Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-154/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Mirjani Koprić, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku IA, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 1385/2021-82 od 27. prosinca 2024., na sjednici vijeća 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se presuda i presuda na temelju priznanja i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-1385/2021-82 od 27. prosinca 2024. preinačuje u točki I. izreke presude i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 77, Virić u površini od 153 m², od toga dvorište 98 m², Kuća, [adresa]², u 1/2 dijela što je ... MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan trpjeti i dopustiti da tužiteljica temeljem ove presude uknjiži svoje pravo suvlasnišva u 1/2 dijela na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda (pogrešno nazvana u tom dijelu presuda na temelju priznanja) u točki II. izreke.

II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda i presuda na temelju priznanja i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P - 1385/2021-82 od 27. prosinca 2024. pod točkom I. izreke rješenja, ali tako da ta točka ispravno glasi:

Odbacuje se prijedlog za upis zabilježbe ovog spora na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], broj [adresa] u površini od 153 m², od toga dvorište 98 m², Kuća, [adresa]².

III. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje točka II. izreke rješenja kojom je odlučeno o troškovima postupka i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.708,53 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 26. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na čkbr. [katastarska čestica], broj d.L. 77, Virić s površinom 153 m² u 1/2 dijela, što je tuženik dužan trpjeti i dopustiti da tužiteljica na temelju te presude uknjiži svoje pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine , a odbijena je i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke presude odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice za uspostavu etažnog vlasništva na posebnom dijelu nekretnine koje je povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji će tužiteljica specificirati sukladno čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) odnosno nakon izrade etažnog elaborata po stalnom sudskom vještaku u tom postupku. Pod točkom I. izreke rješenja odbačena je tužba u dijelu glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljice u kojem se traži upis zabilježbe tog spora na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je pod točkom II. izreke rješenja naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR, a u preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljice je zahtjev za utvrđenje suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela te uknjižba tog suvlasništva u zemljišnoj knjizi, dok eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica traži uspostavu etažnog vlasništva na posebnom dijelu nekretnine.

6. Svoje stajalište o neosnovanosti glavnog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je u zemljišnoj knjizi na dan 19. srpnja 2021. predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika,

- da je rješenjem Općine Vir od 11. ožujka 2016. obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade utvrđen tuženik,

- da tužiteljica suštinski traži utvrđenje prava vlasništva na apartmanu – stanu površine 52 m², vanjskom parkirnom mjestu u sklopu kojeg se nalazi cisterna te šupi i to s osnova nadogradnje na nekretnini tuženika, uz odobrenje i suglasnost tuženika,

- da je tuženik 30. studenoga 2007. dao izjavu potpisanu kod javnog bilježnika Pavice Mišković iz Zadra broj OV-12198-07, u kojoj navodi da je izgradio kuću na Viru do prve ploče (apartman od 55 m²) te dozvolio svojoj kćeri (tužiteljici) i zetu da nad njegovim apartmanom sagrade za sebe potkrovlje (apartman od 55 m²), a koje potkrovlje je u isključivom vlasništvu tužiteljice i njezinog supruga bez prava učešća nasljednika u diobi poslije njegove smrti, dok gornjem apartmanu pripada i ostava u prizemlju i jedno parkirno mjesto, uz to da ostava u prizemlju ostaje tuženiku na korištenje doživotno,

- da je tužiteljica plaćala građevinski materijal i usluge građevinskih radova za predmetni dio nekretnine, a istovremeno je mjesečnim uplatama novca uzdržavala tuženika,

- da je tužiteljica u razdoblju od 27. srpnja 2011. do 19. srpnja 2019. imala prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini,

- da prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka TA od 20. listopada 2022. apartman tuženika u odnosu na cijelu nekretninu ima udio od 44,74 %, apartman tužiteljice udio od 50,21 %, spremište tužiteljice 2,12 %, parking mjesto tužiteljice udio od 2,93 %,

- da odnos tržišne vrijednosti nadogradnje 1. kata u odnosu na vrijednost cijele nekretnine sa zemljištem iznosi 45,16 % na dan očevida,

- da su svjedoci ŠA, GA, KA, ČA i LA u svojim iskazima potvrdili tvrdnje tužiteljice da je apartman na katu predmetne nekretnine zajedno sa navedenim pripadcima sagradila tužiteljica uz suglasnost tuženika te je isti pripao tužiteljici,

- da je tuženik u svom iskazu potvrdio da je dozvolio tužiteljici izgradnju apartmana na 1. katu s spomenutim pripadcima, kao i da je potpisao izjavu od 30. studenoga 2007. prema kojoj je tužiteljici dao vlasništvo apartmana na katu zajedno s pripadcima,

iz čega zaključuje da je tužiteljica vlasnica točno određenog (realnog) dijela nekretnine kojeg je stekla nadogradnjom u smislu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014 – dalje: ZV), radi čega ne može biti suvlasnica idealnog dijela nekretnine čije utvrđenje traži (glavnim) tužbenim zahtjevom, slijedom čega je, primjenjujući pravna shvaćanja izražena u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4018/2011-2, Županijskog suda u Zadru broj Gž-746/2021-2 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-1303/2008-2, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6.1. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prvostupanjski sud je odbio navodeći da je tužiteljica odustala od tog dijela tužbenog zahtjeva, slijedom čega je u odnosu na taj dio zahtjeva donesena presuda na temelju odricanja sukladno čl. 331.a ZPP-a (u naslovu odluke naznačen je naziv „presuda na temelju priznanja“). Prijedlog za zabilježbu spora odbačen je jer je rješenjem Z-19929/2021 od 26. srpnja 2021. već izvršen upis zabilježbe ovog spora.

7. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je izreka presude proturječna provedenim dokazima te da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima, te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju priznanja iako to ne proizlazi niti iz izreke niti iz obrazloženja presude. Smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. ZPP-a jer je prvostupanjski sud nije pozvao na dopunu tužbe na način da tužbom obuhvati i slijednika tuženika, s obzirom da je podneskom od 15. siječnja 2024. obavijestila sud da je tuženik predmetnu nekretninu u cijelosti darovao sinu EA. Tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi se izričito odrekla eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, što obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud na raspravi 23. rujna 2024. odlučio izvesti samo dokaze koji prileže spisu dok je ostale dokaze odbio kao nepotrebne, time da niti tom prilikom niti u presudi nije obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužiteljice, radi čega nije bila u mogućnosti specificirati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu uspostave etažnog vlasništva obzirom je prvostupanjski sud odbio njezin dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja u svrhu izrade etažnog elaborata, ali time nije odustala od tog dijela tužbenog zahtjeva. Daljnjim navodima žalbe tužiteljica ukazuje da je u postupcima utvrđenja prava vlasništva sud vezan načelom jedinstva nekretnine, pa imajući u vidu da je tuženik izjavom od 30. studenoga 2007. jasno odredio da je gornji apartman isključivo vlasništvo tužiteljice, a donji apartman isključivo vlasništvo tuženika, dok je u ostalom dijelu opseg suvlasništva po pola, smatra da je ovlaštena tražiti utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela cijele predmetne nekretnine, a sve kako bi mogla svoje pravo suvlasništva upisati u zemljišne knjige te pokrenuti postupak evidentiranja stvarne površine zgrade i provesti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine uspostavom etažnog vlasništva , a za koje razvrgnuće je prethodna pretpostavka postojanje suvlasništva.

8. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, ovaj sud je ocijenio da ista nije ostvarena jer je prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima. Ocjenjujući pobijanu presudu u pravcu apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio i jednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka .

9. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. st. 1. ZPP-a, koju ističe tužiteljica u žalbi. Naime, prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo sina tuženika JA na temelju Ugovora o darovanju od 29. kolovoza 2023. sklopljenog između tuženika kao darovatelja i EA kao obdarenika, ali prije prijenosa prava vlasništva sa tuženika na sadašnjeg vlasnika izvršenog rješenjem broj Z-19929/2021 od 29. srpnja 2021. (prijedlog zaprimljen 21. srpnja 2021.) na predmetnoj nekretnini upisana je zabilježba ovog spora, a i iz samog Ugovora o darovanju (čl. 4.) proizlazi da je obdarenik (upisani vlasnik) upoznat s činjenicom vođenja ovog postupka, pa imajući u vidu da je odredbom čl. 86. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 63/2019, 128/2022, 155/2023 i 127/2024 – dalje: ZZK) propisano da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda, a st. 3. istog članka određuje da kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranki pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora, to činjenica promjene vlasništva nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju i prvostupanjski sud nije trebao pozivati tužiteljicu na dopunu tužbe, a kako to pogrešno smatra tužiteljica.

10. Međutim, osnovani su navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine.

11. Odredbom čl. 156. st. 1. ZV-a propisano je da se nadogradnjom tuđe zgrade ne može steći vlasništvo, ako što drugo nije odredio vlasnik nadograđene nekretnine. Dakle, to znači da vlasnik nekretnine može odobriti nadogradnju i odrediti da će nadograđeni objekt pripasti u vlasništvo graditelja te sam vlasnik nekretnine određuje način eventualnog stjecanja vlasništva od strane graditelja. Obzirom da se kod stjecanja prava vlasništva radi o zakonskom originarnom načinu stjecanja, ako je vlasnik nekretnine predvidio stjecanje prava vlasništva nadogradnjom, ono se stječe kada je nadogradnja dovršena.

12. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da je tuženik (otac tužiteljice) izjavom od 30. studenoga 2007. odobrio tužiteljici da na njegovom izgrađenom objektu (apartman u prizemlju) nadogradi potkrovlje (apartman) i odredio da će taj apartman u potkrovlju biti ''isključivo vlasništvo'' tužiteljice i njezinog supruga bez prava učešća u diobi nakon smrti tuženika , da je citiranom izjavom određeno da je i ostava u prizemlju pripadak apartmana na katu, ali uz zajedničko doživotno korištenje za tuženika, te da apartmanu u potkrovlju pripada i jedno parkirno mjesto uz stubište, dok je slobodan prostor ispod stubišta te oko kuće predviđeno za zajedničko korištenje, a koju izjavu je supotpisala i tužiteljica,

- da je nesporno tužiteljica financirala izgradnju nadograđenog dijela nekretnine, a kako to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka i samih stranaka,

- da prema nalazu građevinskog vještaka, kojemu stranke nisu prigovarale, proizlazi da apartman tuženika u odnosu na cijelu nekretninu ima udio od 44,74 %, apartman tužiteljice udio od 50,21 %, spremište tužiteljice 2,12 %, parkirno mjesto tužiteljice udio od 2,93 %, dok odnos tržišne vrijednosti nadogradnje potkrovlja u odnosu na vrijednost cijele nekretnine sa zemljištem iznosi 45,16 % na dan očevida, to tužiteljica osnovano zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela na temelju odredbe čl. 156. st. 1. ZV-a, a koje utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine je preduvjet za provedbu postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva.

13. Imajući u vidu da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine u izjavi od 30. studenoga 2007. odredio da će predmetna nekretnina pripasti tužiteljici kao kćerki i sinu IA na jednake dijelove, kraj činjenice da tuženik ne osporava da je dopustio tužiteljici predmetnu nadogradnju time da tužiteljica nakon dovršetka nadogradnje na tom izgrađenom kao posebnom dijelu nekretnine stekne etažno vlasništvo i da u zemljišnim knjigama nadograđeni dio nije evidentiran niti je predmetna nekretnina etažirana, stav je ovog suda da je u skladu s načelom jedinstva nekretnine moguće odlučivati u okviru prava suvlasništva cijele nekretnine, a navedeno shvaćanje nije u protivnosti s pravnim stavom izraženim u odluci VSRH broj Rev-1303/2008-2.

14. Pravna shvaćanja izražena u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 4018/2011-2 i Županijskog suda u Zadru broj Gž-746/2021-2, na koja se pozvao prvostupanjski sud odbijajući zahtjev tužiteljice, a prema kojima vlasnik točno određenog dijela nekretnine ne može ujedno biti suvlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine, nisu primjenjiva u ovom konkretnom slučaju, jer se temelje na činjeničnim utvrđenjima i pravnom osnovu različitom od činjeničnog supstrata ovog konkretnog slučaja (u citiranim predmetnima zahtijevano je utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću na točno određenom dijelu u posjedu stranke).

15. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkom I.I. izreke i prihvatiti (glavni) tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine.

16. Budući da je ovaj sud preinačio odluku o glavnom tužbenom zahtjevu na način da je taj zahtjev prihvaćen kao osnovan, te imajući u vidu odredbu čl. 188. st. 2. ZPP-a prema kojoj sud odlučuje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu samo ako glavni zahtjev nije osnovan, to više nema zakonskog ovlaštenja za odlučivanje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, radi čega je trebalo ukinuti točku II. izreke pobijane presude, a uslijed čega su svi žalbeni navodi tužiteljice kojima se pobija presuda u odnosu na kumulirani tužbeni zahtjev iz točke II. izreke pobijane presude postali bespredmetni.

17. Obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je o troškovima postupka odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu da je (glavni) tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, tužiteljica je time u postupku uspjela u cijelosti pa joj je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka.

18. Tužiteljici je u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a kao potreban za vođenje parnice priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima od 14. listopada 2021., 28. veljače 2022., 20. travnja 2022., 16. svibnja 2024., 23. rujna 2024. , 20. studenoga 2023. i 5. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 6. rujna 2021., 20. listopada 2023. i 15. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a za svako ročište (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava podneska od 6. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), trošak sastava podneska od 25. travnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak PDV-a od 25% u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 46. Tarife), te trošak vještačenja u iznosu od 1.208,56 EUR-a, što ukupno iznosi 3.708,53 EUR.

18.1. Tužiteljici nije priznati trošak sastava podneska od 6. rujna 2021., 13. listopada 2021., 28. veljače 2022., 26. travnja 2022., 27. studenoga 2023. i 15. siječnja 2024. jer isti nisu bili potrebni za ovaj postupak odnosno podneseni su neposredno prije ili na dan održavanja ročišta. Isto tako, nisu priznati ni troškovi sudske pristojbe jer ih tužiteljica nije postavila određeno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a, kao niti troškovi putovanja i izbivanja punomoćnika iz pisarnice jer je tužiteljica imala mogućnost angažirati odvjetnika u sjedištu suda.

19. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, priznati joj je trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a, odnosno ukupno iznos od 312,50 EUR-a.

20. Iako sadržajno u žalbi tužiteljica ne ističe posebne razloge za pobijanje točke I. izreke pobijanog rješenja kojim je „odbačena tužba u dijelu glavnog tužbenog zahtjeva kojim se traži upis zabilježbe spora“, u žalbi navodi da odluku pobija u cijelosti pa obzirom da u tom dijelu nije uspjela u postupku, ovaj sud je ispitao odluku sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo. Međutim, imajući u vidu da se sukladno čl. 75. st. 2. ZZK zahtjev za upis zabilježbe pokreće prijedlogom, a odluka u povodu takvog prijedloga se donosi u obliku rješenja pogrešno je prvostupanjski sud naznačio taj prijedlog kao dio tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi točku I. pobijanog rješenja, ali tako da izreka ispravno glasi kako je to naznačeno ovom odlukom.

U Varaždinu, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun