REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6259/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Lidiji Klepo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 5.887,67 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 27.12.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO ET teško ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 02.04.2008., da je za navedenu nesreću odgovoran FT koji je upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], iz suprotnog smjera prešao na kolnički trak kojim se kretao osiguranik tužitelja te izazvao prometnu nesreću, da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Krapini, Stalne službe u Pregradi broj Pp-161/10 od 15.04.2010., da je na osnovu navedene prometne nesreće osiguraniku tužitelja rješenjem broj 701128 od 03.07.2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede izvan rada, da je tužitelj za razdoblje od 01.12.2021. do 30.11.2023. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 8.410,95 €, a obzirom je u postupku Pž- 3742/2021 utvrđen omjer suodgovornosti osiguranika HZMO omjeru 30% to iznos od 5.887,67 € predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju (70% od 8.410,95 €). Nadalje navodi da je dana 05.12.2023. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali je tuženik navedeni zahtjev otklonio dopisom od 01.02.2024. Slijedom navedenog predlaže, u skladu s člankom 161. i 164. ZOMO, donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, ali osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za naknadu štete tužitelju, navodi da je u prometnoj nesreći od dana 02.04.2008., osiguranik tužitelja ET zadobio lake tjelesne ozljede koje ne mogu biti uzrokom gubitka radne sposobnosti i invalidskog umirovljenja osiguranika tužitelja, već su uzrok tome bile premorbidne (od ranije postojeće) zdravstvene tegobe osiguranika tužitelja, radi čega se osporava i uzročna veza, opreza radi i radi pravne sigurnosti ističe i prigovor isključenja odgovornosti jer osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom u toku vožnje. Nadalje navodi da se na odnos između stranaka primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer je riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i stoga se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud koji na temelju Ustava Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, iznio pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, da se stoga na predmetni obveznopravni odnos između stranaka, protivno tužiteljevim navodima, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u nastavku: ZOOP), da slijedom navedenoga osporava tvrdnje tužitelja iz tužbe da bi u konkretnom slučaju Sud trebao primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, te ukazuje da su ti tužbeni navodi netočni i u protivnosti s ustaljenom sudskom praksom vezano uz primjenu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, pritom se poziva na sudske odluke u kojima je već pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja protiv tuženika u pogledu iste pravne stvari, ali za drugo razdoblje, koje odluke dostavlja u spi. Ističe kako sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi se isplaćivao zbog umirovljenja zbog povrede na radu, da mjesečni iznos invalidske mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja nije veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi se isplaćivao u slučaju da je došlo do prijevremenog umirovljenja zbog povrede na radu, radi čega sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, da slijedom navedenog u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu i stoga se primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik nadalje ističe i da tužitelj ničim ne dokazuje činjenicu isplate iznosa mirovine u iznosu koji potražuje tužbom, da dostavljena dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i da stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama , protivi se da bi se na odnos između stranaka imao primijeniti čl.161. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a u svakom slučaju ukazuje da tužitelj tužbom neosnovano potražuje naknadu štete na ime mirovine, i to u punom iznosu mirovine. U vezi navedenog tuženik ukazuje da je Zakonom o mirovinskom osiguranju NN 102/98 i NN 130/10 i njegovim izmjenama i dopunama NN 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, bilo regulirano pravo na naknadu štete tužitelja (HZMO) na ime plaćenih mirovina odredbom kojom se visina naknade štete određivala „prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu.“, da je dana 01.01.2014. stupio na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN 151/14 kojim je ova ista „problematika“, odnosno pravo tužitelja na naknadu štete na ime plaćenih mirovina, regulirana sada člankom 161. st. 2. toč. 1. koja glasi: „Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu“, da ovim novim zakonom tužitelj više ne potražuje razmjerni iznos mirovine nego puni iznos mirovine koju isplaćuje odnosno cijeli iznos mirovine i to bez obzira na činjenicu da je njegov osiguranik uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje. Tuženik napominje da njegova obveza nije apsolutna za razliku od štetnika, nego je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP). Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu 02.04.2008. (list 3-7 spisa), medicinsku dokumentaciju osiguranika tuženika (list 9 spisa), presudu Prekršajnog suda u Krapini, Stalne službe u Pregradi broj Pp- 161/10 od 15.04.2010. (list 10-14 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 19.02.2009. (list 15-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 27.02.2009. (list 19-20 spisa), rješenje HZMO-a od 03.07.2009. s prilozima (list 21-26 spisa), rješenje HZMO-a od 04.07.2009. (list 27- 28 spisa), obračun isplaćene mirovine od 29.11.2023. (list 29 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (transakcija 258) (list 30-44 spisa), odštetni zahtjev od 05.12.2023. s povratnicom(list 45-46 spisa), dopis tuženika od 01.02.2024. (list 47 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ET u periodu od 01.12.2021. do 30.11.2023.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja . Među strankama je sporna pasivna legitimacija, odgovornost, uzročna veza, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja navesti kako je isti neosnovan u cijelosti. Naime, u štetnom događaju od 02.04.2008. sudjelovalo je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], iz čega proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku.

8. Uvidom u Rješenje HZMO-a broj 701128 od 03.07.2009. (list 21-23 spisa) utvrđeno je da se osiguraniku ET, hrvatskom branitelju, kod kojega je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznaje, počevši od 19.02.2009., invalidska mirovina u svoti od 278,30 kn mjesečno, da isplata ove mirovine ne pripada korisniku, da će mirovinu isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag.

8.1. Uvidom u Rješenje HZMO-a broj 701128 od 04.07.2009. (list 27-28 spisa) utvrđeno je da se osiguraniku ET određuje, počevši od 16.04.2009. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 445,27 kn mjesečno, da se umjesto ove mirovine od 16.04.2009. određuje najniža mirovina u svoti od 1.864,08 kn mjesečno, da isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od 16.04.2009. od prvog idućeg dana, nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja, da će mirovinu isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, da se ovim rješenjem mijenja Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 701128 od 03.07.2009., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju.

9. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

13. Kako je prema rješenju HZMO-a broj 701128 od 03.07.2009. (list 21-23 spisa) osiguraniku ET, zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, te mu se počevši od 19.02.2009., priznaje invalidska mirovina , čijom isplatom tužitelj trpi štetu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi ovaj sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219. ZPP-a, to je sud na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

14. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Troškovi parničnog postupka suđeni su tuženiku obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku. Visina troškova tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (5.887,67 eur) i priloženom troškovniku. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13.03.2025. i 22.01.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 600,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 750,00 eura.

16. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA

1. tužitelju

2. pun. tuženika