REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -753/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, u Ludbregu, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem P-410/2023-7 od 13. siječnja 2025., 26 veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem P- 410/2023-7 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, žali se tuženik, pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak .

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj protiv tuženika sudu podnio tužbu, zahtijevajući donošenje presude, kojom će se utvrditi da su ništetne odredba članka 7. i odredba članka 10. Ugovora o kreditu, zaključenim 8. prosinca 2006. između tuženika, kao Banke i tužitelja, kao korisnika kredita, a kojim odredbama da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prije korištenja kredita u visini od 1% naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, uz nalog tuženiku da tužitelju isplati utužene iznose iz osnova ništetnosti tih ugovornih osredba.

5. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je sud prvog stupnja, a odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, utvrdio, da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u Rijeci, u smislu članka 70. ZPP- a, te predmet spora da je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata po osnovi Ugovora o kreditu od 08. prosinca 2006., u kojem ugovornom odnosu tužitelj da ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge.

6. Kada je našao, da u ovoj pravnoj stvari tužitelj ima status potrošača, a tuženik da ima status trgovca, odnosno pružatelja usluga, ispravno je sud prvog stupnja, a primjenom odredbi članaka 81. i 87. stavka 1. sve Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP), te imajuću vidu Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine, kao i zaključak donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 5. studenog 2020. godine, zaključio, da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti iz članka 16. predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, budući da se radi o odredbi kojom da je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača, ovdje tužitelja, o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo i koja je odredba da je formulirana od strane upravo tuženika, a tužitelj da nije imao utjecaj na njezin sadržaj i kao takva ugovorna odredba da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer da bi on, radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci, bio izvrgnut troškovima, kao što su troškovi putovanja (oko 300 km u jednom smjeru od prebivališta [adresa], pa do sjedišta tuženika), te dodatnog ulaganja vremena, kao i troškova odlaska u Rijeku, budući da je tužitelj umirovljenik, koji da prima mirovinu u iznosu od 1.690,00 EUR-a, pa tužitelju da bi bilo otežano ostvarivanje njegovih prava iz Ugovora o kreditu pred sudom, slijedom čega, među strankama da nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavaka 1-4. ZPP-a, pa prema tome odredba iz članka 16. predmetnog Ugovora o kreditu da sadrži sporazum o nadležnosti, koji da je ništetan.

7. Nadalje, kada je našao, da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika, filijali u [adresa], dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, dok tuženikovo registrirano sjedište da je na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, te tužitelj da je podnio tužbu u [adresa], kao mjestu svog prebivališta, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ocijenio neosnovanim i odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

8. To stoga, što je odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu između stranaka, propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2. ZZP-a).

9. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 87. stavku 1. ZZP-a, temeljem kojih je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, održanoj 29. siječnja 2020., zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

11. "Prororgacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

12. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, zauzetom na sjednici Građanskog odijela Županijskog suda u Splitu, koje shvaćanje, sukladno članku 40. stavku 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), obvezuje sva vijeća i suce pojedince toga suda, da bi se prororgacijska klauzula u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mogla smatrati nepoštenom, a posljedično utvrditi i ništetnom, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog konkretnog slučaja.

13. U ovom slučaju, o ugovornoj klauzuli, sadržanoj u odredbi članka 16 Ugovora o kreditu, nedvojbeno se nije posebno pregovaralo, a ista, prema mišljenju i ovog drugostupanjskog suda, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom na to da bi tužitelj, radi ostvarenja svojih prava pred sudom, bio u obvezi putovati iz [adresa] u [adresa].

14. Imajući u vidu trajanje putovanja, obzirom na udaljenost ova dva mjesta u Republici Hrvatskoj, kao i dostupna prijevozna sredstva i cijenu, te uvjete putovanja od [adresa] do Rijeke i natrag, ovaj drugostupanjski sud smatra, da prororgacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke otežava prava tužitelja kao potrošača da ostvari svoja prava iz predmetnog Ugovora o kreditu pred sudom, odnosno, da bi ista tužitelja mogla odvratiti od njegovog prava na pristup sudu, zajamčenog člankom 6. točkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

15. Iz naprijed navedenog proizlazi, da su ispunjene sve pretpostavke propisane citiranim odredbama ZZP-a, da bi se određena ugovorna odredba smatrala nepoštenom, te posljedično, utvrdila ništetnom.

16. Nadalje, odredbama članka 59. ZPP-a propisano je, da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

17. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predmetni Ugovora o kreditu sklopljen u [adresa], a kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu tog Ugovora o kreditu, to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor sklopila, radi čega je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu sudu na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, dakle, Općinskom sudu u Koprivnici.

18. Isto tako i za navesti je, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj oduci poslovnog broja Grl-143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019., iznio pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

19. Odredbom članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) propisano je, kako Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni,

2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,

3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom, 5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

20. S obzirom da je jedna od zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uzimajući u obzir stajalište izneseno u većem broja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojem nižestupanjski sudovi odluke višestupanjskih sudova moraju akceptirati "in abstracto", a ne samo "in concreto", tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Stoga, se žalbeni navodi tuženika, kojima isti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio pobijano rješenje, ukazuju neosnovani.

22. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi, slijedom čega je riješeno kao u izreci.

Split, 26. veljače 2026.

SUDAC

Marijan Miletić