Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3858/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČP, rođenog **.**.1968. u [adresa], Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite na adresi [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Cekić i Vukelić u Zagrebu, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11025, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 23. rujna 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Jeleni Cekić, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 (petsto) EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 (petsto) EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/11025, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 23. rujna 2025.odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.
2.1 Dalje je naveo kako je podnio zahtjev za međunarodno zaštitom budući je zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti (Č, musliman) prisiljen na mobilizaciju. Tužitelj nema pravo izbora već se nad njim vrši prisila po njegov život na način da ili će potpisati dobrovoljni ugovor pod prisilom ili će ga tući, mučiti i strpati u zatvor ili se na drugi način okrutno odnositi prema njemu pod prijetnjom života , što su već i učinili jer je bio u zatvoru.
2.2 To kod njega izaziva strah zbog mogućeg povratka te je istaknuo kako osjeća ogroman strah pri pomisli na povratak u Rusiju jer bi sigurno bio prisiljen na okrutan i nečovječan način potpisati ugovor o ratovanju ili bi bio ubijen.
2.3 Naglasio je kako država Ruska Federacija ne pruža nikakvu zaštitu E koji ne žele potpisati ugovore o ratovanju, niti građane Ruske Federacije razmjerno regrutiraju već isključivo regrutiraju samo one koji nisu H čime je diskriminacija prema tužitelju počinjena.
2.4 Smatra kako dokazivanje u upravnom postupku i upravnom sporu nije na tražitelju azila.
2.5 Tužitelj smatra kako nisu utvrđene sve relevantne okolnosti niti razlozi zbog kojih bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi.
2.6. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je provedeno saslušanje tužitelja.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 23. rujna 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da se pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrđuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije u razumnoj mjeri dokazao da bi njegov strah bio opravdan. Nadalje, ocjenjujući osnovanost zahtjeva, a u kontekstu odredbe članka 21. Zakona utvrđuju se okolnosti koje proizlaze iz izvješća međunarodnih organizacija vezana za sigurnost povratka u matičnu zemlju, sam tužitelj u zemlji porijekla prema vlastitim navodima nije bio kažnjavan, tužen ili uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano, a nije bio izložen mučenju, maltretiranju niti fizičkom nasilju, u zemlji podrijetla mu nije bila zapriječena medicinska skrb ili pravo na ostvarivanje prihoda za uzdržavanje obitelji. Tuženik zaključuje da utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, a imajući u vidu da su njegove izjave o razlozima napuštanja zemlje podrijetla ocijenjene neuvjerljivima i nevjerodostojnima, nisu nađeni nikakvi razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u post 11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.
13. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.
14. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.
15. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.
16. Prema ocjeni suda, niti svojim iskazom danim na raspravi tužitelj nije doveo u sumnju zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju. Tužitelj je u bitnome ponovio navode koje je u postupku pred tuženikom istaknuo kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla. Dane izjave sud ne smatra dosljednim i uvjerljivim niti vjerodostojnim. Naime, iako tužitelj navodi da je navodno bila ispitivana od strane odjela za terorizam ispitivanja nisu rezultirala nikakvim pravnim ili institucionalnim posljedicama za tužiteljicu, odnosno nije bila optužena, zadržana niti osumnjičena. Nadalje, utvrđeno je da članovi tužiteljeve uže obitelji, žive u [adresa] i da nemaju problema. Sama činjenica da je tužitelj više puta legalno napuštao i ponovno ulazila u Rusiju, a namjera mu je bila napustit zemlju i prije rata u Ukrajini, također pokazuje da nije postojala ozbiljna i objektivna ugroza. Važno je istaknuti i ponašanje tužitelja nakon izražavanja namjere. Tužitelj je 30.ožujka 2023 izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, ali je brzo samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje azila te je dana 09.siječnja 2024. dublinskim transferom vraćen iz Savezne Republike Njemačke u Hrvatsku gdje je dana 15.siječnja 2024. u Prihvatilištu podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom koji zahtjev je obustavljen rješenjem 28.veljače 2024. zbog ponovnog samovoljnog napuštanja Prihvatilišta, dana 18.srpnja 2024. ponovno je vraćen iz Njemačke po dublinskom postupku prilikom čega je ponovno izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u RH, a dana 02. kolovoza 2024. podnio je novi zahtjev. Takvo ponašanje upućuje na zaključak da tužitelj zaštitu nije tražio iz stvarnog i neposrednog straha, već u okviru migracije unutar Europske unije, čime je zloupotrijebio institut međunarodne zaštite. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za istog rizik da bi bila izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. odvjetnica Jelena Cekić, Zajednički odvjetnički ured Cekić i Vukelić, Horvaćanska cesta 23a, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strane i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis
