REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: P-152/2025-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljica-protutuženica 1. MT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Sandri Vanjak, odvjetnici u Puli, protiv tuženika-protutužitelja GRADA LABINA, OIB 19041331726, Labin, Titov trg 11, zastupanog po punomoćniku TT, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 26. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljica-protutuženih Sandre Vanjak, odvjetnice u Puli i punomoćnika tuženika-protutužitelja TT, odvjetnika u [adresa], **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice-protutuženice MT, OIB [osobni identifikacijski broj], i ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. KT, OIB [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem, stekle, svaka od njih u 1/4 dijela, nasljeđivanjem, pravo suvlasništva stana: 5. suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E- 5), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine- stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 5/1, 5/2, 5/3, 5/4 i 5/5, i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, u ukupnoj površini od 56,67 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

II. Utvrđuje se da su tužiteljice-protutuženice MT, OIB [osobni identifikacijski broj], i ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. KT, OIB [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem, stekle u suvlasništvo neutvrđeni novčani iznos koji se nalazi na računu kod Hrvatske poštanske banke d.d., broj štedne knjižice: [broj štedne knjižice], pa se nalaže Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. da po pravomoćnosti ove presude izvrši na prijedlog tužiteljica isplatu novčanih sredstava na njihovo ime i prezime, sve to u roku od 15 dana, svaka u ¼ dijela.

III. Utvrđuje se da su tužiteljice-protutuženice MT, OIB [osobni identifikacijski broj], i ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. KT, OIB [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem, stekle u suvlasništvo, svaka u 1/4 dijela, brodicu, marka, tip, model: Pasara "Istranka", namjena: osobne potrebe, dužina 4,99, GT 1,22 godina gradnje 1974., materijal gradnje: stakloplastika, marka motora "Tomos 10", tvr.br. motora: 016 079, pa se nalaže Lučkoj kapetaniji Rabac da po pravomoćnosti ove presude izvrši, na prijedlog tužiteljica, prijepis vlasništva na brodici marka, tip, model: Pasara "Istranka", namjena: osobne potrebe, dužina 4,99, GT 1,22 godina gradnje 1974., materijal gradnje: stakloplastika, marka motora "Tomos 10", tvr.br. motora: 016 079 s imena ČT na ime i prezime tužiteljica, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev. ( i to u dijelu iznad dosuđenog suvlasništva u ½ dijela nekretnina u točki I., te pokretnina u točki II. i III. izreke presude, kao i u dijelu da je nekretnina stečena pravnim poslom i temeljem zakona)

V. Usvaja se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelja Grad Labin, Labin, Titov Trg 11, OIB 19041331726, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića, posl. broj O.116/14, UPP/OS.75/14 od 2. travnja 2015., stekao pravo vlasništva nekretnine i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5),1.- s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], M [adresa], 5/1, 5/2, 5/3, 5/4 i 5/5 i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 56,67 m2, u ½ dijela.

II. Općinski sud u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel u Labinu će nakon pravomoćnosti ove presude provesti uknjižbu prava vlasnišva na nekretnini iz toč. I. izreke u korist tuženika-protutužitelja GRADA LABIN, Labin, Titov trg 11, OIB 19041331726, u ½ dijela, u roku od 15 dana. "

VI. U preostalom dijelu odbija se protutužbeni zahtjev (u dijelu iznad dosuđenog suvlasništva u ½ dijela).

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-1134/2016-3 od 17. rujna 2018. uvažena je žalba tuženika, ukinuta je presuda zbog izostanka Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Labinu te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje te provođenje dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica.

2. U ponovnom postupku donijeta je presuda posl. broj P-905/2024-50 od 27. rujna 2024. godine, te je povodom žalbi tužiteljice-protutuženice postupak i tuženika-protutužitelja postupak dostavljen Županijskom sudu u Šibeniku na daljnji postupak. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, posl. broj Gž-28/2025-2 od 18. veljače 2025. godine prihvaćene su žalbe tužiteljice i žalba tuženika, te je ukinuta presuda ovog suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U međuvremenu tužiteljica KT je umrla, te su postupak nastavile njezine zakonske nasljednice, kćerke MT i ĆT.

4. U tužbi navode da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića iz [adresa], posl.br. O-116/14, UPPOS-75/14 od 2. travnja 2015. kao i ispravkom tog rješenja od 20. travnja 2015. utvrđena ostavinska imovina ostavitelja pok. AT, te da je kao nasljednik proglašen Grad Labin. KT, navodi da je rođena **.**.1944. od oca pok. Ć i majke DT, rođ. T, da je njezin otac poginuo u 2. svjetskom ratu, da se majka udala 24. svibnja 1958. za AT, da su živjeli u zajedničkom braku, te da je tužiteljica od strane AT prihvaćena kao kćerka koja je bila cijelo vrijeme za njihova života s njim u prisnim odnosima. Njezina majka i BT u braku nisu imali djece, te ju je BT prihvatio kao svoju kćerku, te je do udaje 1965. živjela s njima u zajedničkom domaćinstvu. BT bio je rudar u IU Raša Labin dok nije otišao u starosnu mirovinu, a njezina majka je također radila u istom poduzeću kao čistačica. Nadalje navodi da su zajedno kupili predmetni stan koji su dobili na korištenje od svog poduzeća, da je ugovor o kupnji s Gradom Labinom sklopljen 26. ožujka 1993., da je uknjižen BT, da je stan kupljen na kredit, da preostale rate kredita i danas plaća tužiteljica, da je takav bio dogovor među njima, da je stan kupljen na 24 godine s obročnom otplatom, da je u stan tužiteljica uložila svoja novčana sredstva za popravak krova, njegovo uređenje, te plaća i pričuvu za stan. U obitelji se uvijek smatralo da će stan nakon smrti majke i ČT pripasti njoj, te da je takvu izjavu BT dao i prije smrti dok je boravio u bolnici u Puli. Budući je bio u teškom zdravstvenom stanju, to tužiteljica nije imala hrabrosti tražiti ga da takvu izjavu potpiše. Navodi da je istog pokopala o svojem trošku, te da je do problema sa stanom došlo nakon njegove smrti. Nadalje, tužiteljica ističe da i danas vodi računa o stanu, da plaća sve obveze za stan, da smatra da je predmetni stan i pokretnine koje se navode u rješenju o nasljeđivanju imao pripasti njoj kao zakonskoj nasljednici iza smrti pok. majke koja je imala učešća u imovini, te da joj to pravo pripada i temeljem učinjene usmene oporuke ostavitelja u bolnici u Puli. Radi navedenog, traži da sud utvrdi da je nasljeđivanjem, temeljem zakona i oporuke, stekla u vlasništvo predmetni stan kao i da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da izvrši prijenos prava vlasništva stana s imena ČT, [adresa] na njezino ime i vlasništvo tužiteljice, u cjelini. Ujedno traži i prijenos novčanog iznosa koji se nalazi na računu ostavitelja ČT kod Hrvatske poštanske banke d .d., kao i brodicu marke Pasara Istranka a koja je registrirana kod Lučke kapetanije Rabac. Na ročištu 20.listopada 2022., tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev u pogledu osnove, tako da je nadodala i temeljem "pravnog posla". Punomoćnik tuženika-protutužitelja se nije protivio preinaci, već je samo osporavao i tu osnovu stjecanja vlasništva od strane tužiteljica.

5. Tuženik je sudu dostavio protutužbu u kojoj navodi da je temeljem presude zbog izostanka Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Labinu, posl.br. P-2201/15 od 10. rujna 2015. tužiteljica ishodila uknjižbu svog prava vlasništva sa imena ČT, od K, [adresa] J, na nekretnini, i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), 1. – s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 5/1, 5/2, 5/3, 5/4 i 5/5, i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, u ukupnoj površini od 56,67 m2.

6. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, posl.br. Gžž-1134/16-3 od 17. rujna 2018. ukinuta je presuda zbog izostanka Općinskog suda u Puli – Pola, stalne službe u [adresa], posl.br. P-2201/15 od 10. rujna 2015. i predmet vraćen naslovnom sudu na ponovno suđenje. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića, posl.br. O-116/2014, UPP/OS-75/2014 od 2. travnja 2015. tuženik je proglašen za nasljednika ranijeg vlasnika ČT u pogledu nekretnine iz toč. I. Provedba navedenog rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama je odbijena zbog toga što je prethodno tužiteljica ishodila uknjižbu svog prava vlasništva na temelju gore navedene prvostupanjske presude. Tuženik je nakon donošenja gore navedene drugostupanjske presude podnio zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda prijedlog za upis svog prava vlasništva, ali je rješenjem posl.br. Z-30591/18 od 30. listopada 2018. taj prijedlog odbijen, jer da rješenje Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gžž - 1134/2016-3 od 17. rujna 2018. ne sadrži nalog za upis. Kako je presuda temeljem koje je tužiteljica ishodila upis svog prava vlasništva predmetne nekretnine ukinuta, to tuženik ima pravni interes tražiti da se u zemljišnim knjigama on upiše kao vlasnik iste nekretnine, jer je to vlasništvo stekao na temelju zakona, i to temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića posl.br. O-116/14, UPP/OS-75/14 od 2. travnja 2015.

7. U ponovljenom postupku sud nije provodio nikakve nove dokaze, a niti su ih predlagale stranke, već je ponovno pristupio ocjenjivanju provedenih dokaza slijedeći uputu višeg suda. Dakle, izvršen uvid je u ostavinski postupak iza pok. AT posl.br. O-116/14, vjenčani list na stranici 9 spisa, u ugovor o prodaji stana na stranici 10 spisa, zk izvadak na stranici 11-12 spisa, potvrdu o uplati na stranici 13 spisa, podatak o utvrđivanju cijene stana na stranici 14-16 spisa, zk izvadak na stranici 43 spisa, rješenje Z-30591/18 str. 44-46 spisa, zk izvadak na stranici 57-58 spisa, rodni list na stranici 66 spisa, preslike računa na stranici 67-68 spisa, zk izvatke na stranici 85-86 spisa, zk izvadak na stranici 99-102 spisa, račune na stranici 118-124 spisa, zk izvadak na stranici 148-158 spisa, priloženi spis Z-25225/17, u rješenje o nasljeđivanju posl. broj.O-897/2023, UPP/OS-91/2023-4 na stranici 133-135 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka LT i NT, te tužiteljice ĆT.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev, djelomično osnovan, kao i protutužbeni zahtjev.

9. Tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela je KT, te je tražila da se utvrdi vlasnicom predmetnog stana temeljem nasljeđivanja, zakona i oporuke, i da se utvrdi vlasnicom pokretnina i to neutvrđenog novčanog iznosa na računu HPB d.d. te brodice opisane u izreci ove presude.

10. U tijeku postupka, zbog smrti KT, je preinačen tužbeni zahtjev, u pogledu točke I. tužbenog zahtjeva na način, da se MT i ĆT, kao nasljednice iza pok. KT, utvrde suvlasnicama stana, svaka u 1/2 dijela, nasljeđivanjem, na temelju zakona i pravnog posla, 5. suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E-5), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine - stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 5/1, 5/2, 5/3, 5/4 i 5/5, i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, u ukupnoj površini od 56,67 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. U pogledu točke II. i III. tužbenog zahtjeva, tužba je ostala neizmijenjena.

12. S obzirom da se tuženik-protutužitelj upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 190 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), smatra se da postoji njegov pristanak.

13. U ovoj pravnoj stvari nesporno je slijedeće činjenično stanje:

- da je AT bio u braku s DT, majkom KT, te da KT nije zakonski posvojio bilo sa srodničkim ili roditeljskim učinkom,

- da mu je Općina Labin, ugovorom od 26. ožujka 1993., prodala stan u [adresa], u [adresa], ( pobliže upisan u izreci presude), te se AT upisao vlasnikom,

- da je brak AT i DT, sklopljen 24. svibnja 1958. prestao njenom smrću 15.prosinca 2013., a da je AT preminuo tri mjeseca kasnije,

- da je u ostavinskom postupku iza pok. AT posl.br. O116/2014, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića iz [adresa], posl.br. O - 116/14, UPP-OS-75/14 od 2. travnja 2015. kao i ispravkom tog rješenja od 20. travnja 2015. utvrđena ostavinska imovina ostavitelja pok. AT, i to predmetni stan, te novčani iznos na računu ostavitelja kod HPB d.d.d, te brodica Pasara „Istranka“ prenesena na Grad, jer ostavitelj nije imao zakonskih nasljednika, te Grad nije upisao vlasništvo temeljem navedenog rješenja, jer je KT prethodno upisala vlasništvo u svoje ime ( temeljem presude zbog izostanka posl. broj P. 2201/2015 od 10. rujna 2015., koja je kasnije ukinuta)

- da KT nije mogla naslijediti AT temeljem zakona i da AT, dok je boravio u bolnici nije načinio usmenu oporuku u njenu korist

- nije sporno da su računi za otplatu predmetnog stana glasili na me KT (stranica 67-68 spisa), te da je ista nastavila i nakon smrti AT plaćati račune za predmetni stan (stranica 118-124 spisa).

