Poslovni broj: Us I-2244/2025-40

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupan po opunomoćeniku Ivanu Duplančiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri, Split, Sukoišanska 4., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gunduićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/22-01/4982, Urbroj: 522-4/1-1-1-22-6 od 21. prosinca 2022.

II.Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Vrgorac, Klasa: UP/I-562-02/21- 01/00010, Urbroj: 2181/1-07/11/660-21-10 od 01. ožujka 2022.

III.Tužitelju KS, rođenom **.**.1969., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma, srednjeg stupnja, trajno, uslijed psihičke bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 01. lipnja 2021.

IV.Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke III. izreke ove presude.

V.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 7.885,83 eur dok se u više traženom zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/22-01/4982, Urbroj:

522-4/1-1-1-22-6 od 21. prosinca 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Vrgorac, Klasa: UP/I-562-02/21- 01/00010, Urbroj: 2181/1-07/11/660-21-10 od 01. ožujka 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1969., hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata, za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika, kao i citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodeći da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, da je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, da je povrijeđeno načelo neposrednosti kao i načelo saslušanja stranke, da obrazloženje osporavanog rješenja nije u skladu sa člankom 98. istog Zakona; da takvim postupanjem nisu prekršene samo odredbe Zakona o općem upravnom postupku već i ustavno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan sud (u ovom slučaju upravno tijelo) iz članka 29. stavak 1. Ustava; ukazuje se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-2335/2016; ističe se da se Ustavni sud RH poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i na zaključke iz presuda LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija. Nadalje se u tužbi navodi da tužitelj drži kako mu je po osnovu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske stupanj oštećenja organizma daleko veći od 20% te da isti već gotovo 30 godina ima problema sa normalnim funkcioniranjem i uključivanjem u život radi navedenih bolesti čiji je isključivi uzrok upravo sudjelovanje u Domovinskom ratu kao branitelj. Nadalje, da je nejasno niti u kojem se postupku tužitelju cijeni stupanj oštećenja organizma, već da se samo potpuno paušalno navodi kako je manje od 20%, stoga da je samo iz navedenog jasno kako je samo vještvo napravljeno potpuno nestručno, šturo te isključivo u korist tuženika. Unatoč tome što ističe i druge bolesti koje su posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, tužitelj da smatra kako samo po osnovu PTSP-a ima oštećenje organizma veće od 20%, a isti da je nesporno rezultat sudjelovanja u ratu. Obzirom na sve navedeno, te na cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, da je vidljivo kako su vještačenja provedena po prvostupanjskom tijelu donesena neutemeljeno, a potom i revizijska vještačenja te da je cjelokupno oštećenje organizma tužitelja posljedica upravo sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a ne drugih životnih okolnosti kako to pokušava prikazati prvostupanjsko tijelo. Iz cjelokupnog spisa da je jasno kako se tužitelju ne priznaje tjelesno oštećenje veće od 20% upravo da se istome ne prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. U presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, kao i nebrojene presude tog Suda, nije samo kritika mehaničke primjene zakona, već da pokazuje kako se propise može i treba primjenjivati drugačije- uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio našeg pravnog poretka od 1997 godine. Stoga da je jedini zaključak temeljem svega navedenog da se tužitelju prizna, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, po osnovi bolesti psihe, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe traži da se njegova tužba uvaži, da se poništi osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4.Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 07. rujna 2023., a nakon provedenog sudsko medicinskog vještačenja, tužitelj je precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da je zatražio da se osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje ponište, te da mu se prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu, nakon što je u bitnome iznio sadržaj osporavanog rješenja i tužbe, citira odredbe članka 12. stavka 1. točke c), Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji; navodi da je u postupku povodom žalbe pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (u daljnjem tekstu: Vijeće), Klasa: 562-02/22-01/4982 Urbroj: 522-4/5-2-22-5 od 15. prosinca 2022.; da se u obrazloženju istog navodi kako je Vijeće, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i ratni put branitelja, a sukladno dužini boravka na ratištu, bez osobnog pregleda branitelja uz njegovu pismenu suglasnost, utvrdilo da se kod branitelja razvio lakši oblik PTSP-a koji se cijeni po T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I) koja je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine", broj: 118/2021, dalje: Pravilnik) s manje od 20%. Točka 238.a Liste I da se odnosi na psihičke poremećaje lakog stupnja vezane uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a razumijeva tjelesno oštećenje manje od 20%. Obzirom da jednu od kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa HRVI čini oštećenje organizma od najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st.1. točke c) Zakona), tuženik da je odbio zahtjev tužitelja. Nadalje se poziva i citira članak 179. stavak 1. točka f. ZHBDR-a kao i članak 182. stavak 2. i 3. istog Zakona te ističe da se činjenice koje se tiču postojanja ili nepostojanja uzročno posljedične veze između utvrđenih bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuju na temelju vještačenja, a tužitelj da svojim nepotkrijepljenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. U ovom predmetu konačna ocjena o uzroku i razini oštećenja organizma tužitelja da je utemeljena na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od strane liječničkog žalbenog Vijeća. Navodi se i da rješenje tuženika u potpunosti zadovoljava formu propisanu člankom 98. ZUP-a, a nalaz i mišljenje institucionaliziranih tijela da su poslužili kao valjana ocjena na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje. Tuženik da u rješenju nije i ne može ulaziti u pojašnjenje medicinske dokumentacije ili obrazlagati mišljenje Vijeća jer za to niti je stručan, niti mu je to dopušteno zakonskim odredbama. U tužbi da nije dostatno istaknuto da nadležni upravni sud treba provesti novo vještačenje po neovisnom vještaku, obzirom da je na tužitelju da obrazloži zašto smatra da je taj dokazni prijedlog važan i nužan za utvrđenje činjeničnog stanja. Stoga tuženik smatra da u takvoj situaciji nema osnove da prvostupanjski sud provodi sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma tužitelja. Ovo stoga jer da iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o postotku oštećenja organizma tužitelja, odnosno da nisu postupala objektivno pri izradi nalaza i mišljenja. Slijedom navedenog da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva budući je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Stoga smatra kako je rješenje tuženika od 21. prosinca 2022., kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6.Kod ovoga suda je dana 17. travnja 2022. zaprimljen i podnesak opunomoćenika tuženika u kojem podnesku, suprotno stavu tužitelja, ističe da je pravilno uz njegov pristanak pregledana medicinska dokumentacija bez njegovog osobnog pregleda i tom prilikom utvrđeno oštećenje organizma s manje od 20%, a po osnovi bolesti PTSP-a. Ovaj zaključak prvostupanjskog vijeća da je potvrdilo je i revizijsko vijeće, da bi ponovno svoj sud o tome dalo žalbeno vijeće u postupku povodom žalbe tužitelja. Oba vijeća suglasna su sa zaključkom u pogledu oštećenja organizma tužitelja radi čega se ne nalazi razloga koje tužitelj navodi u tužbi, a tiču se rada i zaključka ovih vijeća. Uvažavajući navedeno i kako nema povrede prava na štetu tužitelja predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7.Tužitelj je putem svog opunomoćenika na ročištima za raspravu ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu.

8.Tuženik je putem svog opunomoćenika na raspravi održanoj dana 28.rujna 2023. ustrajao u svim navodima sadržanim u dostavljenim podnescima, osporava sve navode tužitelja, usprotivio se i uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja a posebice da tužitelj nije pregledan od strane vještaka tuženika navodeći da upravo suprotno tome zapisnik o vještačenju od 16. rujna 2021. potvrđuje da je tužitelj osobno pregledan.

9.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem kao stranke spora obzirom da su u konkretnom slučaju sporne činjenice stručno medicinske naravi, pa je sud ocijenio izvođenje tog dokaza kao suvišno i nepotrebno jer se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

10.Presudom ovoga suda, poslovni broj: 18 Us I-265/23-16 od 06. listopada 2023. poništeno je gore navedeno drugostupanjsko (točka I. izreke) kao i prvostupanjsko rješenje (točka II. izreke) te je tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma za stalno uslijed psihičke bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (točka III. Izreke). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju naknaditi troškove spora (točka IV. Izreke).

11.Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu povodom koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1877/2024-3 od 17. travnja 2025. poništena navedena presuda ovoga suda i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi smatra utvrđenim da kod tužitelja postoji 20% oštećenja organizma uslijed psihičke bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. No, tuženik da osnovano ističe da je u Listi postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, oštećenje organizma pod točkom 238. psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a) nužno utvrditi prvo privremeno do 1 godine, potom trajno, kao i da nije naveden datum nastanka oštećena organizma. Ovome sudu je dana uputa da u ponovnom postupku pozove vještaka da izradi dopunski nalaz i mišljenje na okolnosti datuma nastanka tjelesnog oštećenja i njegovog trajanja te da novom presudom odluči o pravu tužitelja te da pri tome odredi datum od kada se tužitelju priznaje utvrđeni status hrvatskog ratnog vojnog invalida.

12.U ponovljenom postupku zakazana je rasprava za dan 05. prosinca 2025. na koju su pozvani tužitelj i tuženik odnosno opunomoćenici stranaka uz dostavu navedene drugostupanjske odluke.

13.Tužitelj se u podnesku od 19. studenog 2025. očitovao na navedenu drugostupanjsku presudu ukazujući na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića, predložio je da se navedeni vještak pozove na raspravu radi dopune nalaza i mišljenja sukladno uputi iz navedene drugostupanjske presude. Naveo je i da se protivi žalbenim navodima tuženika koji se tiču navodnih formalnih nedostataka nalaza i mišljenja smatrajući iste neosnovanim.

14.Navedeni podnesak je uredno dostavljen opunomoćeniku tuženika.

15.Na ročištu za raspravu održanom dana 5. prosinca 2025. tužitelj je po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima tijekom spora.

16.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao u svim prigovorima istaknutim tijekom spora a osobito u onim koji se tiču izrade vještva vještaka Ivana Urlića.

17.Postupajući po gore citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i uputi sadržanoj u istoj, ovaj sud je na ročištu za raspravu održanom dana 23. siječnja 2026. proveo dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Ivanu Urliću, spec. neuropsihijatru.

18.Na ročište održano dana 13. veljače 2026. tuženik odnosno opunomoćenik istoga nije pristupio iako je po raspravnom rješenju od 23. siječnja 2026. uredno primio na znanje dan održavanja ročišta, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 – dalje ZUS) rasprava održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istoga.

19.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

20.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

21.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

22.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj dana 24. svibnja 2021. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti PTSP, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske;

-da tužitelj ima status hrvatskog branitelja – dragovoljca 16 mjeseci i 5 dana odnosno da je tužitelj kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu od 28. lipnja 1991. do 15. listopada 1991. (VP 3036 Makarska (156.brigada HV „R“)), od 27. veljače 1991. do 14. siječnja 1993. (VP1114 (4.gardijska brigada) te od 18. prosinca 1995. do 19. siječnja 1996. (VP3036 (156.pukovnika domobranska)), da je kao pripadnik postrojbi organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi, da je VP 3036 Makarska izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju iste u području odgovornosti OZ Split i ZP Split dok je VP 1114 Split djelovala prema operativnom planu postrojbe te su bile izložene djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njezinim položajima;

-da je prema obrascu stručne procjene uzroka oštećenja organizma, stručna procjena provedena po liječničkom povjerenstvu u sastavu troje liječnika, specijalista odgovarajuće specijalnosti, te da iz iste proizlazi da se dijagnoza PTSP F43.1 može dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu;

-da je u upravnom postupku nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja: 652559 od 16. rujna 2021., nakon neposrednog pregleda tužitelja i razmatranja medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu, ocijenjeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP koji je ocijenjen sa manje od 20% (lakog stupnja) po točci T238a Liste postotka oštećenja organizma – Lista II, kao sastavnog dijela Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17, 56/18 – dalje Uredba te da je nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća, Klasa: UP/II-562-02/22-01/4982, Urbroj: 522-4/5-Ž-22-5 od 15. prosinca 2022. po pregledu medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu, a bez prisutnosti tužitelja uz njegovu suglasnost, ocijenjeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP- a s manje od 20% stalno cijeneći isto prema točki 238a Liste postotka oštećenja organizma, koja je sastavni dio Pravilnika;

-da je u upravnom sporu vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Ivanu Urliću, specijalisti neuropsihijatru (pisani nalaz i mišljenje zaprimljen kod ovoga suda dana 30. lipnja 2023.) utvrđeno da se kod tužitelja razvila bolest PTSP chr. F43.1., povratni depresivni poremećaj F33.2 te trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih doživljaja F62.0., da je kronificirani PTSP izravna posljedica traumatogenih iskustava iz sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da je sudski vještak ocijenio da kod tužitelja s osnova ratnog PTSP-a postoji oštećenje organizma od 20% prema T238.b Liste Pravilnika, trajno;

-da je, kako je gore navedeno, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1877/2024-3 od 17. travnja 2025. temeljem navedenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka smatrao utvrđenim da kod tužitelja postoji 20% oštećenja organizma uslijed psihičke bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

23.Sukladno uputi iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, preostalo je kao sporno dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku utvrditi datum nastanka predmetnog oštećenja organizma te da li su predmetne psihičke bolesti tužitelja privremene ili trajne.

24.Stoga je ovaj su na ročištu za raspravu održanom dana 23. siječnja 2026. proveo dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Ivanu Urliću, spec. neuropsihijatru a koji dokaz je proveden u prisutnosti zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika. Sudski vještak je pročitao gore navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te je ustrajao u svom pisanom nalazu i mišljenju. Sudski vještak je naime naveo da podaci u smislu psihijatrijskih nalaza kod tužitelja počinju 31. kolovoza 2016. kada se dijagnosticira depresivno i anskiozno stanje a od 2020. nalazi govore o PTSP-u a koja dijagnoza je ustanovljena ne samo klinički nego i psihologijskom obradom te liječenjem u dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju KBC Split. Stoga smatra da je višestruko potvrđena dijagnoza PTSP-a koja je kod tužitelja nastala traumatskim situacijama kojima je bio izložen tijekom boravka na prvim crtama bojišnice u Domovinskom ratu te da sva dijagnostika i terapije nedvojbeno ukazuju u tom smislu. Napominje i da je tužitelj ostao živjeti sam u jednom zaseoku u koji dolaze osobe obiteljski vezane za taj kraj i to samo ljeti ili prigodom određenih praznika. Ističe i da je tužitelj pokušao zasnovati brak ali da zbog svojih psihičkih problema njegova bračna partnerica nije izdržala te su se razveli. Navodi i da se tužitelj osjeća bespomoćno i besperspektivno. Vještak ovo ističe zbog toga što su početne dijagnoze iz 2016. bile u smislu kliničkih manifestacija u smislu depresivnosti i anksioznosti te da je iz kasnijih medicinskih obrada i liječenja potpuno razvidno da ta simptomatika pripada u osnovi kronificiranom PTSP-u. U odnosu na navedeno vještak smatra da se 31. kolovoza 2016. manifestiralo i zabilježilo u medicinskoj dokumentaciji o kakvim se psihičkim poteškoćama kod tužitelja radilo. Stoga smatra da je kod tužitelja do nastanka oštećenja organizma došlo 31. kolovoza 2016. te da je oštećenje trajno a ne privremeno. Vezano za navedeno na upite opunomoćenika tužitelja je naveo da kao datum oštećenja organizma tužitelja uzima upravo navedeni datum obzirom da se radi o psihičkim traumama doživljenim tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da je očito da se radi o PTSP-u koji je značajno promijenio psihičku strukturu tužitelja zbog čega je ostvario bračnu vezu koja se ubrzo pokazala neuspješnom te da je ostao živjeti u roditeljskoj kući kao jedini stanovnik zaseoka. Vještak ističe da tužitelj time pokazuje trajnost i dubinu oštećenja vlastitih psihičkih funkcija te da se zbog straha od toga da bude izvrgnut porugama nije javljao psihijatru da ne bi bio stigmatiziran u tom smislu te da zbog toga smatra da je javljanje na liječenje tek u kolovozu 2016. povezano sa izrazitim pogoršanjem simptomatike iz kruga kronificiranog PTSP-a te da se stoga taj datum može uzeti kao značajan za pogoršanje psihičkog funkcioniranja tužitelja. Nadalje, vezano za diskontinuitet liječenja od 31. kolovoza 2016. do listopada 2020., kada je uspostavljena klinička slika PTSP-a, vještak je naveo da se radi s jedne strane o strahu od socijalne stigmatizacije vezano za tradicionalno obraćanje psihijatru odnosno psihijatrijsko liječenje, a s druge strane o karakternim promjenama koje su karakterizirane beznađem, osjećajem besperspektivnosti i gubitka voljnih funkcija. Nadalje je sudski vještak, a vezano za upit da li je kod odgođenog PTSP-a nužno utvrditi prvo privremeno a nakon toga trajno oštećenje organizma, naveo da isto može biti određeno od 2016. godine u skladu sa zakonskim propisima te da ostaje pri tome da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma a ne privremeno, bez obzira na to što je propisano Pravilnikom.

25.Tužitelj nije imao primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka niti je imao pitanja za istog.

26.Ni tuženik po svom opunomoćeniku nije imao daljnjih pitanja za sudskog vještaka, no, ustrajao je u svim prigovorima koje je isticao u odnosu na vještvo sudskog vještaka, pa i u žalbi, te smatra da isti nisu otklonjeni ni dopunskim vještačenjem. Pridržao je pravo posebno se očitovati pisanim putem o dopunskom vještačenju, no, smatra da nije nužno da se tuženiku ostavlja rok za dodatno očitovanje radi konzultacija sa nadležnim liječničkim vijećem navodeći da dopunskim vještačenjem nisu otklonjeni prigovori tuženika.

27.Ovaj sud je tuženiku raspravnim rješenjem od 23. siječnja 2026. ostavio rok od 15 dana radi pisanog očitovanja na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića. No, tuženik u ostavljenom roku od 15 dana a ni do zaključenja raspravljanja u ovom sporu nije dostavio očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka a nije predložio ni izvođenje daljnjih dokaza.

28.Ovaj sud prihvaća dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prof. dr. sc. Ivana Urlića, spec. neuropsihijatra iz kojeg jasno proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma po osnovi psihičke bolesti kronificiranog PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to po T238b, srednjeg stupanja po Listi postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, 20%, stalno a koje je nastalo 31. kolovoza 2016.

29.Naime, sudski vještak je jasno i argumentirano naveo zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenom već o trajnom oštećenju organizma koje je nastalo 31. kolovoza 2016. Naveo je naime da se kod tužitelja radi o psihičkim traumama doživljenim tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da je da se radi o PTSP-u koji je značajno promijenio psihičku strukturu tužitelja, da se pokazuje trajnost i dubina oštećenja psihičkih funkcija tužitelja, da se isti zbog straha od toga da bude izvrgnut porugama nije javljao psihijatru da ne bi bio stigmatiziran u tom smislu te da su kod istog prisutne karakterne promjene koje su karakterizirane beznađem, osjećajem besperspektivnosti i gubitka voljnih funkcija te da stoga, bez obzira na propise, smatra da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma a ne privremeno te da je isto nastalo 31. kolovoza 2016.

30.Dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Urlića ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te u okviru specijalnosti sudskog vještaka. Dopunski nalaz i mišljenje istog u dostatnoj mjeri obrazložen i u suglasju je sa medicinskom i drugom dokumentacijom koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te nije u protivnosti sa odredbama ZHBDR-a i Pravilnika na koje se poziva tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja odnosno u odgovoru na tužbu i tijekom ovoga spora, obzirom da sudski vještak, za razliku od tuženika odnosno liječničkih vijeća u upravnom postupku, pri davanju svog nalaza i mišljenja odnosno dopune istog, nije pristupao formalistički već je imao u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja te dao jasno i nedvojbeno mišljenje vezano za spornu činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenom već o trajnom oštećenju organizma koje je nastalo dana 31. kolovoza 2026. (kronificirani PTSP).

31.Slijedom svega navedenog ovaj sud drži da je sudski vještak otklonio sve prigovore tuženika te dao sva potrebna pojašnjenja sukladno uputi iz gore navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

32.Stoga, kako su u konkretnom slučaju nalazi i mišljenja institucionaliziranih tijela u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku suprotni dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića, spec. neuropsihijatra, a koji ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, a tuženik nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudskog vještaka, to po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te nalaz i mišljenje institucionaliziranih tijela vještačenja upravnom postupku, prema kojima je oštećenje organizma tužitelja s osnova bolesti PTSP manje od 20%, tuženiku i prvostupanjskom tijelu nije mogao biti valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja.

33.Na temelju utvrđenog, ovaj sud cijeni kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, i tužitelju priznati status HRVI sa 20% oštećenja organizma, srednjeg stupnja, stalno, s osnova psihičke bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja istog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a počevši od 01. lipnja 2021. sukladno odredbi čanka 175. ZHBDR-a i naložiti prvostupanjskom tijelu da donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja. Navedenim je odlučeno kao pod točkom I., II., III. i IV. izreke ove presude.

34.Tužitelju, obzirom na uspjeh u ovom sporu, kao opravdan i nužan trošak na temelju odredbe 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima od 18. svibnja 2023., 28. rujna 2023., 05. prosinca 2024., 23. siječnja 2026. i 13. veljače 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što ukupno iznosi 6.000,00 eur, a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.500,00 eur iznosi ukupno 7.500,00 eur. Tužitelju je kao opravdane valjalo priznati i troškove vještačenja u iznosu od 385,83 eur tako da sveukupan trošak iznosi 7.885,83 eur. Zahtjev tužitelja nije osnovan za sastav podnesaka od 22. svibnja 2023., od 07. rujna 2023., od 19. studenog 2025., za više traženo s osnova PDV-a te za više traženo s osnova troškova vještačenja te z sastav odgovora na žalbu. Ovo stoga što je uz podnesak od 04. svibnja 2023. tužitelj dostavio dokaz u uplati predujma troškova vještačenja, u podnesku od 07. rujna 2023. se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka a što je mogao učiniti i na ročištu za raspravu od 28.rujna 2023., za koje ročište mu je trošak obistinjen, a u podnesku od 19. studenog 2025. očitovao se na drugostupanjsku presudu, ukazao na navode iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te predložio dopunsko vještačenje po istom, a što je sve mogao učiniti i na ročištu za raspravu od 23. siječnja 2026., za koje mu je trošak obistinjen. Nije osnovan ni zahtjev tužitelja da mu se s osnova troškova vještačenja naknadi iznos od 800,00 eur obzirom da je tužitelj s tog osnova imao trošak u iznosu od 385,83 eur koji iznos mu je i dosuđen. Nije osnovan ni zahtjev za sastav odgovora na žalbu obzirom da u istima ne iznosi ništa novo već ponavlja navode tijekom spora. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 26. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, po opunomoćeniku

-tuženiku, po opunomoćeniku,

-u spis.