REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1499/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HABITAT HOTELS j.d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Pantovčak 52, OIB: 40734297794, radi isplate, dana 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Smatra se da je podnesak od 14.11.2024., povučen.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HABITAT HOTELS j.d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Pantovčak 52, OIB: 40734297794, platiti tužiteljici ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neisplaćene plaće i neisplaćenih dodataka na plaću, iznos od 1.550,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024., pa do isplate, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka, u visini od 250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zasnovala radni odnos s tuženikom dana 03.05.2024. za radno mjesto voditeljice recepcije-hotelski radnik. Tuženik s tužiteljicom nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti je istoj izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, pa se predmnijeva da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: „ZOR“). Radni odnos između stranaka okončan je s danom 29.06.2024. Tuženik je tužiteljicu prijavio na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te je tužiteljica od dana 03.05.2024. bila uredno osigurana po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja osobe u radnom odnosu. Tuženik i tužiteljica su ugovorili iznos plaće koji će tuženik mjesečno isplaćivati tužiteljici za obavljeni rad, a koja iznosi 1.037,44 eura neto. Navedeni iznos na ime plaće tuženik je uredno isplatio tužiteljici za mjesec svibanj 2024. (isplata u lipnju), međutim, tuženik tužiteljici neosnovano nije isplatio plaću za mjesec lipanj 2024. (isplata u srpnju), točnije za period od 01.06.2024. do 29.06.2024. kada je otkazan radni odnos. Način izračuna osnovne plaće tužiteljice koja je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice recepcije hotela, uređen je Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva ("Narodne novine" br. 39/24., 49/24.) i Odlukom o proširenju primjene kolektivnoga ugovora ugostiteljstva od dana 23.04.2024. Člankom 29. st. 5. KU, osnovna plaća utvrđuje se za mjesečni fond sati u visini 1/12 godišnjeg fonda sati. Godišnji fond sati za 2024. za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno iznosi 2.008 sati, što znači da se tužiteljičina osnovna plaća obračunavala prema fondu sati od 167,33 sati mjesečno, odnosno, tužiteljica je mjesečno ostvarivala iznos od 6,20 eura po satu, neto (2.008/12). Slijedom toga, tužiteljica je za period od 01.06.2024. do 29.06.2024., odnosno za 160 odrađenih sati, ostvarila iznos od 992,00 eura, a koji iznos joj neosnovano nije isplaćen. Slijedom toga, tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 992,00 eura na ime neisplaćene plaće za mjesec lipanj 2023., zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća obroka plaće, dana 15.07.2024. Nadalje, tužiteljica je kroz mjesec lipanj 2024. odradila 60 prekovremenih sati, koje joj tuženik neosnovano nije naknadio. Člankom 94. st. 1. ZOR-a je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Prekovremeni rad tužiteljice je također uređen Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva i Odlukom o proširenju primjene kolektivnoga ugovora ugostiteljstva od dana 23.04.2024. Slijedom toga, a temeljem članka 32. st. 1. KU, tužiteljica ima pravo na povećanje osnovne plaće za 50% u slučaju prekovremenog rada. Čl. 32. st. 4. propisano je da se vrijednost sata rada koji služi kao osnovica za obračun dodataka utvrđuje na način propisan stavkom 5. članka 29. KU. Odnosno, tužiteljica je mjesečno ostvarivala iznos od 6,20 eura po satu, neto (1.037,44 eura/167,33h), dok je za prekovremeno odrađene sate u mjesecu lipnju, s uvećanjem od 50% trebala ostvariti iznos od 9,30 eura po satu, neto (6,20 x 1,5). Slijedom toga, tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 558,00 eura (60 sati x 9,30 eura) s naslova neisplaćenih dodataka na plaću na ime prekovremenog rada, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća obroka plaće, dana 15.07.2024. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže presuditi kao u izreci ove presude.
2. Tuženiku je tužba dostavljena na odgovor uz rješenje od 24.10.2024., kojim je tuženik pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Tuženik je rješenje zaprimio 29.10.2024., te nije podnio odgovor na tužbu u danom mu roku. Naime, spisu prileži podnesak od 14.11.2024. za kojeg bi se eventualno moglo zaključiti da je odgovor na tužbu tuženika, međutim isti nije podnesen putem elektroničke komunikacije niti sadrži kvalificirani elektronički potpis podnositelja. Sud je stoga pozvao tuženika na ispravak podneska, rješenjem od 16.04.2025. a da u smislu odredbe čl. 106.a st.4.-6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), podnesak ispravi, odnosno da ga podnese u elektroničkom obliku koji na kraju podneska sadrži kvalificirani elektronički potpis podnositelja. Naime, odredbom čl. 106.a st.4.-6. ZPP-a je propisano da ukoliko podnesak podnesen u elektroničkom obliku nije prikladan za obradu na sudu da će sud o tome elektroničkim putem obavijestiti podnositelja i naložiti mu da podnesak ispravi u skladu s uputom. Ujedno da pravne osobe koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti imaju obvezu podneske podnositi u elektroničkom obliku, a ukoliko to ne učine da će im sud naložiti da u roku od 8 dana podnesak dostave u elektroničkom obliku. Propuštanjem da to podnositelj učini, smatrat će se da je podnesak povučen. Posljedično navedenom, s obzirom da tuženik nije postupio sukladno rješenju suda od 16.04.2025., kojeg je zaprimio 24.04.2025., se zaključuje da tuženik odgovor na tužbu nije podnio.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj priložio, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (čl. 338. st. 5. ZPP-a).
4. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura, odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati i PDV, te je ukupni parnični trošak tužitelju odmjeren i dosuđen u visini od 250,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav požurnice od 20.10.2025., jer sud cijeni istu nepotrebnom za vođenje postupka. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
