Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1370/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jelene Bušić, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac te Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, radi predaje u posjed, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 29. svibnja 2023., poslovni broj P- 1700/2020-36, a ispravljene rješenjem poslovni broj P-1700/2020-47 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 29. svibnja 2023., poslovni broj P-1700/2020-36, ispravljena rješenjem poslovni broj P-1700/2020-47 od 15. listopada 2024. u pobijanoj toč. I izreke i u dosuđujućem dijelu toč. II izreke.

II Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, preinačuje se pobijana presuda u odbijajućem dijelu toč. II izreke, te sudi:

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku pored već dosuđenog iznosa parničnog troška od 1.061,78 eur, daljnji iznos od 331,22 eur u roku od 15 dana.

III Tužiteljici i tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1.Nalaže se tuženiku ČT iz [adresa], da preda u posjed tužiteljici LT iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugim suvlasnicima IT ABC L,

GT ROĐ. ABC, ABC Č,. GRAD [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], ABC ABC L u cijelosti nekretninu .../2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi „kuća br. [osobni identifikacijski broj] sa stepeništem u [adresa] površine 16 čhv, i nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi „ zajedničko dvorište sa ostalim djelom kuće“ površine 30 čhv, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi „ dio kuće: na prizemlju soba, na prvom katu jedna soba, kuhinja, polovica nepodijeljenih stepenica i nenastanjenog tavana i zajedničko dvorište“ obe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve upisane pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, a prema važećim suvlasničkim udjelima, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženi ČT iz [adresa], dužan je isplatiti tužiteljici LT iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu s naslova izmakle koristi za nezakonito korištenje kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi „kuća br. [osobni identifikacijski broj] sa stepeništem u [adresa] površine 16 čhv, i nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi „ zajedničko dvorište sa ostalim djelom kuće“ površine 30 čhv, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi „ dio kuće: na prizemlju soba, na prvom katu jedna soba, kuhinja, polovica nepodijeljenih stepenica i nenastanjenog tavana i zajedničko dvorište“ obe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve upisane pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci,za razdoblje od prethodnih 5 godina u ukupnom iznosu od 6.370,69 eura/48.000,00 kn ( fiksni tečaj konverzije: 1 eur= 7,53450 kn ), te da tužiteljici isplaćuje mjesečno iznos od 106,18 eura/800,00 kn od trenutka podnošenja tužbe pa do predaje posjeda tužiteljici za svaki otpočeti mjesec, uvećano za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuću od presuđenja do isplate.

3.Nalaže se tuženiku ČT iz [adresa], tužiteljici LT iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuću od presuđenja do isplate.

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.061,78 eura/ 8.000 kn (fiksni tečaj konverzije: 1 euro=7,53450 kn) u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju obje parnične stranke.

3. Tužiteljica u odnosu na toč. I i dosuđujući dio iz toč. II izreke iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odnosu na odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u toč. II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu odluka suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nisu počinjene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti ona na koju tužiteljica ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a).

8. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

9. Žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi predaje u posjed te isplate na ime izmakle koristi u mjesečnom iznosu od po 106,18 eur (800,00 kn), tj. za proteklih pet godina u ukupnom iznosu od 6.370,69 eur (48.000,00 kn).

11. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je tuženik u posjedu dviju prostorija koje leže na kč. br. [katastarska čestica], od kada je kupio svoju nekretninu i to stan na adresi [adresa] koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da sporne prostorije koristi tuženik i jedini ima ključ od tih prostorija, odnosno da tužiteljica nema ključ niti ga je ikada imala; da je tuženik kupio svoj dio kuće od NT Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 29. rujna 2003. gdje je čl. 1. ugovoreno da je predmet kupoprodaje kuća s konobom, dvorištem i prilazom s lijeve strane; da je predmetom Kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.1997., a između DT, JT, ET, ĐT i TT kao prodavatelja i FT kao kupca također bila kuća s konobom, dvorištem i prilazom s lijeve strane; da su svi prednici tuženika pa i on od 2003. bili u posjedu i koristili sporne prostorije, što ne osporava ni tužiteljica koja je po svom iskazu na [adresa] doselila 1980.; da su sporne prostorije bile predmetom diobe obitelji JT (prednika tuženika) i odgovaraju prostoru koji je na nacrtu iz spisa R1-15/84 označen kao konoba na nacrtu – tlocrtu prizemlja; da su i prednici tuženika od 1987. bili u posjedu spornih nekretnina, a sin tužiteljice je prvi puta obavijestio tuženika 2017. (kada je tuženik započeo s uređenjem) da je tužiteljica suvlasnica u 1/6 dijela spornih nekretnina.

12. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je od 1987. do 2017. prošlo i više nego dovoljno vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da je time tuženik i prije 2017. postao vlasnikom sporne dvije prostorije, čime su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu ZV).

13. I po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 161. citiranog Zakona, odnosno da je osnovan prigovor tuženika pozivom na odredbu čl. 163. st. 1. ZV-a.

14. Svoje utvrđenje i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Žalbeni navodi tužiteljice se stoga ukazuju neosnovanim, u bitnom se svode na ponavljanje razloga iz tužbe i postupka.

16. U odnosu na dosuđujući dio odluke o parničnom trošku (toč. II izreke), tužiteljica isti pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, te je time žalba neosnovana.

17. Međutim, osnovana je žalba tuženika u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima sadržan u toč. II izreke pobijane presude.

18. Osnovano u žalbi tuženik ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je trošak postupka obračunat prema vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja svake radnje, a što je suprotno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Nesporno je da Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu Tarifa) propisuje da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, kao i da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade.

20. Kako po Tbr. 50. citirane Tarife vrijednost boda iznosi 15,00 kn, tuženiku je a imajući u vidu sve pravilno priznate parnične radnje, valjalo dosuditi daljnji trošak u iznosu od 331,22 eur, za koji iznos je neosnovano odbijen.

21. Stoga je i odlučeno kao u toč. II izreke.

22. Parničnim strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP - a), budući tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku a tuženiku budući u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari nisu nastali posebni troškovi (toč. III izreke).

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Bušić