REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-2150/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, Baštijanova 2A, protiv tuženika Grada Rijeke, Gradonačelnice, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, radi poništenja rješenja o prestanku službe, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Gradonačelnice Grada Rijeke, Primorsko – goranske županije, KLASA: UP/I-112- 01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-02-00-25-5 od 16. rujna 2025., kao i radi poništenja rješenja pročelnika Upravnog odjela za financije, Grada Rijeke KLASA: UP/I-112-

01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-12-01-25-1od 14. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Gradonačelnice Grada Rijeke, Primorsko – goranske županije, KLASA: UP/I-112-01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-02-00-25-5 od 16. rujna 2025. odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja pročelnika Upravnog odjela za financije, Grada Rijeke o prestanku službe po sili zakona zbog odlaska u starosnu mirovinu KLASA: UP/I-112-01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-12-01- 25-1 od 14. srpnja 2025., a kojim je u točki 1. izreke tužiteljici, zaposlenoj na neodređeno vrijeme na radno mjesto Više savjetnice-specijalistice za financijsko upravljanje i kontrole u Upravnom odjelu za financije, zbog odlaska u starosnu mirovinu, utvrđen prestanak službe po sili zakona s danom 29. rujna 2025. U točki 2. izreke rješenja određeno je, da je tužiteljica u obvezi izvršiti primopredaju poslova i zadaća te dokumentacije, kojom u svezi posla koji obavlja raspolaže, a sve u dogovoru s pročelnikom Upravnog odjela za financije, u točki 3. izreke rješenja određeno je, da će se tužiteljici isplatiti otpremnina zbog odlaska u starosnu mirovinu u visini od 4 prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u upravnim tijelima Grada Rijeke za prethodnu godinu, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika Gradonačelnice Grada Rijeke, Primorsko – goranske županije, KLASA: UP/I-112-01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-02-00-25-5 od 16. rujna 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja pročelnika Upravnog odjela za financije, Grada Rijeke KLASA: UP/I-112-01/25-03/13, URBROJ: 2170-1-12-01-25-1 od 14. srpnja 2025., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 30. listopada 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da je 23. prosinca 2024. zadobila tešku ozljedu na radu, prijelom lakta, dominantne desne ruke što je rezultiralo dugotrajnim bolovanjem koje još traje, da je prvostupanjsko rješenje o prestanku službe tužiteljice po sili zakona zbog odlaska u starosnu mirovinu od 14. srpnja 2025. doneseno dok je tužiteljica bila na bolovanju zbog ozljede na radu, a što da je u suprotnosti s odredbama članka 38. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22). Napomenula je, da je 1. travnja 2025. sukladno novim izmjenama Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 86/08, 61/11, 04/18, 112/19, 17/25, u nastavku ZSNLPRS) podnijela zahtjev pročelniku za produženje službe do 31. prosinca 2025. sukladno članku 115. stavku 1. točki c. ZSNLPRS, a da je pročelnik 1. srpnja 2025. negativno odgovorio, pozivajući se na subjektivnu ocjenu da nema potrebe za radom tužiteljice, dok da je jednoj službenici s istim uvjetima rada dao suglasnost za produženje rada do 31. prosinca 2025., a da su i svi drugi pročelnici u Gradu Rijeci, svojim službenicima s istim uvjetima usvajali takve zahtjeve te da je tužiteljica jedina službenica u Gradu Rijeci kojoj nije data suglasnost za produženje rada do 31. prosinca 2025.

3. Istaknula je, da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 14. srpnja 2025. se nigdje ne spominje da je tužiteljica na bolovanju i da zbog ozljede na radu ne može izvršiti obvezu primopredaje posla iz točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja. Nadalje, tužiteljica je navela, da je 16. rujna 2025. donesena Odluka o izmjeni sistematizacije Upravnog odjela za financije kojim se ukida radno mjesto Višeg savjetnika - specijalista za financijsko upravljanje i kontrole i ustrojava novo radna mjesto pod drukčijim načinom i da je time dokazano da nije riječ o automatizmu po sili zakona, nego o aktivnoj odluci poslodavca o ukidanju konkretnog radnog mjesta.

4. Prilikom donošenja osporavanog rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja tužiteljica smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 38. Zakona o radu te članka 115. st. 1. točka c. ZSNLPRS-a, a također da je počinjena povreda odredaba članaka 5. i 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) i u svezi s tim odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

5. Stoga je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 16. rujna 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 14. srpnja 2025. uz nalaganje tuženiku, da tužiteljicu vrati u službu na odgovarajuće radno mjesto, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 1. prosinca 2025. naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a ovo iz razloga što je tužiteljica rođena **.**.1960., dok je odredbom članka 115. stavak 1. točka c. ZSNLPRS-a propisano, da službeniku prestaje služba po sili zakona kad navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se pročelnik Upravnog tijela i službenik drukčije ne dogovore vodeći računa o potrebama službe. Tužiteljica da je 29. rujna 2025., a kao što je to navedeno u prvostupanjskom rješenju navršila 65 godina života te ima preko 45 godina mirovinskog staža, zbog čega su se ispunili uvjeti za donošenjem prvostupanjskog rješenja o prestanku službe po sili zakona zbog odlaska u starosnu mirovinu tužiteljice. Nastavno, tuženik je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 9. veljače 2026. tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu ustrajući pri navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu.

8. U ovom upravnom sporu 19. veljače 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku ZUS), čime je tužiteljici u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

9. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem stranaka, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti je odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, iz niže obrazloženih razloga, dok je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

10. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica do donošenja prvostupanjskog rješenja od 14. srpnja 2025. bila službenica, diplomirana ekonomistica, raspoređena na neodređeno vrijeme, na radno mjesto Više savjetnice-specijalistice za financijsko upravljanje i kontrole u Upravnom odjelu za financije, da je tužiteljica rođena **.**.1960. i 29. rujna 2025. navršila je 65 godina života te ima preko 45 godina mirovinskog staža.

11. Utvrđeno je, da je tužiteljica 23. prosinca 2024. zadobila tešku ozljedu na radu, prijelom lakta dominantne desne ruke te da je još uvijek na bolovanju i da je 1. travnja 2025. putem maila podnijela prvostupanjskom tijelu zamolbu za suglasnost za zadržavanje u službi do 31. prosinca 2025., navodeći da je odluku o datumu umirovljenja 31. prosinca 2025., odnosno počev od 1. siječnja 2026. donijela sukladno važećem Zakonu od 26. kolovoza 2024., nakon što je izradila simulaciju izračuna visine mirovine za različite datume, tako da je visina mirovine na dan 1. siječnja 2026. znatno viša, nego na dan 29. rujna 2025., zbog čega je zatražila da joj se omogući nastavak službe do 31. prosinca 2025. sukladno posljednjim izmjenama ZSNLPRS-a, kako bi izbjegla negativne financijske posljedice koje bi po njoj nastale primjenom novog Zakona, a kojom traženju tužiteljice nije udovoljeno, a kako je to razvidno iz e-maila pročelnika od 1. srpnja 2025., u kojem je navedeno, da je tužiteljica neprekidno odsutna sa radnog mjesta zbog bolovanja, uslijed ozljede na radu i da su se poslovi njenog radnog mjesta u tom vremenu obavljali i obavljaju se redovito, a obavljaju ga drugi službenici Upravnog odjela za financije, pa nema stvarne potrebe ni osnove za zadržavanjem u službi i nakon stjecanja uvjeta za prestanak službe zbog odlaska u mirovinu s 29. rujna 2025., a nakon čega je 14. srpnja 2025. pročelnik Upravnog odjela za financije Grada Rijeke donio rješenje o prestanku službe tužiteljici po sili zakona zbog odlaska u starosnu mirovinu, protiv kojeg je rješenja tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, a o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 16. rujna 2025. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje i koje rješenje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

12. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

13. Naime, odredbom članka 115. stavak 1. točke c ZSNLPRS-a propisano je, da službeniku prestaje služba po sili zakona kad navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se pročelnik Upravnog tijela i službenik drukčije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe, pa imajući u vidu da je tužiteljica rođena **.**.1960., to je 29. rujna 2025. navršila 65 godina života i preko 45 godina mirovinskog staža, a činjenica što je prvostupanjskim rješenjem u točki 2. izreke utvrđena obveza tužiteljice da u dogovoru s pročelnikom Upravnog odjela izvrši primopredaju poslova, zadaće i dokumentacije s kojima raspolaže u svezi s posla, a navedeno zbog privremene nesposobnosti za rad tužiteljica nije mogla izvršiti, isto ne utječe na zakonitost rješenja, jer se primopredaja provodi ukoliko je moguće pa eventualna nemogućnost provedbe iste, kao u konkretnom slučaju, ne dovodi u pitanje prestanak službe po sili zakona.

14. Što se tiče navoda tužiteljice iz tužbe, kojima ističe da je nekim drugim službenicima koji su podnijeli zahtjev za zadržavanje u službi do 31. prosinca 2025., udovoljeno, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su ti navodi točni, ali da su isti zadržani u službi zbog potrebe službe, što u slučaju tužiteljice nije bilo moguće, jer zadržavanje u službi osobe koja je privremeno nesposobna za rad ne može se obrazložiti potrebama službe, zbog čega ni na koji način nije povrijeđeno načelo jednakosti, već upravo suprotno, načelo jednakosti bi bilo povrijeđeno da je prvostupanjsko tijelo službenicu koja je na bolovanju zadržalo u službi, iako ona radi bolovanja zbog ozljede na radu, nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a samo zadržavanje u službi iznimno je moguće vodeći računa o potrebama službe, kao što je to razvidno iz članka 115. stavak 2. ZSNLPRS-a i isto nije moguće isključivo temeljem zamolbe službenika, a upravo je pročelnik Upravnog tijela kao rukovoditelj koji je odgovoran za organizaciju rada i funkcioniranje upravnog tijela, jedina osoba koja ovlaštena odlučiti o potrebi službe, odnosno zadržavanja službenika u službi isključivo ako za to postoji potreba službe, a što kod tužiteljice nije bio slučaj.

15. Naposljetku, ukazuje se tužiteljici da se pogrešno u tužbi poziva na odredbu članka 38. Zakona o radu koja štiti radnika od prestanka službe tijekom privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, jer u konkretnom slučaju ne radi se o otkazivanju sklopljenog ugovora o radu, već se radi o činjenici prestanka službe po sili zakona zbog odlaska tužiteljice u starosnu mirovinu, a sama činjenica da se tužiteljica za vrijeme prestanka službe nalazila na bolovanju zbog ozljede na radu, ne utječe na odlučivanje o prestanku službe po sili zakona s obzirom da je odredbom članka 110. stavak 2. ZSNLPRS-a propisano, da se opći propisi o zabrani prestanka rada pojedinim kategorijama zaposlenih, ne primjenjuju na službenike kojima službe prestaju po sili zakona pa kako u konkretnom slučaju se ne radi o otkazivanju sklopljenog ugovora o radu, već se radi o činjenici da je tužiteljica stekla uvjete zbog kojih joj po sili zakona prestaje služba zbog odlaska u starosnu mirovinu sukladno odredbama ZSNLPRS-a, a sam ZSNLPRS-a kao lex specialis ne poznaje institut otkaza, osim kad službenik sam otkazuje službu ili ako službenik nije zadovoljio na probnom roku, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, to tužiteljica sukladno čl. 147. ZUS-a, nema pravo na nadoknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 26. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, Baštijanova 2A

- tuženiku Gradu Rijeci, Gradonačelnici, Rijeka, Korzo 16