REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2771/23-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Dukju, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupani po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika AL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026. godine u prisutnosti stranaka, dana 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Gorane Blaić Hebrang u zagrebu, broj Ovrv-485/23 od 23.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Ovrhovoditelj (sada tužitelj) podnio je ovom sudu prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, iz kojeg proizlazi da su ovršenici (sada tuženici) dužan isplatiti ovrhovoditelju utuženi iznos, na ime duga za opskrbu strujom, sa troškovima ovršnog postupka, u odnosu na što je doneseno pobijano rješenje o ovrsi.

Tuženici su podnijeli prigovore protiv navedenog rješenja o ovrsi – l. 30 i 55, navodeći u bitnome da su nekretninu na koju se odnosi utuženo potraživanje prodali u razdoblju kada je isto nastalo, pa da nisu odgovorni za isto.

Zbog navedenog je prigovora rješenjem ovog suda stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute provede radnje, te je postupak dalje upućen na rješavanja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tijekom dokaznog postupka, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u isprave priložene u spis, te prigovore tuženika.

Ocjenjujući izvedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je rješenje o ovrsi potrebno u cijelosti ukinuti.

Prigovor zastare koji ističu I i II-tuženici nije osnovan, imajući vidu datum podnošenje ovršnog prijedloga (2023) kao i datume dospijeća potraživanja (2022), te odredbu čl. 232. zakona o obveznim odnosima koji propisuje 1-godinšnji rok zastare za ovaj tip potraživanja.

Naime, sama visina potraživanja nije uopće sporna, ali jest osnova.

Naime, isto se odnosi na potraživanje za opskrbu strujom kuće na adresi [adresa], koje je bila vlasnica KL. Osoba je preminula **.**.2016., s time da su nasljednici upravo I i II- tuženici (dalje: tuženici), sudeći po rješenju o nasljeđivanju l. 14 spisa.

Spisu prileži i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 05. srpnja 2021. godine, kojim su tuženici istu prodali TRANSEPT STUDIO d.o.o.

Analizirajući razdoblja utuženog potraživanja, vidljivo je da se ista odnose na 2022. godinu –l. 13. spisa.

Tužitelj se poziva na čl. 30 općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, temeljem kojeg su tuženici ili kupac bili dužni obavijestiti tužitelja o promjeni u vlasničkom statusu, a da promjena nije zatražena, i da tužitelj nije dužan sam provjeravati takve promjene.

Ovakva tvrdnja tužitelj nije točna, osim u dijelu citata čl. 30 općih uvjeta.

Naime, tuženici su jasno na ročištu dana 22. siječnja 2026. godine naveli da su pokušali obavijestiti tužitelja o prijenosu vlasništva na novi subjekt, i to osobnim dolaskom u prostorije na šalter tužitelja u Elektri Križ, no bezuspješno jer da "nisu vlasnici".

Ovom navodu sud u cijelosti vjeruje kao logičnom i životno uvjerljivom, jer je navedene situacija u identičnim slučajevima istog tužitelja pred ovim sudom ponovila velik broj puta, u kojem djelatnici na tužitelja na šalterima paušalno postupaju u takvim slučajevima praktički ignorirajući korisnike, sa vlastitim interpretacijama odredaba tvrtke za koju rade.

Kako su dakle tužitelji nesumnjivo pokušali obavijestiti tužitelja o prijenosu vlasništva nekretnine i to osobnim dolaskom u prostorije tužitelja (čemu sud u potpunosti vjeruje) a što je on ignorirao, to je na teret tužitelja konkretan propust u naplati utuženog potraživanja.

Osim toga, nije niti sporno da tuženici uopće nisu niti bili korisnici usluge opskrbom energije kada su kuću prodali, tako da su tužiteljeve tvrdnje neosnovane i iz tog razloga: riječ je o naplatnom pravno poslu usluge koju tuženici uopće nisu niti primili, a tužitelj se od njih očekuje naplatiti kao od korisnika (što oni nisu) umjesto od stvarnog kupca o čemu su ga tuženici pokušali bezuspješno obavijestiti. Slijedom navenog, platni se nalog ne može održati na snazi zajedno sa sporednim potraživanjem i troškovima, sve u smislu odredbe čl 451/3 ZPP-a.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, 26. veljače 2026. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužitelja – uz nalog za plaćanje pristojbe na odluku €13,28

2. tuženici