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka NT i LT, suglasno proizlazi da su isti bili susjedi ČT i UT, da su isti dobili stan od ondašnjeg IUR Raša, da su Č počeli živjeti u predmetnom stanu između 1955- 1960., da su imali kćerku KT, zvanu A, a koja je bila dijete palog borca, da se UT udala za ČT i da je KT, oduvijek živjela s njima u domaćinstvu sve do udaje kad se preselila, da su UT i BT zajednički plaćali stan, odnosno da su stan 90-tih zajedno otkupili, da je UT radila u Direkciji rudnika, dok je BT bio umirovljeni rudar, da je UT umrla prije ČT, a da je BT umro 3 mjeseca poslije nje. KT se brinula o majci i očuhu, dolazila je, donosila im hranu. Nadalje iz njihovih iskaza proizlazi, da je KT nakon smrti ČT imala ključ od stana da je nastavila dolaziti u stan poslije smrti ČT, da se brinula o stanu, da je plaćala sve režije i da je ista okončala plaćanje predmetnog stana, da je KT rekla svjedoku NT da je BT imao namjeru pozvati odvjetnika u bolnicu kako bi joj prenio stan, ali da ista zbog moralnih razloga to nije htjela učiniti, da im je ostavila ključ da ukoliko šta treba obaviti u stanu da ista ne dolazi iz Buja, da je tužiteljica redovno brinula o majci i o ČT, i da je i tužiteljica umrla, koju su naslijedile njezine kćerke, te da svjedoci namjeravaju vratiti ključ nasljednicama iza smrti KT. Nikada nitko nije dolazio u stan od Grada Labina, niti su čuli da bi Grad, polagao ikakva prava na stan.

15. Iskaz ĆT se u cijelosti podudara sa iskazima svjedoka, a uz navedeno iskazuje i da je njezina majka pokopala očuha o svom trošku, da je platila sve njegove troškove liječenja, da se brinula o njemu, da BT nije sačinio oporuku, i da su bili bliski da su njezini roditelji ulagali i renovirali predmetni stan.

16. Uspoređujući međusobno iskaze svjedoka, sud je zaključio da se njihovi iskazi podudaraju, i ocijenio ih istinitim, logičnim i životnim. Bez obzira, što je ĆT zainteresirana za ishod ovog postupka, sud je i njezin iskaz ocijenio istinitim, životnim, jer se njezin iskaz u cijelosti podudara sa iskazima svjedoka, kao i sa svim materijalnim dokazima izvedenim u ovom postupku (preslike računa na stranicama 67- 68 spisa, računi na stranici 118-124 spisa).

17. Dakle, prvotna tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari tražila da se utvrdi da je ista stekla stan po tri pravna osnova i to temeljem zakona, pravnog posla i nasljeđivanjem.

18. Prema odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 114/01., 79/06, 141/06., 146/08., 38/09., 153/09 i 143/12 - dalje ZV), proizlazi da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

19. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV utvrđeno je da na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način utvrđen zakonom, u st. 2. istog članka utvrđeno je da na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj volji uživa zaštitu, dok u st. 3. istog članka je određeno da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke biti u pisanom obliku.

20. Provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da je tužiteljica KT i za života majke i očuha plaćala rate kupoprodajne cijene stana, te da je rate otplaćivala i nakon smrti očuha Ljube Todorovića 2014., godine pa sve do potpune otplate 2018. Tužiteljica je dostavila uplatnice, a koje glase na njezino ime i to za razdoblje nakon smrti očuha AT ( stranica 67-68 spisa), te je dostavila uplatnice za života očuha, a koje su glasile na ime očuha AT. Naime, za uplatnice koje su glasile na ime KT, logično je da ih je plaćala KT, dok iz uplatnica koje su glasile na očuha nije razvidno tko ih je plaćao, odnosno s čijim sredstvima. Tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo pravnim poslom odnosno otplaćivanjem rata stana za života majke UT i očuha, kao i konačnom otplatom kupoprodajne cijene nakon smrti očuha, slijedom čega je došlo do zakonske subrogacije sukladno odredbi čl. 91 ZOO-a.

21. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica pogrešno tumači navedenu odredbu. Zakonska subrogacija je definirana odredbom čl. 91 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 122/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, i 155/23, dalje ZOO), a iz koje proizlazi da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. U ovoj pravnoj stvari je utvrđeno da je tužiteljica KT samo djelomično podmirila tražbinu prema tuženiku, ( jer za života očuha uplatnice glase na ime očuha, a nema dokaza tko ih je platio) i to nesporno onaj dio kupoprodajne cijene nakon smrti očuha, ali time na nju nije prešla vjerovnikova tražbina, sa svim sporednim pravima, s obzirom da je očuh tužiteljice upisan kao vlasnik predmetnog stana, temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji. Pok. KT, je po mišljenju ovog suda, dobrovoljno nastavila plaćati preostale rate, s obzirom da je ista primitkom rješenja o nasljeđivanju posl. broj O.116/14 od 2. travnja 2015, te ispravkom od 20. travnja 2015., imala saznanje da je za nasljednika iza smrti njezinog očuha proglašen tuženik.

22. S obzirom na navedeno, mišljenje je ovog suda da tužiteljica KT nije ispunila pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetnog stana temeljem pravnog posla. Vlasništvo stana temeljem pravnog posla kupoprodaje je stekao njezin očuh, a koji se temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1993., upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik istog. KT je mogla steći vlasništvo samo od AT, kao upisanog vlasnika, pravnim poslom, dakle kupoprodaja, darovanje, i sl. a ne od tuženika.

23. Za zakonsku osnovu stjecanja prava vlasnitšva dosjelošću, koju tužiteljica u tužbi spominje nije ispunjena jer je u smislu odredbe čl.159 st.1 ZV-a na stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban samostalni posjed stvari (nekretnine) koji ima zakonom određenu kakvoću i traje neprekidno zakonom određeno vrijeme. Pri tome je za stjecanje vlasništva potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine od 10 godina (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine najmanje 20 godina (izvanredna dosjelost). Tužiteljica nije živjela sa majkom i očuhom, već ih je redovno posjećivala I brinula o njima, odnosno nije samostalno koristila predmetni stan, slijedom čega je tužiteljica nesamostalni posjednik, pri čemu nije prestalo očuhovo I majčino pravo na posjed, slijedom čega, po ocjeni ovog suda nisu bili ispunjeni potrebni uvjeti za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću. U tim okolnostima ovaj sud ukazuje i da se za pošten posjed traži da posjednik u smislu čl.18 st.3 ZV-a (kad je posjed stekao), nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

24. Dokaznim postupkom je utvrđeno da je tužiteljica, tek nakon smrti pok. očuha ušla u samostalni posjed predmetnog stana, dakle, 2014., a da je ista prije toga dolazila redovito, da se brinula o očuhu i majci. Dakle, s obzirom na odredbu čl. 159 ZV-a, tužiteljica nije ispunila pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljm Zakona, jer ista nije bila u neprekinutom, samostalnom posjedu predmetnog stana, jer ista nije živjela sa svojim roditeljima već ih je posjećivala i brinula o njima, odnosno ista nije bila u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, slijedom čega sud zaključuje da tužiteljica time nije ispunila pretpostavku od najmanje 20 godina samostalnog posjedovanja predmetnog stana. Radi navedenog, sud je utvrdio da tužiteljica nije stekla vlasništvo predmetnog stana temeljem Zakona. Činjenica da joj je tuženik izdao brisovno očitovanje, ne stavlja tužiteljcu KT u povoljniji položaj, jer brisovno očitovanje u biti dokazuje da je stan otplaćen u cjelosti, a ne tko je stan u konačnici otplatio.

25. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno, no prema st. 3. istog članka utvrđeno je da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

26. Dakle s obzirom na utvrđenu činjenicu da je predmetni stan stečen za vrijeme braka ET i AT, zajedničkim radom supružnika, to slijedom toga, sud utvrđuje da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok. AT i pok. DT, i da su isti stekli suvlasništvo predmetnog stana, svaki u ½ dijela. Dakle, ostavinsku imovinu pok. DT čini ½ dijela predmetnog stana, te je KT, njezina zakonska nasljednica, i ista je temeljem nasljeđivanja iza smrti pok. majke DT, stekla polovinu predmetnog stana, sukladno odredbi čl. 128 st.1 ZV-a. Slijedom navedenog, ostavinsku imovinu sada pok. KT čini ½ dijela predmetnog stana, te s obzirom da su tužiteljice MT i ĆT, njezine kćerke, njezine zakonske nasljednice, to je sud usvojio djelomično tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. tužbenog zahtjeva.

27. U pogledu pokretnina, po mišljenju ovog suda pokretnine koje su opisane u točki II i III ove presude, su također bračna stečevina majke i očuha pok. KT, slijedom čega pok. KT, nasljeđuje od svoje majke ½ dijela pokretnina, odnosno tužiteljice, nasljeđuju od svoje majke, svaka ¼ pokretnina.

28. U preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu od ½ dijela.

29. U odnosu na protutužbeni zahtjev, isti je osnovan u preostalom dijelu, odnosno u dijelu koji se odnosi na ½ dijela predmetnog stana, s obzirom da je utvrđeno da je polovina predmetnog stana bračna stečevina pok. DT, majke pok. KT, odnosno tužiteljica, te je druga polovina ostala u suvlasništvu kao utvrđena ostavinska imovina pok. AT, te je tuženik nasljednik iste u ½ dijela, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

30. Dokaze koje je sud izveo a nije posebno obrazlagao po mišljenju ovog suda nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Osim toga sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja ondašnjeg zz tuženika HT, s obzirom da je sud ocijenio navedeni dokaz nepotrebnim u ovom postupku.

31. Punomoćnici stranaka dostavili su troškovnike.

32. Tužiteljice potražuju troškove pristupa ročištu 10. rujna 2015. u iznosu od 100,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu i presudu zbog izostanka u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu za presudu zbog izostanka u iznosu od 26,54 eura, sastav pripremnog podneska od 1. veljače 2019. u iznosu od 200,00 eura, materijalne troškove poštarine u iznosu od 1,72 eura, sastav podneska od 18. listopada 2019. u iznosu od 50,00 eura, materijalne troškove poštarine u iznosu od 0,41 eura, pristup na ročište 23. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, sastav pripremnog podneska od 5. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura, materijalne troškove poštarine u iznosu od 1,53 eura, pristup ročištu 13. veljače 2020. u iznosu od 50,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, pristup ročištu 8. lipnja 2020 u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, pristup ročištu 20. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 11,75 eura, sastav pripremnog podneska od 26. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eura, pristup ročištu 16. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura, sastav podneska od 25. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura, pristup ročištu 15. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura, sastav pripremnog podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura, trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eure, te pristup na ročište dana 26. svibnja 2025. godine u iznosu o 200,00 eura.

33. Tuženik potražuje naknadu troškova postupka i to: za sastav podneska od 2. prosinca 2015 godine u iznosu od 50,00 eura, za sastav žalbe od 2. prosinca 2015. u iznosu od 250,00 eura, za sastav žalbe od 24. veljače 2016. godine iznos od 250,00 eura, za sastav podneska od 3. prosinca 2018. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 22. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu dana 23. siječnja 2020. godine, 13. veljače 2020. godine, 8. lipnja 2020. godine, 20. listopada 2022. godine, 16. ožujka 2023. godine, 15. veljače 2023. godine, 14. ožujka 2024. godine i 26. svibnja 2025. godine iznose od po 200,00 eura za svaki pristup, za sastav podneska od 27. siječnja 2020. godine iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 22. travnja 2020. godine iznos od 200,00 eura, za sastav žalbe od 28. listopada 2024 godine iznos od 250,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 800,00 eura. Tuženik potražuje i troškove sudske pristojbe u iznosu od 250,00 eura, tako da isti sveukupno potražuje iznos od 4.250,00 eura.

34. Sukladno Tarifi, sud smatra osnovanim zatraženi trošak tužitelj ice- protutuženice i to troškove pristupa ročištu 10. rujna 2015. u iznosu od 100,00 eura, (Tbr.9.t.1), sudsku pristojbu za tužbu i presudu zbog izostanka u iznosu od 53,09 eura, sastav pripremnog podneska od 1. veljače 2019. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1), pristup na ročište 23. siječnja 2020. u iznosu od 100,00 eura, (Tbr.9.t.2), pristup ročištu 13. veljače 2020. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr.9.t.3), pristup ročištu 8. lipnja 2020 u iznosu od 100,00 eura, (Tbr.9.t.2), pristup ročištu 20. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), pristup ročištu 16. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura,(Tbr.9.t.2), sastav podneska od 25. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr.8.t3), pristup ročištu 15. prosinca 2023. u iznosu od 100,00 eura,(Tbr.9.t.2), sastav pripremnog podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura,(Tbr.8.t.1), pristup ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10.t1.), te za pristup ročištu 26.5.2025., u iznosu od 200,00 eur (Tbr.9.t.1), dakle ukupno u iznosu od 1.903,09 Eur-a.

35. Preostale troškove tužiteljica je sud ocijenio neosnovanim i to one koje je punomoćnica zatražila za trošak autobusne karte kao i odsustva iz pisarnica, jer takve troškove sud ocjenjuje nepotrebnim iz razloga što je tužiteljica mogla angažirati odvjetnike iz [adresa], te trošak izbivanja iz kancelarije sud isto tako smatra neosnovanim jer punomoćnica nije dokazala koji trošak je imala zbog izbivanja iz kancelarije. Nadalje, zatražene troškove za poštarinu sud ocjenjuje iste neosnovanim, jer nisu dostavljeni računi o plaćenim troškovima, dok troškovi za sudsku pristojbu na presudu se plaćaju nakon pravomoćnosti presude. Zatraženi troškovi na sastav podnesaka, sud je odbio jer se u svim podnescima ponavljaju navodi iz odgovora na protutužbu kao i iz priznatih podnesaka. To se odnosi na slijedeće troškove: sastav podneska od 18. listopada 2019. u iznosu od 50,00 eura, materijalne troškove poštarine u iznosu od 0,41 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, sastav pripremnog podneska od 5. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura, materijalne troškove poštarine u iznosu od 1,53 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 10,88 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 11,75 eura, sastav pripremnog podneska od 26. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura, izbivanje iz mjesta sjedišta pisarnice u iznosu od 150,00 eura, trošak osnovne autobusne karte u iznosu od 16,20 eura te trošak sudske pristo jbe za presudu u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu za presudu zbog izostanka u iznosu od 26,54 eura.

36. Ocjenjujući troškove tuženika-protutužitelja sud je ocijenio osnovanim trošak za sastav podneska od 2. prosinca 2015 godine u iznosu od 50,00 eura, (Tbr.8.t.3) za sastav žalbe od 2. prosinca 2015. u iznosu od 250,00 eura, (Tbr.10.t.1) za sastav žalbe od 24. veljače 2016. godine iznos od 250,00 eu ra, (Tbr.t.10.t.1), za sastav podneska od 3. prosinca 2018. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1) za sastav podneska od 22. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1), za pristup ročištu dana 23. siječnja 2020. godine, iznos od 200,00 (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 13. veljače 2020. godine, iznos od 200,00 eur, (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 8. lipnja 2020. godine, 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup raspravi 20. listopada 2022. godine 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup raspravi 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup raspravi 16. ožujka 2023. godine, 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup raspravi 15. veljače 2023. godine, 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup raspravi 14. ožujka 2024. godine, 200,00 eura (Tbr.9.t.1), i za pristup raspravi 26. svibnja 2025. godine 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za sastav podneska od 27. siječnja 2020. godine iznos od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1), za sastav podneska od 22. travnja 2020. godine iznos od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1) za sastav žalbe od 28. listopada 2024 godine iznos od 250,00 eura, (Tbr.10.t .1) sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 800,00 eura. Osim toga osnovani su i troškovi na ime sudske pristojbe na protutužbu u iznosu od 250,00 eura. , tako da sud smatra osnovanim troškove tuženika-protutužitelja u iznosu od 4.250,00 EUR-a.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 4., u svezi s odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno s obzirom da su ovopredmetne stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

38. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Labin, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljicama-protutuženicama putem punomoćnice

- tuženiku-protutužitelju putem punomoćnika