Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-992/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Filipu Žaperu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri u Zagrebu protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 zastupane po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2905/2019-25 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća 26. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2905/2019-25 od 27. svibnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- iznos od 13,29 eura od 07. ožujka 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 13,19 eura od 06. travnja 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 12,96 eura od 08. svibnja 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 12,85 eura od 06. srpnja 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 12,91 eura od 09. kolovoza 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 0,16 eura od 11. rujna 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 87,69 eura od 11. rujna 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 85,64 eura od 18. listopada 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 85,98 eura od 15. prosinca 2007. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 89,10 eura od 17. siječnja 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 157,23 eura od 18. veljače 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 161,38 eura od 21. ožujka 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 157,44 eura od 22. travnja 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 155,66 eura od 20. lipnja 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 154,53 eura od 14. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 154,27 eura od 15. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 155,19 eura od 25. rujna 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 162,66 eura od 06. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 172,36 eura od 06. veljače 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 173,81 eura od 05. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 168,65 eura od 18. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 168,80 eura od 18. travnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 167,44 eura od 23. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 165,89 eura od 01. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 165,79 eura od 11. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 167,58 eura od 26. rujna 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 168,65 eura od 06. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 167,32 eura od 12. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 173,27 eura od 07. veljače 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 172,75 eura od 07. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 176,41 eura od 06. travnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 176,14 eura od 02. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 178,38 eura od 27. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 184,37 eura od 27. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 186,77 eura od 24. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 194,62 eura od 30. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 188,36 eura od 23. listopada 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 197,55 eura od 13. prosinca 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 199,07 eura od 30. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 160,92 eura od 30. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 160,41 eura od 09. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 160,86 eura od 29. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 164,18 eura od 14. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 171,45 eura od 30. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 169,57 eura od 02. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 144,35 eura od 12. rujna 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 142,23 eura od 09. studenog 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 115,06 eura od 11. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 118,32 eura od 21. travnja 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 118,31 eura od 04. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 112,76 eura od 04. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 110,07 eura od 17. rujna 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 115,49 eura od 15. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 114,40 eura od 27. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 119,93 eura od 27. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 118,68 eura od 08. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 118,92 eura od 04. rujna 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 135,18 eura od 04. rujna 2013. do 29. rujna 2015.

- iznos od 136,29 eura od 10. listopada 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 136,16 eura od 13. studenog 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 137,61 eura od 13. veljače 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 23,90 eura od 09. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 23,70 eura od 12. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 23,70 eura od 30. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,08 eura od 31. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,09 eura od 01. listopada 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,19 eura od 29. listopada 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,24 eura od 30. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,33 eura od 15. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 27. veljače 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 31. ožujka 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 01. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 31. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 30. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 01. rujna 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura od 15. rujna 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 24,32 eura za 29. rujna 2015., po stopi koja je za razdoblje od 07. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- iznos od 3,52 eura od 04. studenog 2006. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 6,99 eura od 21. ožujka 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 12,99 eura od 06. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 58,43 eura od 06. veljače 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 65,24 eura od 05. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 41,04 eura od 18. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 41,76 eura od 18. travnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 35,38 eura od 23. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 28,13 eura od 01. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 27,66 eura od 11. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 36,05 eura od 26. rujna 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 41,03 eura od 06. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 34,83 eura od 12. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 62,72 eura od 07. veljače 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 60,25 eura od 07. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 77,40 eura od 06. travnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 76,17 eura od 02. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 86,63 eura od 27. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 114,73 eura od 27. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 125,96 eura od 24. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 162,76 eura od 30. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 133,44 eura od 23. listopada 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 176,49 eura od 13. prosinca 2010. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 183,63 eura od 30. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 180,70 eura od 09. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 183,27 eura od 29. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 202,52 eura od 14. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 244,68 eura od 30. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 233,80 eura od 02. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 252,53 eura od 12. rujna 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 237,84 eura od 09. studenog 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 240,68 eura od 11. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 268,69 eura od 21. travnja 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 268,62 eura od 04. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 244,37 eura od 17. rujna 2012. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 279,74 eura od 15. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 269,70 eura od 27. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 258,87 eura od 08. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 260,91 eura od 04. rujna 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 269,47 eura od 10. listopada 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 268,46 eura od 13. studenog 2013. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 279,56 eura od 13. veljače 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 259,08 eura od 09. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 250,82 eura od 12. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 251,07 eura od 30. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 266,36 eura od 31. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 266,78 eura od 01. listopada 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 270,81 eura od 29. listopada 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 272,78 eura od 30. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,25 eura od 15. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 27. veljače 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 31. ožujka 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 01. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 31. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 30. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 01. rujna 2015. do 29. rujna 2015.,

- iznos od 276,13 eura od 15. rujna 2015. do 29. rujna 2015.

- iznos od 276,13 eura za 29. rujna 2015. godine, po stopi koja je za razdoblje od 04. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Žalba tuženice djelomično se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2905/2019-25 od 27. svibnja 2025.:

- preinačuje pod točkom I. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 11.108,88 EUR- a na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene pod točkom I. izreke ove presude od 30. rujna 2015. do isplate,

- preinačuje pod točkom II. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 15.348,71 EUR- a na ime preplate po osnovi valutne klauzule i za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene pod točkom I. izreke ove presude od 30. rujna 2015. do isplate.

III. Žalba tuženice djelomično se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2905/2019-25 od 27. svibnja 2025. preinačuje pod točkom III. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 6.427,48 EUR-a na ime razlike glavnice s pripadajućim zateznim kamatama od 5. veljače 2025. kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2905/2019-25 od 27. svibnja 2025.:

- potvrđuje u rješenju kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na deklaratorni zahtjev i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 10.70,01 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- potvrđuje pod točkom VIII. izreke presude (odluci o trošku),

- preinačuje pod točkom IV. izreke presude (odluci o trošku) i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

II. U nepobijanim točkama V., VI. i VII. izreke presude, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 11.108,88 EUR-a na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dana izvršenih uplata do isplate. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.348,71 EUR-a na ime preplate po osnovi valutne klauzule s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dana izvršenih uplata do isplate. Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.427,48 EUR-a na ime razlike glavnice s pripadajućim zateznim kamatama od 5. veljače 2025. do isplate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.064,56 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 27. svibnja 2025. do isplate. Pod točkom V. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime razlike glavnice u iznosu od 6.780,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. do isplate kao neosnovan. Pod točkom VI. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.427,48 eura od 30. rujna 2015. do 04. veljače 2025. kao neosnovan. Pod točkom VII. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan. Pod točkom VIII. izreke presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9011729382 od 27. srpnja 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i u dijelu kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 10.701,01 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Kako tuženica u žalbi nije navela u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu i rješenje, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pobijanu prvostupanjsku odluku ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženica nije uspjela u sporu i to u odnosu na točke I., II., III., IV. i VIII. izreke presude i rješenju, dok točke V., VI. i VII. izreke presude nisu bile predmetom ispitivanja u žalbenom postupku obzirom je u odnosu na njih tuženica uspjela u parnici.

5. Žalba tuženice djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu broj 9011729382 od 27. srpnja 2006. kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula, te zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a u odnosu na koji su ugovor o kreditu parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu dana 29. prosinca 2015. , kao i zahtjev za isplatu razlike glavnice nastale konverzijom kredita.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija,

- da su nesporno tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili 27. srpnja 2006. ugovor o kreditu broj 9011729382 (dalje: ugovor o kreditu), kojim je tuženica odobrila tužitelju stambeni kredit u iznosu od 251.224,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tuženice na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora o kreditu) sa ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,20% (čl. 4. ugovora), ugovorenim rokom otplate 360 mjeseci i otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja (čl. 7. ugovora o kreditu),

- da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen,

- da su stranke nesporno 29. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu (dalje: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015, dalje: ZID ZPK/15),

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP) i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/07),

- da je prema nalazu financijskog vještaka ST tužitelj tuženici u razdoblju otplate kredita, uslijed promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu više platio iznos od 11.108,88 EUR-a, a uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platio iznos od 15.348,71 EUR-a, a koji iznosi predstavljaju razliku između iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj stvarno platio tuženici i iznosa koje bi tužitelj platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,20% kao jedinoj mu poznatoj kamatnoj stopi te prema tečaju CHF u vrijeme isplate kredita, te da je konverzijom utvrđena preplata u iznosu od 6.780,86 EUR-a, a da razlika preostale glavnice po konverziji s osnove promjene kamatne stope i tečaja iznosi 13.208,34 EUR-a,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. u slučaju restitucijskih zahtjeva kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer do podnošenja tužbe 20. svibnja 2019. nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) od pet godina od pravomoćnosti presude,

odlučujući o ništetnosti kao o prethodnom pitanju, zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine promjene te valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita jer su iste sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, te iste kao odredbe unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nisu bile jasne i razumljive u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81., čl. 82. , čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj: 96/03 - dalje: ZZP/03).

7.1. Polazeći od utvrđenja da među strankama nije sporno da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, te pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj konverzijom nije izgubio pravo na potraživanje na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer osim što to nije propisano odredbama ZIDZPK/15, da to ne proizlazi niti iz odredbi predmetnog Dodatka te naglašava da je zakonitost i provedba konverzije sukladno odredbama ZIDZPK/15 utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-3685/15 od 04. travnja 2017., a u prilog svom zaključku da potrošači imaju pravo na puno obeštećenje iako je provedena zakonska konverzija , uz gore navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poziva se i na odluke Suda Europske unije poslovni broj C-452/18 i C-118/17.

7.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i 327. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženici isplatiti tužitelju razliku na ime preplaćenih kamata u iznosu od 11.108,88 EUR-a i preplaćene valute u CHF u iznosu od 15.348,71 EUR-a, te na ime razlike glavnice iznos od 6.427,48 EUR-a, sve s pripadajućim zateznim kamatama opisanim u točkama I., II. i III. izreke, koje kamate su na temelju čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosuđene od dana izvršenog plaćanja do isplate zaključivši da je tuženica nepoštena stjecateljica jer je znala za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje je odredbe sama unijela u ugovor o kreditu, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.780,86 EUR-a na ime razlike glavnice (odnosi se na razliku glavnice utvrđene po vještaku i preplate utvrđene konverzijom) s pripadajućom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. te dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 6.427,48 EUR-a od 30. rujna 2015. do 04. veljače 2025.

8. Prvostupanjski sud je, a polazeći od utvrđenja da je tužitelj podneskom od 11. srpnja 2024. povukao deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu broj 9011729382 od 27. srpnja 2006. godine kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, na koje povlačenje je tuženica pristala ali je za povučeni dio zatražila naknadu parničnog troška, te da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 05. veljače 2025. smanjio dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva za iznos od 10.701,01 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, na koje se povlačenje tuženica nije očitovala pa se smatra da je pristala na djelomično povlačenje tužbe, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na deklaratorni zahtjev i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 10.701,01 EUR-a.

9. Tuženica u žalbi navodi da je sklapanjem Dodatka kreditni odnos između stranaka izmijenjen, da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR-ima, da je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15, pa je stoga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezano za CHF. Tuženica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 19.a., čl. 19.b. i čl. 19.c. ZID ZPK/15 kada je zaključio da tužitelj ima pravo na otplatu kredita prema uvjetima koji su ugovoreni Dodatkom i povrh toga da ima pravo i na preplatu u dosuđenim iznosima kao da konverzija nije prihvaćena od strane tužitelja, jer to tužitelja stavlja u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, iako je cilj ZID ZPK/15 bio izjednačavanje upravo s tim potrošačima. Ističe da je ZID ZPK/15 lex specialis u odnosu na ZOO i njegove odredbe imaju prednost pred odredbama ZOO-a i ZZP-a u smislu ništetnosti ugovornih odredbi, pa u odnosu na tematiku konverzije kredita sudovi mogu primjenjivati i tumačiti pravo jedino u odnosu na ZID ZPK/15 koji izričito uređuje konverziju spornih ugovora. Navodi da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. istaknuo kako pravni interes za vođenje postupka o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu imaju samo i isključivo oni korisnici koji nisu iskoristili pravo na konverziju, iz čega proizlazi da je cjelokupna tematika konverzije u cijelosti riješena donošenjem ZID ZPK/15. Nadalje navodi da je Sud Europske unije u predmetu broj C-567/2020 odgovorio da potrošači koji su proveli konverziju kredita nemaju pravo osporavati odredbe Ugovora o kreditu i dodataka iz razloga što su odredbe Glave IV.a ZID ZPK/15 sukladno čl. 1. st. 2. Direktive 93/13EZ isključene od ispitivanja nepoštenosti, da je cilj zakonodavca bio uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te su ugovorne strane zakonodavnom intervencijom i suglasnošću volja izmijenile ništetne ugovorne odredbe čime je stvorena nova pravna osnova pa je Dodatak isključen od ispitivanja nepoštenosti, te je navedena odluka osnažila i potvrdila argumente Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesene u odluci iz oglednog postupka Gos-1/2019, kao i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je prvi u okviru postupka ocjene ustavnosti Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) nedvojbeno potvrdio da se u konkretnom slučaju radi o valjanoj javnopravnoj i restitucijskoj intervenciji zakonodavca. Ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-637/2019- 2 od 15. studenog 2022. zauzeo shvaćanje da korisnik kredita (potrošač) koji je prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka s tuženicom kao kreditorom (trgovcem) nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF zašto što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 uključuje i te uplate, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno da među strankama nije sporno da su sve uplate tužitelja iskorištene za ispunjenje budućih obveza te u imovini tuženice više nema imovine tužitelja koju je stekla bez pravne osnove i da je konverzija provedena sukladno ZID ZPK/15. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli, a o kojima je sud odlučio kao o prethodnom pitanju, zaključivši da se temeljem čl. 502.c ZPP-a utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora primjenjuju i u ovoj konkretnoj parnici. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica, jer presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i stanju spisa, a odnose se na doseg pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je, rješavajući to kao prethodno pitanje, zaključio da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoren način promjene kamatne stope te valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita ništetne, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da ovaj konkretan ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom, pa imajući u vidu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, kao i činjenicu da se tužitelj u tužbi pozvao na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, a u kojim presudama su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli ocijenjene nepoštenim i dani su dostatni i relevantni razlozi o tome zašto su presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. primjenjive i u ovom konkretnom slučaju, a na koja se utvrđenja pravilnom primjenom odredbe čl. 502.c ZPP -a pozvao i prvostupanjski sud, a da tuženica nije dokazala postojanje razloga na temelju kojih se presuda iz postupka kolektivne zaštite prava ne bi primijenila, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su sporne ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način promjenjivosti kamatne stope ništetne temeljem odredbe čl. 81., čl. 82. toč. 11., čl. 84. i čl. 87. ZZP/03. Stoga su žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovani.

12. Neosnovani su žalbeni razlozi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada u individualnim parnicama potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, kako je to detaljno i jasno obrazložio i prvostupanjski sud pod točkom 12. obrazloženja.

13. Međutim, osnovano ističe tuženica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.) plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF.

14. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da su stranke dana 29. prosinca 2015. sklopile Dodatak, kojim su sukladno odredbama ZID ZPK/15 izvršile konverziju kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te je nesporno da tužitelj tijekom postupka nije osporavao valjanost sklopljenog Dodatka, niti je osporavao da je predmetni Dodatak sklopio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Obzirom da je u ovoj fazi postupka sporno da li su stranke sklapanjem Dodatka uredile sve svoje odnose vezano za ništetne odredbe ugovora o kreditu i da li se tim Zakonom uspostavila stvarna ravnoteža u pravima i obvezama stranaka (tužitelja kao potrošača i tuženice kao trgovca), odnosno sporan je pravni doseg Dodatka, to je u ovom konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti zahtjeva odlučno odgovoriti na ta pitanja.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu poslovni broj Gos-1/2019 u rješenju od 4. ožujka 2020., odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, dao slijedeći odgovor: ''Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.''. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2015, na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

