Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-137/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JRA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 22. prosinca 2025., poslovni broj P-406/2024-26, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 22. prosinca 2025., poslovni broj P-406/2024-26:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV. i VI. izreke

b) preinačava u pobijanom dijelu odluke o trošku pod toč. V. izreke, tako da preinačena sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.978,01 eura, u roku od 15 dana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao davatelja kredita dana 1.12.2006. koja propisuje iznos naknada a koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao davatelja kredita dana 1.12.2006. koja propisuje iznos naknada a koja glasi:

" U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe – Adria Bank d.d. "

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi jednokratne naknade za troškove obrade kredita isplati iznos od 465,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, potom od 1.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena od 1.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju da s osnova naknade za prijevremeno zatvaranje kredita isplati iznos od 947,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2016. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.156,18 eura, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužen ik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a njemu naknadi tuženoj trošak parničnog postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati , pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 1. prosinca 2006. i to čl. 5. kojim je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini 1,25% od iznosa kredita i čl. 8. Ugovora kojim je ugovoreno plaćanje naknade u slučaju prijevremene otplate kredita kao i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditor sklopili Ugovor o [broj kredita] kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 61.000,00 CHF prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita,

- da je čl. 5. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini 1,25% od iznosa kredita (ulazna naknada) i da je tužitelj platio iznos od 465,53 EUR-a,

- da je čl. 8. toč. ugovoreno da je u slučaju prijevremene otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita (izlaznu naknadu) i da je tužitelj platio istu naknadu u iznosu 947,68 EUR-a,

- da prema iskazu tužitelja nije bilo moguće mijenjati odredbe Ugovora o kreditu niti se o istima pojedinačno pregovaralo već mu je samo ukazano da mora platiti naknadu za obradu kredita što je uvjet za odobravanje kredita bez objašnjenja na što se isti troškovi odnose kao i da mu je prilikom prijevremene otplate kredita ukazano da je plaćanje izlazne naknade uvjet bez kojega ne može prijevremeno otplatiti kredit .

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su predmetne ugovorne odredbe kojima je predviđena naknada za obradu kredita , kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, nepoštene jer se o istima nije posebno pregovaralo i tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je riječ o ništetnim odredbama u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dal je: ZZP/03) i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07) i čl. 3. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su sporne odredbe nepoštene te u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetne. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita i naknadi za prijevremenu otpla tu kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredba bile unaprijed formulirane od strane banke, jer na njih tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita i prijevremenu otplatu kredita). Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku

- trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi (ništetnosti) ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama (Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024. i Rev112/2018 od 9. ožujka 2022.).

12. I po mišljenju ovoga suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su odredbe o troškovima obrade kredita i prijevremene naknade transparentne u smislu odredbe čl. 85. ZZP-a, ali da to ujedno ne znači da su poštene.

13. No, na žalbene navode valja odgovoriti da zahtjev transparentnosti podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive ali i da potrošač može iz njih na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje naknade (koje usluge, koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini) niti je imao informaciju o njihovoj krajnjoj svrsi. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje oko spornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu ni oko njihovog ne/prihvaćanja što je sve prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja) kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Suprotno žalbenim navodima u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini i svrsi te naknade, a tuženik tijekom postupka navedeno nije dokazao.

15. Neosnovano je ukazivanje tuženika na to da ugovaranje predmetnih naknada nije bilo protivno prisilnim propisima jer okolnost što je dopušteno ugovaranje naknade ne znači da ista ugovorna odredba ne može biti nepoštena i da je isključena od ispitivanja poštenosti.

16. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti da bez obzira što je u odluci suda Europske Unije u predmetu C-621/17 navedeno da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu ne treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose i da načelno odredba koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretno usluge pružaju za te troškove ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu potrošača, u konkretnom slučaju ta odluka prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije primjenjiva jer tužitelju prije sklapanja Ugovora uopće nisu objašnjeni i predočeni potrebni parametri strukture spornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

17. Budući da se iz odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu ne može zaključiti za koje usluge je ugovorena naknada od iznosa kredita niti iz odredbe čl. 8. Ugovora proizlazi koji su potrebni i objektivni troškovi nastali tuženiku prilikom prijevremene otplate kredita, a tuženik je visinu istih naknada odredio bez pojedinačnog pregovaranja, i po ocjeni ovog suda radi se o ništetnim odredbama Ugovora o kreditu.

18. Ostali opširni žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod toč. I., II., III., IV. izreke.

19. Kako je na temelju ništetnih ugovornih odredbi tužen iku isplaćen iznos od 465,53 EUR-a po osnovi naknade za obradu kredita i iznos od 947,68 EUR-a po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenih iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

20. Glede prigovora zastare, prvostupanjski sud je ispravno odbio prigovor zastare tuženika i svoju odluku utemeljio na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/20202-2).

21. Pravna shvaćanja koja tuženik iznosi u tijeku postupka, a što ponavlja u žalbi u pogledu zastare restitucijskog zahtjeva, ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je odbio prigovor zastare tužen ika.

22. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

23. No, djelomično su osnovani žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka.

23.1. Prvostupanjski sud je odluku o trošku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), s time da je pogrešno tužitelju priznao trošak u visini od 100 bodova za pripremni podnesak od 26. kolovoza 2024.(list272. i 273. spisa) jer taj podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak iz Tbr. 8. Tarife, budući je tužitelju priznata nagrada za podnesak od 16. rujna 2024. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Osim toga, tužitelju ne pripada niti trošak pristojbe na presudu od 53,01 EUR-a, jer iz isprava u spisu proizlazi da tužitelj nije pozvan niti je platio pristojbu na presudu te mu isti trošak nije niti nastao jer u spisu ne postoji dokaz da je isti plaćen, zbog čega je žalba tuženika uvažena kao djelomično osnovana i odlučeno kao pod točkom I. b) izreke.

23. 2. Međutim, nije osnovana žalba tuženika u odnosu na trošak vještačenja i to stoga što je isti u postupku osporavao visinu izlazne naknade, pa je jedino vještačenjem to bilo moguće utvrditi.

24. Slijedom navedenog, djelomično je uvažena žalba tužen ika i preinačena odluka o troškovima pod toč. V. izreke te je odlučeno kao pod I.b) izreke ove odluke.

25. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe s obzirom da je s istom uspio u neznatnom dijelu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

26. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci

Osijek, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak