REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-34/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženice AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženici AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 38.190,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 4.208,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 3. lipnja 2021., pa do isplate,

- na iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. svibnja 2022., pa do isplate,

- na iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. svibnja 2022., pa do isplate,

- na iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. lipnja 2022., pa do isplate,

- na iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. lipnja 2022., pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

II. Nalaže se tuženici AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.331,12 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 2.312,50 eura zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26. siječnja 2025. navodi da je u periodu od lipnja 2021. do zaključno lipnja 2022. posudio tuženici u više navrata ukupan iznos od 53.890,00 eura. Tužitelj i tuženica bili su jako dobri dugogodišnji prijatelji, te je tužitelj u lipnju 2021., dok je tuženica još imala u vlasništvu turističku agenciju Travel Time d.o.o. i ujedno bila i odgovorna osoba navedenog društva, tuženici u svrhu likvidnosti same tvrtke posudio tada iznos od 19.908,42 eura, koje je tuženica obećala vratiti u vrlo kratkom roku. Kao osiguranje povrata predmetnog iznosa, tuženica je, kao odgovorna osoba društva Travel Time d.o.o., tužitelju predala dvije bjanko zadužnice društva Travel Time d.o.o., i to jednu bjanko zadužnicu na iznos od 13.272,28 eura, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-11834/2021 dana 2. lipnja 2021. te drugu bjanko zadužnicu društva Travel Time d.o.o. na iznos od 6.636,14 eura koja je također ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa], pod poslovnim brojem: OV-11833/2021 dana 2. lipnja 2021. Trgovački sud u Pazinu brisao je ovaj subjekt (pod nazivom Travel Time društvo s ograničenom odgovornošću za usluge i turistička agencija u stečaju) 10. studenog 2023. rješenjem Tt-23/6658-2, te se tužitelj nije mogao naplatiti po predmetnim zadužnicama. Tijekom 2022. tužitelj je ponovno tuženici posudio iznos od 30.000,00 eura u svrhu kupovine trgovačkog društva Punkt d.o.o. [adresa], OIB: 99368051331, u kojem društvu je vlasnik i odgovorna osoba tada bila ČCG, [adresa], a taj joj je iznos dao u tri navrata. Dana 23. svibnja 2022. posudio joj je iznos od 10.000,00 eura, i to na način da je 8.000,00 eura isplaćeno tuženici na šalteru Raiffeisenbank d.d., sa privatnog računa tužitelja, a 2.000,00 EUR je tužitelj imao kod sebe od svoje ušteđevine. Dana 24. svibnja 2023. tužitelj je ponovno na šalteru Raiffeisenbank d.d., sa svog privatnog računa podignuo iznos od 10.000,00 eura i isplatio ga tuženici. Dana 10. lipnja 2022. tužitelj je ponovno na šalteru Raiffeisenbank d.d., sa svog privatnog računa podignuo iznos od 10.000,00 eura i isplatio ga tuženici. Navedeni iznos tuženici nije bio dostatan te se još jednom obratila tužitelju za posudbu iznosa od 3.981,68 eura, koji joj je tužitelj opet isplatio na šalteru Raiffeisenbank d.d., sa svog privatnog računa dana 30. lipnja 2022. sve u svrhu isplate kupoprodajne cijene za društvo Punkt d.o.o. Tuženica nikada do kraja nije isplatila kupoprodajnu cijenu za društvo Punkt d.o.o., te je ČCG kao odgovorna osoba i vlasnik društva Punkt d.o.o. pokrenula protiv tuženice niz ovršnih, parničnih i kaznenih postupaka koji su još u tijeku. Tužitelj je ukupno tuženici posudio, na ime povjerenja i dugogodišnjeg prijateljskog odnosa ukupan iznos od 53.980,00 eura koji iznos je tuženica tužitelju samo djelomično vratila, iako je obećala da će sav posuđeni novac vratiti u jako kratkom vremenu, no to nije činila, unatoč brojnim pozivima, gotovo svakodnevnim sms porukama od strane tužitelja prema tuženici. Tuženica je u četiri navrata vratila tužitelju ukupan iznos od 15.700,00 eura, pa potraživanje tužitelja prema tuženici iznosi 38.190,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kako tuženica unutoč brojnim obećanjima nije vratila sav posuđeni iznos od tužitelja, a tužitelj ne zna na koji način naplatiti predmetno potraživanje, isti je bio primoran pokrenuti ovaj sudski postupak te je ujedno podnio protiv tuženice i kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka prihvati tužbeni zahtjev. Uz tužbu su kao dokaz priloženi: bjanko zadužnica društva Travel Time d.o.o. na 100.000,00 kuna /13.272,28 eura, ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV- 11834/2021 2. lipnja 2021., bjanko zadužnica društva Travel Time d.o.o. na 50.000,00 kuna/6.636,14 eura, ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa], pod poslovnim brojem: OV-11833/2021 2. lipnja 2021., detalji transakcija od strane Raiffeisenbank d.d. od 23. i 24. svibnja te 10. i 30. lipnja 2022., 30. lipnja 2023., 20. lipnja i 17. srpnja 2024., Izjava tužitelja od 23. veljače 2024., te poruke između tužitelja i tuženice.

2. Dopisom od 28. siječnja 2025. sukladno čl. 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužba je poslana tuženici s pozivom na davanje odgovora na tužbu tužitelja te pozivom na pripremno ročište dana 16. svibnja 2025. Dostava istoga pokušana je u više navrata na adresu iz tužbe, međutim dostava je bila bezuspješna. Naknadno je ovaj sud pokušao tuženici dostavu na naknadno prijavljenu adresu prebivališta „ [adresa]“, no ista je također ostala bezuspješna pa je dostavu sud obavio stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Pripremno ročište je zbog neuredne dostave odgođeno za dan 9. listopada 2025., a potom je odgođeno za 22. siječanj 2026.

3. Iako tuženica nije dostavila odgovor na tužbu u ovom predmetu, obzirom da je dostava pismena istoj izvršena stavljanjem na oglasnu ploču, ovaj sud je ocijenio da se nisu ispunili uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe sukladno čl. 331.b ZPP-a te je tuženicu pozvao na pripremno ročište 22. siječnja 2026. Tuženica je primila poziv za navedeno ročište, međutim, iako uredno pozvana, na isto nije pristupila. Zbog navedenog, ovaj je sud zaključio prethodni postupak, te odmah proveo i zaključio glavnu raspravu, jer nije bilo potrebe za provođenjem daljnjih dokaza.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 38.190,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama do isplate, koji iznos je tužitelj, kako navodi, pozajmio tuženici u razdoblju od lipnja 2021 do lipnja 2022., a ona ga nije vratila.

5. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

6. U konkretnom slučaju, tuženica nije dala odgovor na tužbu, dakle nije osporila tužbu i tužbeni zahtjev, čime u ovom sporu među strankama nema spornih činjenica.

7. Iz tužbe i dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je tužitelj tuženici najprije posudio iznos od 19.908,42 eura, a kao osiguranje povrata predmetnog iznosa, tuženica je tužitelju kao odgovorna osoba društva Travel Time d.o.o. predala dvije bjanko zadužnice društva Travel Time d.o.o. od 2. lipnja 2021., i to: jednu bjanko zadužnicu na iznos od 13.272,28 eura a drugu na iznos od 6.636,14 eura. Tijekom 2022. tužitelj je tuženici posudio iznos od 30.000,00 eura, i to u tri navrata: 23. svibnja 2022. iznos od 10.000,00 eura (8.000,00 eura na šalteru Raiffeisenbank d.d., a 2.000,00 eura ušteđevine koje je imao kod sebe), 24. svibnja 2023. iznos od 10.000,00 eura na šalteru Raiffeisenbank d.d., 10. lipnja 2022. iznos od 10.000,00 eura na šalteru Raiffeisenbank d.d., te dana 30. lipnja 2022. iznos od 3.981,68 eura na šalteru Raiffeisenbank d.d. Dakle, tužitelj je tuženici posudio ukupan iznos od 53.981,68 eura. Tuženica je u četiri navrata vratila tužitelju ukupan iznos od 15.700,00 eura, i to: iznos od 700,00 eura tužitelju na ruke 21. travnja 2023., iznos od 5.000,00 eura uplatom putem Raiffeisenbank d.d. 30. lipnja 2023., iznos od 5.000,00 eura uplatom putem Raiffeisenbank d.d. 20. lipnja 2024. te iznos od 5.000,00 eura uplatom putem Raiffeisenbank d.d. 17. srpnja 2024.

8. Da je predmetni iznos od strane tužitelja uplaćen tuženici proizlazi i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, i to iz potvrda o uplati (list 14-17 i 20-22 spisa), izjave od 23. veljače 2024. (list 18-19 spisa), kao i korespondencije tužitelja s tuženicom (list 23-193 spisa).

9. Slijedom navedenog, ovaj je sud utvrdio da je između tužitelja kao zajmodavca i tuženice kao zajmoprimca 2. lipnja 2021. sklopljen ugovor o zajmu te je tužitelj tuženici u razdoblju od tada do lipnja 2022. tuženici pozajmio iznos od 53.981,68 eura, a tuženica je samo djelomično ispunila svoju obvezu vraćanja zajma u iznosu od 15.700,00 eura. Stoga je tuženici valjalo naložiti da preostali pozajmljeni, a nevraćeni, iznos od 38.190,00 eura vrati tužitelju na temelju odredbe čl. 499. ZOO-a.

10. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana dospijeća do isplate (čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

11. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženica na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove postupka. Tužitelju pripada iznos od po 500 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa)) te zastupanje na ročištu 22. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife). Nadalje, tužitelju pripada iznos od 25 bodova (od zatraženih 500) za sastav podneska od 28. siječnja 2025. jer je njime ispravljen tužbeni zahtjev i dostavljen dokaz o uplati sudske pristojbe pa isti prema ocjeni ovog suda predstavlja podnesak iz Tbr. 8.4. Tarife. Nadalje, tužitelju pripada i iznos od 50 bodova (od zatraženih 500) za zastupanje na ročištu 16. svibnja 2025. jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja zbog neuredne dostave za tuženicu (Tbr. 9.5. Tarife). U odnosu na prestalih 925 bodova zahtjev za naknadu troška je neosnovan jer je previsoko postavljen. Dakle, tužitelju pripada ukupno 1075 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.150,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 537,50 eura, iznosi 2.687,50 eura. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 429,45 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 214,17 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 428,35 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 214,17 eura). Ukupni trošak tužitelja, slijedom svega navedenog, iznosi 3.331,12 eura, dok se zahtjev za naknadu troška u iznosu od 2.312,50 eura odbija kao neosnovan.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli 26. veljače 2026.

S u d a c

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici