazi glede vremena prestanka izvanbračne zajednice razmimoilaze na način da je tužiteljica navela da je izvanbračna zajednica prestala u siječnju 2024. kada se s njihovim zajedničkim mal. djetetom iselila iz zajedničkog doma, dok je tuženik u svom iskazu naveo da je izvanbračna zajednica prestala u kolovozu 2022, a kada da su njihovi odnosi u potpunosti zahlađeni. Pritom valja navesti da iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da je tijekom trajanja životne zajednice tužiteljice i tuženika rođeno njihovo zajedničko dijete (u studenom 2013.), da su u navedenom razdoblju iste stanovale zajedno, da su do prekida izvanbračne zajednice stranke bile emocionalno povezane, da su se voljele, zajednički brinule o kućanstvu te zajedničkom djetetu, da su svaka od svoje plaće podmirivale materijalne potrebe djeteta i zajedničke troškove kućanstva (sukladno iskazu tužiteljice proizlazi da bi od svoje plaće podmirivala troškove režija i hrane, dok sukladno iskazu tuženika proizlazi da je tužiteljica navedeno podmirivala samo dok bi tuženik bio na brodu, a po njegovom povratku kući on da bi podmirivao sve navedene troškove kao i sve izvanredne troškove, bez obzira je li na brodu ili ne). Iz naprijed navedenih stranačkih iskaza razvidnim proizlazi da je među parničnim strankama postojala trajnija životna zajednica kako emocionalna tako i ekonomska prožeta partnerstvom te vezama osjećajne, moralno – etičke, ekonomske, kulturne naravi, te koja je ispunjavala sve zakonske uvjete predviđene za postojanje izvanbračne zajednice. Glede prestanka navedene izvanbračne zajednice, sud je uvjerljivim ocijenio navode tužiteljice koja je iskazala kako su se parnične stranke uistinu od prosinca 2022. (kada je podnesena tužba u ovom postupku) pa do njezinog iseljenja u siječnju 2024. emocionalno udaljile, međutim da se nisu razdvojile od postelje i stola, da su i dalje bile intimne ali rjeđe, a da je ona i dalje vodila brigu o kućanstvu, nabavljale namirnice te kuhala za tuženika. S druge pak strane navodi tuženika kako je izvanbračna zajednica prestala još u kolovozu 2022. ne ukazuju se uvjerljivim kod činjenice da je isti potvrdio kako su stranke u dalje bile intimne, doduše rijetko, te da je on i nadalje podmirivao sve režije, dakle i u dijelu koji bi se odnosio na tužiteljicu. Štoviše, iz takvog iskaza tuženika očitim proizlazi zaključak da unatoč činjenici što su emocionalni odnosi među parničnim strankama od 2022. pa do 2024. zahladnjeli, ipak je i dalje među njima egzistirala životna zajednica u kojoj je i nadalje postojala emocionalna povezanost iako u manjem intenzitetu, te briga o zajedničkom djetetu, kućanstvu te dijelom ekonomska zajednica, a što sve predstavlja obilježja izvanbračne zajednice.

26. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka je određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

27. Odredbom čl. 35. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 36. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 36. st. 3. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 39. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona.

28. Cijeneći sadržaj naprijed navedene pisane dokumentacije kao i iskaze parničnih stranaka proizlazi da je dio kupoprodajne cijene stana koji predstavlja vlastitu imovinu tuženika (označenog kao 133. etaža 7836/533512 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana br. 11 na četvrtom katu u ulazu 2, anagrafske oznake [adresa]) i to u visini od 200.000,00 eur isplaćen sredstvima kredita, a u koju svrhu je tuženik zaključio Ugovor o kreditu sa Societe Generale - Splitskom bankom d.d 11. siječnja 2010. Nadalje, sukladno vještvu vještaka financijske struke Marijana Jovića, dipl. oecc., utvrđeno je da su predmetni anuiteti kredita plaćani u razdoblju od ožujka 2013. do zaključno s rujnom 2023., dakle u razdoblju trajanje izvanbračne zajednice stranaka. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da je tuženik podmirivao navedene anuitete, a cijeneći visinu tuženikove plaće u iznosu od 10.000,00 eur mjesečno dok je na brodu (u prosjeku je pola godine bio na brodu), to je logično i uvjerljivo za zaključiti da je tuženik navedene anuitete kredita podmirivao od sredstava ostvarenih svojim radom (tuženik nije ni priložio dokaze iz kojih bi proizlazio drugačiji zaključak). S tim u vezi očito je da su parnične stranke u izvanbračnoj zajednici vraćale anuitete kredita iz sredstava izvanbračne stečevine, a što tuženikova plaća predstavlja i koje su parnične stranke bile suvlasnice u jednakim dijelovima sukladno odredbi čl. 248. i 249. ObZ/2003 i odredbi čl. 36 ObZ. Takvim postupanjem tužiteljica je pomagala tuženiku u vraćanju pozajmljenog novca pa ista ima pravo na obveznopravni zahtjev za vraćanje polovice vrijednosti anuiteta koje su parnične stranke platile banci za vrijeme njihove izvanbračne zajednice. S tim u vezi, a pozivom na naprijed citiranu odredbu čl. 1111. ZOO osnovanim se ukazuje tužiteljičin zahtjev za isplatu polovine isplaćenih anuiteta u utuženom razdoblju. Sukladno tome, a cijeneći stručnim i argumentiranim nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Marijana Jovića, dipl. oecc., a koji je utvrdio da je od ožujka 2013. do rujna 2023. polovica plaćenih anuiteta u protuvrijednosti eur po fiksnom tečaju konverzije iznosila 94.221,01 eur, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev kojim je zatražen navedeni iznos, a kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke ove presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate zatezne kamate koje teku od 10. travnja 2024., a sve budući je ista navedenog dana podnijela tuženiku zahtjev za isplatu s naslova pomaganja u vraćanju pozajmljenog novca pa je pozivom na odredbu članka 1115. ZOO tuženik kao stjecatelj i to kao pošteni stjecatelj u obvezi platiti zatezne kamate od dana podnošenja navedenog zahtjeva. Za više tražene kamate tužbeni zahtjev je odbijen.

29. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 28. kolovoza 2024. naveo da u slučaju da sud ocjeni osnovanim potraživanje tužiteljice na ime ulaganja u predmetnu nekretninu tuženika, od navedenog ulaganja da je sud dužan oduzeti sve koristi koje bi tužiteljica imala od tog ulaganja. S tim u vezi tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja u visini od 82.915,37 eur, a koji iznos je procijenio kao vrijednost koristi u visini najamnine koje je tužiteljica imala u razdoblju dok je živjela u stanu tuženika.

30. Sud je neosnovanim ocijenio naprijed navedeni prigovor tuženika radi prijeboja. Naime, tužiteljica je tijekom utuženog razdoblja u dogovoru s tuženikom, dakle tuženikovom voljom stanovala u njegovoj nekretnini, pa se ista ne može smatrati nepoštenim posjednikom koji bi sukladno odredbi članka 165. Zakona i o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/11, 81/15, 94/17) morao predati vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. S tim u vezi, a kako po ocjeni ovog suda tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prijeboja, to je iz tog razloga odbijen taj prigovor u visini od 82.915,37 eur, a kako je to i odlučeno pod toč. II. izreke ove presude.

31. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 5. (tužiteljica je uspjela u svom potraživanju glede glavnice, glede istaknutog prigovora radi prijeboja, te dijelom glede potraživanja zateznih kamata) i čl. 155. st. 1. (sud nije odredio naknadu tužiteljicinih troškova nastalih do preinačenja tužbe podneskom od 10. travnja 2024. cijeneći da isti nisu bili potrebni za vođene ove parnice) Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, 146/25.) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. S tim u vezi tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku kako slijedi: za sastav podneska od 10. travnja 2024. 709,47 bodova, za sastav podneska od 21. studenog 2025. 832,90 bodova, za pristup ročištu od 22. travnja 2024. 354,73 boda, za pristup ročištima od 4. rujna 2024., 1. travnja 2025., 13. svibnja 2025., 20. siječnja 2026. po 832,90 bodova, za pristup ročištima od 24. listopada 2024. i 27. siječnja 2025. po 50 bodova, ukupno dakle 5.328,70 bodova, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda daje iznos od 10.657,40 eur te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 445,50 eur te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 155,95 eur te presudu u iznosu od 663,61 eur, daje sveukupan iznos od 11.922,46 eur, a na koji iznos su tužiteljici priznate zatražene zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.

U Splitu 26. veljače 2026.

S U D A C

DUNJA RUMORA

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

– pun. tužiteljice

– pun. tuženika

– u spis