Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-424/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. Osijek, protiv prvo tuženika EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženice KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 27. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika TG, odvjetničkog vježbenika u uredu Stjepka Medveda, odvjetnika u Valpovu te u nazočnosti prvo tuženika osobno, odlukom objavljenom 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Ugovor o diobi bračne stečevine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vedrana Borića iz Osijeka, pod brojem OV-4078/2024, sklopljen između I- tuženika EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tužene KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], gubi pravni učinak prema tužitelju Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I-tuženom EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 38.644,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- iznos od 35.556,04 EUR (dospjela glavnica) od 25.03.2025.g. do isplate;

- iznos od 1.609,09 EUR (dospjela redovna kamata) od dana utuženja do isplate;

- iznos od 962,12 EUR (dospjela zatezna kamata) od dana utuženja do isplate;

- iznos od 39,90 EUR (troškovi opomena) na koji iznos ne teku kamate;

- iznos od 477,80 EUR (ostali troškovi) na koji iznos ne teku kamate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena.

II. Drugo tužena KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna je trpiti da tužitelj Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 namiri svoje potraživanje prema I-tuženom EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 38.644,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- iznos od 35.556,04 EUR (dospjela glavnica) od 25.03.2025.g. do isplate; - iznos od 1.609,09 EUR (dospjela redovna kamata) od dana utuženja do isplate; - iznos od 962,12 EUR (dospjela zatezna kamata) od dana utuženja do isplate; - iznos od 39,90 EUR (troškovi opomena) na koji iznos ne teku kamate; - iznos od 477,80 EUR (ostali troškovi) na koji iznos ne teku kamate,

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena, prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige:

- kod Općinskog suda u Osijeku, ZK odjel Valpovo:

[katastarska općina]

- kod Općinskog suda u Osijeku, ZK odjel Valpovo:

zk.č.br. 1797 opisana kao KUĆA, DVOR I ORANICA, ukupne površine 694 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 2. Suvlasnički dio: 1/2

- kod Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjel Šibenik:

zk.č.br. 1204/7 opisana kao [adresa], DVORIŠTE, površine 274 m2, KUĆA, [adresa], površine 143 m2, NADSTREŠNICA, površine 18 m2, ukupne površine 435 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 1. Suvlasnički dio: 223/484 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) PRIZEMLJE - 223/484 dijela s kojim se uspostavlja vlasništvo stambenog prostora u prizemlju, oznake S1 neto površine od 158,32m2, koji se sastoji od dnevne sobe s blagovaonom netto povr. 53,07m2, ulazni hall netto povr. 9,21m2, predsoblje netto povr. 3,43m2, kupaonice 1 netto povr. 3,56m2, kupaonice 2 netto povr. 2,91m2, sobe 1 netto povr. 12,11m2, sobe 2 netto povr. 9,99m2, terase 1 netto povr. 53,44m2, terase 2 netto povr. 10,60m2 s pripatkom parkirnog mjesta oznake P1 netto povr. 10,12m2 i dvorišta netto povr. 54,80m2, označenih zelenom bojom u elaboratu etažiranja, ukupne površine posebnog dijela 223,24m2.

III. Nalaže se prvo tuženiku EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženici KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] naknaditi tužitelju Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.168,68 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 25. ožujka 2025. tužbu protiv prvo tuženika JG i drugo tuženice KG radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U tužbi u bitnom navodi da je tužitelj, kao kreditor sa pravnom osobom Fundator d.o.o., kao korisnikom kredita zaključio Ugovor o kreditu 23. svibnja 2023. broj: 717-51032900, dalje: Ugovor. Prvo tuženik EG također je bio potpisnik predmetnog ugovora u svojstvu jamca – platca. Tužitelj kao kreditor predmetnim Ugovorom odobrio je i isplatio kredit u iznosu od 48.000,00 eura. Prvo tuženik EG osnivač je pravne osobe Fundator d.o.o. te je u vrijeme podizanja kredita bio i prokurist. U međuvremenu je predmetni kredit dospio u cijelosti na naplatu jer je tužitelj raskinuo Ugovor budući Fundator d.o.o. i jamac prvo tuženik EG unatoč poslanim opomenama nisu podmirivali obveze po kreditu. Dana 25. ožujka 2024. prvo tuženik EG i drugo tužena KG sklopili su Ugovor o diobi bračne stečevine koji je solemniziran po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Vedranu Boriću iz Osijeka OV-4078/2024. Navedenim Ugovorom o diobi bračne stečevine, prvo tuženi EG prenio je u vlasništvo drugo tuženoj KG svoje nekretnine. Tužitelj smatra da je prvo tuženi EG tim činom onemogućio tužitelja u naplati svojeg potraživanja, odnosno smatra da je isti raspolagao svojom imovinom na naprijed opisani način sa ciljem da onemogući tužitelja u naplati njegova potraživanja. Stoga, od suda traži da utvrdi da Ugovor o diobi bračne stečevine gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema prvo tuženiku EG iz predmetnog Ugovora o kreditu te da ujedno drugo tužena KG trpi da tužitelj namiri svoje potraživanje prodajom nekretnina koje je na nju Ugovorom o diobi bračne stečevine prenio prvo tuženi EG.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u bitnom navode da je tužba podnesena po proteku roka iz čl. 71. st. 1. ZOO. Dalje navode da u cijelosti osporavaju tužbu kao i sve navode tužitelja naznačene u istoj. Naglašavaju da prvo tuženi EG u vrijeme sklapanja Ugovora o diobi bračne stečevine nije znao da tim činom onemogućava bilo kojeg vjerovnika u naplati, odnosno da istim potencijalno nanosi štetu vjerovnicima pa slijedom sveg navedenog predlažu odbiti tužbu kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, s tim da je na glavnoj raspravi održanoj 20. studenoga 2025. prvo tuženik EG predložio da je voljan mirnim putem riješiti nastali spor, odnosno ponudio je tužitelju da mu jednokratno isplati iznos od 20.000,00 eura. Stranke do zaključenja glavne rasprave nisu postigle dogovor oko mirnog rješenje spora.

4. Predmet spora je pobijanje Ugovora o diobi bračne stečevine kojim prvo tuženik EG raspolagao svojim nekretninama u onom dijelu koji je potreban da se namiri tražbina tužitelja koji je ujedno vjerovnik prvo tuženika EG.

5. Među strankama nisu sporne činjenice koje se odnose na sklapanje Ugovora o kreditu iz kojeg proistječe tražbina ovdje tužitelja, kao niti činjenica da je prvo tuženik EG bio jamac – platac za taj kredit pravnoj osobi Fundator d.o.o. nad kojom je u međuvremenu otvoren predstečajni, a nastavno i stečajni postupak. Tijekom postupka tuženici nisu osporavali visinu tužiteljevog potraživanja koje je isti naveo u tužbi.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj protiv tuženika pravovremeno podnio tužbu kao i je li prvo tuženik EG raspolagao Ugovorom o diobi bračne stečevine s namjerom da onemogući naplatu tražbine tužitelja.

7. Kako bi utvrdio sporne činjenice sud je u dokaznom postupku izveo dokaz saslušanjem prvo tuženika EG i drugo tužene KG na okolnost razloga sklapanja Ugovora o diobi bračne stečevine te je na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena na sudski spis i to: Ugovor o kreditu str. 6-14 spisa, izvadak iz sudskog registra str. 15-20, izvadak iz posl. knjiga str, 21, 23 i 25, raskid ugovora o kreditu str. 22 i 24, ugovor o diobi bračne stečevine 26-30, izvadak iz zemljišnih knjiga povijesni prikaz str. 31-39, potvrda FINE str. 40-41, rješenja Trgovačkog suda u Osijeku str. 42-53, obrazac 1 prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka s popisom novčanih tražbina str. 54-73, ispis povratnice Hrvatske pošte str. 79, uvjerenje str. 89-90, rješenje Trgovačkog suda str. 97,98, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta str. 99, podnesak PP Vodice s potpisanom dostavnicom str. 110- 112.

8. Iz iskaza prvo tuženika EG i drugo tužene KG suglasno proizlazi da su isti sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine jer je prvo tuženik EG obolio od karcinoma te je raspolagao predmetnim Ugovorom svojim nekretninama u korist drugo tužene KG sa ciljem da onemogući sina u nasljeđivanju nakon svoje smrti. To stoga što je prema njihovim navodima sin prouzročio mnoge dugove, isti je doveo pravnu osobu Fundator d.o.o do dugova i na kraju do stečaja te je tim činom prvo tuženik EG htio osigurati suprugu da ona ima do svoje smrti krov nad glavom.

8.1. Ovako dan iskaz sud cijeni kao istinit jer su tuženici iskazivali jasno i iskreno. Njihovi navodi su životni te su u skladu sa navodima tužitelja iz tužbe da je pravna osoba Fundator d.o.o. prezadužena. Time su ujedno tuženici i priznali navode tužitelja da je prvo tuženik EG raspolagao Ugovorom o diobi bračne stečevine kako bi onemogućio vjerovnike u naplati. Sud ne može prihvatiti preostali dio iskaza tuženika u kojem navode da im nije bila namjera oštetiti tužitelja već isključivo zaštiti suprugu prvo tuženika, odnosno drugo tuženicu KG jer su očito tuženici bili svjesni da je pravna osoba Fundator d.o.o. prezadužena, da ista ne posluje pozitivno te da tim činom prvo tuženik EG osim što onemogućava nasljeđivanje nakon svoje smrti sinu, ujedno onemogućava i naplatu tražbine tužitelja.

9. Iz Ugovora o kreditu (str. 6-14 spisa) proizlaze navodi tužitelja iz tužbe, odnosno da je prvo tuženik EG sudjelovao u zaključenju predmetnog Ugovora kao jamac – platac dok je kredit podignut od strane pravne osobe Fundator d.o.o. kao korisnika kredita i to radi zatvaranja dospjelog kredita koji je bio odobren ranije pod brojem 714-44000552 s tim da se eventualni višak neće isplatiti korisniku. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 23. svibnja 2023.

10. Iz Ugovora o diobi bračne stečevine koji je sklopljen 25. ožujka 2024. također proizlaze činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, a koje tuženici nisu osporavali, odnosno da je prvo tuženik svoje nekretnine pobliže opisanima u točki I. i II. izreke ove presude prenio bez naknade na drugo tuženicu KG.

11. Iz povijesnog izvatka za pravnu osobu Fundator d.o.o. (str. 15-20 spisa) proizlazi da je prvo tuženik EG jedini osnivač te prokurist, dok je kao direktor upisan CG, s tim da je u međuvremenu otvoren predstečajni postupak te je za upravitelja / likvidatora imenovan MG. Tužitelj je raskinuo predmetni Ugovor o kreditu 24. ožujka 2025. zbog otvaranja predstečajnog postupka te posljedično stečajnog postupka nad Fundator d.o.o. s tim da je na dan raskida Ugovora potraživanje tužitelja po kreditu ukupno 38.633,93 eura (str. 22 spisa). Fundator d.o.o. u prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka popisao je tražbine vjerovnika te je iz tog popisa razvidno da je isti prezadužen te da dugovi iznose više od vrijednosti imovine i potraživanja koje Fundator d.o.o. ima prema svojim vjerovnicima (str. 50-73 spisa).

12. Iz čl. 71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO) proizlazi da se tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji može podnijeti u roku od jedne godine od kad su poduzeta naplatna raspolaganja na štetu vjerovnika ako je riječ o besplatnim raspolaganjima, tad u roku od tri godine. Nadalje, iz čl. 67. st. 2. ZOO-a proizlazi da ako je raspolaganje poduzeto na štetu vjerovnika, a u korist treće osobe koja je dužnikov bračni drug tad se smatra da je toj treća osobi bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, osim ako treća osoba dokaže suprotno. Zaključno treba naglasiti da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, tad pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje tražbine tužitelja, čl. 70. ZOO-a s tim da se prema čl. 69. st. 2. ZOO-a tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta radnja koja se pobija.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu i to unutar roka od tri godine koji je propisan naprijed citiranom odredbom čl. 71. ZOO-a to stoga što je prvo tuženik EG Ugovorom o diobi bračne stečevine besplatno raspolagao u korist treće osobe ovdje drugo tuženice KG. Međutim, čak i da je naplatom raspolagao u njenu korist i tad bi tužba bila pravovremena jer je Ugovor o diobi bračne stečevine, koji predstavlja dužnikovu pravnu radnju kojoj je prvo tuženik EG onemogućio naplatu tražbine ovdje tužitelja kao vjerovnika sklopljen 25. ožujka 2024., a tužba je podnesena 25. ožujka 2025., dakle unutar roka od godinu dana. Stoga je u cijelosti neosnovan prigovor tuženika da je tužba podnesena protekom prekluzivnog roka propisanog čl. 71. ZOO-a.

15. U dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da je prvo tuženik EG raspolagao Ugovorom o diobi bračne stečevine upravo kako bi onemogućio naplatu vjerovnika pa tako i naplatu ovdje tužitelja kao vjerovnika za tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu. Prvo tužitelj EG nesporno je kao jamac – platac jamčio za predmetni dug iz kredita te istome nikako nije moglo ostati nepoznato kako u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a posebno kasnije da pravna osoba Fundator d.o.o., čiji je osnivač i prokurist, nije u mogućnosti vraćati kredit te da je ista u većim financijskim problemima. Da je tome tako proizlazi iz samog Ugovora o kreditu iz kojeg je razvidno da je kredit podignut namjenski radi refinanciranja dugova po ranijem kreditu, s tim da je ugovoreno da korisniku kredita eventualna razlika neće biti isplaćena ako se utvrdi da postoji već će se koristiti za zatvaranje predmetnog kredita. To životno dovodi do zaključka da je prvo tuženik itekako bio svjestan situacije u kojoj se nalazila pravna osoba Funadator d.o.o., te da je isti bio upoznat sa cjelokupnim njenim poslovanjem bez obzira što je upravljačka prava povjerio sinu. Sud smatra neživotnim dio iskaza tuženika u kojem su naveli da je prvo tužitelj EG na opisani način raspolagao u korist svoje supruge, drugo tuženice KG zbog toga što je želio onemogućiti sinu CG da ga naslijedi nakon njegove smrti jer se boje da bi sin mogao majku ostaviti bez krava nad glavom. To stoga što je upravo tim činom prvo tuženik onemogućio naplatu svim vjerovnicima pa tako i tužitelju i to svjesno jer je kao jamac – platac jamčio za predmetni kredit te je kao iskusan poslovni čovjek znao da predmetnim raspolaganjem osim što onemogućava sina da nakon njegove smrti naslijedi predmetne nekretnine istovremeno onemogućava i naplatu tražbine tužitelju. Sud ne može prihvatiti navode drugo tuženice KG da ona u vrijeme sklapanja Ugovora o diobi bračne stečevine nije znala da je njihova obiteljska tvrtka Fundator d.o.o. prezadužena te da je prvo tuženik EG bio jamac za predmetni kredit i to iz razloga što je navedena tvrtka dugi niz godina poslovala na ovom području što je opće poznata činjenica većini ljudi koji stanuju na ovom području, ista je poslovala dosta uspješno te je bila cijenjena i prepoznata od kupaca sa šireg područja, jer se bavila prodajom sanitarija, vodoinstalaterske i druge opreme te nije na ovom području niti imala ozbiljnije konkurencije. U takvim okolnostima ista je morala znati da je došlo do nagle promjene u poslovanju, odnosno financijskih poteškoća pa čak i ako su joj suprug i sin to prešutjeli jer je ta činjenica bila poznata i većini drugih na ovom području s obzirom da je Fundator d.o.o. već u vrijeme sklapanja spornog Ugovora otežano poslovao te je praktički zatvorio svoj prodajni salon.

16. Slijedom sveg navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti te je temeljem odredbi citiranih u točki 12. obrazloženja ove presude odlučio kao u izreci pod točkom I. i II.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa prema naznačenoj vrijednosti spora u tužbi jer tuženici nisu osporavali tijekom postupka vrijednost predmeta spora. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji su bili nužni za uspjeh u ovom postupku u smislu čl. 155. ZPP-a i to kako slijedi:

- iznos od 200,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznos od 50,00 eura za sastav podneska od 1. listopada 2025. (Tbr. 8. 4. Tarife), jer je tužitelj tim podneskom postupio u skladu sa raspravnim rješenjem te dostavio na sudski spis tražene podatke,

- iznos od po 200,00 eura za zastupanje na svakom od tri ročišta (30. rujna 2025., 20. studenog 2025. i 27. siječnja 2026.), odnosno 600,00 eura ukupno za sva tri ročišta (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

Slijedom navedenog tužitelju su priznati ukupni troškovi zastupanja u iznosu od 850 eura na koje je pridodan zatraženi PDV po stopi od 25% pa troškovi zastupanja ukupno iznose 1.062,50 eura. Pored troškova zastupanja tužitelju su priznati i troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i za presudu 53,09 eura tako da troškovi ukupno iznose 1.168,68 eura.

18. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude nije odlučeno jer je taj trošak neizvjestan, a o istome će biti odlučeno naknadno ukoliko punomoćnik pristupi na ročište za objavu.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 24. veljače 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke suda nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Prvo tuženiku i drugo tuženici osobno.