REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3772/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GRŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica osporava propuštanje tuženika da u propisanom roku odluči o njezinom prigovoru izjavljenom 26. kolovoza 2025. čelniku tuženika, zbog toga što tužiteljici nije isplaćena primjerena naknada zbog povrede prava za suđenje u razumnom roku, prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gžzp-179/2024-3 od 9. travnja 2025.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zaprimio 15. svibnja 2025. zahtjev tužiteljice, zastupane po odvjetniku Karlu Novoselu, za isplatu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku temeljem rješenja Vrhovnog suda RH (Gžzp-179/24). Naknada je isplaćena 21. kolovoza 2025. na račun odvjetnika Novosela. Unatoč tome, odvjetnik Novosel je 26. kolovoza 2025. podnio prigovor zbog navodne neisplate. Ministarstvo na prigovor nije odgovorilo, polazeći od pretpostavke da će podnositelj provjerom računa utvrditi da je isplata izvršena. Ističe se da je riječ o četvrtoj tužbi istog odvjetnika zbog navodne šutnje administracije u sličnim okolnostima; u dva slučaja Upravni sud u Rijeci tužbe je odbacio, dok je treći postupak u tijeku. Tuženik smatra nerazumnim pokretati upravni spor u situaciji kada je tražena naknada već isplaćena te drži da takvo postupanje nepotrebno opterećuje sudove i tuženika, osobito imajući u vidu velik broj (više od 1000 godišnje) predmeta naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku te kadrovsku podkapacitiranost.
3. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.
4. Odredbom članka 69. stavka 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23., 155/23. i 36/24.) propisano je da se naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku isplaćuje iz sredstava državnog proračuna, uz podnošenje zahtjeva ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Međutim, ta zakonska odredba ne predviđa vođenje upravnog postupka niti donošenje upravnog akta kojim bi se odlučivalo o pravu stranke, već se radi o provedbi obveze izvršenja sudske odluke. U tom se postupku ne odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, niti je tijelo ovlašteno niti dužno donositi upravni akt. Stoga postupanje po navedenoj zakonskoj odredbi ne konstituira „upravnu stvar“ u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP).
5. U konkretnom slučaju nije ni riječ o „drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava“ u smislu članka 156. ZUP-a, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta prigovora iz članka 156. ZUP-a u vezi članka 122. ZUP-a. Svrha članka 156. ZUP-a jest osigurati pravnu zaštitu protiv nezakonitog postupanja javnopravnog tijela u okviru upravnog prava, dakle u situacijama kada javnopravno tijelo, iako ne donosi rješenje, ipak vrši postupanja koja proizlaze iz upravnih ovlasti. Navedena odredba omogućuje opću supsidijarnu zaštitu u upravnom postupku, koja se može koristiti kada osobi ni jedno drugo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju, a o čemu se ovdje ne radi. Stranka koja raspolaže ovršnom (izvršnom) ispravom, kojom joj je određena naknada za suđenje u razumnom roku, može pokrenuti ovršnog postupka radi naplate te naknade ako joj naknada nije isplaćena pravodobno.
6. Prema članku 46. stavku 1. točkama 4. i 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24. - dalje: ZUS) propisano je da će sud odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (t. 4.), odnosno ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (t. 7.). Svaka od tih dviju osnova i sama za sebe dovoljna je za odbacivanje tužbe.
7. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž- 3126/2025-2 od 27. kolovoza 2025. potvrdio je rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačena tužba podnesena zbog navodne šutnje uprave u vezi s prigovorom zbog propuštanja postupanja povodom zahtjeva za isplatom naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku. Sud je zauzeo stajalište da se u takvim slučajevima ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a, niti da je prigovor iz članka 122. ZUP-a dopušten, pa ne može postojati ni šutnja uprave u smislu članka 3. ZUS-a.
8. Tužiteljima je osigurana druga sudska zaštita u smislu članka 46. stavka 1. točke 4. ZUS-a. Sudska odluka kojom je dosuđena naknada za suđenje u razumnom roku predstavlja ovršnu ispravu koju je, u slučaju neizvršenja, moguće prisilno ostvariti u ovršnom postupku, pa stranka u tom slučaju ne ostvaruje pravnu zaštitu ni u upravnom postupku primjenom članka 156. ZUP-a niti putem upravnog spora, već putem instrumenata izvršenja sudskih odluka koje su zakonom na raspolaganju.
9. Upravni sud je ovlašten odlučiti o odbacivanju tužbe bez održavanja rasprave, budući da se radi o rješavanju procesne zapreke koja sprječava meritorno odlučivanje. Po zaprimanju tužbe, upravni sud ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora, sukladno odredbi članka 43. ZUS-a, a ako one nisu ispunjene, odbacuje tužbu u skladu s odredbom članka 46. ZUS-a. Upravni sud u pravilu na temelju rasprave presudom rješava spor, a presudom može odlučiti bez rasprave u slučajevima propisanim u članku 98. ZUS-a. Nadalje, u takvoj procesnoj situaciji sud nije bio dužan pribavljati spis upravnog predmeta, osobito stoga što upravni predmet u pravnom smislu ne postoji.
10. Neovisno o navedenom, sve i kada bi pravna zaštita zbog neisplate dosuđene naknade za suđenje u razumnom roku bila osigurana u upravnom postupku ili u upravnom sporu, Sud smatra potrebnim izričito upozoriti na okolnosti koje ukazuju na zlouporabno korištenje instituta tužbe zbog šutnje uprave od strane opunomoćenika tužitelja – odvjetnika Karla Novosela. Iz isprava koje je dostavio tuženik proizlazi da je tuženik 21. kolovoza 2025. izvršio isplatu dosuđene naknade na račun opunomoćenika tužitelja, čime je obveza Republike Hrvatske u cijelosti ispunjena. Unatoč tome, opunomoćenik tužitelja je 26. kolovoza 2025. podnio tuženiku prigovor, a 1. listopada 2025. podnio je tužbu zbog šutnje uprave, iako je uvidom u vlastiti transakcijski račun mogao i morao utvrditi da je obveza već ispunjena. Podnošenje prigovora i tužbe protivno poznatom i dostupnom činjeničnom stanju predstavlja nedopušteno i svjesno korištenje procesnog instituta protivno njegovoj svrsi, što se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi kvalificira kao zlouporaba prava na tužbu. Sud posebno naglašava da takvo postupanje predstavlja ponašanje koje sud ne može tolerirati, te ga stoga izričito evidentira u ovom rješenju, iako ono nije odlučno za samu izreku, nego služi kao upozorenje na neprihvatljiv i zlouporabni procesni obrazac.
11. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njihovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Karlo Novosel – elektroničkim putem
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – elektroničkim putem
3. U spis