16. Obzirom da u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZPP/03 ništetnost djeluje ex tunc, pa za ugovornu odredbu u potrošačkom kreditu koja je proglašena nepoštenom i ništetnom vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, te imajući u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske citirano u gore navedenog odluci, nepoštene odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF nakon sklapanja Dodatka ne obvezuju tužitelja obzirom su izmijenjene na način kao da je za cjelokupno ugovoreno vrijeme vraćanja kredita ispunjenje kreditne obveze bilo ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren neobvezujući učinak ništetnih ugovornih odredbi u skladu s odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/2003, a posljedica te neobvezujuće prirode ništetnih ugovornih odredbi je pravo potrošača na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

17. Stranke su sklapanjem Dodatka izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF do 30. rujna 2015. (kao dana obračuna konverzije) iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza ugovorenih valjanim Dodatkom, odnosno u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF, kako to osnovano ističe i tuženica u svojoj žalbi, a utvrđena preplata je iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR-ima, što ne osporava niti sam tužitelj, a isto proizlazi i iz čl. 5. Dodatka.

18. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u tužiteljevu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom, čime je de facto konzumirano restitucijsko pravo. Dodatak ne djeluje samo pro futuro, već ima retroaktivni učinak i kao takav čini pravnu osnovu temeljem koje je s pozicije tužitelja kao potrošača konzumirano njegovo restitucijsko pravo, dok s pozicije tuženice čini pravnu osnovu temeljem koje tuženica ima pravo zadržati sve što je primila na ime ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz obveze ugovorene valjanim Dodatkom, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove propisane odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

19. Navedeno pravno shvaćanje ovog suda podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022. (točka 25.), Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. (točka 26.) i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025. (točka 54.1).

20. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom (30. rujna 2015.).

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev- 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.''

22. Slijedom navedenog, ovaj sud djelomično je odbio žalbu tuženice, te je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana plaćanja do 29. rujna 2015. (točka I. izreke ove presude). Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP -a ovaj sud je preinačio presudu pod točkom I. izreke na način da je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 11.108,88 EUR-a, a pod točkom II. izreke za isplatu iznosa od 15.348,71 EUR-a i zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene pod točkom I. izreke ove presude od 30. rujna 2015. do isplate (točka II. izreke ove presude).

23. Kako je sklapanjem Dodatka stvorena nova osnova za otplatu tog kredita, odnosno konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR određen je i novi otplatni plan kojim je formirana nova glavnica na dan konverzije, ali to ne znači da je tužitelj konverzijom koja je provedena sukladno ZID ZPK/15 oštećen niti je to prema stanju spisa tužitelj usp io dokazati, pa je stoga valjalo točku III. izreke presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka III. izreke ove presude).

24. Obzirom da prema sadržaju žalbe tuženica rješenje o povlačenju tužbe pobija samo vezano za pobijanje odluke o trošku, dok ne iznosi niti jedan drugi razlog pobijanja odluke o povlačenju tužbe, to je ovaj sud ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrdio da je pravilna i zakonita odluka o povlačenju tužbe u odnosu na deklaratorni zahtjev i kondemnatorni zahtjev opisan u izreci rješenja.

25. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima parničnog postupka.

26. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj usp io sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (toč. I. izreke ove odluke), a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice i dijela zateznih kamata na pojedinačne iznose, te zahtjevom za isplatu razlike glavnice (toč. II. i III. izreke ove odluke). Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od **.**.2013., P protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

27. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice, te primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku IV. izreke presude i temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove , dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženice valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku VIII. izreke presude.

28. Iz istih razloga zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

29. U nepobijanim točkama V., VI. I VII. izreke presude, prvostupanjska odluka nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupka pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte