Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2144/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bosanac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UVG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2478/2020-34 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2478/2020-34 od 27. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 757.555,25 eura (5.707.800,00 kn) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 10.020,57 eura (75.500,00 kn) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 38.496,55 eura (290.052,26 kn) sa zateznim kamatama od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu 38.496,55 eura (290.052,26 kn) sa zateznim kamatama od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da žalba bude odbijena te da mu se dosude troškovi žalbenog postupka.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u u iznosu od 757.555,25 eura (5.707.800,00 kn) s pripadajućim kamatama koju joj je, prema činjeničnim navodima tužbe, tuženik uzrokovao time što kao njezin punomoćnik u spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-659/2015 nije izvan sudskog postupka angažirao sudskog vještaka, nadalje je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 9.290,60 eura (70.000,00 kn) s pripadajućim kamatama koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je isplatila tuženiku na ime odvjetničkog troška, a da joj tuženik nije izdao račun, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 729,98 eura (5.500,00 kn) s pripadajućim kamatama koji zahtjev temelji na tvrdnji da je isplatila tuženiku radi angažiranja drugog vještaka koji nikada nije angažiran.

4. Ovaj žalbeni sud smatra da žalba tužiteljice nije osnovana te da žalbeni navodi iste nisu doveli u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da se taj postupak vodio protiv DV i ovdje tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su one sklopile sa sada pokojnim ŽV,

- da je ovdje tuženik u tom predmetu zastupao ovdje tužiteljicu,

- da je u tom postupku izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Gordanu Makariću na okolnost da li je pokojni ŽV u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje,

- da je ovdje tužiteljici putem njezinog punomoćnika (ovdje tuženiku) taj nalaz dostavljen 27. prosinca 2017.,

- da se ovdje tužiteljica putem svog punomoćnika (ovdje tuženika) očitovala na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 6. veljače 2018. u kojem je prigovorila da zaključak vještaka nema uporište i podloge u postojećoj medicinskoj dokumentaciji iz koje ne proizlaze decidirani podaci ni dokazi koji upućuju na postojanje psihopatološke simptomatike koja bi imala za posljedicu nesposobnost za rasuđivanja u vrijeme sklapanja spornog ugovora na dan 10. listopada 2014.; da za ocjenu nesposobnosti nije odlučujuća dijagnoza određene bolesti već način i opseg psihopatološke simptomatike i njezin učinak na sposobnost razumijevanja i oblikovanja svoje volje; da poremećaji svijesti u pravilu isključuju odlučuju slobodu odlučivanja; da su poremećaji orijentacije prema situaciji i osobi uvjet oporučne sposobnosti, dok poremećaji orijentacije u vremenu i prostoru mogu biti pokazatelj stupnja težine poremećaja, no ne moraju imati odlučujući učinak na slobodu volje; da je pokojni ŽV tijekom hospitalizacije u razdoblju od 13. listopada do 3. studenog 2014. bio pokretan, na kraće relacije bez pomagala, na srednje relacije uz pratnju i dodatnu štaku, da je u kliničkom statusu konstatirano da je ŽV bio pri svijesti, kompatibilan, orijentiran te da je bila provedena stacionarna rehabilitacija; da je tri mjeseca ranije pokojnom PV produljena vozačka dozvola; da je tijekom hospitalizacije u Klinici za psihijatriju Vrapče u razdoblju od 18. prosinca do 27. prosinca 2014. pokojnom ŽV dijagnosticirana neodređena demencija koja nije ničim argumentirana i u kontradikciji je s opisom kliničkog statusa osobe dva mjeseca ranije odnosno 13. listopada 2014.; da se nakon toga postavlja dijagnoza demencijskog procesa u sklopu multi-demencije koja nije argumentirana; da visoka životna dob ili znaci makroangiopatije ne dopuštaju da se popuštanje intelektualnih sposobnosti/ili promjene osobnosti povezuju s hipoksijskim oštećenjem mozga kao niti postavljanje dijagnoze multi-demencije; da se kod klasične slike demencije koje se lako prepoznaju javljaju afazija, apraksija i smetnje prostorne orijentacije; da normalno životno funkcioniranje uz popuštanje selektivne ili trajne pozornosti, zakazivanje kritičnosti i sposobnosti prosuđivanja, poteškoće prilagodbe, neodgovarajuća psihomotorna sposobnost kao i afektivne promjene pokazuju različite stupnjeve oštećenja i takvi poremećaji objašnjavaju se terminom "demencija" ali da je neprihvatljivo po pravilima medicinske struke i znanosti da ga se pojednostavljeno prihvaća kao koncept "psihoorganskog sindroma"; da su za starost tipični sindromi demencija koje treba pažljivo razlikovati od normalnih procesa starenja te da kod kroničnih progresivnih poremećaja kao što su demencije vještačenjem treba vidjeti kada su nastale i koliko su trajne promjene; da se u prosudbi psihologijskog stanja bolesnika mnogo liječnika (pa tako i vještak Makarić) oslanja na intuiciju ili vlastitu prosudbu, što je nedopustivo jer su u dijagnostiku uvedene i najmodernije "imaging" pretrage kao i metode ispitivanje metaboličkih promjena; da ne postoji jasan odnos između razmjera morfologijskih promjena i težine kliničkog stanja; da izneseni stavovi vještaka ne mogu pretrpjeti kritiku zasnovanu na postojećoj medicinskoj dokumentaciji kao i pravilima logičkog zaključivanja i iskustva,

- da je na ročištu održanom 12. lipnja 2018. izveden dokaz saslušanjem vještaka Goradana Makarića,

- da je ovdje tužiteljica putem svog punomoćnika (ovdje tuženika) ostala kod prigovora iznesenih na nalaz i mišljenje vještaka te je predložila izvođenje novog vještačenja,

- da je presudom poslovni broj: P 659/15-52 od 13. srpnja 2018. utvrđeno da je ništetan sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da je u prvostupanjskoj presudi sud napravio analizu izvedenih dokaza pa tako i spornog vještačenja koje je u cijelosti prihvatio dok je odbijen prijedlog za izvođenje dokaza novim vještačenjem,

- da je ovdje tužiteljica putem svog punomoćnika (ovdje tuženika) podnijela žalbu protiv navedene presude u kojoj je, između ostalog, ponovno iznijela sve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je istaknula tijekom prvostupanjskog postupka, pobijala je pravilnost ocjene izvedenih dokaza te je navela da je sud prvog stupnja nepravilno odbio prijedlog za izvođenje dokaza novim vještačenjem,

- da je presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-240/2019-6 od 22. siječnja 2020. potvrđena pobijana prvostupanjska presuda,

- da je u podnesku od 25. veljače 2020. ovdje tužiteljica obavijestila sud da je otkazala punomoć svom dotadašnjem punomoćniku (ovdje tuženiku),

- da iz iskaza tuženika kao i materijalnim dokazima je utvrđeno da je tužiteljica iznos od 70.000,00 kn platila tuženiku za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 659/2015,

- da je tužiteljica iznos od 5.500,00 kn tuženiku također platila kao avans nakon provedenog vještačenja u spornom predmetu za daljnje radnje zastupanja u tom postupku i to radi sastavljanja prigovora na nalaz, ponovnog ročišta i konzultacija sa stručnjakom neurologom,

- da nije postojao dogovor da će tuženik naručiti izradu privatnog nalaza i mišljenja koji bi pobijao onaj iz spornog predmeta i takav nalaz dostaviti u taj spis,

- da je dogovor bio da se privatno zatražiti stručni savjet od liječnika koji će pogledati nalaz i mišljenje dr. Makarića i dati svoje primjedbe, savjete i instrukcije kako stručno prigovoriti izrađenom nalazu, što je i učinjeno

6. Kako je ovaj žalbeni sud utvrdio da je sud prvog stupnja, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno utvrdio da u ponašanju tuženika kao punomoćnika tužiteljice nije bilo elemenata za zahtjevom za naknadu štete od strane tužiteljice kao stranke prema tuženiku kao punomoćniku.

6.1. Drugo službeno tijelo, kao što je Disciplinska komisija Hrvatske odvjetničke komore koja je postupala s obzirom na zahtjev tužiteljice koja je tražila naknadu štete i pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženika nije u postupanju tuženika pronašla da isti postupao nesavjesno i da bi svojim postupanjem počinio djelo povrede disciplinske odgovornosti ili prekršaja koje se tuženiku od strane tužiteljice stavljalo na teret.

7. Imajući sve iznijeto u vidu pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za isplatom i obvezao je na snašanje troškova parničnog postupka.

8. U žalbi tužiteljica se samo u uvodnom dijelu žalbe poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok u obrazloženju žalbe se poziva na ponašanja uredujućeg suca prvog stupnja, netočnosti unošenja podataka u zapisnik, kao i neadekvatnost prostora u kojem je uredujući sudac raspravljao.

9. Svi obrazloženi žalbeni razlozi, ne proizlaze iz sadržaja stanja spisa jer iz sudskih zapisnika proizlazi da su se rasprave vodile u zgradi Općinskog građanskog suda u Zagrebu u Ulici grada Vukovara 84, u zgradi koja je predviđena za rad sudaca tog suda. Kakva je bila komunikacija među strankama i uredujućim sucem na raspravama, iz sadržaja zapisnika proizlazi da se odvijala sukladno odredbama ZPP- a, a ako je nezadovoljna stranka smatrala da nešto nije naznačeno u tim zapisnicima, tada je pružanje zaštite toj stranci drukčiji pravni put nego iznošenje navedenih primjedbi u žalbi kad je prvostupanjski postupak okončan.

10. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tužiteljice neosnovana, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a te pravilno donio odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), pa je odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

11. Ukazuje se da nije osnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 26. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović