Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Kž-118/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ante Bačića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MB, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11. i 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/2022., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje u tekstu: KZ), sve u svezi sa člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Antonije Banić, odvjetnice iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-97/2026 od 17. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika MB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-97/2026 od 17. veljače 2026. protiv okrivljenika MB je, nakon podizanja optužnice, produljen istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP), zbog učina dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u svezi sa čl. 51. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Antonije Banić, odvjetnice iz Zadra, navodeći kako rješenje nije zakonito te se pobija iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i okrivljenika odmah pusti na slobodu, a podredno da mu se izrekne odgovarajuća mjera opreza, podredno istražni zatvor u domu. U žalbi se sudu apostrofira da okrivljenik do sada nije osuđivan, iako se doduše protiv njega vodi još jedan kazneni postupak. Da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je okrivljenik bio tempore criminis bitno smanjeno ubrojiv, pri čemu da njegovo psihičko stanje može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela u budućnosti, isključivo ako se ne liječi, što znači prema žalitelju da eventualni rizik proizlazi iz neliječenog psihičkog stanja a ne iz kriminalne sklonosti okrivljenika, zbog čega da se u takvoj situaciji istražni zatvor može zamijeniti mjerom opreza, a pogotovo zato što okrivljenik ima 70 godina, kao i zbog njegovog općeg zdravstvenog stanja, koje zahtijeva medicinsku skrb i pojačanu pažnju.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Vijeće je mišljenja kako je u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud utvrdio da postoje razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP-a, te mu je istražni zatvor po navedenoj osnovi i produljio.
5. Žalbom nije dovedeno u pitanje postojanje osnovane sumnje, a isto je prvostupanjski sud obrazložio točkom 5 pobijanog rješenja.
6. Žalitelj u žalbi osporava postojanje iteracijske opasnosti, no međutim iteracijsku opasnost prvostupanjski sud pravilno je obrazložio i ocijenio točkom 6 pobijanog rješenja, a pogotovo što je 12. veljače 2026. provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika u kojem vještačenju je vještak psihijatar zaključno ocijenio da psihičko stanje okrivljenika može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela u budućnosti ukoliko se ne liječi. Iako se predmetni zaključak psihijatra vještaka navodi kao razlog da bi se ovog okrivljenika iz istražnog zatvora pustilo na slobodu uz mjere opreza, za sada nije razvidno na koji način bi se okrivljenik trebao liječiti i da li se uopće liječi, pa je stoga i prema ovakvom nalazu vještaka za sada evidentno da okrivljenikovo psihičko stanje može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, pogotovo kada se uzme uz to da je vještak naveo da okrivljenik boluje od PTSP- a F43.1 kroničnog oblika, uz trajni poremećaj osobnosti. Prethodno izrečenu mjeru opreza okrivljenik nije poštovao, a radilo se o mjeri opreza zabrane približavanja istim oštećenicima, koji se navode i u ovome predmetu, zbog čega je za sada aktualno i dalje pravilan stav prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju u ovome trenutku ne bi mogla ostvariti mjerama opreza ili boravkom okrivljenika u svome domu, a s obzirom na to da oštećenici žive u njegovoj neposrednoj blizini.
7. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odbijena kao neosnovana.
Zadar, 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Ana Brkić