Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2713/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćniku Miru Puljizu, savjetniku u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3891/2024-14 od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje prvostupanjska odluka na način da ista sada glasi:
"I.Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice 13.338,64 Eur počev od 27. listopada 2014. do isplate (naplate) s računa tužitelja (ovršenika) EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, na račun tuženika (ovrhovoditelja) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) od 21. svibnja 2024., koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 4573/2012 od 27. listopada 2014. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-235/2015-2 od 11. lipnja 2019.
II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, vrati/isplati iznos od 8.791,14 Eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.761,58 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, a za više traženo zahtjev je odbijen kao neosnovan.".
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je odluku koja glasi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice 13.338,64 EUR od 27. listopada 2014. do isplate (naplate) s računa tužitelja (ovršenika) Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, na račun tuženika (ovrhovoditelja) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) od 21. svibnja 2024 koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 4573/2012 od 27. listopada 2014. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-235/2015-2 od 11. lipnja 2019.
II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, vrati/isplati iznos od 8.791,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana, kao i da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, prouzročeni parnični trošak u iznosu 800,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 24. rujna 2025. do isplate, sve u roku 15 dana."
2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12 i 25/13, dalje: OZ).
6. Sud prvog stupnja je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio:
- da je tuženik kod FINA-e pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014., prema kojoj je tužitelj obvezan isplatiti tuženoj parnični trošak u u iznosu 13.338,64 Eur,
- da je tužitelj podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1., točka 11. OZ-a,
- da je tužitelj upućen iz ovršnog postupka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, u dijelu u kojem se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika provodi radi namirenja tražbine po osnovi zatezne kamate za iznos 13.338,64 Eur,
- da je visina zakonskih zateznih kamata naplaćena u postupku prisilne naplate.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer glavno potraživanje je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, a kamate, kao sporedno potraživanje, zastarijevaju kada zastari i glavna tražbina, a što nije riječ u konkretnom slučaju, jer je zastarni rok 10 godina.
8. Sa zaključkom suda prvog stupnja nije suglasan žalbeni sud s obzirom na žalbene navode žalitelja da se radi o kamati kao samostalnoj tražbini gdje je zastarni rok predviđen zakonom 3 godine.
9. Kada glavno potraživanje prestaje ispunjenjem, na samostalnu tražbinu zateznih kamata, primjenjuje se zastarni rok od 3 godine (kao Visoki trgovački sud RH broj Pž-3116/2016).
10. U konkretnom slučaju sporne kamate nisu utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom (list 26-31 spisa).
11. Naime, odredbom članka 30. stavak 2. OZ-a određeno je da će sud na prijedlog ovrhovoditelja, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, u rješenju o iznosu odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. Prema toj odredbi, dakle ovršni sud može odrediti ovrhu i radi naplate kamata na dosuđene troškove postupka neovisno o tome što u ovršnoj ispravi, na temelju koje je zatražena ovrha, nije odlučeno o zateznim kamatama na troškove postupka.
12. Odredbom članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano je da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što su tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok je člankom 227. stavak 1. ZOO-a propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijevaju za 5 godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjene tražbine, a prema st. 2. citiranog članka, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare, kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine.
13. Odredbom članka 233. stavak 1. istog Zakona je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za davanje povremenih tražbina.
14. Kamata prema odredbi članka 223. ZOO-a, kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
15. Prema ocjeni ovog suda na predmetnu situaciju ne može se na pitanje zastare naplate kamata na troškove postupka koji nisu određeni u ovršnoj ispravi primijeniti odredba članka 233. stavak 2. ZOO-a jer navedena odredba propisuje zastarijevanje tražbina utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a u konkretnom slučaju predmetna tražbina – kamata na dosuđene troškove nije utvrđena (određena) ovršnom ispravom.
16. Kada kamata, kao povremena tražbina, nije ovršnom ispravom izričito dosuđena, tada je ta tražbina samostalna tražbina, jer ona ne proistječe iz ovršne isprave nego iz rješenja o ovrsi temeljenom na citiranoj odredbi OZ-a, pa kako dospijeva ubuduće, na zastaru takve tražbine kamate, kao samostalne tražbine, koja ne slijedi sudbinu glavne tražbine, jer je ona sada glavna tražbina, ne dolazi do primjene odredbe članka 233. stavak 2. ZOO-a, a budući da kamate predstavljaju povremene tražbine iz članka 226. stavak 1. ZOO-a, koja odredba predstavlja specijalnu odredbu u odnosu na opću odredbu iz članka 223. ZOO-a, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja (kao Vrhovni sud RH Rev- 1635/2018).
17. Prema tome, a s obzirom na sudsku praksu žalba tužitelja je osnovana i kako je tužena učinila nespornim visinu zakonske zatezne kamate (list 94 spisa), a izravna naplata je bila 22. srpnja 2024. (list 56 spisa) – prema dokumentaciji u spisu, to je očito sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u izreci – članak 373. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP).
18. U odnosu na odluku o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 154. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da je žalba tužitelja osnovana, odlučeno je o istima na način da je priznat tužitelju trošak sastava tužbe, pristup na ročišta od 13. veljače 2025. i 4. rujna 2025., zatim sastav podnesaka od 23. srpnja 2024. i od 26. kolovoza 2024. u pojedinačnom iznosu od po 200,00 Eur, što uvećano za trošak PDV-a daje iznos od 1.250,00 Eur, a uvećano za trošak pristojbe tužbe od 66,36 Eur i pristojbe presude od 132,72 Eur (prema dokumentaciji u spisu), te sastav žalbe u iznosu od 312,50 Eur, to ukupno daje iznos od 1.761,58 Eur. Za podnesak od 10. ožujka 2025. sud smatra da zahtjev nije osnovan, s obzirom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, tako da je i u odnosu na odluku o troškovima postupka odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi članka 373. ZPP-a.
U Splitu, 26. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VJEĆA
Dragica Samardžić