Poslovni broj: Pn-973/2021-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika PZ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.553,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 27.02.2021. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim od tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 166, 34 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27.02.2021. godine pa do isplate kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.343,38 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 9. travnja 2021. godine navodi kako se tužitelju mirnom postupku dana 26.2.2021. godine odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime nespornog dijela naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 6.000,00 kn. Tužitelj slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 14.000,00 kn. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete počevši od dana 27.2.2021. godine pa do isplate. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika. Tužitelj se obratio tuženoj s odštetnim zahtjevom za naknadu štete zaprimljenim 26. veljače 2021. god., te je tužena tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) kao nesporan isplatila iznos od 6.000,00 kuna. Tužena osporava pravnu osnovu i visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj preko navedenog isplaćenog nespornog dijela štete. Tužena se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja, međutim prije provođenja istog predlaže da Sud temeljem odredbi čl. 108. ZPP-a obveže tužitelja na dostavu: cjelokupne medicinske dokumentacije vezanu uz predmetno ozljeđivanje, preslike cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene, zaštite poradi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda i trauma od eventualnih posljedica iza predmetnog štetnog događaja sve medicinske dokumentacije u originalu radi sravnjivanja s dokumentacijom priloženom uz tužbu. Tužena osporava zahtjev tužitelja u pogledu zakonskih zateznih kamata budući da je tužena u zakonskom roku izvršila isplatu nespornog iznosa naknade štete. Zaključno, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu MUP RH (list 5-6 spisa), povijest bolesti (list 7-11 spisa), sudsku praksu (list 24-38, 76-82 spisa), dokumentaciju MUP RH (list 43-51 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Duvančića (list 64-65 i 67-68 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dr. Davora Duvančića od dana 7.12.2022. godine (list 84-86 spisa), saslušanjem tužitelja na ročištu dana 18.10.2023. godine (list 99 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakše Filipovića (list 115-116 spisa).

4. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Obzirom na navode tužitelja istaknute u tužbi te tijekom postupka kao i navode tuženika u odgovoru na tužbu te tijekom postupka, a posebno na ročištu koje je održano dana 07.12.2022. godine sud je utvrdio da među parničnim strankama nije sporna aktivna legitimaciju tužitelja, pasivna legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, to sud na te okolnosti nije provodio daljnje dokaza veće je prihvatio takov očitovanje stranaka i time utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari. Naime, tuženik je prvo priznao odgovornost da bi na početku provođenja dokaza istu doveo u pitanje no konačno je odgovornost priznao na ročištu 07.12.2022. godine što je sud prihvatio.

6. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 18.10.2023. godine tužitelj je iskazao kako je nakon ozljeđivanja zatražio medicinsku pomoć, propisan mu je Schanzov ovratnik i strogo mirovanje, za vrijeme liječenja su mu kod kuće pružali roditelji i sestra. Za bolove je pio Brufen.

7. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je pored iskaza saslušan ih osoba izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo medicinska vještačenja po vještacima dr. Davoru Duvančiću i dr. Jakši Filipoviću.

8. Medicinskim vještačenjem provedenim po vještaku dr. Davoru Duvančiću utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći od 1.1.2021. godine te da se isti žalio na manju bol prilikom terminalne fleksije vrata te rotacije vrata u desno kada se javljalo širenje bola u desnom ramenu. Bilo mu je određeno mirovanje, ovratnik i analgetici po potrebi. Proveo je fizikalnu terapiju.

9. Dalje je utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu prometne nesreće trpio fizičke bolove i to jake 2 sata, srednje jake 7 dana i slabe te povremene 21 dan. Zatim je utvrđeno da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku štetnog događaja od jednog sata, srednji strah dva dana, i slabi strah 14 dana. naruženje nije utvrđeno. Tuđa pomoć tužitelju nije bila potrebna i nisu nastale trajne posljedice.

10. Ovakvom nalazu i mišljenju je prigovorio tužitelj navodeći da se ne slaže s ocjenama i da zapravo vještak nije niti utvrdio koje su ozljede nastale. I sve druge tvrdnje vještaka tužitelj osporava.

11. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 07.12.2022. godine stalni sudski vještak dr. Davor Duvančić je izjavio kako, a nakon što je izvršio uvid u podnesak tužitelja od 30.09.2022. godine može reći da ostajem u potpunosti kod svog nalaza i mišljenja. Radilo se o lakoj tjelesnoj ozljedi koja se prema QTF klasifikaciji klasificira sa prvim, najviše drugim stupnjem. U tom slučaju radi se o lakoj distenziji vratne muskulature i distenziji vratno ramenog pojasa koja uz liječenje kakvo je tužitelj imao prolazi za dva do tri mjeseca, što je individualno. Tužitelj je bio ispravno dijagnosticiran i liječen jer je u trenutku kada je započelo njegovo zbrinjavanje iza štetnog događaja bilo učinjeno snimanje koje je pokazalo potpuno uredan nalaz, a klinički je javljao širenje bola ka desnom ramenu. Bilo mu je savjetovano mirovanje, ovratnik i analgetici po potrebi. Po skidanju ovratnika javio se u privatnu ustanovu za rehabilitaciju ARDAGO REHAB u Zagrebu gdje nije bio pod liječničkim tretmanom, već tretmanom fizioterapeuta i tu je terapiju ponovio još jednom tijekom drugog mjeseca 2021. godine. Nakon toga je bio shvaćen kao izliječen jer mu je savjetovano da naučene vježbe provodi kod kuće. Dalje medicinske dokumentacije u spisu nije nađeno. Od 12.02.2021. do 22.08.2022. godine je proteklo više od godinu i pol dana dakle između završetka liječenja i pregleda koji je nad tužiteljem obavio 22.08.2022. godine. Na pregledu je konstatirao punu pokretljivost vratne kralježnice i vratno ramenog pojasa u svim smjerovima, neuroloških i cirkulatornih ispada nije imao, jedino je napomenuo da pri većim naprezanjima osjeća manju bol u predjelu vratno ramenog pojasa desno. Kompletan klinički status je bio uredan. Zbog toga je ocijenio da trajnih posljedica za tužitelja nema, da mu tuđa pomoć i njega nisu bili potrebni, da mu posebna prehrana nije bila potrebna i da naruženja nema. Bolovi i strah su ocijenjeni onako kako se to tipično ocjenjuje za ozljedu te vrste i tog stupnja, a napomenuo je još jednom da takve ozljede i bez liječenja spontano prođu za 2-3 mjeseca. Na pitanje zašto navodi da sve tegobe prolaze u roku od 2-3 mjeseca, a s druge strane sve njegove ocjene su unutar mjesec dana odgovorio je da su sve ocjene dane kumulativno te da nije svaki dan osjećao te bolove, već su oni postepeno se smanjivali i na kraju nestali u roku od 2-3 mjeseca. Tužitelj nije provodio liječenje kod fizijatra već kod fizioterapeuta i to u dva navrata u privatnoj ustanovi, te da iz dokumentacije proizlazi da je ta fizikalna terapija završena 12.02.2021. godine s uputom da naučene vježbe radi kod kuće. Na upit zašto je tužitelj u dva navrata išao na fizikalnu terapiju odgovorio je da je fizioterapeut vjerojatno ocijenio da mu je bio potreban još jedan ciklus terapija. Na pitanje da objasni ocjenu o dva sata jakih fizičkih bolova odgovorio je da su to ona dva sata koji čine vremenski raspon između nastanka štetnog događaja i početka zbrinjavanja. Nije mu poznato koliki je bio vremenski razmak između nastanka štetnog događaja i početka zbrinjavanja, ali su i ta dva sata data kumulativno jer u prvom trenutku nakon takve ozljede, a uzimajući u obzir daljnji razvoj događaja, tužitelj niti nije imao jake bolove. Jaki bolovi su počeli kasnije kada je počelo dolaziti do određenog stupnja spazma muskulature. Međutim, tada je već tužitelj imao ovratnik i analgetici su bili preporučeni. Zbog toga smatra da je ocjena potpuno realna. Na upit koliko nakon štetnog događaja dolazi do nastupa bolova kod oštećenika odgovorio je da uvijek postoji latentni period između neposrednog statusa od štetnog događaja i reakcije muskulature na nagli pokret. To vrijeme nije potpuno definirano, ali uzimajući u obzir iskustvo i broj pacijenata koji su kroz naše ruke kao takvi prošli, može reći da je to vrijeme otprilike dva do tri sata. Neki puta čak i duže, jer se pacijenti 12-24 sata nakon takvih ozljeda mogu osjećati lošije nego u trenutku događaja. Na upit da li oštećenik jake i srednje boli osjeća odmah po štetnom događaju ili tek nakon hlađenja muskulature odgovorio je da srednji bolovi kod tog stupnja oštećenja ili ozljede nastupaju obično 24 sata kasnije i da uz analgetike i ovratnik traju individualno 7-10 dana, opet kumulativno. Na upit da li bolovi nastupaju tek kad dođe do hlađenja muskulature vještak je odgovorio da kod mlađih osoba kao što je tužitelj to nastupa obično za 4-6 sati od trenutka štetnog događaja. Da li bi se tužitelj trebao pridržavati uputa koje je dobio u OB Sv. Duh da mora mirovati, ležati na ravnom i nositi šancov ovratnik po uputama odgovorio je da bi u načelu bilo normalno da se svako pridržava uputa od liječnika koje dobije. Praksa svjedoči da to često nije tako. Kod ovakvih se ozljeda ne zahtjeva striktno ležanje na ravnom ali se preporučuje analgetska terapije i nošenje ovratnika do 5 dana, ne preko toga. Takvim se pacijentima ne zabranjuje kretanje i ne ordiniraju striktne zabrane osim što se daju preporuke da se baš bitno ne naprežu fizički. Da li se pacijent držao tih uputa ili ne nije mu poznato jer tog nema u medicinskoj dokumentaciji, a smatra da bi nakon inicijalnog perioda tužitelj potražio pomoć liječnika fizijatra, a ne fizioterapeuta jer je ingerencija fizioterapeuta ako dođe do pogoršanja simptoma ili do većih subjektivnih tegoba liječenje kod fizijatra primjerenije. Na pitanje da li smatra da osoba koja ima upute od liječnika da mora mirovati, ležati na ravnom i nositi šancov ovratnik može normalno nastaviti sa svim svojim dnevnim aktivnostima koje bi uključivale pospremanje po kući, odlaske u nabavke i ostale kućanske poslove kao što je pripremanje hrane i slino odgovorio je da po stupnju ozljeđivanja rekao je da tužitelju tuđa pomoć i njega nije bila potrebna. Tužitelj pretpostavljamo da je poštivao upute koje je dobio nakon početnog pregleda na Sv. Duhu, a zbog intenziteta ozljeda tužitelju nije bio ordiniran čak ni kontrolni pregled u bolnici Sv. Duh već se sam uputio u privatnu rehabilitacijsku ustanovu. Iskustvo nas uči da takve osobe se kreću sa takvim stupnjem ozljede samostalno i da su same sposobne se obući, presvući, koristiti wc i kupaonicu, odnosno obavljati sve vrste toaleta oko sebe, da mogu samostalno jesti, a kako nije bilo nikakvih ni cirkulatornih ni neuroloških poremećaja smatram da je tužitelj osnovne poslove koji su vezani uz kuću mogao obavljati sam. Uputu o mirovanju se ozljeđenicima daje u pravilu uvijek uz upute da uzmu analgetike po potrebi i slično.

12. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Duvančića iz razloga što smatra da je medicinska dokumentacija suprotna onome što je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju te što je iskazao u svom usmenom iskazu na ročištu. Naime, ako je u medicinskoj dokumentaciji nalaz u kojem vještak kirurg u povijesti bolesti od 2.1.2021. godine navodi da određuje terapiju za tužitelja da mora mirovati, ležati na ravnom te nositi Schanzov ovratnik po uputama, a analgetike po potrebi, tada nije jasno zbog čega doktor vještak nakon nekoliko godina u svom nalazu i mišljenju zapravo navodi da ništa od toga nije bilo potrebno. Naime ako se tužitelj pridržavao upute liječnika te je mirovao i ležao na ravnom kroz određeno razdoblje tada je netko drugi njemu morao pružiti bar osnovnu tuđu pomoć i njegu u smislu težih kućanskih poslova, nošenje većih tereta, te prisiljenih položaja tijela i glave, a to navedeni doktor dr. Duvančić ignorira u cijelosti. Isto tako sud ne može prihvatiti ni druge ocjene vještaka koje zapravo govore da je nedugo nakon ozljeđivanja tužitelj mogao raditi gotovo sve samostalno, kada je prema dostavljanoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj zatražio daljnju pomoć u vidu fizikalne rehabilitacije jer je teško za povjerovati da zdrave osobe same po sebi idu na fizikalnu rehabilitaciju umjesto da žive normalno, punim životom.

13. Slijedom navedenog sud je odlučio usvojiti dokazni prijedlog tužitelja te je proveo novo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću, kirurgu.

14. Provedenim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju od 1.1.2021. godine zadobio trzajnu povredu vrata. Dalje je utvrđeno da se ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u opisanoj dinamici ozljeđivanja te da postoji izravna uzročna posljedična veza sa štetnim događajem. Kod tužitelja je provedena adekvatna terapija a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed terminalne redukcije kretnji vratne kralježnice.

15. Zatim, utvrđeno je da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu sposobnost tužitelja za 0-1 %, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima tužitelja. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta još 30 dana. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je jaki strah 1 dan, srednje jaki strah do 5 dana te potom umjereni strah do 25 dana. Na kraju, utvrđeno je da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno kroz 35 dana. Naruženje nije nastupilo. Na nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi stranaka.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakša Filipović, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

17. Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužitelj ima pravo od tuženog zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

18. Obzirom da utvrđeni opseg duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 200,00 EUR. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 950,00 EUR. Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužitelja, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 850,00 EUR. Tuđa pomoć i njega je, prema vještaku, tužitelju bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 35 dana, odnosno ukupno 70 sati. Ovaj sud smatra da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 5,00 EUR po satu, što ukupno iznosi 350,00 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a.

19. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.350,00 EUR. Kada se od navedenog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos od 796,34 EUR dobiva se iznos od 1.553,66 EUR koje je sud dosudio tužitelju. S preostalim iznosom od 166,34 EUR tužitelj je odbijen kao s prekomjerno zatraženim iznosom.

20. Sud je tužitelju na navedeni dosuđeni iznos dosudio i zatražene zakonske zatezne kamate od 27.2.2021. godine sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obzirom da je to prvi slijedeći da n od dana kada se tužitelj svojim odštetnim zahtjevom obratio tuženiku u mirnom postupku.

21. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je uzeo u obzir orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002. godine, njegove izmjene od 05.03.2020. 15.6.2020. godine kao i stopu inflacije koja je prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od 2020. – prosinca 2024. godine iznosila 28,6 %. Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete vodio računa kako o kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svim okolnostima koja utječu na visinu pojedine štete, zatim o inflaciji posljednjih 5 godina, te o povećanju potrošačkih cijena prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i dr.).

23. Sud je tužitelju priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva sa 100 bodova (Tbr. 32), trošak sastava tužbe od 12.4.2021. godine sa 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 21.5.2021., 30.9.2022., 13.2.2023., 20.10.2025. godine (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 1.7.2021., 2.5.2022., 7.12.2022., 18.10.2023. i 2.2.2026. godine sa 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 13.4.2023. godine sa 25 bodova (Tbr. 9/5), trošak pristupa na ročište za objavu presude sa 50 bodova (Tbr. 9/3), trošak sastava ostalih obrazloženih podnesaka od 7.9.2021. godine sa 50 bodova (Tbr. 8/3) što ukupno daje 1.125 bodova, odnosno uz cijenu boda od 2,00 EUR iznos od 2.250,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV od 562,50 EUR, trošak vještačenja od 431,34 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 EUR, te na presudu od 66,36 EUR, što sveukupno daje iznos od 3.343,38 EUR. Sud je taj iznos dosudio tužitelju na teret tuženika u cijelost obzirom da tužitelj u ovoj pravnoj parnici nije uspio samo u zanemarivom iznosu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

24. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 13.4.2021. godine kojim je dostavljena uplatnica za pristojbu na tužbu, 16.5.2022. godine kojim je dostavljena uplatnica za vještačenje, podnesak od 16.2.2023. godine kojim je dostavljena uplatnica za novo vještačenje, podnesak od 1.9.2023. godine koji je požurnica, podnesak od 18.10.2023. godine kojim se dostavlja uplatnica, obzirom da svi ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

25. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 26. veljače 2026. godine pa do isplate.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku