Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-21/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tužene Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik iz Pule, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-121/2024-54 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pr-121/2024-54 od 22. prosinca 2024. u točkama I., II. i IV. Izreke.

II Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 10.157,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 143,66 eura od 16.01.2014.,

- na iznos od 68,71 eura od 16.02.2014.,

- na iznos od 79,01 eura od 16.03.2014.,

- na iznos od 87,79 eura od 16.04.2014.,

-na iznos od 149,82 eura od 16.05.2014.,

- na iznos od 219,86 eura od 16.06.2014.,

- na iznos od 338,37 eura od 16.07.2014.,

- na iznos od 23,01 eura od 16.08.2014.,

- na iznos od 520,07 eura od 16.09.2014.,

- na iznos od 84,18 eura od 16.10.2014.,

- na iznos od 79,55 eura od 16.11.2014.,

- na iznos od 159,82 eura od 16.12.2014.,

- na iznos od 108,91 eura od 16.01.2015.,

- na iznos od 362,50 eura od 16.02.2015.,

- na iznos od 100,66 eura od 16.03.2015.,

- na iznos od 96,21 eura od 16.04.2015.,

- na iznos od 12,03 eura.,

-na iznos od 2 35,04 eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 81,55 eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 46,22 eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 189,91 eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 79,65 eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 102,17 eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 136,53 eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 85,51 eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 133,79 eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 107,04 eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 73,30 eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 225,49 eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 298,57 eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 102,63 eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 80,64 eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 338,63 eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 115,46 eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 117,60 eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 76,97 eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 128,29 eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 152,80 eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 332,67 eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 136,66 eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 129,55 eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 202,95 eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 92,01 eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 156,16 eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 102,60 eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 145,93 eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 160,89 eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 150,43 eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 42,98 eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 91,57 eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 132,74 eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 185,88 eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 200,57 eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 165,31 eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 244,65 eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 96,16 eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 52,56 eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 90,66 eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 105,12 eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 109,90 eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 115,13 eura.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine te sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.265,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana. III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Ovu presudu u točkama I., II. i IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedeni u čl. 353. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodataka za otežane uvjete rada te posljedično naknada za godišnji odmor.

7. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 – dalje KU/13) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću te da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće koji je uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža s tim da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanje plaće.

8. Mjerodavna je i odredba čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49. st. 1. KU/18 kojom je određeno da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za prekovremeni rad 50%, a za rad u drugoj smjeni 10%, ukoliko radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

9. Odredbom čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 uređeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, dok mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10. Prema Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati za 2014. i 2015. godinu.

11. Taj Zaključak izmijenjen je Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015., tako da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati.

12. U ovoj pravnoj stvari primijenjen je Zaključak broj 148. i Zaključak broj 153. nakon što je taj Zaključak stupio na snagu 21. prosinca 2015.

13. Prema članku 19. st. 6. KU/13. tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

14. Tako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-290/2021-2 od 1. lipnja 2021.

15. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu, od izmjene tumačenja, mjesečni fond radnih sati valja umanjiti i za dane blagdana u tom mjesecu.

16. S tim u vezi, valja navesti i da prema čl. 52. KU/13 i čl. 50. KU/18 proizlazi da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradim danima i na dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

17. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan, takvi sati se uvećavaju prema uvećanjima iz čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18.

18. Ukoliko tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redovit mjesečni fond sati koji je za sve radnike jednak, tek tada se obračunavaju kao prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 52 st. 9 KU/13.

19. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tužena nije tužitelju pravilno obračunala dodatak za otežane uvijete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, jer je te dodatke obračunavala samo na redovit mjesečni fond sati, a ne i na sate odrađene u prekovremenom radu.

20. Ta prava tužitelju pripadaju na temelju čl. 57. te čl. 59 KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU/13.

21. Tužitelju pripada posljedično i pogrešno obračunata naknada plaće za godišnji odmor prema čl. 87. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17.) te odredbe čl. 59 st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.) te čl. 36. KU/13 i 34. KU/18.

22. Visinu tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 10.157,07 eura, prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na taj iznos, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

23. Pobijana presuda u skladu je s pravnih shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.

24. Tužena neosnovano ističe žalbenim navodima da navedeni dodaci pripadaju tužitelju samo na osnovnu plaću, a ne i na prekovremeni rad jer da mu to pravo pripada tek od donošenja Dodatka III. KU odnosno od travnja 2020.

25. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koji nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je u suprotnosti s navedenim mjerodavnim odredbama i pozitivnom sudskom praksom.

26. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci presude na temelju čl. 368. st. 1 u vezi sa čl. 166. st. 1 ZPP-a.

27. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski