REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-394/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Potočnjak & Partneri d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, protiv tuženika: Z1 Televizija d.o.o., Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, OIB: 93559902375, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek, Stjepana Radića 10, radi naknade štete, nakon održane javne, glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, zamjenika tužiteljevog opunomoćenika i zamjenika tuženikovih opunomoćenika, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.067,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 24. veljače 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je u emisiji ''Bujica'', nakladnik koje je tuženik, emitiranoj na Z1 Televiziji 25. studenoga 2024., voditelj emisije RD grubo uvrijedio tužitelja, te naštetio njegovima časti i ugledu na osobito grub način podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D'. Iz opisanog je jasno i nesporno kako je opisana radnja upućena upravo tužitelju, kako bi ga se izvrglo javnom ruglu pred velikim brojem gledatelja. Istoga dana, na web stranici www.youtube.com, na youtube kanalu ''Bujica Z1TV'', navedena emisija objavljena je s naslovom '' JD TUŽIO D:

Platit će za laži, uvredu branitelja i moje obitelji!'' Tužitelj je 27. prosinca 2024. glavnom uredniku programa tuženika preporučenom pošiljkom uputio zahtjev za objavu isprike i prestankom daljnje povrede prava osobnosti, a kojeg je tuženik odbio preuzeti, te je tužiteljevom opunomoćeniku 13. siječnja 2025. vraćena nepotpisana povratnica i pošiljka s naznakom da je tuženik obaviješten i da nije podigao pošiljku. Tužitelj ističe da je u ovom slučaju, s obzirom na prirodu uvrede (podizanje i isticanje srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D') nije bilo odgovarajuće tražiti ispravak jer ispravak nije bio moguć-nema svrsishodnog načina ispravka. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, neimovinska šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Prema odredbi čl. 21. st. 1 Zakona o medijima, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Iz navedenih razloga tužitelj u roku propisanom Zakonom o medijima ustaje predmetnom tužbom protiv tuženika kao nakladnika, radi naknade neimovinske štete. Tužitelj ističe da se podizanjem srednjeg prsta upućenog tužitelju u spornoj emisiji ne napada djelovanje tužitelja, niti iznosi bilo kakav kritički osvrt na rad tužitelja kao političara, već ga se napada isključivo osobno, na osobito grub način. Tužitelj ističe da je tuženik namjernom i svjesnom objavom navedene emisije, u kojoj se na opisani način vrijeđa tužitelja, išao za tim da našteti časti i ugledu tužitelja. Tužitelj, također, ističe da mu je uvredama u spornoj emisiji povrijeđeno dostojanstvo, ugled, čast, ime, dobar glas, pravo osobnosti, prava privatnosti i obiteljskog života, te da je pretrpio duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva. Tužitelj je javno poznata i eksponirana ličnost, predsjednik političke stranke Domovinski pokret i gradonačelnik Grada Vukovara. Objavljenom emisijom se u javnosti stvara i stvoren je pogrješan zaključak o ličnosti tužitelja osobno te ličnosti tužitelja kao predsjednika političke stranke Domovinski pokret i gradonačelnika Grada Vukovara, političara i politički aktivne javne osobe, što mu otežava obavljanje poslova povezanih sa svojim političkim dužnostima, zbog prirode istih. Tužitelj i članovi njegove obitelji su nakon objave sporne emisije primali pozive od različitih poznanika, prijatelja i suradnika, kao i rodbine u kraju iz kojeg potječe, a u svezi navedene emisije te je uvredom objavljenom u spornoj emisiji tužitelj u Republici Hrvatskoj izvrgnut ruglu. Tužitelj ističe kako zbog tvrdnji iznesenih u spornoj emisiji ima brojne poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji s drugim osobama i javnosti s kojima komunicira zbog prirode svojih političkih dužnosti, što sve dodatno utječe na njegove čast i ugled te političko djelovanje. Težina povrede prava osobnosti je posebno značajna jer je tuženik kao nakladnik emisiju objavio na besplatnoj javno dostupnoj i jednoj od najpopularnijih web-stranica www.youtube.com. Time je uvreda postala dostupna svim hrvatskim državljanima, iseljeništvu, a i šire. Težinu povrede prava osobnosti također pojačava i okolnost da je emisija i dalje dostupna na web stranici www.youtube.com, odnosno na youtube kanalu ''Bujica Z1TV''. Osim gore opisanog postupanja koje ima elemente kaznenog djela, nedopustivost postupanja tuženika kao nakladnika proizlazi i iz propisa. Naime, čl. 7. st. 1. Zakona o medijima propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je čl. 16. st. 1. Zakona o medijima propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana. Slijedom navedenog, tužitelju je počinjena velika šteta, time što mu je povrijeđeno pravo privatnosti, pravo osobnosti, pravo na ugled, dobar glas, čast i dostojanstvo. Nadalje, s obzirom na to da je tuženik protivno odredbama Zakona o medijima odbio objaviti ispriku čime je onemogućio možebitni popravak štete, zahtijevanje naknade neimovinske štete od tuženika predstavlja jedini način na koji tužitelj može ustati u zaštitu svojih ozbiljno povrijeđenih prava osobnosti, a koja povreda traje cijelo vrijeme od objavljivanja emisije. Odgovornost tuženika kao nakladnika temelji se na odredbi čl. 21. Zakona o medijima, iz razloga što je tuženik kao nakladnik uvredom objavljenom u spornoj emisiji na prethodno opisani način prouzročio neimovinsku štetu tužitelju. Odgovornost tuženika za nastalu štetu i naknadu te štete temelji se i na odredbi čl. 1100. ZOO-a, a sve iz razloga što je uvredom objavljenoj u spornoj emisiji tužitelju nanesena šteta i to u vidu povrede prava osobnosti, radi čega mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, jer je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti, dostojanstva, ugleda i časti radi čega su ispunjeni uvjeti za obvezivanje tuženika sukladno čl. 1100. ZOO-a na naknadu neimovinske štete. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu 31. ožujka 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 15), u kojem se navodi da tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode tužbe. Tuženik osporava protupravnost bilo koje radnje, odnosno svog postupanja te uzročno-posljedičnu svezu između možebitnog štetnog događaja i možebitne štete. Emisija ''Bujica'' je emisija iz vanjske proizvodnje, što znači da je urednik emisije RD te je sadržaj emisije pod nadzorom urednika, a ne Z1 Televizije. Urednik ''Bujice'' RD ima vlastiti youtube kanal za koji Z1 televizija nema pristupne podatke te nema apsolutno nikakve veze s onim što se tamo objavljuje. Iz tog razloga se tuženica protivi prijedlogu tužitelja da se kao dokaz izvede reprodukcija emisije s web stranice www.youtube.com, a kako se to predlaže tužbom. Jasan razlog za to je činjenica da Z1 Televizija nemaju apsolutno ništa s onim što se na youtube kanalu objavljuje niti na bilo koji način utječu na sadržaj onog što RD objavljuje na istom kanalu. Samim tim emisija koju je emitirao Z1 ni u kojem slučaju ne mora biti sadržajno podudarna onoj koju je autor te emisije RD objavio u emisiji koju je emitirao tuženik. Uvijek postoji mogućnost da RD nešto naknadno domontira i izmijeni prije objave na istom kanalu te tuženik o tome nema nikakvih saznanja. Zbog toga se tuženik protivi izvođenju predloženih dokaza, jer isti nisu podobni za utvrđenje sadržaja emitirane emisije, a što je nužna pretpostavka da bi se uopće moglo utvrđivati činjenice koje se predlaže utvrditi u tužbi. Tužitelj na kraju tužbe navodi kako težinu povrede prava osobnosti pojačava činjenica da je emisija dostupna na youtube-u, a već je prethodno navedeno da se radi o emisiji trgovačkog društva Bujica media d.o.o., urednika RD te da Z1 Televizija nema nikakve veze s onim što se objavljuje na navedenom youtube kanalu. Tužitelj osporava da bi sadržaj emitirane emisije bio istovjetan onom koji se nalazi na youtube kanalu te da je emitirana emisija sadržavala tvrdnje kako se opisuje u tužbi. Nadalje, sporna je tvrdnja tužitelja da bi tuženik odbio primiti poštansku pošiljku u kojoj je navodno bio zahtjev za objavu ispravka i prestankom daljnje povrede prava osobnosti. U tužbi se navodi da je povratnica i pošiljka vraćena s naznakom da je tuženik ''obaviješten i da nije podigao pošiljku''. S obzirom da se pošiljka u slučaju odbitka primitka vraća s naznakom ''odbio primitak'', jasno je kako tužitelj pokušava prikazati da je pošiljka uredno dostavljena, mada to očigledno nije slučaj. Tužitelj nije postupio sukladno obvezi iz zakona te nije zatražio ispravak prije podnošenja tužbe pa se predlaže tužbu odbaciti. Opreza radi, ukoliko bi se utvrdilo da je tuženik emitirao emisiju u kojoj je voditelj emisije doista učinio ono što tužitelj tvrdi u svojoj tužbi, tada tuženik ističe da postoje okolnosti iz čl. 21. toč. 4. Zakona o medijima zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu iz razloga što je voditelj emisije iznosio isključivo svoje vrijednosne sudove. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. U tužbi se ističe kako je tužitelj gradonačelnik [adresa], predsjednik stranke Domovinski pokret i javno eksponirana ličnost, dakle spada u krug osoba koje po redovitom tijeku stvari padaju pod kritiku javnosti te zbog toga u odnos na njega postoji znatno viši prag za ostvarivanje povrede prava osobnosti. U tužbi se navodi da je tužitelj grubo uvrijeđen ''podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi 'Ovo je za D'', te da je to učinjeno kako bi se tužitelja izvrglo javnom ruglu pred velikim brojem gledatelja. Pri tom tužitelj ni na koji način ne pojašnjava samu gestu i njeno značenje te zašto bi ta gesta (koju upućuje pojedinac), bila podobna da bi njega izvrgla javnom ruglu. Isticanje srednjeg prsta ima niz značenja i ovisi o tome tko tumači kao i o samoj situaciji. Tuženik podsjeća da je taj simbol postao zaštitni znak kampanje u Republici Hrvatskoj u kojem su ga upućivale žene muškarcima (najviše političarima), zbog njihovog nastojanja uskraćivanja prava silovanim ženama na pobačaj, i to je predstavljalo njihov vrijednosni sud o njegovom radu i samoj osobi. Na okolnost osnove za iznošenje vrijednosnih sudova, teme i konteksta emisije te na ostale mjerodavne okolnosti, predlaže se saslušati voditelja RD. Tužitelj, kao javna osoba je dužan prihvatiti kritiku, čak i kada je ta kritika žestoka. U svezi slobode govora, tuženik ističe da je Europski sud za ljudska prava (ESLJP), u nizu svojih odluka, postavio temelje zaštite slobode govora i izražavanja, pogotovo kada se radi o izražavanju koje predstavlja dio javne debate i kada se radi o kritici rada i javnih postupaka javnih osoba. Takve osobe, sukladno praksi ESLJP-a i Ustavnog sud Republike Hrvatske, uživaju niži stupanj zaštite svojih prava osobnosti, budući da su se svojevoljno izložili sudu javnosti. U navedenim odlukama, u bitnome su zauzeta pravna shvaćanja da vrijednosni sud ne podliježe dokazu istinitosti-ne mora se dokazivati da su vrijednosni sudovi istiniti, već se jedino može dokazivati činjenična osnova. U predmetima naknada neimovinske štete, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tužitelj je dužan dokazati kumulativno postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, i to: štetnika, štetnu radnju, štetu, protupravnost i uzročno-posljedičnu svezu. Tužitelj u ovom predmetu neće moći dokazati protupravnost radnji tuženika iz razloga što je već u ovom stadiju postupka jasno da tužitelj nije u posjedu snimke emisije koju je tuženik emitirao, već predlaže da reproducirati nešto što se nalazi na youtube kanalu, a koji nema veze s tuženikom. Slijedom navedenog, predlaže se da odbaciti tužbu, podredno odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, kao neosnovan, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u tužiteljev zahtjev nakladniku za objavom ispravka odnosno isprike, od 27. prosinca 2024. uz povratnicu i potvrdu o uručenju (list 6-11) i USB-priključak (USB-stick) sa sadržanom snimkom predmetne emisije (list 100), kako je utvrđeno uvidom u isto na ročištu 22. siječnja 2026. (list 127), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 22. siječnja 2026. (list 125-128).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete uzrokovane informacijom-postupanjem (gestikulacijom-pokretom ruke) uz izjavu, objavljenom u mediju.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u tužiteljev zahtjev nakladniku za objavom ispravka odnosno isprike, od 27. prosinca 2024. uz povratnicu i potvrdu o uručenju (list 6-11), utvrđeno je da je isti zahtjev tužitelj po opun. uputio 27. prosinca 2024. tuženiku n/p glavnom uredniku, u svezi predmetne emisije ''Bujica'' prikazanoj 25. studenoga 2024. na Z1 televiziji naslova '' JD TUŽIO D: Platit će za laži, uvredu branitelja i moje obitelji!'', tijekom koje emisije je RD grubo uvrijedio tužitelja i to podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D', a s obzirom da ispravak objavljene informacije nije moguć, zahtijevana je isprika. Međutim, isto pismeno-pošiljka nije preuzeta od strane naznačenog primatelja pošiljke, ovdje tuženika, već je vraćeno isto pismeno pošiljatelju uz napomenu ''obaviješten nije podigao pošiljku''.

7. Na ročištu 22. siječnja 2026. (list 125-128) je obavljen uvid u USB-priključak (USB-stick) sa sadržanom snimkom predmetne emisije (list 100). Utvrđeno je da isti USB-stick sadrži dokument naslova " JD tužio D platit će za laži, uvredu", te da je isti dokument prikazan. Utvrđeno je da je prikazana emisija "Bujica" uz oznaku televizije "Z1" te da ista emisija je trajanja od 60 min. Tijekom iste emisije istaknut je logotip "Z1" i ujedno logotip "Bujica" te da je gost iste emisije JD, koji predočuje određene isprave te da tijekom pokazivanja, među inim, službene isprave "službena legitimacija pripadnika rezervnog sastava Zbora narodne garde JD", te da u 17. minuta i 29. sekundi RD pokazuje srednji prst lijeve ruke i izjavljuje "Ovo je za D". Istom emisijom JD opovrgava izjave DD, ovdje tužitelja u svezi sudjelovanja ŠD, gosta iste emisije, u Domovinskom ratu, te da ista emisija sadrži izjave JD, predsjednika DOMino, koji je izdvojen iz Domovinskog pokreta.

8. U svezi potonjeg, tuženik, opreza radi, ističe da je emisija koja je sada reproducirana u sudnici, emisija koja je emitirana na privatnom youtube kanalu RD te nije emisija koja je emitirana na Z1 televiziji. Z1 nema nikakav utjecaj na youtube kanal RD niti istog uređuje. Podredno skreće se pozornost na činjenicu da voditelj emisije RD srednji prst pokazuje u trenutku dok JD vojnom iskaznicom dokazuje pripadnost Zboru narodne garde i sudioništvo u Domovinskom ratu, iz čega proizlazi da je navedeni gest voditelja očigledno bila reakcija na prethodno iznesene neistinite navode tužitelja na štetu ŠD o tome da isti nije bio sudionik Domovinskog rata i pripadnik Zbora narodne garde, a o čemu sam tužitelj potvrđuje da se vodi pred ovim sudom drugi parnični postupak.

Glede potonjeg, tužitelj ističe da je JD izravno iz Beograda primljen u sastav Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske, dakle u Zagrebu, što nije bila praksa za dragovoljce, već su isti primani u sastav križnih stožera određenog područja, što ukazuje da je JD imao povlašteni položaj. Ujedno se ističe da je ovdje tuženik prekinuo daljnju suradnju s RD odnosno emitiranje emisije "Bujica", zbog brojnih tužbi kojima je ovdje tuženik izložen upravo zbog navedene emisije "Bujica".

9. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 22. siječnja 2026. (list 125-128), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je tužitelj ustao predmetnom tužbom ustao povodom emisije "Bujica", koje je voditelj i urednik RD. Naime, predmetna emisija je emitirana putem tuženika i to krajem 2024. godine te je tema iste emisije Domovinski pokret, koje političke stranke je tužitelj predsjednik. U istoj emisiji RD je izričito istaknuo tužiteljevo ime i prezime. Tijekom predmetne emisije o Domovinskom pokretu te o tužitelju, kao predsjedniku iste političke stranke, se govorilo u negativnom kontekstu. Tužitelj prihvaćam da je moguće imati različita politička uvjerenja, no isto se iznosi na prihvatljiv način, a ne kao što je učinjeno u ovom slučaju. Naime, tijekom iste emisije RD je u svezi tužiteljevog imena istaknuo srednji prst te je istom neprimjerenom gestikulacijom, uvrijedio tužitelja. Ujedno je tužitelj istu gestikulaciju shvatio na neki način i kao prijetnju. Smatra da je prethodno opisana gestikulacija neprihvatljiva u javnom prostoru, odnosno razlike u političkim uvjerenjima ne iznose se na takav način. Na istu neprimjerenu gestikulaciju tužitelj je reagirao odnosno tužitelje ovim sudskim postupkom želi zaštiti svoju osobnost. Nakon objave iste emisije je tužitelj putem više različitih kanala, odnosno s više strana, bio obaviješten o istom neprimjerenom postupku-gestikulaciji RD. S istom neprimjerenom gestikulacijom upoznati su i tužiteljevim roditelji, te tužiteljeva uža obitelj-supruga i dvoje djece. Ista opisana gestikulacija je kod tužitelja izazvala ljutnju i frustraciju. Tužitelj smatram da je ista gestikulacija ispod primjerene razine postupanja u javnom prostoru. Tužitelj je svjestan da je isti javna osoba i da je kao takav izložen javnom prostoru, no, ovakvom opisanom gestikulacijom prijeđena je crta-razina pa je stoga tužitelj primoran ustati predmetnom tužbom, radi zaštite svojeg ugleda, časti. Nakon objave iste emisije teško je popraviti štetu koja mu je nanesena istim postupkom (gestikulacijom)-isticanjem srednjeg prsta od strane RD. Tužitelj pred sudom vodi nekoliko sporova povodom postupaka i izjava RD te će po završetku istih postupaka biti utvrđeno neosnovanost izjava i neprimjerenih kvalifikacija od strane RD. Tužitelj se ozbiljnim političkim djelovanjem bavi zadnjih 15 godina. Tijekom istog razdoblja obnašao je dužnosti: gradonačelnik Grada Vukovara (u tri mandata), saborski zastupnik u tri mandata (prvi je bio u mirovanju) i podpredsjednik Hrvatskog sabora, a od stranačkih dužnosti: član HDZ-a i član predsjedništva Gradske organizacije grada Vukovara, Nezavisna lista Ivan Penava, a potom predsjednik Domovinskog pokreta. Tužitelj, kada je izjavio da je RD istom gestikulacijom tražio kao reakciju ''možda mu treba polomiti prst", je isto izjavio u kontekstu da je istu gestikulaciju RD učinio tijekom navedene emisije uz svoje ozbiljno, smrknuto lice, izjavivši " DD, ovo je za tebe", te je ista gestikulacija kod tužitelja izazvala različite reakcije, kao što je već iskazao, dakle, frustracije te se je tužitelj osjećao nemoćno, ali uvrijeđeno, dakle "ruke su mu bile vezane" te je tužitelj razmišljao o svojoj djeci, odnosno kakva je poruka upućena takvom gestikulacijom, odnosno ista gestikulacija je kod tužitelja izazvala osjećaj manje vrijednosti i omalovažavanja te je bio u konfuziji i razmišljanju što tužitelj, kao otac, mora poduzeti za primjer svojoj djeci. Isti postupci RD ne mogu prestrašiti tužitelja, ali iste postupke poglavito navedenu gestikulaciju RD pokušao je tužitelj razmotriti s pedagoške strane, odnosno što djeca i gledatelji mogu shvatiti iz iste poruke, s obzirom da je RD isto učinio u ulozi voditelja navedene emisije. No, unatoč navedenim frustracijama, nezadovoljstvu i konfuziji, tužitelj je odlučio ustati predmetnom tužbom i sudskim putem zaštiti svoju osobnost. Napominje, gledano s pedagoške strane da takva gestikulacija-isticanje srednjeg prsta je primjerena dobi drugog ili trećeg razreda osnovne škole, dakle krajnje je neprimjerena za ophođenje među odraslim ljudima, poglavito ne u javnom prostoru.

10. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, odnosno sudska praksa na koje se poziva tuženik u prilog svojih tvrdnji. Rješenjem s pripremnog ročišta 8. svibnja 2025. (list 95 i 96) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. II.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isto nije potrebito, s obzirom da će drugim prihvaćenim dokazima predmet biti dovoljno raspravljen i utvrđene sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

Naime, raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2026. (list 128) odustalo se od izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka RD, jer isto nije potrebito. To stoga što je tužitelj opetovano predlagao odustati od izvođenja dokaza saslušanja svjedoka RD, jer nije jasno na koje okolnosti bi se isti saslušao, dok je tuženik ustrajao istog kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka RD, na istaknute okolnosti poglavito na pristup i utjecaj na ono što navedeni svjedok objavljuje na svom youtube kanalu. Naime, isti svjedok RD je pozivan radi saslušanja na ročište za glavnu raspravu i to 3. lipnja 2025., 9. rujna 2025., 9. listopada 2025. i 22. siječnja 2025., dakle u četiri navrata, no, isti višekratno ne preuzima sudska pismena uz napomenu ''nije tražio'', dok na ročište 3. lipnja 2025. na koje uredno pozvan nije pristupio niti je opravdao izočnost. Ujedno, okolnosti na koje je tuženik predložio istog svjedoka nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa.

11. Dovodeći u svezu tužiteljev iskaz, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, s ostalim (pisanim) dokazima, poglavito sadržajem predmetne emisije pohranjene na USB-priključku, koji j prikazan na ročištu 22. siječnja 2026. (list 127), utvrđena je istinitost činjeničnih navoda tužitelja glede načina i okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno da je u emisiji ''Bujica'', nakladnik koje je tuženik, emitiranoj na Z1 Televiziji 25. studenoga 2024., voditelj emisije RD grubo uvrijedio tužitelja i to podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D', odnosno okolnosno sagledavajući temu iste emisije, opisana radnja je upućena upravo tužitelju, kako bi ga se izvrglo javnom ruglu pred velikim brojem gledatelja. Istoga dana, na web stranici www.youtube.com, na youtube kanalu ''Bujica Z1TV'', navedena emisija objavljena je s naslovom '' JD TUŽIO D: Platit će za laži, uvredu branitelja i moje obitelji!'', te je time ista informacija postala trajno dostupna još šire. Tužitelj je 27. prosinca 2024. glavnom uredniku programa tuženika preporučenom pošiljkom uputio zahtjev za objavu isprike i prestankom daljnje povrede prava osobnosti, a kojeg tuženik nije preuzeo, već je tužiteljevom opunomoćeniku 13. siječnja 2025. vraćena nepotpisana povratnica i pošiljka s naznakom da je tuženik obaviješten i da nije podigao pošiljku. U ovom slučaju, s obzirom na prirodu uvrede (podizanje i isticanje srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D') nije bilo odgovarajuće tražiti ispravak, već ispriku, jer ispravak nije bio moguć-nema svrsishodnog načina ispravka.

12. Naprotiv, tuženik nije dokazao da je predmetna emisija ''Bujica'' prikazana na Z1 televiziji 25. studenoga 2024. je drukčijeg sadržaja od prikazanog na ročištu 22. siječnja 2026., poglavito da RD, kao voditelj iste emisije, tijekom iste emisije nije podigao i istaknuo srednji prst uz izgovorene riječi ''Ovo je za D'', dakle isto je upućeno upravo tužitelju, s obzirom na sve okolnosti predmetne emisije. Stoga, neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije.

13. Takvom gestikulacijom-podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D' tijekom emisije ''Bujica'', nakladnik koje je tuženik, emitiranoj na Z1 Televiziji 25. studenoga 2024., voditelj emisije RD je grubo uvrijedio tužitelja. Takvim postupanjem prema tužitelju zasigurno tuženik ne ispunjava svoju dužnost točnog, nepristranog i pravovremenog izvješćivanja javnosti o događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima za koje postoji opravdan interes javnosti, niti se je pri tome pridržavao pravila novinarske struke i etike. Naprotiv, postupanje tuženika, kao medija, je upravljeno na neprimjereno i neprikladno vrijeđanje i neprihvaćanje različitog mišljenja, u ovom slučaju tužitelja, i to u javnom prostoru, dakle dostupno širokom krugu gledateljstva. Naime, sam tuženik označava isto postupanje kao vrijednosni sud RD, voditelja i urednika iste emisije, upravljenog prema tužitelju, kao dugogodišnjem političaru, koji mora imati ''viši prag tolerancije'' na takvu kritiku. Međutim, isto tuženikovo postupanje je krajnje nedemokratsko i neetično izvješćivanje javnosti, s ciljem utjecaja na javno mnijenje, poglavito poticanjem i postizanja javne osude, ismijavanju, podcjenjivanju i omalovažavanju tužitelja i njegovog oprječnog mišljenja i vrijednosnih sudova glede pojava, koje inače zadiru u privatnost, dakle uživaju zaštitu u smislu čl. 7. Zakona o medijima (Narodne novine, br. 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22., dalje: ZM). Istim pristupom tuženik, kao medij, je izrazio zabrinjavajuću razinu nepluralizma, odnosno ne prihvaćanja i osuđivanja različitih mnijenja i vrijednosnih sudova te posljedično ''etiketiranjem'' i ciljanim izopćenjem osoba različitih uvjerenja.

14. Naime, zajamčena je sloboda tiska, kao demokratska i Ustavna kategorija Republike Hrvatske, no, isto ne daje za pravo nikome da prenošenjem uvrjedljivih, omalovažavajućih i pristranih informacija diskreditira, vrijeđa i oštećuje tužitelja. Stoga, suprotno tuženikovom mišljenju, ovdje se ne radi o dopuštenom i uobičajenom postupanju, za koju je zaslužan sam tužitelj jer da je tužitelj dao povod za istu gestikulaciju, niti je tuženik u pravu kada, pozivajući se na tzv. europske standarde, ističe da tužitelj kao javna osoba-političar mora pokazati veći stupanj tolerancije, s obzirom da za istog vrijede šire granice prihvatljive kritike. Isti navodi ne oslobađaju tuženika odgovornosti za štetu prouzročenu predmetnom spornom informacijom objavljenom u mediju.

15. Zaključno, naprotiv tuženiku, ovdje se ne radi o ''prihvatljivoj kritici'', već o nepristojnom, nekulturnom, vulgarno, prostom te krajnje neuljuđenom, neprimjerenom ophođenju prema tužitelja-podizanjem i isticanjem srednjeg prsta uz izgovorene riječi ''Ovo je za D' Tuženik je takvom informacijom objavljenom u mediju navedenog nadnevka očito uvrijedio i ponizio tužitelja. Dakle, u ovom slučaju je riječ o ugrozi privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti tužitelja, kao građanina, slijedom čega je tužitelj trpio duševne boli. Ujedno tuženik takvim ophođenjem prema tužitelju nedvojbeno ne postupa u dobroj vjeri.

16. Iz navedenog jasno proizlazi da je takvom gestikulacijom-podizanjem i isticanjem srednjeg prsta, uz izgovorene riječi ''Ovo je za D', koji pokret ruke nije općeprihvaćen (nekonvencionalan) i krajnje neprimjeren ophođenju u javnom prostoru, koji nedvojbeno utječe na svijest ljudi i javno mnijenje, po mišljenju ovoga suda je tužitelju povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled, odnosno privatnost osobnog i obiteljskog života, dakle pravo osobnosti, u smislu čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) pa stoga tužitelj uživa sudsku zaštitu.

17. U odnosu na ovako izvedene dokaze, utvrđeno je da je prikazivanjem predmetne emisije na Z1 televiziji, što je nesporno, s obzirom na objavljeni logotip iste televizije na prikazanoj snimci emisije, pri tome poglavito takvom neuljuđenom gestikulacijom, tužitelju nanesena neimovinska šteta. Pri tome, uzgred rečeno, nije za zanemariti činjenicu kako tuženik ustrajava i opravdava takvo neprimjereno ophođenja prema tužitelju.

Naprotiv, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 21. toč. 4. ZM-a zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu iz razloga što je voditelj emisije iznosio isključivo svoje vrijednosne sudove.

18. Svi ostali tuženikovi navodi su posljedično ocijenjeni neosnovanim, imajući na umu da o ovom pitanju postoji i jasno pravno shvaćanje viših sudova.

19. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

20. Zaključno, takva gestikulacija, odnosno pokret rukom-podizanje i isticanje srednjeg prsta uz izjavu ''Ovo je za D'', okolnosno sagledavajući cijelo stanje stvari tijekom predmetne emisije, zasigurno je upućeno tužitelju.

Naprotiv, glede tuženikovih tvrdnji da pokazivanja srednjeg prsta ne opravdava dosudu naknade štete s obzirom da se tužitelj u toj svojoj dugogodišnjoj političkoj praksi, dakle tužitelj kao dugogodišnji iskusni političar i predsjednik stranke koja je dio vlasti, te potpredsjednik Hrvatskog sabora, svakodnevno susreće s raznim vrstama kritika, na što je već očito morao razviti i vlastiti "imunitet", valja reći da ipak takav način ophođenja nije primjeren niti prikladan prema nikome, pa niti tužitelju, koji bi kao javna osoba trebao imati ''viši prag tolerancije'', a poglavito ne u javnom prostoru, to tim više što ista gestikulacija ne može predstavljati nikakav kritički osvrt niti vrijednosni sud niti objektivno, točno i istinito izvješćivanje javnosti u svezi tužitelja. Unatoč tuženikovim tvrdnjama kojim pokušava pojasniti povijesne i suvremene okolnosti za isto postupanje, poglavito među političarima, te time opravdati ukazano ponašanje, ista gestikulacija je vrlo prizemna, vulgarna, nepristojna, neprimjerena i neprikladna za ophođenje uljuđenog svijeta, poglavito ne u javnom prostoru, jer prije svega nije sukladna novinarskoj etici, odnosno dužnostima novinara, kako ih određuje Kodeks časti hrvatskih novinara, poglavito negovanju kulture i etike javne riječi te poštivanju ugleda, časti i dostojanstva osoba o kojima se izvješćuje, a što je u ovom slučaju izostalo, upravo zbog utjecaja koje novinari imaju na javno mnijenje.

21. Slijedom navedenog, u smislu odredbe čl. 21., 22. i 23. ZM-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), tužitelju pripada pravična novčana naknada u zahtijevanom iznosu 5.000,00 EUR kn za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda, časti i dostojanstava tužitelja, prilikom čega je sud posebno uzeo u obzir da je tužitelj u trenutku objavljivanja spornih članaka bio javna osoba, a općepoznata je činjenica da je kod obnašanja javnih dužnosti vrlo bitno povjerenje i ugled, a negativan učinak spornih članaka odrazio se i na okolinu tužitelja, kao i obiteljski život tužitelja (oženjen i otac dvoje djece). Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zatezne kamate od 24. veljače 2025.., kada je podnesena tužba, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a kojom je određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Zbog izloženog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

23. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) te zastupanja na ročištima 8. svibnja 2025. i 22. siječnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška sastava podneska od 23. svibnja 2025. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te zastupanja na ročištu 3. lipnja 2025. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 700,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (175,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u iznosu 96,45 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 146,45 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.067,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

24. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 22. siječnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (100,00 EUR). Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 146,45 EUR, jer trošak istog tereti tužitelja i za odgovor na tužbu u zahtijevanom iznosu 73,23 EUR, jer obveza plateža istoga nastaje po pravomoćnom završetku postupka i ovisno o uspjehu u sporu. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 500,00 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 96,45 EUR i

- opun. tuženika.