REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2989/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SK IČ, rođenog **.**.1998., državljanina Indije, trenutno na adresi [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu. Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 1. kolovoza 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01- 212-25-11 od 1. kolovoza 2025., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je pogrešan zaključak tuženika u svezi s kaznenim nalogom Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojim je oglašen krivim. Napominje da je protiv navedenog naloga podnio prigovor te da stoga isti nije pravomoćan. Smatra da se i nije mogla ukinuti njegova dozvola za boravak i rad prije pravomoćnosti kaznenog postupka. Poziva se na načelo presumpcije nevinosti. Napominje kao se u državi podrijetla bavio prodavanjem kravljeg mesa i da je upao u probleme zbog promjene vlasti na lokalnom nivou te da stoga nije mogao nastaviti raditi svoj posao. jer mu je hinduska većina to nije omogućavala.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Napominje kako kazneni postupak i postupak u kojem mu je ukinuta dozvola za boravak i rad nisu predmet ovog upravnog spora. Ističe kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio temeljem D vize te da je u Republici Hrvatskoj živio i radio temeljem dozvole za boravak i rad. Napominje kako je međunarodnu zaštitu zatražio tek u postupku protjerivanja, a što jasno ukazuje da zahtjev nije podnesen zbog stvarnog straha od proganjanja već s ciljem izbjegavanja udaljenja iz Republike Hrvatske. Navodi kako je tužitelj tijekom upravnog postupka naveo da nije imao nikakvih problema s većinskim hinduističkim stanovništvom već s nekolicinom pojedinaca iz sela, odnosno sa svojim susjedima. Također napominje kako je tužitelj izjavio da nije nikada bio izložen mučenju, maltretiranju ili bilo kakvom fizičkom nasilju. Napominje kako navode o tome da mu je navodno razbijena trgovina u kojoj je prodavao kravlje meso te pokušaja podmetanja požara na obiteljsku kuću tužitelj nije ničim potkrijepio te smatra da je trebao zatražiti zaštitu unutar vlastite države, odnosno prijaviti sporne događaje prije nego što je zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Ističe i da je tužitelj naveo da je nakon napuštanja I dvije godine živio i radio u mjestu Punjagutta i da tamo nije imao nikakvih problema.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je 20. veljače 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te opunomoćenika tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika te je saslušan tužitelj uz prisutnost prevoditelja za hindu jezik.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 22. svibnja 2025., a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik od 22. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025.
11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
12. U obrazloženju rješenja tuženik navodi, kako je tužitelj izjavio da je zemlju podrijetla napustio zbog svoje vjerske pripadnosti i problema s K, a s obzirom na to da je prodavao kravlje meso muslimanima. Naveo je i da mu je uništena trgovina te da je sa ženom i djecom pobjegao iz obiteljske kuće jer se bojao da će ju zapaliti te da su žena i djeca otišli živjeti svojim roditeljima, a da je on preko svog poznanika čim mu se pružila prilika u Hrvatskoj ishodio dozvolu za boravak i rad te napustio Indiju. Naveo je da nitko od njegovih susjeda muslimana nije nikada imao problema s većinskim K, osim njega zbog posla s kravljim mesom.
12.1. Tuženik se nadalje u obrazloženju osporenoga rješenja pozvao i na Izvješće Telegraphindia od srpnja 2025., te je naveo kako u Zapadnom Bengalu gdje je živo tužitelj, Zakon o kontroli klanja životinja zabranjuje klanje zdravih krava, a prekršaji se kažnjavaju zatvorskom kaznom do šest mjeseci te da ne postoji zabrana konzumacije govedine i klanja ako se obavlja u državnim ili općinskim klaonicama nakon što to odobri nadležna veterinarska služba. Naveo je i da tužitelj nije potvrdio je li njegova trgovina djelovala legalno u skladu s zakonima ili je ista bila pod tzv. zaštitom "starješine" sela kojeg je tužitelj naveo kao neformalno tijelo vlasti u skladu s tradicijom u tom dijelu Indije. Tuženik je nadalje naveo kako u postupku nije utvrđeno da je tužitelju uništen dućan gdje je prodavao meso, jer iste nije potkrijepio nikakvim dokazima te činjenica da je bio svjestan da se radi o prijestupu proizlazi iz njegovog navoda da nije tražio zaštitu od tijela vlasti države podrijetla.
13. U tijeku ovog spora tužitelj je u bitnome iskazivao kao i u upravnom postupku, opisao je razlog napuštanja zemlje podrijetla za koji je izjavio da je to zbog prodaje mesa i pritiska od strane G. Naveo je i da se boji povratka u zemlju podrijetla zbog straha za svoj život te da u novom gradu u koji je otišao nakon što je napustio mjesto svog boravka u početku nije imao problema, koji su počeli kasnije nakon što su J saznali za njega. Izjavio je da njegova obitelj nema problema.
14. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan u upravnom postupku i upravnom sporu o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona.
15. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Također je naveo da s obzirom na to da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao kao strani radnik i da nje odmah zatražio međunarodnu zaštitu već u trenutku kada je bio suočen sa deportacijom te s obzirom na to da je sam naveo kako u zemlji podrijetla nije imao problema osim u svom selu zbog zakonski sumnjive prodaje goveđeg mesa, zaključak je da tužitelju u zemlji podrijetla ne prijeti opasnost od uhićenja ili kažnjavanje, jer je istu napustio dobrovoljno kao ekonomski migrant.
16. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.
17. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).
18. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristup na ročište, svako po 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura sukladno Tbr 27. toč.1 i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife te članka 3. stavak 1. i članka 9. stavka 2. Pravilnika (točka III izreke).
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
