Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-134/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja, Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Kos & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu, Zagreb, Frankopanska 8, OIB: 19164975676, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2325/2022-40 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe tužiteljice, preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2325/2022-40 od 20. prosinca 2023., i sudi:
I 1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je otkaz tuženik Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu, Zagreb, Frankopanska 8 (s privremenom adresom Zagreb, Trg John F. Kennedy 8), OIB: 19164975676, dao tužiteljici OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, Klasa: 401-01/20-01-10, Ur. broj: 251-346-01-20-1, od 30. rujna 2020., te da radni odnos tužiteljice za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, u punom radnom vremenu, kod tuženika nije prestao.
I 2. Nalaže se tuženiku Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu da vrati tužiteljicu OĐ na poslove radnog mjesta voditelj stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, odnosno na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju stranih jezika, godinama radnog iskustva, stečenim kompetencijama i važećim ovlaštenjima odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, na rad u punom radnom vremenu, u roku od osam (8) dana.
I 3. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-
20/64, od 6. listopada 2020.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljice troškove postupka u iznosu od 497,71 EUR, u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III Nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj P3-2325/2022-40 od 20. prosinca 2023., točkom I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radi s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu Klasa: 401-01/20-01-10, Ur. broj: 251-346-01-20-1, od 30. rujna 2020, te da radni odnos tužiteljice za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, u punom radnom vremenu, kod tuženika nije prestao, pa da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta voditelj stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, odnosno na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju stranih jezika, godinama radnog iskustva, stečenim kompetencijama i važećim ovlaštenjima odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, na rad u punom radnom vremenu, u roku od osam (8) dana. Odbijen je i tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-20/64, od 6. listopada 2020. Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 585,98 EUR / 4.415,07 kn u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeni izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i razlozima presude, nema razloga o svim odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku te samih tih isprava i zapisnika, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica navodi da je ukidnom odlukom broj Gž R-48/2022 od 3. listopada 2022., Županijski sud u Karlovcu ukazao na nedostatke ranije prvostupanjske presude, broj Pr-8633/2020 od 20. svibnja 2022., a koji nedostaci nisu otklonjeni pobijanom prvostupanjskom presudom, a da je obrazloženje pobijane presude, u bitnome, sadržajno identično onome iz ranije presude od 20. svibnja 2022. Tužiteljica u bitnome navodi da tuženik kao poslodavac tužiteljice niti u ponovljenom postupku nije dokazao opravdanost spornih odluka. Tužiteljica navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu okolnost, za koju je Županijski sud u Karlovcu ukazao - koji je Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora. Navodi dalje da prvostupanjski sud poistovjećuje taj Pravilnik sa Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, i unatoč tome što utvrđuje u točci 27. obrazloženja pobijane presude da tuženik nije dostavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora, a niti se očitovao na tu okolnost, zauzima stav da iz provedenih dokaza proizlazi da su odluke tuženika koje pobija tužitelja zakonite. Tužiteljica navodi da je tuženik priložio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada koji je donio tek na sjednici Školskog odbora održanoj 19. travnja 2021., a kojim Pravilnikom nije bilo predviđeno radno mjesto voditelja stručne prakse, odnosno da je tuženik radno mjesto voditelja stručne prakse i faktično i pravno ukinuo tek 6 mjeseci nakon što je tužiteljici otkazao ugovor o radu. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud potpuno zanemario okolnost da se tuženik u spornoj odluci o otkazu ugovora o radu nije pozvao na organizacijske razloge – ukidanje radnog mjesta, voditelja stručne prakse, kao i činjenicu da radno mjesto „voditelj stručne prakse“ na razini tuženika nije bilo ukinuto, barem ne u vrijeme donošenja predmetne Odluke o otkazu, a što proizlazi i iz Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika, od 6. listopada 2020., koja je također predmet pobijanja u ovom sporu, za šk. god. 2020/2021, i kojom je tuženik predvidio da se određeni zaposlenici zaduže za obavljanje poslova „voditelja praktične nastave“ kao i za poslove „praktične nastave izvan škole“. Tužiteljica također upućuje na odredbu članka 9. stavak 3. Zakona o radu, koja propisuje: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.“ Tužiteljica predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka tužiteljici.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, međutim pobijana presuda zahvaćena je bitnom povredom odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalbeni razlozi tužiteljice, budući sud prvog stupnja u obrazloženju presude nije dao jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude proturječi sama sebi, i razlozima presude, te prvostupanjski sud nije u cijelosti postupio po uputi ovog suda danoj u ukidnoj odluci broj Gž R-48/2022-2 od 3. listopada 2022.
6. Predmet spora u zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu od 30. rujna 2020., uz ponudu izmijenjenog ugovora (članak 123. Zakona o radu - "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, i 151/22 u daljnjem tekstu: ZR), te utvrđenje da radni odnos nije prestao, uz nalog tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, odnosno, na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju stranih jezika, godinama radnog iskustva, stečenim kompetencijama i važećim ovlaštenjima odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, na rad u punom radnom vremenu, u roku od osam (8) dana, kao i utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251- 346-01-20/64, od 6. listopada 2020.
7.U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili 26. studenog 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove nastavnika talijanskog jezika u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno (11 sati nastave tjedno) te organizacijske poslove voditelja stručne prakse 20 sati tjedno prema rješenju o tjednom i godišnjem rasporedu obveza nastavnika,
- da je tuženik 30. rujna 2020., donio Odluku o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, Klasa: 401-01/20-01-10, Ur. broj: 251-346-01-20-1 i Odluko o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113- 02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-20/64, od 6. listopada 2020.,
- da je tužiteljica prihvatila odluku tuženika s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i protiv Odluke o otkazu je 15. listopada 2020. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik odbio Odlukom od 27. listopada 2020.,
- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu Klasa: 401-01/20-01- 10, Ur. broj: 251-346-01-20-1, od 30. rujna 2020, te da radni odnos tužiteljice za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, u punom radnom vremenu, kod tuženika nije prestao, pa da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta voditelj stručne prakse i nastavnika talijanskog jezika, odnosno na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju stranih jezika, godinama radnog iskustva, stečenim kompetencijama i važećim ovlaštenjima odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, na rad u punom radnom vremenu i da nije dopuštena Odluka tuženika o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-20/64, od 6. listopada 2020.,
- da se u odluci o otkazu ugovora o radu tuženik uz Pravilnik o radu poziva i na uputu Ministarstvo znanosti i obrazovanja,
- da iz upita koji je tuženik 6. kolovoza 2020. uputio Ministarstvu znanosti i obrazovanja proizlazi da se upit decidirano odnosio na tužiteljicu, „ …može li voditelj stručne prakse biti konkretno prof. talijanskog jezika i komparativne književnosti….“
- da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Klasa: 602-03/20-03/00159, Ur broj: 533- 05-20-0002 od 26. kolovoza 2020., na traženje tuženika od 6. kolovoza 2020. (list 213 spisa), dostavilo pojašnjenja sistematizacije radnih mjesta, prema kojemu: „… stručna praksa ne ulazi u neposredni odgojno obrazovni rad nastavnika, već se ubraja u ostale poslove koji proizlaze iz neposrednog odgojno obrazovnog rada. Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi nije propisana norma rada voditelja stručne prakse te se nastavnik istim ne može zadužiti".,
- da člankom 2. Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi glasi: „ Ukupne tjedne obveze nastavnika utvrđuju se u 40-satnom radnom tjednu u skladu s nacionalnim kurikulumom, školskim kurikulumom, kurikulumom za stjecanje kvalifikacije, te godišnjim planom i programom rada srednjoškolske ustanove, a o čemu se nastavniku izdaje rješenje o tjednom i godišnjem zaduženju i to na;
-poslovima neposrednog odgojno obrazovnog rada, - ostalim poslovima koji proizlaze iz neposrednog odgojno obrazovnog rada.“,
- članak 8., stavak 1. Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi definira koji su to ostali poslovi, pa glasi; „ Ostali poslovi iz članka 2. podstavka 2. ovog pravilnika su; stručno metodička priprema, razredničko administrativni poslovi, poslovi voditelja stručnog vijeća ( aktiva nastavnika istih ili srodnih predmeta,) koji ima najmanje 5 članova u školi, stručno usavršavanje i vođenje ekskurzija , suradnja s roditeljima, rad u stručnim tijelima škole i izvan škole, unos podataka u e- maticu, popravni, razredni i razlikovni ispiti, poslovi u okviru provođenja nacionalnih ispita, državne mature i ispita državne mature u školskoj ustanovi, poslovi vezani uz izradu i obranu završnog rada, rad u stručnim povjerenstvima, organizacija natjecanja i susreta, poslovi sindikalnog povjerenika, kulturne i športske aktivnosti te izvannastavne aktivnosti“, a stavak 3. propisuje tjednu normu,
- da tuženik nije dostavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko- turističke škole u Zagrebu koji je bio na snazi u vrijeme donošenje spornih odluka, iako mu je sud to naložio,
- da se tuženik nije niti očitovao o razlozima ne dostavljanja Pravilnika koji je bio na snazi u to vrijeme,
- da je tužiteljica dostavila Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko- turističke škole u Zagrebu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja sporne Odluke, a u kojemu se u članak 23. nalazi radno mjesto „Voditelja stručne prakse i praktične nastave,
- da navedeni Pravilnik koji je priložila tužiteljica nije potpisan i nema datum i oznaku Klase i Urbroj,
- da je tuženik, nakon što je donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, donio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu 20. travnja 2021. (list 167), a uvidom u isti utvrđeno je da tim Pravilnikom kod tuženika ne postoji više radno mjesto voditelja stručne prakse,
- da se tuženik prije donošenja sporne Odluke savjetovao sa Radničkim vijećem o namjeravanom otkazu,
- da iz iskaza svjedoka NĐ, proizlazi da je u periodu od 2004. do 2008. bio voditelj stručne prakse, da je na sastanku školskog odbora održanog 30. rujna 2020. od članova školskog odbora traženo da daju suglasnost na odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora za tužiteljicu i da im je prezentiran dopis nadležnog ministarstva kao razlog otkaza, da on nije dao suglasnost, dok su ostali članovi dali suglasnost. Svjedok CĐ je pojasnio razliku između stručne prakse i praktične nastave, pa je razlika u tome da se praktična nastava provodi dva sata tjedno u školi, odnosno 70 sati godišnje, a stručna praksa se provodi izvan škole i to za 1., 2. i 3. razred u opsegu od 182 sata, a za 4. razred 40 sati, i posao voditelja stručne prakse je mogao raditi bilo koji nastavnik,
- da iz iskaza svjedokinje KĐ proizlazi da je i sindikalni povjerenik i predstavnik zaposleničkog vijeća, da joj je dopis o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavljen već pripremljen i predan na potpisivanje od strane pravnika, i suglasila se sa odlukom o otkazu te je potpisala navedenu suglasnost,
- da iz iskaza svjedokinje OĐĐ proizlazi da kod tuženika danas ne postoji radno mjesto voditelja stručne prakse, a poslovi su raspoređeni na nastavnike strukovnih predmeta, da zna da je ravnateljica dobila uputu od Ministarstava,
- da iz iskaza ranije ravnateljice NĐĐ koja je zaključila sa tužiteljicom Ugovor o radu proizlazi da je priloženi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika, od strane tužiteljice, onaj koji bio na snazi i koji je predala kod primopredaje novoj ravnateljici, da je poslove voditelja ljetne stručne prakse obavljala uvijek jedna osoba zbog učinkovitije komunikacije s poslovnim subjektima, interesima djece i škole, a to je pokrivalo oko pola radnog vremena odnosno otprilike oko 9-11 nastavnih sati tjedno ovisno o broju učenika i razrednih odjela, da je bilo uobičajeno ukoliko je nastavnik na pola radnog vremena da mu se satnica dopuni s ostalim poslovima pa tako to učinjeno kod tužiteljice i da je to bilo u skladu s zakonom i internim pravilnicima. Tužiteljica je imala sve potrebne kvalifikacije. Dalje je iskazala da je postojao Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta iz 2010. i u kojemu je bilo sistematizirano radno mjesto voditelja ljetne stručne prakse, a da se u Zakonu o strukovnom obrazovanju, Pravilniku o stručnoj spremi i pedagoško psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjim školama te Pravilniku o normi rada nastavnika ne navodi voditelj stručne prakse kao radno mjesto jer se radi o skupu poslova i to u rubrici ostali poslovi, a koji ulaze u neposredni odgojni rad nastavnika,
- da je svjedokinja AĐ, ravnateljica tuženika, iskazala da je postala ravnateljica tuženika 6. rujna 2019., i naslijedila je zaduženja bivše ravnateljice, ali tvrdi da nije u primopredaji bilo Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, da da se prema uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja, za organizaciju stručne prakse ne mogu davati sati u redovnoj nastavi, da su poslovi stručne prakse raspoređeni u ostale poslove, da su poslovi koje je radila tužiteljica raspoređeni na nastavnike predmeta Praktična nastava, da se za tužiteljicu pokušalo naći rješenje kako bi joj se popunila satnica, ali da nije bilo mogućnosti,
- da je tužiteljica u bitnome iskazala da smatra da joj je tuženik mogao iznaći način da odrađuje punu satnicu, da su poslovi voditelja stručne prakse raspodijeljeni na druge nastavnike.
8. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Međutim osnovano tužitelj osporava pogrešnu primjenu materijalnog prava. Iako tuženik nije dostavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko- turističke škole koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornih odluka, prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženik dokazao opravdanost sporne Odluku o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu 30. rujna 2020., Klasa: 401-01/20-01-10, Ur. broj: 251-346-01-20-1 i Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-20/64, od 6. listopada 2020., pozivajući se na Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu od 20. travnja 2021. jer da prema njemu kod tuženika ne postoji radno mjesto voditelja stručne prakse i da je tuženik dokazao da je proveo reorganizaciju poslova.
9. Međutim, ovaj sud ne prihvaća takav stav prvostupanjskog suda, prije svega iz razloga što u vrijeme donošenja spornih odluka, 30. rujna 2020., Odluke o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, Klasa: 401-01/20-01-10, Ur. broj:
251-346-01-20-1 i Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obaveza nastavnika, Klasa: 113-02/20-01-01, Urbroj: 251-346-01-20/64, od 6. listopada 2020., na snazi je bio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu koji u članku 23. predviđa radno mjesto voditelja stručne prakse, što iz Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi u članku 8. u svezi s člankom 2. i podstavak 2. proizlazi da u tjedne obveze nastavnika osim poslova neposrednog odgojno-obrazovnog rada ulaze i ostali poslovi koji proizlaze iz neposrednog odgojno obrazovnog procesa, a to su prema članku 8. upravo poslovi na kojima je uz posao nastavnika talijanskog jezika radila tužiteljica, i koji su tek novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu od 20. travnja 2021., raspoređeni na nastavnike koji su zaduženi za praktičnu nastavu, tako da je reorganizacija poslova provedena tek nakon donošenja Pravilnika 20. travnja 2021., odnosno, nakon više od pola godine od donošenja predmetnih odluka.
10. Nadalje dopis Ministarstvo znanosti i obrazovanja Klasa: 602-03/20- 03/00159, Ur broj: 533-05-20-0002 od 26. kolovoza 2020., nikako ne može biti podloga za opravdanost donošenja spornih odluka. Sadržaj tog dopisa kontradiktoran je članku 2. Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi, koji u podstavku 2. propisuje da u tjedne obveze nastavnika osim poslova neposrednog odgojno- obrazovnog rada ulaze i ostali poslovi koji proizlaze iz neposrednog odgojno obrazovnog procesa, te dopisi nisu obvezujućeg karaktera.
11. Činjenica da Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotelijersko- turističke škole u Zagrebu, koji je priložila tužiteljica, ali koji nije službeno potpisan i nema oznake Klase, ne utječe na činjenicu da je bio na snazi u vrijeme donošenja spornih odluka, a što je iskazala i bivša ravnateljica tuženika CĐĐ, a koji iskaz nije kontradiktoran niti iskazu tužiteljice kao ni iskazima saslušanih svjedoka, osim iskazu trenutne ravnateljice tuženika PĐ. Suspektno je što je tuženik nakon što je donio sporne odluke, donio novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu kojim više u nazivu radnih mjesta, osnovnih poslova i zadataka te stručnih uvjeta potrebnih za obavljanje poslova ne predviđa radno mjesto voditelja stručne prakse.
12. CĐĐ, bivša ravnateljica tuženika, tvrdi da je prilikom primopredaje novoj ravnateljici tuženika AĐ, predala Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada, dok ravnateljica tuženika PĐ tvrdi da joj nije predan. Da je tome i tako, u arhivi tuženika svakako postoji Pravilnik koji je bio na snazi, no tuženik je ignorirao nalog suda da dostavi taj Pravilnik.
13. Prema stavu ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, kako personalnih tako i materijalnih, u konkretnom slučaju nije postojao organizacijski razlog za otkaz tužiteljici jer poslovi voditelja stručne prakse kod tuženika su postojali a i dalje postoje. Ukidanje radnog mjesta koje je faktično provedeno navedenom reorganizacijom poslova organizacijski je razlog koji opravdava dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, ali tek nakon što su doneseni akti i nakon što je provedena reorganizacija poslova, a ne nikako unaprijed.
14. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac obzirom da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.
15. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokazalo suvišnim opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
15.1. Dakle, poslodavac odlučuje kako će organizirati posao, te ima li potrebe za obavljanjem određenog posla, i pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim, ali uvažavajući i poštujući prava radnika zajamčena odredbama ZR, KU, aktima poslodavca pa i Ustavom Republike Hrvatske.
16. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi gospodarski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada, tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.
17. S obzirom da je tuženik kao poslodavac otkazao Ugovor o radu tužiteljici, na poslodavcu je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljici s ponudom novog ugovora o radu, što prema stavu i ovog suda tuženik nije dokazao, budući iz provedenih dokaza u ovom postupku za zaključiti je da u vrijeme otkaza ugovora o radu postoji radno mjesto voditelja stručne prakse, te i dalje postoji potreba za poslovima koje je obavljala tužiteljica, a koji poslovi su raspoređeni na druge nastavnike koji ih do tada nisu radili.
18. Žalbenim razlozima tužiteljice dovedena je u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 373. ZPP-a, žalba tužiteljice prihvaćena, a pobijana presuda preinačena.
19. Obzirom je prvostupanjska presuda po žalbi tužiteljice preinačena, to je i valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Tužiteljica je prema troškovniku podnijela zahtjeva za jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupka na temelju Tbr. 7.2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), u iznosu od 398,17 EUR i iznos PDV od 99,54, EUR, odnosno ukupno 497,71 EUR.
20. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku te ostvaruje pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, a temeljem Tbr. 10.2. i članka 154. ZPP- a, a u svezi s člankom 166. ZPP-a.
U Karlovcu, 26. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
