Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-489/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja P-1486/2025-3 od 16. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja P-1486/2025-4 od 16. prosinca 2025., 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja P-1486/2025-3 od 16. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja P-1486/2025-4 od 16. prosinca 2025. u točki II. - odluci o trošku parničnog postupka (pobijani dio).
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-3939679, sklopljenog dana 27.02.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 02.03.2007. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-5764/07, u dijelu odredbe koji glasi:
“3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..”
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 16.prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužiteljica pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka ukine podredno preinači.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice spram tuženika za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 27. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi za visinu jednokratne naknade za obradu kredita.
3.1. Predmet ovog žalbenog postupka je odluka suda prvog stupnja u dijelu kojom je obvezao tuženika da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini od 151,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom, a ne iznos troška postupka koja je zatražena od strane tužiteljice, imajući u vidu činjenicu da je ista u tužbi označila vrijednost spora u visini od 1.340,50 eura.
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.
Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.
5. Žalbom tužiteljica pobija odluku suda prvog stupnja u pogledu troškova parničnog postupka, jer je sud prvog stupnja priznao tužiteljici trošak postupka koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku i trošak sudskih pristojbi na tužbu a sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora u manjem iznosu nego što je to tužiteljica označila u tužbi.
6. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vrijednost predmeta spora u visini od 3.219,69 kuna / 427,33 eura a ne iznos od 1.340,50 eura kako je tužiteljica naznačila u tužbi.
7. Naime, čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
8. Tužiteljica je u točki I. tužbenog zahtjeva zatražio utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu, koje su stranke zaključile 27. veljače 2007. te isplatom iznosa jednokratne novčane naknade u visini od 3.219,69 kuna / 427,33 eura a u točki II. tužbenog zahtjeva je zatražila isplatu troškove parničnog postupka, a označila je vrijednost predmeta spora u visini od 1.340,50 eura.
9. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 427,33 eura jer je deklaratorni zahtjev trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu. Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu/isplatu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 774/05-2 od 13. prosinca 2005.). Također, vrijednost predmeta spora računa se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 475/08-2 od 27. listopada 2008.).
10. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, to se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, već iznos koji je u ovoj pravnoj stvari postavljen u visini zahtjeva za isplatu od 3.219,69 kuna / 427,33 eura, po kojoj je tužiteljici pravilno sud prvog stupnja odmjerio parnični trošak.
11. Radi iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu, 26. veljače 2026.
SUDAC
Arijana Bolanča
