REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž -199/2026-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.A.B.A. d.o.o. OIB: 06467931571, sa sjedištem u [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku BL, direktoru društva i punomoćnici Martini Kraš Cesarec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice Banka Kovanica d.d., OIB: 33039197637 sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicama u Zajedničkog odvjetničkog ureda Hinko i Renata Žerjav, Varaždin, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 4. srpnja 2025., poslovni broj: P-538/2022-10., 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja M.A.B.A. d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 4. srpnja 2025. poslovni broj: P-538/2022-10., u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupanja riješeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja M.A.B.A. d.o.o. OIB: 06467931571, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d., OIB: 33039197637 sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, podnesena ovom sudu 27. travnja 2018. povučena.
II. Nalaže se tužitelju M.A.B.A. d.o.o. OIB: 06467931571, sa sjedištem u [adresa], da tuženiku BANKA KOVANICA d.d., OIB: 33039197637, sa sjedištem u [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.937,50 EUR (tri tisuće devetsto trideset sedam eura i pedeset centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ovog rješenja, 4. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 1.413,41 EUR odbija.
III. Zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu parničnog troška u iznosu od
5.284,14 EUR odbija se u cijelosti."
2. Protiv dosuđujućeg dijela točke II. izreke i protiv točke III. izreke prvostupanjskog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga.
2.1. U žalbi navodi da je predmet spora bio zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te da je tijekom parničnog postupka došlo do obustave ovrhe, čime je u cijelosti udovoljeno njegovu tužbenom zahtjevu. Ističe da je odlukom ovršnog suda od 15. lipnja 2021. obustavljena ovrha na 51 nekretnini u njegovu vlasništvu, dok je tek neznatan dio nekretnina unovčen, i to svega tri nekretnine.
2.2. S obzirom na navedeno, smatra da mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi troškove parničnog postupka, i to na temelju članka 158. stavka 2. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).
2.3. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud tuženiku neosnovano dosudio troškove postupka na koje isti nema pravo, i to za radnje koje nisu poduzete, za radnje koje nisu bile potrebne, kao i za izdatke koji nisu bili plaćeni. Posebno osporava trošak sastava podneska od 4. srpnja 2019., budući se taj podnesak odnosi na predmet poslovni broj: P-249/2017 i bio je upućen Trgovačkom sudu u Varaždinu, dok je u ovoj parnici poslužio isključivo kao dokaz, a ne kao parnična radnja. Osporava i trošak sastava podneska od 13. studenoga 2024., kojim je dana suglasnost na povlačenje tužbe uz zahtjev za naknadu troškova, kao i trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 4. siječnja 2025., budući se radilo o ročištu za objavu presude.
2.4. Predlaže da se žalba prihvati, te da se pobijano rješenje preinači u skladu s navodima žalbe, odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodila kod Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem: Ovr- 452/2013.
5.1. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr- 452/2013-36 od 29. ožujka 2018., ovaj sud je utvrdio da je tužitelj, kao ovršenik, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršni zakon („Narodne novine“ br. 112/12).
6. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio da je tužitelj povukao tužbu podneskom od 24. listopada 2024., budući je ovršni postupak u međuvremenu obustavljen, nakon što je u ovršnom postupku namiren ovdje tuženik – ovrhovoditelj u iznosu od 26.370,00 kuna, iz sredstava pribavljenih prodajom triju nekretnina, dok se preostala 51 nekretnina nije uspjela prodati ni na drugoj dražbi.
7. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 158. stavka 2. ZPP-a, već da je odlučna primjena članka 158. stavka 1. ZPP-a.
7.1. Naime, odredba članka 158. stavka 2. ZPP-a propisuje da će, ako tužitelj povuče tužbu zato što je tuženik nakon podnošenja tužbe ispunio zahtjev tužitelja, troškove postupka snositi tuženik. Smisao te odredbe jest zaštita tužitelja u situaciji kada je bio prisiljen pokrenuti parnicu radi ostvarenja svog prava, a tuženik je tek naknadnim ispunjenjem obveze učinio daljnje vođenje postupka nepotrebnim.
7.2. U ovom predmetu, međutim, tužba je bila usmjerena na proglašenje ovrhe nedopuštenom, dok je ovršni postupak obustavljen nakon što je tražbina ovrhovoditelja namirena prodajom triju nekretnina u vlasništvu tužitelja i nakon što se ostale nekretnine tužitelja nisu mogle prodati ni na drugoj javnoj dražbi. Dakle, do obustave ovrhe nije došlo zbog toga što bi tuženik (ovrhovoditelj) odustao od ovrhe ili priznao osnovanost tužbenog zahtjeva, niti zbog toga što bi ispunio neku obvezu prema tužitelju, već zato što je njegova tražbina u ovršnom postupku djelomično namirena, a djelomično se ovrha nije mogla provesti prodajom nekretnina.
8. Slijedom toga, ne može se smatrati da je tuženik nakon podnošenja tužbe „ispunio zahtjev tužitelja“ u smislu članka 158. stavka 2. ZPP-a. Naprotiv, ovršni postupak je okončan djelomičnim ostvarenjem tražbine tuženika - ovrhovoditelja, a ne prihvaćanjem ili udovoljavanjem tužbenom zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
9. Budući je tužitelj povukao tužbu, a nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 158. stavka 2. ZPP-a, pravilno je primijenjena odredba članka 158. stavka 1. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, osim ako je do povlačenja došlo zbog razloga koji se mogu pripisati tuženiku. U konkretnom slučaju takvi razlozi nisu utvrđeni, pa odluka prvostupanjskog suda o troškovima ima uporište u zakonu.
10. Suprotno navodima žalbe, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 4. siječnja 2021. predstavlja trošak potreban za vođenje parnice. Naime, objavom presude započinje teći rok za podnošenje žalbe, pa je prisutnost punomoćnika na tom ročištu opravdana radi zaštite procesnih prava stranke i pravodobnog poduzimanja daljnjih procesnih radnji.
11. Nadalje, iz sadržaja podneska od 4. srpnja 2019. proizlazi da se isti odnosi upravo na ovaj predmet, te da se njime tuženik očituje na navode iz podneska tužitelja od 24. lipnja 2019. Stoga je i sastav toga podneska bio potreban za vođenje postupka. Jednako tako, potreban je bio i sastav podneska od 13. studenoga 2024., kojim tuženik daje suglasnost na povlačenje tužbe, budući ga je prvostupanjski sud tražio da se izjasni o povlačenu tužbe, sukladno članku 193. stavku 1. ZPP-a.
12. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio.
14. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odbijajućem dijelu pod točkom
II. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Slavonski Brod, 26. veljače 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
