Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1618/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članica vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik iz Splita, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5694/2021-41 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5694/2021-41 od 23. travnja 2025.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 16.786,61 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o [broj kredita] od 13.4.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.790,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

1,10 EUR od 04.02.2008.

4,36 EUR od 05.03.2008.

14,55 EUR od 05.11.2008.

3,89 EUR od 05.12.2008.

17,45 EUR od 05.01.2009.

19,53 EUR od 05.02.2009.

20,47 EUR od 05.03.2009.

18,16 EUR od 06.04.2009.

18,66 EUR od 05.05.2009.

14,63 EUR od 05.06.2009.

11,66 EUR od 06.07.2009.

12,45 EUR od 04.08.2009.

14,02 EUR od 04.09.2009.

13,88 EUR od 05.10.2009.

12,30 EUR od 05.11.2009.

15,27 EUR od 04.12.2009.

17,65 EUR od 05.01.2010.

21,03 EUR od 05.02.2010.

20,25 EUR od 05.03.2010.

24,85 EUR od 06.04.2010.

23,98 EUR od 05.05.2010.

25,67 EUR od 04.06.2010.

40,37 EUR od 05.07.2010.

37,34 EUR od 04.08.2010.

46,59 EUR od 22.09.2010.

43,40 EUR od 28.10.2010.

38,26 EUR od 05.11.2010.

49,10 EUR od 05.01.2011.

62,89 EUR od 27.01.2011.

53,12 EUR od 04.02.2011.

56,55 EUR od 04.03.2011.

52,19 EUR od 05.04.2011.

52,97 EUR od 05.05.2011.

71,46 EUR od 06.06.2011.

73,26 EUR od 05.07.2011.

88,61 EUR od 30.08.2011.

80,68 EUR od 05.09.2011.

72,01 EUR od 05.10.2011.

70,90 EUR od 09.11.2011.

70,23 EUR od 08.12.2011.

74,36 EUR od 06.02.2012.

77,96 EUR od 05.03.2012.

78,44 EUR od 05.03.2012.

75,95 EUR od 05.04.2012.

77,63 EUR od 07.05.2012., sve do isplate,

kao i naknaditi joj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.931,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.04.2025. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena, zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07, 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13, 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP -a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

5.1. Nema niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju tužena neosnovano upućuje žalbenim navodima isticanjem tvrdnje da je trebalo tužbu odbaciti u odnosu na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope jer da tužiteljica nema pravni interes iz razloga što ne traži isplatu. Ovo stoga jer se u smislu odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj , broj:35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana osoba. Pri tome nije nužno da bude istovremeno postavljen i kondemnatorni tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe o tečaju vezanom uz valutu CHF i isplata te utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su stranke dana **.**.2007. sklopile ugovor o kreditu na iznos od 16.786,61 CHF.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da je tužiteljica zbog promjene tečaja platila veći iznos u otplatnom razdoblju od 1.790,08 EUR-a. Takve činjenice prvostupanjski sud je utvrdio prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

12. Pobijana presuda u skladu je s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj ica nije imala utjecaja na sadržaj.

12.1. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Navedenim presudama utvrđeno je da je nepoštena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

14. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezane za valutu CHF i promjene vezane uz kamatnu stopu, a niti ugovor ne sadrži parametre iz kojih bi bilo vidljivo na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

15. Tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima postupka proizlazi da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila kao fizička osoba u cilju kupnje vozila za osobne potrebe i za potrebe njene obitelji.

16. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužiteljica bila upozorena na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način. Na tužitelj icu se proteže učinak pravomoćne presude u postupku zaštite kolektivnih interesa u odnosu na nepoštene odredbe o kojima se nije pregovaralo. Teret dokaza da je stranci dana valjana obavijest je na banci, a tužena na osnovi izvedenih dokaza nije dokazala drugačije činjenično stanje, tako da za tužiteljicu vrijede utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite.

17. Neosnovani su žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

18. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 5. srpnja 2021. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

18.1. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i prigovor zastare, presuda je u skladu s odredbom čl. 328. st.1. ZOO-a.

19. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

20. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita jer je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a. Neosnovano tužena osporava odluko o trošku postupka u dijelu gdje je tuženoj priznat trošak cjelokupnog vještačenja, iako nije tražila isplatu preplaćene kamate. Ovo stoga jer je provedeno jedno vještačenje za koje je vještaku priznata nagrada odnosno nisu stvoreni posebni troškovi za preplaćene kamate, dok je taj izračun relevantan i za ocjenu neravnoteže stranaka.

21. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski