Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3023/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Maji Masnec, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćnici Sofiji Petković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-301/25-11 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koji glasi:
"I. Utvrđuje da su ništetne odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu br. 078-50- 5015088 07.08.2008. godine, koji je dana 19.08.2008.g., solemniziran kod Javnog bilježnika Lucije Popović iz Zagreba pod posl. brojem OV-8823/2008, sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. iz Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 i tužitelja GĆ iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i to odredba čl. 3 kojim je ugovorena naknada od 1 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja naknada se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te odredba čl. 10 kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvijete koje odredi kreditor, a u dijelu u kojem je tužitelju naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita, sukladno tada važećoj tarifi Raiffeisenbank Austria d.d.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju GĆ trošak postupka u iznosu 879,65 EUR sa zateznim kamatama od 21. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu sve zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim odredbe članka 3. i 10. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka dana 7. kolovoza 2008.
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 7. kolovoza 2008. (stambeni kredit) s tim da je člankom 3. Ugovora određena naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u visini 1 % na iznos kredita obračunata sa datumom ugovora te čl. 10. Ugovora obračunata naknada za prijevremenu otplatu kredita.
7. S obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga:
Kako se sa tužiteljem prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko predviđenih naknada jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu to očito tužitelj nema utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora.
9. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove s ovih naslova, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, kao stvarni trošak, to prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna odredba članka 3. i 10. Ugovora o kreditu.
10. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
11. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
12. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi isti mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.
13. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelj, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
14. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelj, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita kao i u odnosu na prijevremenu otplatu kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj (članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
15. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.
16. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja, a što prihvaća žalbeni sud.
17. Kako žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21).
18. Neosnovani su i žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka, pa je i u tome dijelu odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 23. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
