REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -1362/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćnicima HĆ, dipl.iur. i BĆ, dipl.iur., protiv tuženika JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Cvrković & partneri d.o.o., u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem PI-251/2014-11 od 8. svibnja 2025., 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika JĆ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem PI-251/2014-11 od 8. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku da tužitelju za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 131,59 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine, podredno preinači, na način da se odbaci tužba tužitelja, uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik, na ime plaćenih troškova zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja, isplati iznos od 131,59 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa se u konkretnom slučaju, obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.

6. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavcima 1. i 2. ZPP-a zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Polazeći od utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci od 3. kolovoza 2022. godine tuženiku utvrđen s danom 20. studenog 2019. godine prestanak statusa osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao supružniku umirovljene osiguranice PĆ, a koje rješenje da je postalo pravomoćno 20. rujna 2022. godine, te da je tužitelj za tuženika isplatio zdravstvenim ustanovama troškove zdravstvene zaštite, koji troškovi da su nastali u razdoblju od prestanka statusa osigurane osobe, točnije od 20. studenog 2019. do dana provođenja odjave tuženika sa obveznog zdravstvenog osiguranja, tj. dana 02. rujna 2022., u iznosu od 131,59 EUR-a, iako tuženik da nije imao pravo na naknadu navedenih troškova, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je naložio tuženiku da tužitelju za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 131,59 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje potraživanje tužitelja da nije u zastari, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članaka 138. stavku 1. i 143., te odredbama članka 148. stavku 3. sve Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25 – dalje: ZOZO), kao i na odredbi članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05).

8. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio prvostupanjsku presudu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost i zakonitost, kao i pravilnost primjene materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je donio prvostupanjsku presudu.

9. Žalitelju je i za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Nadalje, žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, koji se odnose na utvrđenu visinu predmetnih troškova, za navesti, da je u sporovima male vrijednosti zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a), te je tuženiku suviše i za navesti, da potvrde, odnosno računi koje je tužitelj plati za usluge tuženika (stranice od 8 do 20 spisa) predstavljaju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), a u konkretnom slučaju, temeljem odredbe članka 159. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) i javne isprave.

11. Nadalje, žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da u konkretnom slučaju zastarni rok teče od dana dospijeća tužiteljeve tražbine, a koja tužiteljeva tražbina na povrat plaćenih troškova zdravstvene zaštite je dospjela 20. rujna 2022., kada je postalo pravomoćno rješenje tužitelja od 3. kolovoza 2022., jer tada je otpala osnova na temelju koje da je tuženik stekao nepripadnu korist, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari sudu podnesena 23. listopada 2024., dakle, malo više od dvije godine od dana dospijeća, to je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju, a temeljem odredbe članka 230. ZOO/05, nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

12. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

13. Obzirom da tužitelj nije zahtijevao troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu tuženika), to o istom nije niti odlučivano.

Split, 26. veljače 2026.

SUDAC

Marijan Miletić